Elbert (4403m) najviši vrh Colorada, foto: Steve Bremer

Mount Elbert predstavlja najviši vrh države Colorado i istovremeno drugi najviši vrh U.S. (izuzimajući Aljasku). Mada blag i zaobljen, ovom vrhu se ne može poreći ljepota i privlačnost, uz sav egzibicionizam kome su skloni njegovi posjetitelji, kao npr. uspon na "pseći pogon"

Budući da je podnožje ove planine na približno 10000 ft (3048 m), njeni grebeni su zaobljeni, nisu impozantni ili istaknuti kao Mt Whitney, Rainier i Tetons, na primjer. Kakogod, Elbert još ima vlastitu suoptilnu ljepotu i jedindstvenu privlačnost.
Mt Elbert leži u sjevernom dijelu Sawatdh Range, subrange Rockies koji sadrži najviše vrhova preko 4000 m (ukupno 25 uključujući i tri najviša u Rockies). Dočim, država Colorado ima 56 vrhova visokih preko 4000 m (vidi "List of colorados fourteeners"). Ova planina posjeduje magnetnu moć koja privlači brojne planinare, od onih željnih samodokazivanja, do onih koji streme višim planinama te im predstavlja izvanredan poligon za uvježbavanje aklimatizacije.
Po izoliranosti ( koja se definiše kao udaljenost od višeg vrha ili terena) Mt Elbert je sa 670 milja (1176 km) na drugom mjestu u "donjih" 48 američkih država (prvi je Mt Rainier sa 731 miljom).

Pogled na Mt Elbert iz Leadville-a

Dugo vremena cijenilo se da je visina Mount Elberta 14433 ft (4401 m). Novim U.S. premjerom nekolicine vrhova u Coloradu 1993 utvrđeno je da visina Mt Elberta iznosi 14440 ft (4403 m). Prvi registrovan uspon izveo je H. W. Struckle 1874 godine. Danas hiljade ljudi, različite životne dobi, izlaze na ovaj vrh, koji nije tehnički zahtijevan, ali se mora posjedovati vrlo dobra fizička kondicija. Osnovni problem predstavlja velika visina i smanjena količina kiseonika, što uzrokuje visinsku bolest kod velikog broja penjača. Drugi značajan problem je brza promjena vremenskih prilika, gotovo svaki dan poslija 12 sati. Vrlo je visok rizik ako vas nevrijeme zahvati bilo gdje gore. Udari groma, magla, kiša, niska temperatura, susnježica ili snijeg otežavaju ili onemogućavaju da se domognete vrha tokom ljetne sezone.

Vrh Mt Elberta 15. jula 2009, foto: Steve Bremer

Sezona penjanja na vrh traje cijele godine, ali najviše ljudi pokušava penjanje tokom ljetne sezone koja počinje 31. maja i traje do 30. septembra. Tamo postoji pet penjačkih pravaca za izlazak na vrh, ali se dva od njih ističu kao vodeći i najviše u funkciji. To su: Južni Mt Elbert pravac i Sjeverni Mt Elbert pravac. Moj sin Nadir i ja odlučili smo se za Sjeverni, najkraći pravac, koji zahtijeva 4-6 sati napornog hoda i ima visinsku razliku 4439 ft (1354m). Kamp na Elbert creek-u, kao polazna tačka, se nalazi na visini 10050 ft (3049m).

Vršni kolac na Mt Elbertu ovijen maglom

Juna 25 krenuli smo kombijem iz hotela u Breckenridge. Ostali članovi familije ostali su na prezentaciji starih tipova MG automobila u ovom prelijepom zimskom centru Colorada. Leadville, mali planinski i rudarski gradić sa 2800 stanovnika je polazna tačka na Mt Elbert. Gradić se formirao davne 1859, a godine 1880 je bio drugi najveći grad, odmah iza Denvera u Coloradu. U vrijeme zlatne groznice grad je imao 40.000 stanovnika i bio je istovremeno najveći rudarski grad na svijetu. I danas se tu kopa bakar, srebro, olovo, cink i zlato.
Vozeći se prema Leadville, kanjonom Clear i Tenmile creeks, vide se bezbroj mjesta na kojima se kopalo ili kopa srebro i zlato. Tu je nekad boravio Dok Holiday i Buffalo Bill. Leadville leži na 3095 m nadmorske visine i najviše je urbano naselje u U.S. U ovom malom mjestu, koje je nekad nosilo ime Oro City, nalazi se aerodrom i željeznica na najvećoj visini u U.S.

