Impozantna piramida Grossglocknera (3897 m) i greben (desno) koji vodi na vrh. Uspon na sam vrh Grossglocknera je izuzetno eksponiran.

Izvještaj koga izdvaja hrabrost da se priča ne isključivo o pobjedama u susretu sa visokim planinama, već i o porazima i borbi ne samo za osvojen vrh, veći i za novu šansu nekom drugom prilikom

Osvrt na prošlogodišnji pohod u Alpe u organizaciji "PD Pobeda" iz Beograda u kome su učestvovala trojica alpinista iz Bosne i Hercegovine: Miralem Husanović - Muri (Banovići), Jasmin Bečić (Zavidovići) i Feđa Vilić (Zenica). Cilj je bio osvajanje nekoliko alpskih vrhova, Grossglocknera i Grossvenedigera u Austriji, te Breithorna, Castora, Matterhorna i Dufourspitzea u Švajcarskoj.

Feđa Vilić: Napokon, došao je i dan polaska. Krenuo sam iz Zenice da bih se našao sa ostatkom grupe. Mada sam u zadnjih nekoliko mjeseci više puta bio u kontaktu sa organizatorom kako bih sve detaljno dogovorio, ipak, sve do ulaska u autobus nikoga nisam lično poznavao. Posebno me zanimao moj partner za uspon na Matterhorn, Dragan Pavlović Gaga. Iz telefonskih razgovora s njim saznao sam dosta toga. Imao je već jedno zavidno iskustvo vezano za uspone u Alpama, tako da mi se činio kao idealan penjački partner za predstojeći uspon. U autobusu se konačno upoznajem sa svima, među kojima su naš već iskusni himalajac Miralem Husanović Muri, vođe Stjepo i Vladislav, te na kraju moj partner Dragan i njegova ekipa: Olivera, Željko i Nikola koji će mi tokom ekspedicije postati dobri prijatelji.
U autobusu vlada jako dobra atmosfera. Putujemo prema Austriji gdje su i naši prvi ciljevi - Grossglokner i Grossvenediger. 

Na glečeru ispod Grossglocknera, najvišeg vrha Austrije. Svi preduslovi za otkazivanje uspona na sam vrh već kao da su bili ispunjeni.

Na ishodište stižemo u rano ujutro. Zijevajući, izlazimo iz autobusa i gledamo u pravcu Grossgloknera. Vidici su razočaravajući! Magla i oblaci su prekrili planinu, ništa ne vidimo; meterološka prognoza još gora, moral grupe pada. Dio nas koji će krenuti na Grossglokner sprema stvari; ostali, određeni za nešto lakši vrh Grossvenediger, čekaju da mi završimo sa pripremama, pa da i oni krenu.
Lagano krećemo slijedeći planirani klasični pravac uspona preko Erzherzog-Johann hut. Napredujemo, prilično brzo dobivajući na visini.
Uskoro stižemo do glečera na kojem, prema našoj procjeni, nije bilo potrebe stavljati dereze. Nakon prelaska glečera preostaje još 200 metara stijene koja je cijelom dužinom osigurana sajlama, iako nema nekih velikih poteškoća. Ubrzo nas staza izvodi do doma Erzherzog-Johann, koji je ujedno i cilj prvog dana pohoda. >
________________________
Grossglockner: Sa svojih 3798 m nadmorske visine, Grossglockner je najviši planinski vrh Austrije, ujedno i najviša planina u Alpama istočno od Brenner Passa. Nakon Mt Blanca, Grossglockner je drugi najistasknutiji vrh u Alpama (relativna visina vrha).
Grossglockner se nalazi na granici između Koruške i Istočnog Tirola. Najviši je vrh u Glockner grupi, a sami vrh je dio Glockner grebena, zapravo dvostruki vrh (Mali i Veliki Glockner). Ledenjak Pasterze, najveći austrijski ledenjak, leži u samom podnožju Grossglocknera. Uspon na Grossglockner je relativno težak i eksponiran. Smatra se jednim od opasnijih vrhova Alpa, vjerovatno iz činjenice što ga posjećuje veliki broj planinara, koji često previde opasnosti u namjeri da se domognu trofeja.
Jedna od turističkih atrakcija, vezano za područje Grossglocknera je Grossglockner-Hochalpenstrasse, visoka alpska cesta koja doseže čak 2572 m i ostvari 1,2 miliona posjeta godišnje.

