Fascinantni kolorit vrhova iznad Long Lake (3.153m = 10,344ft), mjesta našeg prvog bivka. Iznad jezera u središnjem dijelu je Chocolate Peak (3.561m = 11,682ft), lijevo izviruje Cloudripper (4.101m = 13,455ft), a desno je Picture Puzzle (4.115m = 13,501ft).

Od 15 kalifornijskih "fourteenersa" (planine više od 14,000ft ili 4.267m) čak 5 ih se načičkalo na 3 km dugački Palisade greben u Sierra Nevadi, formirajući Palisade Traverse - prvorazredni alpinistički izazov i jednu od najatraktivnijih i najpopularnijih traverzi u USA. Naim Logić i Zijo Kurtović, članovi NABMA (North American Bosnian Mountaineering Association) uspjeli su je prepenjati u jednom danu

Savladavajući uspješno dvije izuzetno zahtijevne ture u Wyomingu, a opisane na ZONE-2000 ( Biseri Wyominga ) ponukalo me je da pozovem Ziju da ponovo pokušamo Palisade Traverse - naše do sada najveće, a još nekompletirano iskušenje u američkim planinama. Nije ga trebalo puno nagovarati, jer na pomen Sierra Nevade i Palisade Range-a zadrhti srce svakog istinskog planinara i ljubitelja prirode. Još jedan veoma bitan razlog je i to što smo traverzu namjeravali ispenjati u spomen na Adisa, Zijinog tragično preminulog sina.
Sierra Nevada (na španskom: Sniježne Planine) je planinski lanac u Kaliforniji dugačak oko 640km (400milja) (sjever - jug), a širok u prosjeku 110km (70milja) (istok - zapad) sa površinom čak 23% većom od BiH. Formirali su je glečeri u 100 miliona godina starom granitu, a njene glavne atrakcije su tri nacionalna parka: Yosemite, sa jedinstvenim vodopadima i gigantskim monolitnim granitnim gromadama (El Capitan, Half Dome...); Sequoia, sa divovskim sequoiama - najmasivnijim drvećima na svijetu; te Kings Canyon sa impresivnim uskim kanjonima dramatičnih obrisa. Tu su još dva nacionalna monumenta (Devils Postpile i Giant Sequoia), te 20 prirodnih rezervata, čime je zaštićeno 15,4% oblasti, a u državnom gazdinstvu je 52% zemljišta. Ovdje su živjela omanja indijanska plemena: Paiute, Mono, Kawaiisu, Miwok, Washo i Maidu, a medju prvim evropskim istraživačima 1844. godine bio je i Kit Karson. 

Jezero Long Lake (3.153m = 10,344ft) je izuzetno bogato ribom. U pozadini je Mount Goode (3.988m = 13,085ft).

Sierra Nevada je prva barijera vlažnim oblacima sa Pacifika te sa svojim obilnim kišnim padavinama i enormnim sniježnim pokrivačem predstavlja izuzetan izvor pitke vode i energije, što je od neprocjenjive vrijednosti za prenaseljenu južnu Kaliforniju. No, istovremeno to je i razlog zašto je susjedna država Nevada pustinjska i ujedno najsušnija američka država.
Visina planinskog lanca Sierra Nevade postepeno se povećava od sjevera prema jugu - od sjevera gdje je markantno najveće alpsko jezero u Sjevernoj Americi, Lake Taho, površine 489km2 (191sqmi) na visini od 1.897 metara (6,225ft), do juga gdje se nalazi najviša planina u donjih 48 američkih država Mount Whitney visok 4.419 metara (14,497ft).
Od 15 kalifornijskih fourteenersa čak 13 ih se nalazi u Sierra Nevadi. Neki od njih su već opisani na ZONE-2000 ( Američki "fourteenersi" )

Thunderbolt Pass (3.804m = 12,480ft) - mjesto našeg drugog bivka. U pozadini Palisade Basin i gornje Barrett Lake (3.512m = 11,523ft).

