Gledajuči postoječe smjernice krenuli smo do Livna i poslije zadnjeg semafora i nekih stotinjak metara, prošli smo groblje i skrenuli desno prema Cincaru. Pitali smo jednog lokalnog stanovnika za put prema Kruži, čisto da potvrdimo. On nam je objasnio da postoji jedan bolji put, nema kaldrme, na ovom su velike rupe na makadamu i šteta bi bilo da auto oštetimo, a doći ćemo na istu tačku. Rekao je da se vratimo do prije semafora i onda skrenemo lijevo. Kako sam vidio na navigaciji, malo je duži put, ali se na kraju spoje oba puta. Poslušali smo ga i vratili se. Nakon par minuta smo skrenuli navedenim smjernicama. Početak puta vodi asfalt. Nakon kilometar se već dolazi na kraj naselja i počinje makadam. Tu se već pomalo i Livno gubi iz vidokruga. Sporim tempom smo se penjali. Kako smo više išli prema gore, tako je i put bio lošiji. Na kraju smo došli do pravo loše dionice puta, pored nekih farmi za ovce i krave i tu smo ostavili auto, nismo se popeli skroz do doma Kruzi. Navigacija je pokazivala da trebamo ići još 2,86km do doma, tako da je tura bila malo duža nego očekivano, ali to nam nije predstavljalo problem. Prvobitno smo skinuli već postoječi track za ovu turu. S obzirom da je teren prilično pregledan, nije se lako izgubiti, a staze su odlično markirane. Planinarski dom se vidio nakon kratkog hoda odozdo, tako da nam nije ni trebao GPS da pronadjemo dom, već smo samo išli pravo preko livada prema domu. S obzirom da smo išli radnim danom, planinarski dom je bio zatvoren, a na nesreću je voda bila zavrnuta. Za svaki slučaj smo ponijeli dovoljno vode, jer znamo da na ovoj dionici ima slabo izvora. Iz doma se vec nadziru markacije. Nakon kratkog vremena, dodje se do proplanka gdje se račva put, ali on u principu vodi ka podnožju planine, tako da je svejedno kojim se putem krene. Mi smo krenuli desnim putem, a vratili se lijevim. Sve do podnožja planine je "livadarenje", tj lagana šetnja po prohodnim livadama. Nakon nekog vremena se dodje ispod velike antene i ona moze sluziti kao neka odredišna tačka. Nedugo zatim se dodje do makadamskog puta koji vodi do podnožje planine. U podnožju se nalazi par srušenih/započetih kuća koje su vjerovatno ratom uništene. Neke od njih imaju samo temelje, a iz jedne takve curi neprestano pitka voda i to je i jedini izvor na koji smo naišli. A i taj izvor je teško dostupan, jer kako curi voda iz cijevi, od temelja je nenamjerno napravljen bazen, tako da se ne moze priči sa ulaza. Cijev se moze samo odozgo dohvatiti i to baš ako se ispružite, pošto se ona nalazi nekih metar ispod. Uglavnom, iz podnožja počinje veliki uspon, što čini ovu turu malo težom, jer se naredna 2.5km penje nekih 600m. Lijevim putem se nastavlja markacija, i toplo bih preporučljivo da se ide tim putem, jer je ipak obilježena staza. Mi smo ipak odabrali desni put, prateči skinuti track, koji je malo duzi, ali je uspon djelovao blazi. Ispostavilo se da je otprilike isto, ali kojom god stazom krenuli, ogroman je uspon, tako da smo se stvarno dosta umorili.Trud se na kraju isplatio. Pogled sa vrha je bio stvarno prelijep. Vidjelo se Livadsko polje i Buško jezero u daljini, kao i vrhovi Dinare. Vračali smo se lijevim putem, prateći markacije. Prilično je sporo išlo, jer je velik nagib. Napokon smo došli do podnožja i tu nastavili lijevom stazom. Povratak je sličan, tj, dodje se opet ispot velike antene i onda se prate markacije do doma. Na povratku smo vidjeli hordu divljih konja što je učinilo ovaj izlet još ljepšim.
