Mnogobrojne prijave uplašenih i zabrinutih građana o njihovom pojavljivanju (pa čak i ubijanju zmija) ukazuju na potrebu da se podsjetimo, a i nešto novo naučimo o zmijama s ciljem podizanja svijesti o ulozi i značaju ovih životinja.

Pojedini građani u želji za publicitetom objavljuju statuse, nerijetko i sa slikama ubijenih zmija, sa netačnim informacijama o pripadnosti određenim vrstama, vjerovatno usljed neznanja, što smatram neodgovornim, krajnje neprihvatljivim  pristupom koji u velikoj mjeri afirmiše ubijanje zmija.

Nije naodmet malo više znanja i opreza koje može sprijećiti uništavanje zmija, sačuvati vrijedno bogatstvo naše faune i u konačnici spriječiti stradanje ljudi. Zvući iznenađujuće, ali je činjenica da u svijetu više ljudi strada od uboda pčela i osa nego od otrovnih zmija.

Veliki strah kod ljudi često vodi nepotrebnom proganjanju i ubijanju zmija pri čemu se ne gleda da li se radi o otrovnim ili neotrovnim zmijama. Prilikom susreta sa zmijom, najbolje je da ih pustite da idu svojim putem jer vam mogu, nakon ovih poplava, mnogo pomoći. Ukoliko pronađete zmiju u stambenom prostoru, najbolje je da potražite pomoć od stručnih lica da je uhvate i vrate u njeno prirodno stanište.

Zmije možemo podijeliti u dvije osnovne grupe: zmije otrovnice i zmije neotrovnice. 

Zmije otrovnice 

Zmije otrovnice se lako prepoznaju od neotrovnih. Kod otrovnica je glava široka, srcolika ili trouglasta i uvijek jasno odvojena od tijela s izrazito uskim vratom. Zjenice su uske ili ovalne – nikada okrugle. Otrovnice karakteriše i kratko zdepasto tijelo koje rijetko prelazi dužinu od 60-tak centimetara sa istaknutim tamnim, vijugavim cik-cak leđnim šarama koje mogu biti kontinuirane ili isprekidane.Sve zmije otrovnice na našim prostorima pripadaju porodici ljutica čija je karakteristika prilično  zdepasto tijelo i kratkak rep.Za sve ljutice važan je sastav njihovih otrovnih žlijezda i zubi koji izgledaju kao injekcijske igle. U njihovoj unutrašnjosti se nalazi kanal, a na vrhu je mali procjep kroz koji izlazi otrov. Zubi se nalaze na prednjem dijelu gornje čeljusti i kada nisu u upotrebi, savijeni su prema natrag i smješteni u specijalnom naboru sluznice i njihova veličina zavisi od veličine zmije odnosno od veličini njene glave. Kada zmija napada, zubi se uspravljaju, zabadaju u tijelo žrtve i iz njih tada poteče otrov. Otrovni zubi se troše, pa ih zmija povremeno odbacuje i odmah ih zamjenjuje novim otrovnim zubima. To znači da se ljutice ne mogu trajno onesposobiti vađenjem otrovnih zubi.

Poskok (Vipera ammodytes), naša je najveća otrovnica koja naraste najčešće do 70 cm. Ima veliku srcoliku glavu sa izraženim roščićem na vrhu njuške. Boja tijela je u zavisnosti od staništa: svijetlo sive do crvenkasto smeđe,leđna šara je vijugava, kontinuirana i jasno izražena. Poskok je „sidraš“ koji ne bježi poput brzih bezopasnih zmija i napada isključivo kada je ugrožen.

Šarka(Vipera berus), je znatno slična poskoku ali je manja i šarenija a na glavi nema roščić. Glava joj je šira i oblija, sa velikim očima crvenog odsjaja i karakterističnom bijelom prugom uz rub gornje čeljusti.Prosječna dužina je oko 60 cm. Postoje tri vrste šarki čija je najveća razlika u karakterističnim bojama: Obična šarka sive ili žućkasto sive boje tijela;Bosanski šargan žuto smeđe boje sa isprekidanom leđnom šarom tamnih poprečnih pruga (autohtona vrsta Bosne i Hercegovine); Crna šarka koja je potpuno crna zmija sa vijugavom šarom i Planinska šarka koja je po temeljnoj boji vrlo slična šarki.