Uspon ka Erzherzog-Johann domu. Oluja, slaba vidljivost, otežana orjentacija, hladnoća, a uz to napor, pa i visina... Konačno, uspon na Grossglockner je otkazan.

Cijeli naredni dan vrijeme je jako loše. U domu se dosađujemo, zezamo međusobno i sklapamo prijateljstva sa drugim planinarima i alpinistima koji su se zadesili tog turobnog dana u domu Erzherzog-Johann.
Pored zabrane da se u domskim sobama koriste plamenici, ipak se toga ne pridržavamo. Sobama se počinju širiti mirisi različitih jela.
U popodnevnim satima Dragan Pavlović, Jasmin Bečić i ja krećemo u pravcu vrha Grossglockner sa ciljem da odradimo stotinjak metara visinske razlike i ponovo se vratimo u dom. To činimo uglavnom iz dosade, a ne posebne potrebe za aklimatizacijom. I ta namjera propada zbog jako lošeg vremena; hladnoće, magle, loše vidljivosti, a posebno vjetra.
Vrijeme se ne mijenja ni u toku noći, tako da je uspon na vrh konačno otkazan. Vraćamo se na ishodište. Čekamo drugu grupu sa Grossvenedigera, nadajući se da su prošli bolje od nas. Međutim, ni njima vrijeme nije dozvolilo uspon na vrh. Pakujemo stvari i krećemo ka Zermatt-u.

Kada uspon na Matterhorn (slijedeći cilj) takođe nije ostvariv, možda se posreći Breithorn. "Prozor" u vremenu dozvolio je uspon na ovaj četiritisućnjak.

Putujući prema Švicarskoj, pokušavam spavati u autobusu, ali ne ide! Misli o neuspjehu u austrijskim alpama mi ne daju mira. Razmišljam šta će se desiti u Zermatt-u, da li će biti bolje, da li ćemo tamo nešto uspjeti uraditi, dali ću imati priliku da se popnem na Matterhorn? Stalno neka pitanja bez odgovora. U autobusu tišina...
Napokon Švicarska! Na trenutak zaboravljam Grossglokner, u mislima mi je ta čuvena piramida - Matterhorn. Ponovo pitanje, da li će moji višemjesečni treninzi biti dovoljni za uspon vrh? Stajemo na odmorištu. Razgovaram s Murijem i on mi daje korisne savjete. Kada pomislih da će biti sve u redu, Stjepi dolazi poruka o lošem vremenu u Zermatt-u.
Stižemo do mjesta gdje ostavljamo autobus, a po nas doalze kombiji iz Zermatt-a. Jedva čekam da stignemo i da napokon vidim "piramidu". Stižemo, ali se ništa ne vidi. Vrijeme je očajno! Odlazimo u kamp, raspremamo se i krećemo žičarom u pravcu Klein Matterohrna-a sa ciljem da se pokušamo popeti na Breithorn (4165 mnv ). >
_________________________
Matterhorn: U blizini alpskog gradića Zermatta leži jedan od najmarkantnijih alpskih vrhova - Matterhorn, visok 4478m. Ovaj vrh je takođe jedan od najpoznatijih svjetskih vrhova i postao je svojevrsnim simbolom. Pripada Švajcarskoj (kanton Valas) i Italiji (Valle d'Aosta). Italijanski naziv za Matterhorn je Cervino (frnacuski termin Mont Cervin). Oko vrha leže glečeri i glečerska jezera poput Riffelsee-a. Matterhorn izgleda kao izdužena piramida sa četiri definisane strane, ima dva vrha, jedan u Švajcarskoj, a drugi, cca 1 m niži, u Italiji.
Matterhornovi "zidovi" su veoma strmi i samo manje krpice snijega i leda uspijevaju se održati u stijeni. Drugim riječima, padine su lavinozne i najmanje količine padavina mogu ugroziti živote penjača u stijeni. Greben Hornli u jugoistočnom dijelu vrha, koji se jasno vidi iz Zermatta, je najčešće korišteni pravac. Matterhorn je težak, eksponiran, a magla i padavine su, zbog specifične forme, posebni problemi. Matterhorn je ispenjan prvi put 1865 godine, a poznat je kako po teškim, kompleksnim smijerima, tako i po nesrećama.

Moćni Breithorn, susjed Matterhorna. Hvala što nas ti nisi odbacio.

