Cincar, planina smještena sjeverno od Livna, dugo je čekala na našu posjetu. Daleko je od Sarajeva i kako treba skoro 4 sata vožnje do polazne tačke stalno smo čekali neko "bolje vrijeme". Da bi malo ublažili taj dugački put odlučili smo spojiti dvije ture za jedan vikend. Subota Cincar i nedjelja njegova južna komšinica Kamešnica. A noćenje u šatoru ili pod Kamešnicom ili možda na Cincaru. Vidjećemo još...
Iz Sarajeva smo krenuli oko 7. Nije bilo potrebe da idemo ranije, jer dan je dovoljno dug za ne tako dugu i ne posebno zahtjevnu turu do vrha Cincar. Odlučili smo se za put preko Jablanice i Prozora jer smo htjeli proći prored Ramskog jezera. U nastavku puta, neposredno prije Livna cestu je zakrčilo krdo divljih konja sa Cincara. Kolona od 6-7 auta je stajala nekih desetak minuta uživajući u tom prizoru. Konji se nisu imali namjeru maknuti sa ceste ali ipak niko nije dotakao sirenu. Jedino mi je žao bilo što je ovo značilo da ih vjerovatno nećemo vidjeti na Cincaru.
Poslije Livna odvojili smo se sa ceste desno, na makadamski put koji vodi na Cincar do doma PD Kruzi. Put je u prilično dobrom stanju, bez velikih rupa i izgleda kao tvrda kaldrma pravljena od nepravilnog kamena. Zato je vožnja njime prilično "drmusava" i bučna ali uz vrlo malo pažnje bezbjedna. Konačno, pred nama se ukazao planinarski dom, lijepo uređena kućica sa zelenim krovom i uredno pokošenom travom u ograđenom dvorišu. Dom je bio zatvoren, vjerovatno jer taj dan nije bilo najavljenih posjeta. Međutim, na njegovoj južnoj strani se nalazi otključana prostorija, sa klupama i ognjštem koja može poslužiti kao sklonište za nenajavljene planinare. Južno od doma se nalazi i vanjski wc i bunar sa vodom.
Izaći iz auta je bio pravi podvig jer je oko nas bio roj sa stotinama velikih obada. Kao da smo u neku košnicu unišli. Srećom, bili su skoncentrisani samo na prostor oko auta, i čim smo se odmakli nekih 10-ak metara bilo ih je dosta manje i mogli smo se lakše spremiti. Međutim, u onom trenutku dok smo izlazili , njih dvadesetak je uletjelo u auto. To je bio problem koji ćemo rješavati u povratku i nadali smo se da će ih vrućina prilično umrtviti.
Sa turom smo startali negdje oko 11 sati. Bilo je vedro i prilično toplo. U daljini su se mogl vidjeti manji oblaci, jer za popodne je najavljena mogućnost padavina. Krenuli smo markiranom stazom koja od doma vodi u pravcu sjeveroistoka. Poslije petnaestak minuta, kod jedne porušene kućice staza se račva na dva dijela. Oba vode do vrha, samo jedna zapadnom, a druga istočnom stranom Cincara. Odlučili smo se za zapadnu do vrha, a da se vratimo istočnom. Od doma do vrha ima nekih 6 kiometara udaljenosti i oko 750 metara visinske razlike. Prva 4 kilometra se hoda blago uzbrdo, skoro po ravnom terenu, da bi sav uspon bio skoncentrisan u zadnjoj trećini puta. To možda čini ovu turu i malo napornijom nego što bi trebala biti. Markiranu stazu smo napustili malo prije uspona. Nekako se činilo (što se kasnije pokazalo da nije tačno) da ćemo izgubiti na visini ako se nastavimo njome kretati, a i par stotina metara desno od staze smo uočili veliku zidanu čatrnju koju smo htjeli pogledati izbliza. Nažalost, kao i večina drugih na ovom području i ova je bila suha.
Završni uspon do vrha je bio prilično naporan. Već se bilo prilično naoblačilo u daljini se čula grmljavina. Jaka sparina je otežavala hodanje. Na vrh smo stigli prije kiše i uspjeli napraviti ovu panoramu.
Za zajedničku fotografiju već su nam trebale kabanice. Jedan veliki oblak, koji je kiša spojila sa zemljom je preko Glamočkog polja išao prema Kamešnici i Buškom jezeru. Sa druge, sjeveroistočne strane se preko Osječenice (ne one kod Bosanskog Petrovca, ova je samo 5 km od Cincara) približavao drugi oblak. Uglavnom, večina tih oblaka nas je zaobišla i kiše nije bilo puno, ali nas je jaka grmljavina otjerala sa vrha. Nazad smo krenuli istočnom stranom Cincara. Markaciju smo uhvatili tek u dnu uspona, kraj devastiranog sela Bregovača. Tu negdje, među kućama ima i neki bunar, ali ga nismo uspjeli naći. Doduše, da nam je falilo vode vjerovatno bi se više potrudili.
Neposredno iznad doma, put nam preprječi stado ovaca i tri tornjaka odlučno stadoše ispred nas. Imal smo i prije ovih neugodnih situacija, ali psi bi se obično povukli čim ih čoban zovne. Međutim, ovaj put su Arslan, Sivonja i Željo (koliko h je dozivao i imena smo im zapamtili) čvrsto odlučili da nam ne daju da prođemo dalje. Stajal smo tu nekih desetak minuta, dok čovjek čitavo stado nije otjerao iza brijega i tek onda prošli ka domu.
Osveženje hladnom vodom iz bunara, topla supa i odmor u hladovini kod doma su nam godili. Za sat vremena je sunce zalazilo i nadali smo se da ćemo stići do Podgradine ispod Kamešnice pronaći mjesto za šator prije mraka. Druga opcija je bila postaviti šator pored doma, ali onda bi nas ovaj put čekao sutra ujutro, što bi nam oduzelo dosta vremena. Spakovali smo se i uputili makadamskim putem ka Livnu i Podgradini.
Galerija slika (potrebno je malo vremena da se galerija učita)
- Minimalna visina
- 1258 m
- Maksimalna brzina
- 5.04 km/hr
- Maksimalna visina
- 1983 m
- Prosječna brzina
- 1.64 km/hr
- Ukupan uspon
- 749 m
- Ukupna udajenost
- 10.79 km
- Ukupan silazak
- 750 m
- Ukupno vrijeme
- 6h 35m 45s
Detalji putnih tački
| # | Nadmorska visina | Udaljenost | |
|---|---|---|---|
| 1 |
Bunar
|
1258 m | 0 km |
| 2 |
PD Kruzi
|
1258 m | 0.01 km |
| 3 |
Bregovača
|
1396 m | 3.08 km |
| 4 |
Cincar 2006m
|
1981 m | 5 km |
| Nedostupne informacije mogu biti prikazane kao 0. | |||
|
Ovaj track je preuzet 256 puta(s). Molimo registrujte/prijavite se za download ovog track-a. |
