Alpinisti koji su penjali Brid Osobca znaju za jedno okno, bolje reći oko u bridu. No, to okce je samo uvod u priču o Osobcu i njegova dva velika okna. Foto: Nona

Vrata, prozori ili okna su jedna od najatraktivnijih pojava u našim planinama, prije svega hercegovačkim, mada sličnog ima i u drugim dijelovima BiH. Ovdje govorimo, između ostalog, o oknima u prenjskom vrhu Osobac, za koja vjerovatno niste ni znali, a koja su vrijedna vaše pažnje. Garantujemo!

Vrata, prozori ili okna su jedna od najatraktivnijih pojava u našim planinama, prije svega hercegovačkim, mada sličnog ima i u drugim dijelovima BiH. Nećemo se baviti odgonetanjem iz kog razloga ovi pojmovi zvuče "stolarski", recimo samo da su Hajdučka vrata na Čvrsnici jedna od najpoznatijih takvih "vrata". Svojom elegantnošću, vitkošću, nadnešena nad dubinama kanjona Dive Grabovice, Hajdučka vrata plijene pažnju i pamte se. Ko bude znao iz kog razloga je ta prirodna kamena skulptura nazvana vrata (hajdučka), onda će, moguće, riješiti terminološku zavrzlamu vezanu i za ostale slične pojave u našim brdima. Ostavimo to pitanje otvoreno!
Ne trebamo ni napominjati kako su te, možda najatraktivnije forme krasa ujedno i najkratkovječnije i najosjetljivije, gledano s geološke tačke gledišta. S obzirom na sve zemljotrese, erozije, abrazije, djelovanje leda, termičke dilatacije i sl., pravo je čudo kako su neka od njih još "na nogama". 

Ovo okce nema veći značaj od provjere vida, ili da bi se neko dokazivao kao "prenjski vuk". Foto: Nona

Svjesni vrijednosti vrata, prozora, okna i sličnog što pravi propuh u planinama, a ujedno i njihove "ranjivosti", pogotovo u ovo moderno vrijeme industrijalizacije (hm, moderno ?), kad je značajno povećana količina kiselih agensa u atmosferi, obogaćenih ko zna čime, neki su bili spremni na, rekli bismo, očajničke poteze zaštite nekih od njih, prije svega Hajdučkih vrata na Čvrsnici.
Gotovo suluda, ali razumljiva ideja prelivanja luka odozgo betonskim mlijekom, na sreću, nikad nije ostvarena, no neka vrsta konzervacije bi sigurno dobro došla. Po nekim ocjenama taj luk, koji je gotovo dobio simbolična obilježja, neće ispratiti još mnogo generacija. Dokusirit će ga voda, led, toplota i efekti industrijalizacije (ili oni koji se penju po njemu radi slikanja)...

Osobac iz pravca Rapta. U korijenu jednog kraka njegovog SZ brida nalaze se jedna prava vrata, ili prozor, ili... kako hoćete. Foto: Nona.

Osim Hajdučkih vrata u Čvrsnici, jedno od poznatijih okna nalazi se u SI grebenu Lupoglava na Prenju. (Prozora, vrata ili okna ima i drugdje, ali nas interesuju ona planinska, posebno ona u zoni 2000 m, takvima ne možemo odoljeti). Okno u Lupoglavu nije toliko poznatao jer, jednostavno, ne nalazi se blizu prometnih puteva koji vode ka vrhovima ili pl. kućama i kome, uz svu monumentalnost, nedostaje mrvica elegancije koja čini Hajdučka vrata tako popularnim. Rijetki su oni koji prolaze npr. pravcem Poljice - Lupoglav (tura detaljno opisana u reportaži na Zone-2000 -> ), ili se penju na Ovču (2021 m, vidi fotografije A. Adilovića u reportaži o Ovči -> ili zadnju fotografiju u reportaži M. Gomeza o Vjetrenom brdu -> ), odakle se ovo okno najbolje vidi. Ipak, kad je u pitanju monumentalnost, i pored sve elegancije Hajdučkih vrata i ezgotike Okna u SI grebenu Lupglava, veliko okno (prozor ili vrata) u Osobcu nadilazi po nekim tvrdnjama sve druge. A vi niste ni znali za njega? Jeste?