Stižemo na glečer i pripermamo opremu. Nastavljamo preko glečera u pravcu Breithorna. U rancu mi je sva oprema potrbna za uspon na Matterhorn, jer Dragan i ja planiramo, pri povratku, ako se vrijeme proljepša, nastaviti prema Hornli hut-u.
Na Breithorn izlazi skoro cijela ekspedicija, na čemu svima od srca čestitam (iako, ruku na srce, uspon nije posebno težak). Jedino velika nadmorska visina pravi manje probleme onima koji je slabije podnose.
Pri povratku opet razočarenje. Vrijeme se ne mijenja. Šanse za uspon na Matterhorn ni idući dan nisu ništa povoljnije! Moramo čekati, vraćamo se u kamp.
U Zarmattu saznajemo da je tu još jedna ekipa jako dobrih alpinista iz Srbije koja čeka ljepše vrijeme već deset dana. Sve gore od goreg! >
_________________________
Breithorn (4165 m) je vrh u alpama koji se nalazi blizu Matterhorna. Smatra se najlakšim alpskim četiritisućnjakom, prije svega zbog žičare koja izvodi planinare na 3820 m visine, odakle počinju uspon. Standardna ruta ide južnim - jugozapadnim bokom, prelazeći preko kompaktnog glečerskog platoa i nastavljajući ka vrhu padinama cca 35 stepeni nagiba. Međutim, neiskusni planinari mogu zapasti u teškoće ako se ne drže na dovoljnom odstojanju od ruba grebena, posebno pri lošoj vidljivosti i vjetru. Oni koji žele više izazova, često nastavljaju priječenje grebenom, te dalje u pravcu Monte Rossa grupe.

Pri usponu na najviši vrh Švicarske, Dufourspitze, konačno se ukazalo sunce. Prelazak preko Gorne-glečera ka kući Monte Rosa.

Zoran Stjepanović i Vladislav Matković organizuju sastanak u kampu, na kojem svi iznose svoja mišljenja o planinranim usponima. Ništa ne ide kako valja. Da razočarenje bude veće, jedan stariji planinar traži da odustanemo i od Dufourspitze-a jer misli da je to pretežak zalogaj za bilo koga od nas. Razmišljam, čemu sad to, da li to govori iskustvo, strah ili nešto treće. I kako neko može znati šta je za nekoga preteško, a šta ne i na šta je ko spreman. Neki od nas bi pokušali uspon na Dufourspitze, bez obzira na ishod. Zahvljajući Stjepi i Vladislavu, koji oštro osuđuju odustajanje od Dufourspitze-a, šansu i povjerenje su dobili mlađi. Znanje i iskustvo organizatora je pobijedilo. Svaka čast! >
____________________________
Dufourspitze je najviši vrh Švicarske i pripada grupi Monte Rossa. Samo je Mt Blanc veći od ovog vrha u alpskoj grupi vrhova. Ime je dobio po generalu Henriju Dufour-u, suosnivaču Crvenog krsta/križa, kao i Dufour mapa. Prvi put je ispenjan 1855 godine od strane engleskih alpinista i švicarskih vodiča i nosača. Jedan od penjača bio je i Charles Hudson, koji je poginuo 10 godina kasnije pri prvom osvajanju Matterhorna. Uobičajena ruta kreće od kuće Monte Rossa (nedavno je podignuta nova kuća koja je, tehnički, izuzetno složen, ali uspješan projekat). Uspon se može izvesti i od Capanna Hute (najviša pl. kuća u Alpama).
Dufourspitse se ne računa izuzetno teškim vrhom, no zahtijeva pažnju kao i dobru opremu i prilagođenost visini. I ovdje, kao kod većine eksponiranih, grebenskih pravaca, vrijeme igra presudnu ulogu. Uspon na Dufourspitze sa italijanske strane smatra se izuzetno teškim, a ta strana je i najveći evropski "wall" (zid) od 2600 m.

"Majka svih rogova" se konačno ukazala u svoj svojoj "umilnosti". Na žalost, prekratko i prekasno...