Medjutim, iako je Mount Whitney najviša planina, prava riznica Sierra Nevade je Palisade Range, gdje se nalazi čak 7 fourteenersa, najveći glečer i fascinantni pejsaži i motivi. Sa mnoštvom izuzetno atraktivnih alpinističkih smijeri to je pravi raj kako za penjače u suhoj stijeni tako i za penjače u snijegu i ledu. Lociran je zapadno od Bishopa i Big Pine-a, gradića u Owens Valley, a pristupa mu se strmim padinama i kanjonima prepunim raznovrsnog rastinja, dok se u sjeni moćnih borova kao svojevrsni kaleidoskop prostiru šareni ćilimi obilnog najraznovrsnijeg mirisnog cvijeća. Dakle, to je pravi izazov za svakog ljubitelja prirode željnog bilo impresivnih motiva i dramatičnih oblika, bilo alpinistickih avantura.
Palisade Range predstavlja skladnu kombinaciju kristalno čistih glečerskih jezera tirkizne boje, visokih i strmih planinskih pasova, šiljatih vrhova koji se zabijaju visoko u nebo, ogromnih granitnih blokova, dubokih žljebina i provalija, oštrih, prozračnih i eksponiranih grbena i bridova. Posebno impresionira grandioznost čitave oblasti: istočno od Palisade Range je preko 3.000 metara (oko 10,000ft) niža Owens Valley, a na zapadu su duboki kanjoni Kings Canyon Nacionalnog parka. Doda li se ovome i fascinantna igra brzo putujućih oblaka sa Pacifika sa kao nož oštrim i visokim planinskim grebenima, onda je razumljivo vjerovanje da je Palisade Range specijalno mjesto gdje čovjek može osjetiti puls prirode, intenzivno se relaksirati i efikasno osvježiti svoj duh.

Zalazak sunca sa Thunderbolt Passa (3.804m = 12,480ft). Vidljiv je centralni dio Palisade Traverse, našeg sutrašnjeg cilja.

Pet od sedam " fourteenersa" Palisade Range-a smješteno je na oko 3km (1,9 milja) dugačkoj krijesti Palisade Crest, formirajući tako jednu od najvećih američkih alpinističkih atrakcija - Palisade Traverse. Idući od sjevera, tu su smješteni redom: Thunderbolt Peak, visok 4.268m ili 14,003ft, Starlight Peak, visok 4.328m ili 14,200ft, North Palisade, visok 4.341m ili 14,242ft, Polemonium Peak, visok 4.292m ili 14,080ft i Mount Sill, visok 4.314m ili 14,153ft. Svi ovi vrhovi penjani su pojedinačno ili u raznim kombinacijama od 2, 3 ili 4, ali su tek 1958. godine John Ohrenshall i John Mathias uspjeli da u jednom pokušaju ispenju svih pet vrhova - doduše u 2 dana.
A i naša istorija penjanja Palisade Traverse je prilično zanimljiva. Sve je bilo inicirano šokantnom tragičnom smrću Zijinog sina Adisa u Augustu 2006. U namjeri da ispenjem nešto u planini za Adisa na brzinu sam se odlučio upravo za ovu traverzu (čak sam mislio de je ranije niko nije ispenjao). Na žalost, povrijedio sam nogu i odustao nakon Thunderbird Peaka. Odluci je doprinijela i činjenica da su mi mrmoti pojeli svu hranu koju sam ostavio ispod stijene. Više detalja može se naći ovdje: "Grand Teton memorijal", a fotografija na "BH Radio".

Zijo Kurtović na spustu sa Thunderbolt Peaka (4.268m = 14,003ft) - vrh nije vidljiv. Otpenjali smo prvu desnu pukotinu od najisturenijeg granitnog bloka na slici.