Notrovne zmije 

Neotrovne zmije na našim prostorima imaju tanko i dugačko tijelo različito išarano, ali nikada nemaju vijugavu šaru duž leđa. Glava im je ovalna ili jajasta, vrat slabije izražen, zjenice oka uvijek okrugle. Iako mogu narasti i preko 2 metra potpuno su bezopasne

Od neotrovnih zmija susrećemo najčešće bjelouške i smukove koji spadaju u porodicu Smukova

Bjelouška (Natrix Natrix) ima tamno maslinasto tijelo sa crnim tačkicama i upadljivim bijelim mrljama iza glave dok je odozdo žućkasto-bijela. Prirodno stanište joj je u blizini vodotoka, odličan je plivač i naraste i do 1,5 metara dužine.

Smuk ( Zamenis longissimus) je naša najveća zmija koja može narasti i preko 2 metra. Tijelo je jednolične sivkasto smeđe boje bez jasnih šara. Negdje se naziva i kućnom zmijom, voli piti mlijeko i veoma je korisna jer ubija zmije otrovnice. Nažalost, zbog neznanja naših ljudi ova vrsta je svedena na mali broj.Bjelouška i smuk mogu narasti do dva metra i potpuno su bezopasne.

Zanimljivosti 

Iako je Bosna i Hercegovina bogata zmijama, veoma su rijetki slučajevi njihovog ugriza. Razlog leži u činjenici da se zmije plaše čovjeka i bježe ukoliko za to imaju mogućnost. Ugriz zmije je najčešći kada čovjek bere ljekovito bilje, gljive, šumske plodove ili sjedanjem na travnate površine bez predhodne provjere, a dovoljno je predhodno običnim štapom ili prutom proći po travi ili grmlju i otjerati zmiju. Zmija je potpuno gluha životinja i vikanje neće pomoći ali zato ima savršen osjećaj podrhtavanja tla i vibracije. Zato, kada se krećete u prirodi, poželjno je da nastojite što jače gaziti po tlu, udarajući nogama kako bi vas zmija osjetila i imala vremena da vam se skloni sa puta.

Ako se ipak desi da  zmija ugrize čovjeka onda mu treba ukazati prvu pomoć koja se sastoji u podvezivanju mjesta ugriza, isisavanju otrova (osoba koja vrši isisavanje ne smije imati ranice u ustima) i hitnom transportu do ljekara. Prilikom ugriza naših otrovnih zmija smrt ne nastupa trenutno već za nekoliko sati jer je njihov otrov hemotoksičan (krvni otrov). Važno je napomenuti da zmija često i ne ubrizgava otrov kada ujeda zbog upozorenja. Ujed je jako bolan, mjesto ujeda otiče, modri i stvaraju se krvni podlivi. Prateća pojava je i vrtoglavica, žeđ i hladan znoj. Mjesto ugriza treba podvezati iznad prema srcu i svakih 30 minuta ga popuštati i pomjerati naviše. Osoba koju je ujela zmija treba da miruje kako bi se što više usporilo širenje otrova. Kod težih simptoma trovanja daju se najmanje tri ampule seruma uz obavezno davanje antibiotika i antitetanusa.

Simptomi koji se javljaju obično unutar 10 minuta od ujeda zmije, jesu bol, otok i promjena boje mjesta ugriza (koje se širi prema tijelu), vrtoglavica, mučnina, povraćanje, lupanje srca, pad pritiska i opšta slabost. Ako vas je ugrizla zmija, a nakon 10 minuta još uvijek ne osjećate ništa od ovoga, ne radi se o otrovnici ili nije došlo do uštrcavanja otrova. Ukoliko, ipak, osjećate te simptome ne treba se odmah opraštati sa životom, jer, ako stignete u bolnicu u roku od šest do osam sati od ujeda, ističu stručnjaci, imate velike šanse da se potpuno oporavite.

Zapamtite! 

Osnovna razlika je ta što su otrovnice u prosjeku veličine 60-tak centimetara i da su zdepaste / debeljuškaste s istaknutom trokutastom glavom jaki/uzbačenih čeljusti dok su neotrovnice tanke i dugačke s malom glavom.

Zmije su obično uplašene i dezorijentisane. Na kopnu ih je  mnogo više, a ljudi se kod nas obično boje zmija. Zmije su saveznici ljudima u borbi protiv pacova, miševa i drugih glodara koji su na svakom koraku, posebno nakon poplava. Npr. ubijanjem poskoka dovodimo do povećanja šumskih miševa u tom području. Dok su ujedi poskoka veoma rijetki i samo u izuzetnim slučajevima smrtonosni, mišija groznica je daleko češća i gotovo uvijek sa smrtonosnim završetkom.

Ne ubijajte zmije koje vidite nego ih pustite da idu svojim putem jer nam mogu mnogo pomoći, iz razloga što  se hrane glodarima – to su naši prijatelji! 

Doc.dr. sc. Bajro Imširović, prof