Ase leži deponijca naša, planinarska...
Nešto se čudno dešava u dolini Dive Grabovice. Jedni se trude da nešto naprave, drugi da im "unerede" stvar. Ali, nisu pomrli svi "dobri Bosnijani", ima ih još koji malo uhunjere i počiste iza drugih...
Ase leži deponijca naša, planinarska,
Ase razvaljuje bruka naša, domaća,
Ispod bivka, podno Kuka Velikoga,
Ne samo da leži, već i reži,
Putniče, bježi,
Ako ti skočim, iskopaću ti oči...
Onaj ko jednom zaviri u Divu Grabovicu ostane trajno vezan za njene prirodne ljepote, a bogme i postiđen zbog ljudske sramote.
Dolinom "su(h)e" i sniježne Dive Grabovice...
Kada se vozimo putem M17, od Jablanice prema Mostaru, na desnoj skretnici za mjesto Grabovica vrijedni planinari postavili su putokaz "BIVAK". Ako poslušamo putokaz nakon nekoliko km doći ćemo do famoznog "skamenoloma" u kojem nam obdusmani i zvanične vlasti "tucaju" pamet, treba ih na "gologlavi" otok, pa nek... Ali, o "skamenolomu" nećemo sad jerbo bi nas daleko odvelo. Dalje se točkovima ne može, pa bujrum kroz fluvijoglacijalno korito...
Đah šadrvan - đah jezerce, i sve tako. Hem je bistra - hem je čista, i sve tako... Da dođe kakva pametna budala iz Pariza, mislio bi bajka il' srednji vijek?
Nakon "su(h)e" doline začu se žubor. Voda! Čista! Pitka! Sagni se i pij, niko ti ne brani... Ne plaća se: voda, čaša, usluga (jer je nema), rezervacija, umivaonik, parking, peškir, pijesak (umjesto sapuna, deterdžnet - nepoznato)... Sve džaba. Ko želi turiti nos u svaki bosanski potok ima "udahnuti" te ljepote. Eeeehhheeejjj... al' treba dooooć, a ne mogu kola!
Bosanac, bukva i Hercegovac...
Na jednoj bukvi je zakovan ovaj natpis: "UŽIVAJMO U ČISTOJ PRIRODI".
Kada ljudotina dođe i zakuje ovakav natpis, odmah drugi iza njega može da ga skine, jer više ne važi, ništa više nije čisto. Il' u tom slučaju nek zakuje još jedan natpis ispod ovog: "DISKUTABILNO".
Zaibreti se ljudotino nad sobom!
Da li će naši nasljednici 2090-tih (ili 3090-tih) otkrivati natpise i moderne plastične ostatke "loših Bosnijana" i ibretit se: "Odkud sve to tu ???"
Nikada budući arheolozi, koji budu proučavali artefakte sa ovog lokaliteta, neće moći odgonetnuti na plastičnoj ambalaži ugravirane tri strelice (one što jedna drugu ćeraju - znak za reciklažu). Neće im biti jasno je li se znak upotrebljavao za reciklažu ili blamažu, ili nešto treće (možda predsjedništvo????) "Zašto su je bacali ovdje, ako se je mogla reciklirat?" postavljat će naučnici sebi pitanje. I nikada neće odgonetnut, kao što je nepoznanica ostao i kukasti krst/križ (ili ti svastika) na neolitskoj keramici.
Biskanje smeća ispred bivka
Brizi nikad kraja... Hoćemo li 2090-tih u nacionalnom parku organizovati penjačka takmičenja na izazovnoj stijeni Velikog kuka, ili pak arheološka istraživanja "plastike" s početka 21 stoljeća?
Ili ćemo do kraja stoljeća gledati kako to rade oni u Paklenici?
Ali nisu pomrli svi "dobri Bosnijani" ima ih još koji malo uhunjere i počiste iza drugih, da bi iza sebe ostavili čisto. Jedni se ("dobri") potrude i oznoje da naprave bivak, a drugi ("loši") da mu okaljaju avliju. Što jes' - jes', nije pošteno.
Kupljenje tuđeg smeća, friško bačenog u ružnu deponijcu ispod bivka
Svako svoje smeće/otpad neka nosi sa sobom! Ako kontejnera nigdje nema, neka svako svoje u svojoj avliji, na svoju kamaru slaže. Sve pune flaše i kehare možemo iznijeti gore, a prazne ne možemo vratiti dole???
E, nije istina!!!
A svi smo slušali ili čitali "bajke" iz tuđih nacionalni parkova kako sve što se odnese gore, treba vratiti dole. Nama su uređenja tuđih nacionalnih parkova nedokučiva stvar, a bit će nam nedokučiva sve dok ne budemo htjeli i dok nam je mrsko vratiti svoj otpad sa sobom.
Zonzoni, podržimo ih i podržimo se! Podržimo sve one koji ne znaju da treba, ili što je najgore, neće da vraćaju otpad iz planine... spriječimo uništavanje ovih ljepota što su ljepše od nas. Što jes' - jes'.