U julu naredne godine krenuo sam sa Zijom. Nakon što smo savladali Thunderbird i Starlight Peaks na putu ka North Palisade, dočekao nas je procjep sa prevjesnom stijenom. Mjesto za absajl je bilo pripremljeno, a mi smo mogli improvizovati nešto sa našim prusikama (uže nismo bili ponijeli) i moguće doskočiti na 7-8 metara nižu policu na drugoj strani. Medjutim, čekalo nas je još 3 "fourteenersa" sa potpuno nepoznatim terenom, a povratak istim putem bi bio teško izvediv, tako smo bez velikog razmišljanja odustali.
Povratak bez užeta kroz vrletne zapadne žljebine Palisade Crest bio je posebna avantura. Sutradan smo pokušali sa druge strane. Medjutim, neposredno pred izlazak na Mount Sill, u svega nekoliko minuta, vrijeme se promijenilo i počela je da pada solika uz grmljavinu i sijevanje. Brzo smo se sklonili sa grebena da izbjegnemo gromove, a sa istoka - nama nevidljive strane - odakle je nevrijeme i došlo, do naših ušiju su dopirali reski zvuci cijepanja ogromnog drveća munjama. Takvo nešto nikada do tada nisam čuo. Kako je došlo, nevrijeme je iznenada i prestalo. Pobjegli smo od napadale solike i spustili se preko živopisnih jezera i vododerina na zapad u Kings Canyon. Sutradan smo kroz područje rijetko viđene ljepote došli do auta, ali nas je u dolini dočekao dim od požara izazvanih jučerašnjim nevremenom. Putevi prema jugu su bili zatvoreni. Morali smo preko Tioga Passa (3.031m = 9,943ft) i Yosemite National Parka voziti nazad. Izuzetno zahtijevna tura sa događajima i motivima koje ćemo dugo pamtiti. Nešto fotografija sa ovog pokušaja može se naći na stranici "BH Radio".

Zanimljive granitne skulpture iz smijeri ka Starlight Peaku (4.328m = 14,200ft). Kroz "okno" je vidljiv Mount Sill (4.314m = 14,153ft).

Godinu dana kasnije ponovo smo pokušali. Međutim, izgleda da smo u prevelikoj želji da se ponovo suočimo sa Palisade Traverse bili nešto brži, tako je Ziju neposredno ispod Starlight Peaka slomila visinska bolest. Odustali smo i u povratku posjetili Joshua Tree National Park. Nešto fotografija sa ovog pokušaja može se takođe naći na stranici "BH Radio".
Konačno ove godine, sedmicu nakon tura po Wyomingu nazvao sam Ziju i upoznao ga sa svim detaljima uspona za Labor Day vikend (američka verzija Praznika Rada, a obilježava se prvog ponedjeljka u septembru). Odvojili smo 5 dana za turu, planiravši provesti 2 noći na visini prije izlaska na greben. Vremenska prognoza je bila odlična.
U četvrtak 2. septembra, Zijo je doletio do mene u Phoenix, AZ odakle smo rano ujutro krenuli ka Kaliforniji. U Ranger Station u Lone Pine u Owens Valley bili smo dovoljno rano da ugrabimo dozvolu za noćenje u području Bishop Passa (od 36 dnevnih dozvola za noćenje, 14 je ostavljeno za "prolaznike" - ne mogu se rezervisati unaprijed). Biljni i životinjski svijet Sierra Nevade je izuzetno bogat i u nastojanju da se to očuva uvedena su stroga pravila - osim striktnih sanitarnih pravila obavezno je i posjedovanje "bear canisters-a" - specijalnih plastičnih kutija za hranu, problematičnih za otvoriti i za medvjede u šumama, ali i za mrmote u višim predjelima).
Bilo je oko 1 poslije podne, a na tabli sa informacijama našli smo podatak o temperaturi u Lone Pine: 37 stepeni Celzijusa (98o F), a u obližnjoj Death Valley 48 stepeni C (118o F).

Naim Logić na štandu ispod vršnog granitnog bloka (zvanog Milk Bottle) Starlight Peaka (4.328m = 14,200ft).