Sada, kada znam da se nije odustalo od Dufourspitz-a, likujem! Dragan je u šatoru i tuguje zbog Matterohorna, ali u njemu tinja još neka skrivena nada da su vremenske prognoze zakazale, pa kada oni sutra krenu na Dufouspitze, mi po lijepom vremenu krećemo na Matterhorn. I ja se nadam, sve dok mi nova kiša nije razbila iluzije! To znači da na visinama preko 4000 m pada snijeg. Na žalost, šta je, tu je, pred nama je uspon na Dufourspitze (4634 m).
Sutra ujutro krećemo, prvo vozom. Nakon voza pješačimo laganim tempom jer imamo vremena. Cilj nam je Monte Rosa hut na 2800 mnv. Vrijeme se napokon razbistrilo pa sam vidio i tu čuvenu "piramidu" koja me ovaj put prevarila. Prelazimo preko Gorne-glečera i penjemo se osiguranom stazom do Monte rosa kuće. Zbog gužve odlučujemo postaviti šatore. Nakon šatora i pripremljenog ručka, penjemo neku stijenu u kojoj, za divno čudo, imaju sportski smjerovi koji su ospitani. Cijeli dan dangubimo čekajući sastanak na kome ćemo se dogovoriti o usponu. Danas je bio lijep dan, ali već sutra najvljuju pogoršanje, tako da moramo uraniti i krenuti oko dva sata po noći

Polazak ka vrhu Dufourspitze bio je oko 2h po ponoći, a svitanje nas zatiče visoko u ledenim padinama ispod vrha.

Svi smo spremili stvari i čekamo dogovoreno vrijeme. Krećemo. Brzo dolazimo do glečera. Još je noć i jako je hladno; stavljamo dereze i nevezujemo se. U navezi je nas pet: Olivera Kačarević, Nikola Lazić, Dragan Pavlović, Željko Dulić i ja. Prelazimo glečer. Sunce polako izlazi. Prekasni alpski pejzaži i vidici se otvaraju pred nama...
Naš cilj je još daleko; idemo sve sporije i sporije, vrijeme se kvari. Stajemo. Neki članovi ekspedicije morat će odustati! Zbog sigurnosti kao i organizovanja povratka, jedan od vođa uspona se vraća sa njima. Ostali mnogo jačim tempom nastavljaju prema vrhu, pošto nam vrijeme nikako ne ide na ruku. Ne bi bilo dobro da nas ovdje na 4500 m uhvati nevrijeme.

Mada znatno eksponiran, srećom Duforuspitze je ovaj put bio druželjubiv, dozvolivši nam uspon. Hvala!

Nas dvanaest u četiri naveze krećemo prem vrhu. Jedna naveza se precijenila. Jako zaostaje, ali srećom bez posljedica. Svladavamo sve teškoće i na kraju, po jako lošem vremenu, izalzimo na Duforspitze - najviši vrh Švicarske (4634 mnv).
Čekamo navezu koja je zaostala. Strašno je hladno! Stjepo i Muri raspravljaju da li da se vraćamo istim putem ili da idemo drugim koji je možda strmiji ali je kraći i bolje osiguran. Zaostale naveze još nema! Vrijeme za povratak davno je isteklo, a oni još nisu stigli. Na kraju ih ugledasmo. Još su daleko. Stjepo im je, unatoč ovakvom vremenu, ipak pružio šansu!
Natrag krećemo "Murijevim" putem. Brzo silazimo do glečera. Silazak je odlično osiguran; na kraju jedan abzeil i malo otpenjavanja - ništa strašno! Brzo se izvlačimo iz magle i idemo ka Monte Rosa kući, gdje su naši šatori i ostatak grupe. Brzo smo stigli. Ostatak dana sređujemo dojmove sa vrha i prepričavamo doživljaje. Sutra krećemo za Zermatt, a potom kući.

Dufourspitze je najviši alpski vrh poslije Mt Blanca. Privlači težinom, eksponiranošću i visinom...

Uprkos poteškoćama na koje smo nailazili prilikom ovog pohoda, na kraju je sve okončano u najboljem redu. Svima od srca čestitam, bez obzira da li su uspjeli popeti neki od vrhova ili ne. Izdvojio bih i angažovanost vođa ekspedicije Zorana Stepanovića Stjepe i Vladislava Matkovića. Ujedno iskrene čestitke svim učesnicima ljetošnje ekspedicije ALPE 2010 u organizaciji PD ŽELJEZNIČAR iz Sarajeva. Vidimo se na nekom novom početku.

Team: Zoran Stjepanović-Stjepo, Miralem Husanović-Muri, Dragoljub Dražević, Jasmin Bečić, Rusmir Đapo, Dragan Pavlović, Željko Dulić,Slavko Šmit, Zoran Kovljenić, Momčilo Manić, Goran Kocić, Feđa Vilić