"Divlje" kontrole, zasjede i prepadi svjedoče o Etiopiji kao nesigurnoj destinaciji, pogotovo onima alergičnim na krzno. Foto: Kenan Muftić.

Ne znamo koliko ste upućeni, ali u Etiopiji ima za svakog po nešto... Ama šta, ima za svakog koliko mu treba, bilo da je biolog, etnolog, fotograf, trgovac oružjem, mirotvorac, guzonja sa debelim novčanikom ili običan... hm, radoznalac

Koja je najbrža kokoš na svijetu? Ne znate? Etiopska kokoš!
U Etiopiju sam zalutao u potrazi za najbržom kokoškom. Naime, do nedavno je u ovoj zemlji harala takva glad da su kokoške sasvim iskorjenjene, ako ih je ikad bilo. Teoretski, opstale su samo one koje trče ispod 9sec/100m. Došavši ovamo, uvidio sam zabludu - ni takva kokoš ne postoji. No, zato ova zemlja ima izuzetan potencijal kad je u pitanju planinarenje.
Ako mislite da je naslov cool, OK, ali i to je bila zabluda. Planine je trenutno pojelo zelenilo (rainy season) i biće zeleno još neko vrijeme prije nego sve postane kao kakao.
Put ka planinama vodi kroz nacionalni park Awash.

Merhaba Muhamed (desno), jedan od uglednijih ratnika u kraju, naš "ambasador" koji organizuje slikanje i garantuje sigurnost, uzoran suprug i otac troje djece... inače sedamnaestogodišnjak. Tradicionalni "handžar" za pojasom sa ovim plastikušama na nogama ovdje je zadnji vapaj mode. Foto: Kenan Muftić

Zelenilo planina, kome stremimo, koštalo nas je susreta sa ratnicima plemena Afar. Afarci su pravo zajeban narod koji živi u nizijskim krajevima Etiopije, između ostalog i u Danakil depresiji (minus 100m n/v), jednom od najsurovijih mjesta na planeti (vegetacija skoro da i ne postoji, temperature se penju preko 50 stepeni, sumpor izvire uživo, glavna i jedina privredna grana - kopanje soli).
Afarci su uglavnom muslimani, ali način oblačenja (ili ne-oblačenja), ukrašavanja tijela ožiljcima i običaji nemaju ama baš ništa slično sa ostalim muslimanskim kulturama. U Awash parku Afarska sela su na sjeveru i oni su u ratu sa Oromo narodom koji živi na južnom kraju parka. Afarci se ne mogu slikati besplatno i ne preporučujem pokušaje. Ova fotografija me je koštala 10 birra (oko 2 KM, 1 birr = 3 banane, 10 birra korpa banana 7 - 8 kg, 50 birra dnevnica rendžera, 2 birra kola ili piva u kafani) i za taj novac Merhaba će kupiti metaka (1 metak - 8 birra). 

Film "My Africa" je p... dim u poređenju sa grandioznošću jednog
"in live" izlaska sunca u brdima Etiopije. Foto: Kenan Muftić.

Bilo kako bilo, osvanuo sam na rubu Etiopljanskog gorja, oko 172 km sjeveroistočno od Addis Ababe. Tu sam, sa visine od 2875 m, gdje leži nekadašnja kraljevska palača Ankobar, odgledao predstavu "Rađanje sunca u Afarskim ravnicama". Golemo!
Ankobar je ranije bio kraljevski grad, da bi krajem 1800-tih bio napušten, a kralj se preselio južnije na planinu Entoto. Nakon smrti ovog namćora, svita se spustila u ravnicu, ka toplim mineralnim izvorima. Tako je Addis Ababa (što inače znači Novi cvijet) postala politički i ekonomski... Uostalom, baš me briga! Interesantniji je izlazak sunca na 2875m.

Ka vrhu planine kroz egzotiku do koljena, a na nekim mjestima i do
pojasa. Foto: Kenan Muftić.

Planine! Ako malo zagrebemo ovu egzotiku, ispod naslaga zelenila vidjet ćemo granit boje kakaa. Iako sam svjestan da to nije onaj "ukus" koji sam očekivao - predivno je.
Ovdje sam u "šetnji" rubom platoa i u namjeri da penjem vrh, što, kad se gleda iz Ankobara, liči na Lupoglav. Okolo ima zanimljivih špiceva poput ovog na slici, koji nemaju imena ili ih ovi što su oko mene ne znaju.
Mantiq (Mantiqa, Mantiga), planina na koju se penjem, gotovo je nepristupačna sa juga, zapada i sjevera. Ispod planine je istoimeni manastir (inače, manastiri i crkve su na svakih 100m). Za duže zadržavanje i penjanje najvišeg vrha ove planine nisam imao vremena, no, sasvim sam zadovoljan i sa dosegnutih 3400 m visine, šta mogu. 