Gradić Lone Pine na 1.136 metara visine (3,727ft) je ishodišna tačka za uspon na Mount Whitney (4.418m = 14,494ft) - najvišu planinu u "donjih 48" američkih država, te je stoga vrlo posjećen od planinara. Mi smo produžili do Bishopa na 1.264 metra visine (4,147ft), najvećeg grada u Owens Valley. Snabdijeli smo se plinom za "primus", oko 3 poslije podne parkirali na South Lake (2.981m = 9,780ft) i za par sati laganog hoda izašli na živopisno jezero Long Lake (3.153m = 10,344ft), gdje smo i prenoćili. Uživali smo u ukusnoj večeri, fascinantnim motivima i neobičnim bojama zalazećeg sunca.
Narednog dana, u subotu 4. septembra, za nekih 5 sati laganog hoda po nama već poznatom terenu preko desetina glečerskih jezera prebacili smo se preko Bishop Passa (3.649m = 11,972ft) do Thunderbolt Passa na 3.804 metra visine (12,480ft). Tu smo proveli narednu noć.
Cijelo poslije podne divili smo se nezaboravnim pogledima na Istočnu Sierru i Kings Canyon područje. Predveče je zalazeće sunce ponovo priredilo "light show" na zapadnim liticama Palisade Crest iznad nas (slika str. 4).

Pogled u pravcu sjeverozapada - Palisade Basin i Barrett Lakes.

U nedjelju 5 septembra u 6 sati ujutro, zorom, krenuli smo prvom žljebinom južno od Thunderbolt Passa (SW Chute #1) prema grebenu. Da budemo što lakši i brži ponijeli smo samo bivak vreće, malo vode i par čokoladica, te uže, par prusika, omčica i karabinera. Već nakon stotinjak metara nailazi se na desetak metara visok previjesni skok. Da bi se izbjeglo zahtijevno tehničko penjanje potrebno je priječiti udesno (južno) po eksponiranim policama. U velikim stijenama alpinističko iskustvo i upenjanost naveze je od izuzetne važnosti. S tim je u direktnoj vezi samopouzdanje penjača (ponekad je potrebno penjati nenavezan, a isto tako i navezan, ali i ići paralelno sa partnerom bez klasičnog osiguranja) te orijentacija (lutati u stijeni troši energiju i vrijeme te može biti izvor velikih neprilika).
Ja sam već pri prvom pokušaju "pogodio" najlakši pristup i dobro sam ga se sjećao. Neposredno prije izlaza na greben, u žljebini se zaglavio ogromni kameni blok. Riješiti taj problem najlakše je bilo provlačenjem ispod njega. Nakon ledene, jutarnje zapadne stijene, na grebenu nas je dočekalo "zubato" sunce sa vjetrom. Ukazali su se impresivni motivi, karakteristični za grebenove. Impozantni Palisade glečer, najveći u Sierra Nevadi, spušta se na istok sa Palisade Crest-a. Posebnu draž predstavljaju brojna glečerska jezera rasuta na obje strane grebena.
Navezali smo se i za nepunu dužinu (težina oko IV+) bili pod 7-8 metara visokim kamenim blokom koji predstavlja vrh Thunderbolt Peaka, visok 4.268 metara (14,003ft). Bilo je oko 8 sati ujutro. Thunderbolt Peak je najteži kalifornijski (kameni blok je ocijenjen sa V+ ili 5.8-9 po američkom "Yosemite Decimal System") i najsjeverniji "fourteener" u Sierra Nevadi.

Zijo na putu ka najvišoj tačci Palisade Traverse - North Palisade (4.341m = 14,242ft).