Vrata u S - SZ stijeni Osobca. Figura vam može pomoći da ocijenite dimenzije okna.
Pažnja, danas se prilaz ovom oknu, zbog opasnosti od mina, ne preporučuje. Foto: Nona

Skoknimo onda do Osobca, kamo smo i pošli! Osobac se uzdiže neposredno iznad prevoja Skok u sjevernoj prejnskoj barijeri, a pl. kuća Jezerce ( -> ) uzima se kao ishodište za uspone na ovaj vrh. Osobac je jedan od najmarkantnijh vrhova u masivu Prenja i pogled na piramidu ovog vrha iz pravca Velike kape (2007 m) je fascinantan. ( -> ). Samo u tom vrhu postoje dva veća okna, koja su gotovo nepoznata, iako se nalaze "na dohvat noge". Manjih okna ima takođe u toj gromadi, na koje se, pored ovih velikih, ne trebamo ni osvćati (kad nam se može). Ipak, pomenimo to jedno manje, vidljivo je sa Jezerca. Oni koji su se našli u SZ bridu Osobca (SZ je inače poznati, klasični zimski alp. smijer u Prenju -> , -> ) vole ga pominjati jer samo oni znaju njegovu poziciju. Ostalima ta rupa ostaje nevidljiva dok im se ne upre prstom. Komentar je najčešće: "Pih! Obična rupa. Ali, na finom je mjestu!". Dobro, sačekajte, to oko (nećemo ga zvati okno), je samo provjera vida. 

Toliko je planinara prošlo (V)lasnim dolom podno Osobca, a da nisu primijetili impozantno okno u njegovoj JZ stijeni. Foto: Nona

Prvi prozor, vrata ili okno u Osobcu sa kojim vas moramo upoznati, a koje svrstavamo u red "monumentalnijih", nalazi se u sjevernom dijelu vrha Mali Osobac, ka kome vodi lijevi krak sjeverozapadnog brida (vidi sliku na str. 3). Prvo što trebamo reći je da je prilaz ovom oknu krajnje rizičan zbog mogućih mina koje su tokom prošlog (nadat se i posljednjeg) rata posijane rubom platoa između Zupca ( -> ) i Osobca. Prilaz oknu bi inače bio moguć iz pravca Crnog polja, a i neposredno ispod prevoja Skok, sa puta ispod Osobca koji vodi iz Bijele ka Jezercu. Sa tog puta je prilaz najkraći, dijelom eksponiran, ima jednu kamenu stepenicu koja uvodi u žljeb nad kojim se otvara zatravnjeno točilo. U vrhu te "livade" je smješteno okno koje nije vidljivo iz drugih pravaca. Na koji način je erozija "izbila" dio stijene koji je sada otvor čini se teško objašnjivim, no, da se cijeli luk održava u zraku na principu "ćuprije", sasvim je očigledno kod ovog okna.

Okno u JZ stijeni Osobca, zumirano iz (V)lasnog dola. Maskirano je pozadinom i teško uočljivo, no već s te distance imponira
ogromni zaglavljeni kamen koji tvori okno. Foto: Nona

Na suprotnoj strani Osobca, u barijeri koja nas prati dok se sa Crnog polja kroz Lasni do probijamo ka pl. kući Jezerce (ili obrnuto), nalazi se drugo okno. Njegova monumentalnost je izuzetna, potencirana masom, čak elegancijom kao i pozicijom visoko u stijeni, gotovo na 2000 m nadmorske visine, nadnešeno nad pomenuti Lasni (ili Vlasni ?) do. Okno nije sasvim uočljivo iz jednostavnog razloga što ga maskira stijena u pozadini od koje je odvojeno. Interesantna je činjenica da je putem Crno polje - Jezerce prošao ogroman broj planinara, pogotovo posljednjih godina dok se podizala nova pl. kuća na Jezercu ( -> ), a da tako mali broj njih nije uočio niti zna za ovaj "spomenik prirode".

