Priča ispričana mogo puta. Postoji nekoliko njenih varijanti, a možda ni jedna nije u potpunosti tačna. Ono što se sa sigurnošću može tvrditi jeste da su Zijah Jajatović, Ilija Dilber i Milorad Stjepanović izveli prvi zimski uspon na Lupoglav i da su to platili svojim životima.
Ne znam ni koji je tačno po redu ovo memorijal ni koje po redu okupljanje u Mostarskoj Bijeloj. Saslušali smo vrlo kratak govor sa osnovnim uputama organizatora i uspon je mogao početi. Vrijeme je bilo zaista idealno i neobično toplo za ovo doba godine. Kolona planinara u majicama kratkih rukava sa ogromnim ruksacima na leđima je krenula strmom stazom ka selu Grabovčići gdje je planirana prva polusatna pauza. Februar je i bez obzira na vremensku progozu noćenje na 1600 mnv treba shvatiti ozbiljno. Trebalo je dosta toga staviti u ruksak, a ostalo što ne može unutra dobro učvrstit sa vanjske strane. Kada takav ruksak stavite na vagu i vidite da je teži od 20 kg počnete vršiti kalkulacije o tome koliko je šta zaista neophodno. Na primjer, banane volim, ali ne toliko da bi dodao još dodatnog tereta na leđa. Najteže mi je bilo donjeti odluku da ovaj put neću ponjeti fotoaparat (težak 2kg) nego da ću koristiti mobitel. Sa nekom opremom nema kalkulacije. Cepin, dereze, vreća za spavanje, armafleks... Kako god ne ide ispod 20kg.
Grabovčići na nekih 600mnv i prva pauza. Sjedimo na travi, sunce sija i snijega nema ni u tragovima. Krenuli smo dalje, kroz bukovu šumu, 1000 mnv i snijega još nema. Sada sam se već počeo i brinuti. Ako ne bude dovljno snijega u Barnom dolu imaćemo problem sa vodo za piće. Ja sam ponio samo 1,5 litara znajući da ćemo gore topiti snijeg. Na nekih 1200 mnv se pojavio i bijeli prekrivač i odagnao moje brige.
U Barni do smo stigli među prvima i odmah su usljedile pripreme za kampovanje. Valjalo je istopiti vodu, pripremiti večeru, postaviti šator i sve to prije mraka. Čim je sunce zašlo za obližnje vrhove temperatura je znatno pala. Sada nam je ostalo slobodno vrijeme za druženje sa planinarima koji su na memorijal došli iz daleka koje ne srećemo tako često. Tu noć je u kampu bilo oko 150 osoba, idealno mjesto za one sa manje iskustva da nauče nešto novo. Kampovanje zimi je prilično ozbiljno i najmanja greška vas može skupo koštati. Iskoristiću ovu priliku, da podjelim samo nekoliko savjeta koji vam zimi boravak u planini može učiniti ugodnijim:
- Kada istopite snijeg i toplu vodu naspete u flaše, stavite ih odmah u vreću za spavanje. Dodatno će vas grijati veći dio noći.
- Gojzerice stavite u najlonsku kesu i također u vreću za spavanje. Jakna, mobitel i sve drugo što ne želite da smrzne mora u vreći. Biće vam malo tijesno ali ćete izbjeći neugodnosti ujutro.
- Iako imate zmski dvoslojni šator pokušajte se odmaknuti od njegovih ivica. U toku noći se stvara na njima kondenz koji zaledi.
- Pokušajte obavti sve fiziološke potrebe prije spavanja jer nije prijatno izlaziti vani noću, na -10 (ili više)
- Obavezno nosite zimski plin za kuhanje. Jeste skuplji, ali često jeftini plinovi na hladnoći ne rade.
- Dok kuhate plin nikad nemojte držati na snijegu. Smanjujete mu snagu, a i na boci se uhvati led koji je kasnije teško skinuti
- Pazite gdje ostavljate stvari, jer u šatoru je tijesno i kada se budete pakovai biće vam teško da ih pronađete
Ustajanje je u 6. Još nije svanulo i na nebu je pun mjesec. Počeli smo se pripremati za uspon i povadili iz ruksaka sve što nam neće trebati tako da što više olakšamo izlazak na sami vrh. Prvo smo svratili do grobova dvojice alpinista, odali im počast i onda se uputili ka našem krajnjem odredišru. Dan je, kao i juče, bio idealan. Vedo nebo, dobra vidljivost i zvuk dereza kako probijaju zaleđeni snijeg su pravili nevjerovatan ambijent. Brojne naveze od oko 200 alpinista ispred i iza nas su činile ogromnu zmijoliku kolonu koja se protezala od podnožja do samog vrha Lupoglava. Na vrhu ogromna gužva. Zadržali smo se samo 10-ak minuta i polahko krenuli nazad. Sunce je već dobro omekšalo snijeg koji se počeo ljepiti za dereze.
U kampu smo bili prije 12. Usljedilo je pakovanje stvari, sklapanje šatora i lagani povratak ka Mostarskoj Bijeloj. Za vrijeme uspona sam uspio snimiti 5 panorama 360°, ali na žalost zbog pogrešnih postavki na kameri (na jakom suncu se displej nije dobro vidio) uspjeo sam spasiti samo dvije i one su prilično lošeg kvaliteta. Nadam se da će vam bar malo dočarati ljepotu ovog uspona
Galerija slika (potrebno je malo vremena da se galerija učita)
- Minimalna visina
- 142 m
- Maksimalna brzina
- 4.68 km/hr
- Maksimalna visina
- 2032 m
- Prosječna brzina
- 0.62 km/hr
- Ukupan uspon
- 1962 m
- Ukupna udajenost
- 19.09 km
- Ukupan silazak
- 1964 m
- Ukupno vrijeme
- 2d 6h 49m 33s
Detalji putnih tački
| # | Nadmorska visina | Udaljenost | |
|---|---|---|---|
| 1 |
Mostarska Bijela
|
143 m | 0 km |
| 2 |
Grabovčići
|
656 m | 2.63 km |
| 3 |
Alternativni kamp
|
1402 m | 4.7 km |
| 4 |
Barni do kamp
|
1561 m | 5.45 km |
| 5 |
Grobovi
|
1590 m | 5.83 km |
| 6 |
Lupoglav 2102m
|
2102 m | 7.38 km |
| Nedostupne informacije mogu biti prikazane kao 0. | |||
|
Ovaj track je preuzet 103 puta(s). Molimo registrujte/prijavite se za download ovog track-a. |