Sa Thunderbolt Paeka greben se spušta na mjesto gdje izlaze Underhill Couloirs. Slijedilo je nekoliko dužina otpenjavanja. Ocijenili smo da bismo za absajlovanje sa jednim užetom trošili puno vremena pa smo se odlučili za otpenjavanje, iako je, generalno, otpenjavanje (u ovom slučaju težine IV) teže od penjanja istih detalja. Spustili smo se 68 metara (223ft) visinski, a onda opet pokušali naći najjednostavniji/najbrži pristup narednom vrhu u traverzi: Starlight Peak-u visokom 4.328 metara (14,200ft). Radilo se o desetinama dužina užadi gdje je opet orijentacija u stijeni bila izuzetno važna. Težina u pristupu bi se mogla ocijeniti sa IV-. Sam vrh je ponovo jedan kameni blok oblika flaše mlijeka (tako ga i zovu: "Milk Bottle"), težine V (ili 5.5-6 po američkom "Yosemite Decimal System-u").
Bilo je oko 11:30, bliži se podne, vrijeme brzo "curi". Tu smo sreli i jednu navezu od tri penjača iz San Diega, južna Kalifornija. Oni su pristupili grebenu sa istoka iz Big Pine-a. Slijedio je nešto lakši teren i otpenjavanje do mjesta gdje izlazi Clyde Couloir. Otpenjavali smo paralelno, držeći cijelo vrijeme jedan drugog na oku. Inače su fijuci vjetra cijelo vrijeme otežavali komunikaciju izmedju nas. Medjutim, kao prekaljeni alpnisti sa po preko 30 godina iskustva znali smo se sporazumijevati i "pogledima". 

Iznad kritičnog detalja Palisade Traverse: Potrebno je improvizirati njihalicu u absajlu i prebaciti se na drugu stranu usjeka u grebenu. U najnižoj tačci usjeka greben je oštar kao nož sa strmim ledom na obje strane.

Spustili smo se visinski 37 metara (120ft) do terena sa džinovskim granitnim blokovima. Penjanje u granitu je inače poseban ugođaj, a dodaju li se tome motivi u okolini od kojih zastaje dah - eto razloga za istinsko alpinističko uživanje.
A onda smo "izbili" na mjesto koje sam dugo sanjao, mjesto odakle smo se već jednom vratili (znajući sada šta nas je čekalo iza ove tačke, mislim da je odluka o povratku bila ispravna): prevjesna stijena iznad procjepa u čijem dnu je kao nož oštar greben sa strmim ledom na obje strane. Nešto dalje iznad grebena bila je granitna polica, a da bi se na nju doskočilo trebalo se zanjihati na užetu. Da se radilo o kritičnom detalju traverze vidjelo se po mnoštvu omčica na štandu.
Do vrha North Palisade, visokog 4.341 metar (14,242ft), trebalo je dosta umijeća i od mnoštva kamina (težine V ili 5.5 po američkom "Yosemite Decimal System-u") pronaći onaj koji vodi na vrh.
Bilo je oko jdan sat poslije podne. Dok nas je upisivao u knjigu na vrhu, Zijo je promrmljao: "I ti si ovo prvobitno namjeravao solirati?!?" 

Zijo "u slobodnom stilu" otpenjava Polemonium Peak (4.292m = 14,080ft), najeksponiraniji dio Palisade Traverse

Sa North Palisade, najviše tačke traverze konačno je bilo moguće vidjeti i završni dio našeg planiranog priječenja. Nedaleko se nalazio Polemonium Peak visok 4.292 metra (14,080ft). Prema njemu je vodio relativno položeni i razbijeni greben, a u nastavku nekoliko dužina najtežeg otpenjavanja na traverzi (težina V) gdje smo sreli i navezu od dva penjača koji su prethodnu noć proveli na U-Notch-u.
Spustili smo se visinski oko 61 metar (200ft) do mjesta gdje smo zatekli bivak opremu penjača koje smo sreli. Bili su tu njihove dereze, cepini i ledni klinovi, jer sa istoka tu izlazi zaledjena žljebina dužine 250 metara (820ft) nagiba do 40 stepeni. Sa U-notcha trebalo je "vući" udesno (na zapad) do grebena odakle se ugodnim penjanjem (težina IV-) izlazi na Polemonium Peak. Bilo je oko 3:30 poslije podne. Razvezali smo se i raskomotili - skinuli wind-stoper odjeću. Medjutim, da sve tehničke teškoće nisu iza nas uvjerili smo se već nakon nekoliko metara kada nas je dočekao kao nož oštar i izuzetno eksponiran greben. Pogledali smo se i produžili koristeći greben kao odlične rukohvate, a tijelo ipak prebacili sa zapadne strane iznad Polemonium glečera koji je bio nešto "bliži" nego Palisade glečer.

