Gran Paradiso glečer. Foto: G. Hodžić
Koliko god je glečer avantura za sebe, koja se po intenzitetu nekad čak može mjeriti sa osvajanjem vrhova, u glečeru se ne treba prepustiti slučaju.
Svijet glečera je svijet za sebe, divlji, surov, opasan i varljiv, a sve na svoj poseban način. Zavisno od profila podloge, glečeri mogu biti mirni, boje reći pritajeni, kao u zasjedi u očekivanju žrtve. Mogu isto tako, ako se pri svom sporom, a nezaustavljivom klizanju nadole, namjere na izbočine, pokazati svu svoju nesputanost i silinu prelamanjem, propinjanjem, pucanjem i drobljenjem...
Gran Paradiso glečer. Foto: G. Hodžić
Ljeti, kad glečer prži sunce i kad jara od isparenja treperi nad ledom, glečerom teku potoci i formiraju jezerca od kojih se, zbog njihovih tajanstvenih odvoda, bolje odmaknuti. Duboke pukotine, koje se u pravilu sužavaju, otvaraju se, crne, zelene, plaše mrakom i dubinom, a glečerom se često u dubinama prolama pucanje ili krckanje, uvijek kao znak na uzbunu. Ljeti, isto tako, glečeri su uprljani odronima sa rahlih bokova koje su oni, u svom dugom radu rasturili.
Gran Paradiso glečer. Foto: G. Hodžić
Posebno naporne za prelazak su morene, kamenjar koji glečer gura pred sobom ili, tačnije, ostavlja na svom kraju gdje se isparava i gubi. Inače, led glečera nastaje isključivo od snijega koji pada u višim zonama i tu se, ne uspjevši se otopiti, pretvara u led usljed ogromnih pritisaka novih slojeva snijega.
Predviđa se da će u Evropi do 2050g, uslijed globalnog otopljavanja, glečerska masa biti smanjena za čitavih 20%. Zato se čini vrijednim posjetiti ne samo vrhove, već i glečere, te slikati kako bi se zabilježio dio onog bogatstva i dramatike koju glečeri nude.
Gran Paradiso glečer. Foto: G. Hodžić
Zimi ili s proljeća, čak i ljeti u višim zonama gdje sniježi bez obzira na sezonu, najveći problem glečera su skrivene pukotine. Snijeg koji često zaspe i poravna čak i široke pukotine, lako puca pod težinom čovjeka, a onda... Pri padu u pukotinu čovjek se, usljed težine, čvrsto zaglavi između dva ledena zida tako da ostane sasvim bespomoćan, prikliješten do gušenja, sa ledenim zidovima pritisnutim uz tijelo tako da uslijed vlage i hladnoće čovjek vrlo brzo bude ohlađen. Jedini spas su saputnici, međutim, zbog težeg ankerisanja na snijegu (ledu) i otpora pri izvlačenju, to je mučan posao, nesigurnog ishoda.
Gran Paradiso glečer. Foto: G. Hodžić
Visoko, preko 3 ili 4000 metara u Alpama postoje akumulacijske zone, ravni, bijeli platoi bez mnogo pukotina, gdje se snijeg sabire zato što se nikad ne uspije otopiti. Iako naizgled čvrst, takav snijeg (bolje reći led) u suštini se ponaša kao tečna masa koja se iz ovih zona odlije u doline. Bilo bi interesantno vidjeti na ubrzanom filmu petstogodišnje kretanje snijega sa vrhova do doline (naime, toliko mu otprilike treba vremena da "preteče" jednu trikilometarsku stazu)
Gran Paradiso glečer. Foto: G. Hodžić
Koliko god je glečer avantura za sebe, koja se po intenzitetu nekad čak može mjeriti sa osvajanjem vrhova, u glečeru se ne treba prepustiti slučaju. Pad u pukotinu je najklaustrofobičniji osjećaj povezan sa ozbiljnim rizikom da se pothladi do smrti ili podlegne povredama. Navezivanje, sondiranje cepinom, kretanje na sigurnom rastojanju je obavezno, a prije svega procjenjivanje da li je zaista pametno uopšte dati se u takvu avanturu.
Gran Paradiso glečer. Foto: G. Hodžić
Dobro je znati takođe da se, prilikom uspona, uglavnom prolaze sve pominjane faze počev od krševitih, napornih morena, otvorenih pukotina, "rolling stones" zona (tipičan Glacier de Bossons iznad Chamonix-a), manje ili više skrivenih pukotina što je uslovljeno sniježnim padavinama itd. Glečer Gran Paradiso spada među tipične glečere sa svim dobrim i lošim stranama koje su pomenute.
Gran Paradiso glečer. Foto: G. Hodžić
Ovdje, neposredno ispod vrha Gran Paradiso, vidimo jedan sabirni plato gdje se snijeg akumulira, nabija, presuje, ledi, a onda lagano, nezaustavljivo klizi u dolinu. Vidljivo je takođe kako podloga utiče na formu i ponašanje glečera i zaista je interesantno u šta se sve to može izroditi dole nešto niže.
Najduži alpski glečeri poput Mer de Glace, Aletschgletcher itd... su specifični jer im osim sabirnih platoa u zoni 4000m i odvodne doline leže relativno visoko, te se, za razliku od ovih kratkih glečera na slici, uspiju održati (poput Aletschgletchera) čitavih 24 kilometra.
Gran Paradiso glečer. Foto: G. Hodžić
Zone-2000: Da bismo produbili i proširili temu, preporučujemo da pogledate Aletschgletscher koji je, sa svojih 24km, najduži glečer u Evropi, a vjerovatno nosi sa sobom i najstarije ledene slojeve u ovom dijelu svijeta. Njegova "linijatura" je poznata već preko 800 godina.
Na SummitPost, vezano uz Aletschhorn, * možete dijelom "ošmekati" grandioznu scenografiju Aletschgletchera.