Ej, jarane, ja nisam odavde..! Džaba, hvataj se noge. Foto: Kenan Muftić.

U bližem kontaktu sa ovom "egzotikom", čovjek posumnja da ovo nije stvarnost već da je zaglavio u "Alisi u zemlji čuda", "Čarobnjaku iz Oza" ili nedajbože u... (čekaj, jesam li više išta čitao od dječije literature?). Dobar dio zeleniša okolo podsjeća na kućno cvijeće ogromnih razmjera. Strava! Još kad se pojave životinje nedefinisanog oblika, kao ovaj etiopski Rock hyrax, čovjek bi najradije kući. Kako se na našem jeziku zove ova sprava, ne znam. U glavnom, životinja je sisavac, slična je dabru (ne Dabru) samo bez repa. Česti su stanovnici stjenčuga u Africi.

Ova egzotika lako može koštati života one koji nemaju oči
na leđima. Foto: Kenan Muftić.

Na visinama od preko 2000m voda nije rijetka, čista je i pitka kao da ovo i nije Afrika, a pogotovo ne Etiopija. Nisam je pio samo zbog velikog broja stoke u okolini. Na slici je jedna kaskada potoka u blizini Ankobara. Interesantno, Iza mjesta odakle sam snimio fotografiju je provalija. Potok, a i planina, pada gotovo vertikalno 1000 - 2000 metara dole. Ako vam ove cifre zvuče neodređeno, e pa i utisak je takav, jer sve iznad 1000 metara prelazi u apstrakciju.
Tražeći povoljan ugao za slikanje, čovjek fakat moze otići u p.m. na ovom klizavom kamenju.

100% planeta majmuna. Foto: Kenan Muftić.

U blizini toplih izvora u nacionalnom parku Awash možemo sresti Hamadrijske babune. 100% planeta majmuna, ima ih i oko 400 u čoporima. Ejmi, naučnica iz SAD, prati ih već šest mjeseci. Predmet njenog istraživanja su socijalni odnosi i migracije ovih babuna. Ona nastavlja rad svoje profesorice koja je tu radila tri godine. Posmatra ih sa 20 do 10 m distance, dan i noć, sedam dana u sedmici. I na tragu je kao nekim otkrićima. Možete zamisliti koliko se malo zna o ostalim životinjma ovdje, kad za ove što nas se ne plaše treba toliko godina.
Pored hamadrijskih babuna u Awash parku se nađu još anubis babuni, kao i colobus i vervet majmuni. U Etiopiji žive i Gelada babuni - endemi Etiopljanskog visokogorja. Žive uglavnom na oko 3000 - 3500 n/v. Zovu ih još babuni ranjenog srca, zbog jarko crvenih grudi.

Egzotika, na nekim mjestima i "preko glave". Foto: Kenan Muftić.

Bazen termalno (sigurno) - mineralnih (možda i to, al' se ne zna) izvora u nacionalnom parku Awash. Boja tirkizna, bistrina izuzetna. Ima li parazita, pijavica i riba što ulaze u guz.., ne znam? Izgleda da nema, kupao sam se.
Ovo mjesto izgleda čudesno i prvo što ti padne na pamet je da se zaletiš i baciš, očekujući ledeno osvješćenje tipa Neretve. Ne pokušavajte ni u ludilu, jer ćete ostati obareni, ako ne pečeni, onda sigurno opečeni. Voda je prevruća da bi u njoj ostao duže od nekoliko minuta i to potapajući se postepeno. Ipak, pravo je osvježenje... kad izađete, mislim.

Doline kriju rijeke, rijeke kriju krokodile, krokodili
kriju radoznale... Foto: Kenan Muftić

Ako ste posumnjali da u Etiopiji ima i krokodila - ima, u pravu ste. Kakva je Afrika bez krokodila. I na ovoj turi kroz nacionalni park Awash, "između dvije vatre", plemena Afar i plemena Oromo, vidio sam i fotografisao krokodile - ništa neobično.
Kroz nacionalni park Awash provlači se rijeka Awash, "mutna i krvava". Osim krokodila ima i malarije, pa izvolite. Ipak, rafting i kajakanje je moguće, par kilometara uzvodno su prekrasni slapovi. Ako nestane uzbuđenja na mirnijim partijama, tu su krokodili.

Welcome! Foto: Kenan Muftić

Prije nego mi se majmuni počnu pojavljivati i u noćnim morama, napuštam "planine boje kakaa" u potrazi za onom tipičnom slikom Etiopije - pustinjom, prostorom, fatamorganom, škorpionima, glađu... Ako igdje ima etiopska kokoš, onda je tamo. A tamo znam da ima i brda, ili bar stijena, monumenata koji  se drsko propinju iz ravnice i trepere na jari, kao spomenici pustinji...
Samo dalje od majmuna i majmunluka!