Najveće tehničke teškoće su iza nas. Ostaci kostura divokoze na putu ka našem završnom cilju - Mount Sill (4.314m = 14,153ft).

Nakon 15 - 20 metara dohvatili smo se položenijeg grebena i mogli konačno odahnuti jer su najveće tehničke teskoće bile iza nas. Spustili smo se visinski 126 metara (413ft) do V-Notcha, mjesta gdje sa istoka izlazi zaleđena žljebina dužine 300 metara (985ft) nagiba 40 stepeni, mjestimično i do 60 stepeni. Zanimljivo je da je žljebina ispenjana u lednim uslovima tek u oktobru 1970. godine. U nastavku se grebenom, najlakšim dijelom traverze, izlazi na Mount Sill, visok 4.314 metara (14,153ft). Nakon Mount Whitneya (4.418m = 14,494ft), Mount Sill je najlakši kalifornijski "fourteener". To je impresivna planina, vidljiva i iz preko 3.000 metara (preko 10,000ft) niže Owens Valley na istoku. Originalni stanovnici istočne Sierra Nevade zvali su je Ninamishi, što znači "Staratelj Doline". Njena istočna stijena je veliki izazov za alpiniste: osim zahtijevnih smijeri u suhoj stijeni, za pristup vrhu je potrebno i glečersko iskustvo, a istovremeno se treba boriti i sa velikom visinom.

Mount Sill (4.314m = 14,153ft) - Zijo registruje naša imena u upisnu knjigu. Na svakom od 5 vrhova, osim naših imena, stoji i "Climbed in the memory of ADIS".

Na vrhu smo bili oko pet sati poslije podne - dakle, nakon 11 sati penjanja. Prilazeći vrhu Zijo je komentarisao: "Nisam zaista vjerovao da ćemo ovo uspjeti ispenjati". Dohvatio se registarske kutije i u registarsku knjigu upisao naša imena. Osim naših imena, na svakom od 5 prepenjanih fourteenersa stoji i napomena: "Climbed in the memory of ADIS".
Vjetar je na trenutak utihnuo, a u Zijinom oku na zalazećem suncu zaiskrila je suza: "Uh, kako bi Adis bio ponosan na nas.", prošaputao je drhtavim glasom. Ja sam nosio majicu sa Adisovim likom i natpisom: "Hike for Adis". Odsjedili smo malo na vrhu sa mislima koje su lutale od naših prvih ispenjanih smijeri, tragičnog dogadjaja prije četiri godine, do današnjih dana. Impresivni motivi pružali su se od Mount Whitney na jugu do Yosemite National Parka na sjeveru. Pokrenuli smo umorne noge i krenuli nizbrdo. Imali smo još oko tri sata dnevnog svjetla i dvije varijante za povratak: vratiti se grebenom i izmedju Polemonium Peaka i North Palisade sa U-Notcha spustiti se na zapad žljebinom u Palisade Basin, nedaleko od našeg šatora, ili spustiti se odmah niže i u velikom luku oko Polemonium Peaka bez ikakvih tehničkih poteškoća doći do našeg šatora. Pošto niti jedna varijanta nije obećavala da ćemo prenoćiti u šatoru, odlučili smo se za drugu varijantu: dužu, ali tehnički manje zahtijevnu.