Okno u JZ stijeni jasno je vidljivo tek s puta iz (V)lasnog dola ka samom vrhu Velikog Osobca. Foto: Stijena

Ovo moumentalno okno u južnom grebenu Osobca na Prenju plijenilo je interes generacija planinara, možda dijelom i zato što ga je poznavao manji broj ljudi, koji su se na račun toga mogli "prodavat" kao rafiniraniji poznavaoci ove planine (uz svu blizinu i otvorenost tih stijena i frekventnost najbližih puteva).
Okno je bila svojevrsna nagrada za uspon na Osobac (Veliki Osobac, 2099m) pravcem iz (V)lasnog dola preko jugoistočnih padina vrha, ukoliko nas je radoznalost i žudnja za dubinama i pogledima vodila rubom stijene ka vrhu (inače smo ga mogli promašiti). Iz doline, okno je najuočljivije dok je sunce u zenitu i u stijeni vidljiva sjena "čepa" zaglavljenog u žljebini.

Prilog objavljen u slovenačkom Planinskom Vestniku svjedoči o atraktivnosti ovakvih formi i na širem planu.

Da je ovo okno (kao i ova kraška forma općenito) interesantno i iz šire perspektive, može svjedočiti kraći članak ilustrovan dvijema fotografijama upravo o ovom oknu, objavljen osamdesetih u slovenačkom Planinskom Vestniku (br. 10. god. 1982.). Prilog je objavljen i pored činjenice da sličnih formi u slovenačkim planinama ne nedostaje (što umanjuje interes i urednika i čitalaca za objavljivanjem osvrta), no, prilog je objavljen i to sigurno znači da upravo ovo okno, a time i ostala, zaslužuje najmanje i našu pažnju. Ujedno, fotografija ovjavljena u tom magazinu je trenutno jedina fotografija koju posjedujemo na kojoj se nalazi i ljudska figura, tako da, bar tim putem, možete dijelom ocijeniti razmjere prostora i veličinu gornjeg dijela luka, kao i način na koji se luk održava "u zraku".

Pogled iz gornjeg rakursa na okno u JZ stijeni Osobca. Zbog pozicije otvora, a i u nedostatku ljudskih figura teško je fotografijom predstaviti
monumentalnost tog prostora: Foto: Stijena

Vrlo je teško na licu mjesta, iz gornjeg rakusa, napraviti fotografiju koja bi dovoljno dobro obuhvatila okno po visini i dovoljno upečatljivo sugerirala veličinu prostora, masivnost formi, dubinu i svu nestabilnost kojom odiše taj prostor uživo. Kao da impresiju ne čini samo taj otvor, taj kameni luk (kao kod okna u Osobcu koje smo prethodno opisali), već ulogu igra cijela scenografija, glatki pločasti zidovi, prostori koji se otvaraju duboko ka (V)lasnom dolu, zračnost i eksponiranost tog mjesta, panorame kao i osjećaj da glavom gotovo dotičemo zonu 2000 metara. Zar treba reći da taj kameni most budi nesuvisle ideje, neodoljivo nas privlačeći da stanemo na njega, da ga pređemo, da nas "tušira" adrenalinom, da ga se plašimo, da mu se divimo, da ga respektujemo, da ga što dublje ugraviramo u sjećanje i ponesemo sa sobom... 

Dvije strane točila u vršnom dijelu Osobca premošćene su masivnim zaglavljenim kamenom. Mada donji rakurs skraćuje vertikalne dimenzije, okno
imponira veličinom i masivnošu luka. Foto: Stijena.

Kad govorimo o dimenzijama okna, toga u "čvrstoj" formi nema. U "fluidnoj" formi, dakle mjereno "odokativno", rekli bismo da je visina ispod luka nekih, pa... petnaest do dvadeset metara, moguće i više, a širina... hm... pet do deset. Metara!
Fotografije koje smo provukli kroz članak, a koje su snimljene iz "žablje" pespektive, imaju po prirodi stvari skraćene dimenzije po vertikali čime se prigušuje monumentalnost okna. Ali, i pored toga, morate priznati, ovo okno ne ostavlja vas ravnodušnim ako ste ljubitelj stijena i planina. Osjećate li već pamrave u nogama, udaranje "vibrama" o tvrdu podlogu dok se penjete ka vrhu Osobca, udišući miris propuha koji struji kroz okno, garantujemo, na dobrom ste putu.