Planinsko cvijeće koristi svaku priliku da uživa u suncu. U pozadini - Dusy Basin sa mnostvom bezimenih glečerskih jezera...

Laganim, neusiljenim hodom vraćali smo se istim putem kao i prije tri godine kada su nas sa Mount Silla potjerali gromovi. Ovoga puta nismo se spuštali na Lake 11672 (označava visinu jezera u stopama), a mrak nas je uhvatio neposredno ispod Potluck Passa na oko 3.660 metara (oko 12,000ft) gdje smo i bivakirali.
Noć je bila tiha, a nebo zvjezdano, bez mjesečine. Obukli smo sve na sebe, a ranac i sve ostalo stavili pod leđa. Mali rančevi nisu mogli "pokriti" čitava leđa, a prusike i uže nije baš udobno pod leđima. Koljena su zebla u bivak vreći pa smo iskoristili alu-foliju iz Prve pomoći. Ispunila je svoju namjenu. Narednog dana, u ponedjeljak 6. septembra smo se preko Potluck Passa (3.703m = 12,150ft) prebacili u Palisade Basin sa živopisnim Barrett Lakes. Na Thunderbolt Passu (3.804m = 12,480ft) i našem šatoru bili smo prije deset sati, zaokružujući na taj način svojevrsni krug. Malo smo se okrijepili, pokupili sve stvari i preko Dusy Basin izašli na Bishop Pass (3.649m = 11,972ft) gdje smo se konačno dohvatili uređene planinarske staze. Dusy Basin je jedan od najposjećenijih dijelova Sierra Nevade. Razlog tome su pitomi alpski predjeli prepuni bistrih glečerskih jezera izuzetno bogatih ribom. Od najbližeg parkinga na South Lake udaljen je svega oko 13 km (oko 8 milja), a tuda prolazi i ogranak John Muir Traila - izuzetno posjećene i vjerovatno najatraktivnije i najpoznatije američke planinarske staze.

Ove godine vrijeme nas je poslužilo. Ugodan silazak preko desetine planinskih jezera. Na slici: Saddlerock Lake (3.392m = 11,128ft) i Long Lake (3.153m = 10,344ft) (dalje).

Sa Bishop Passa smo se održavanom planinarskom stazom preko idiličnih glečerskih jezera spustili do South Lake i auta negdje oko 3 poslije podne. Vrijeme nas je izuzetno poslužilo - za 4 dana provedena u planini nismo vidjeli niti jednog oblaka. Više fotografija sa ove ture može se naći na "Phoenix BiH Radio".
Imali smo još jedan dan na raspolaganju pa smo to veče posjetili našeg prijatelja Mirzu Todorovića u njegovoj novoj rezidenciji u Los Angelesu. Sutradan smo nakon ukupno prevezenih 2.140 km (oko 1,330 mi) bili u Phoenixu, odakle je Zijo avionom stigao i do svog Chicaga. Sve u svemu, bila je ovo nezaboravna i do sada tehnički najzahtijevnija tura: Ukupno provedeno u planinarenju i penjanju: 32 sata; Ukupno predjeno: 32 km (ili 20milja); Ukupno savladani uspon: 2.750 m (oko 9,000ft). Medjutim, vjerujući da se ove web stranice čitaju širom Sjeverne Amerike, slično reportaži o turi u Wyomingu i ovaj put bih volio pozvati sve one koje zanimaju slične ture da nam se pridruže u NABMA organizaciji. Voljeli bismo naše iskustvo prenijeti i na mladje naraštaje. Naravno, nisu sve naše ture ovako zahtijevne. Članstvo je besplatno, a za razliku od profesionalnih vodiča, naše usluge ne naplaćujemo (ovu turu - 4 dana sa bivkom na grebenu, Alpine Skills International naplacuje $1,650 po osobi (vidi ovdje - >). NABMA kontakt informacije je lako naći, bilo na pomenutim galerijama slika, bilo na ovoj web stranici.