Pogled na Mt Massive (4398m) s grebena Mt Elberta

Po dolasku u kamp Elbert Creek obavili smo formalnosti i postavili šator u blizini bučnog, bistrog i pjenušavog planinskog potoka. U oba kampa, u podnožju planine, pravilo je da tko prije dođe, prvi se služi. Nema mogućnosti rezervacije. Držali smo se preporuke da tokom sedmice nema gužve u kampovima i na usponu, što se i obistinilo. Ostatak dana posluzio nam je za aklimatiziranje, te smo ga iskoristili da se popenjemo stazom u pravcu vrha Elbert do 11300 ft (3446 m). Dok smo se penjali, susreli smo dvojicu, pa trojicu i još treću grupu od četiri planinara. Interesirali smo se za situaciju u gornjim zonama planine. Nitko od njih nije uspio stići do vrha, a razlog je bio snažan vjetar u nižoj zoni, magla, kiša i susnježica u višim zonama planine.
Po povratku u kamp, oko 17:30 sati, počela je kiša s grmljavinom i to je trajalo do 21:00. Ponovo, pred zoru, kiša je padala slabijim intezitetom oko jedan sat. Ovdje vlada pravilo da, ako niste izašli na vrh do 12 sati, morate se vratiti nazad ili rizikujete da vas uhvati nevrijeme koje nailazi skoro svaki dan, a formira se veoma brzo.

Nadir pored bučnog i pjenušavog potoka u kampu Elbert Creek

Juna 26, ranim jutrom napustili smo kamp dok je teren bio dobrano natopljen kišom koja se sručila rano jutros i prethodni dan. Koračali smo umjerenim tempom, nastojeći organizmu dopustiti normalno snabdijevanje kisikom. Nakon odvajanja sa CT (Colorado trail) na Mt Elbert trail, desno s raskršća, staza je postajala sve strmija. Nema klasičnih serpentina na koje smo navikli u bosanskohercegovačkim planinama niti su staze markirane kao na našim planinama. Moraš nositi topografsku kartu i busolu, a mala je korist ukoliko te zahvati magla. Staza se uspinje direktno uz strminu, a pošto hiljade ljudi godišnje prolazi gore i nazad, staza je izložena eroziji uslijed čestih kiša ili topljenja snijega. Malo joj mogu pomoći drvene podgrade, postavljene uzduž dugačkih strmih dijelova puta.

Moja malenkost u kampu Elbert creek

Prva dva sata put vodi kroz gustu četinarsku šumu i izlazi na blago nagnuti proplanak u blizini granice šume. Tu je altimetar pokazao visinu 11900 ft (3629 m) i odavde se prvi put otvara pogled na planinu. Put se dalje uspinje desno, vrlo strmo, u dvije vrlo dugačke serpentine i izlazi na sjevero-istočni greben na 12800 ft (3903 m). Odavde se pruža preljep pogled na Box Creek sa lijeve i na Halfmoon Creek s desne strane, te na Mt Massive na sjevernoj strani (drugi vrh po visini u Coloradu). Staza nastavlja grebenom znatno blažeg uspona, ali se vrh još ne može vidjeti. Prilikom kratkih predaha uživamo u pogledu na sjevernog susjeda Mt Massive (4397m), na La Plata vrh na jugu (4379m), na dolinu Arkansas River na istoku, Twin Lake na jugoistoku kao i na gradić Leadville koji se sgnjezdio na sjevero-istoku.

Mt Elbert trail na granici šume i pokušaj spriječavanja erozije

Na grebenu nas je dočekao vjetar, navlačimo vjetrovke i slijedimo stazu jugozapadno uzduž grebena. Koraci postaju kraći te zastajkujemo svakih 200-300 m da bi umirili puls. Stižemo u podnožje najstrmijeg uspona, visinomjer pokazuje 13300 ft (4056 m). Pred nama je najzahtjevniji uspon s vrlo krupnim kamenjem i on je za mnoge presudan. Tu smo sustigli četvoricu mlađih planinara koji su nas pretekli na granici šume. Njihov snažan tempo im je brzo potrošio zalihe kiseonika i energiju. Jedan je ležao na leđima potpuno iscrpljen. Na moj upit su odgovorili da moraju nazad. Počela je da pada kiša, vidik se zamutio i vrlo brzo će nas oviti magla.

Predah po izlasku na SI greben (3903m)

Nadir je koračao sve sporije i teže. Rekao mi je da osjeća glavobolju. Provjeravam visinu 13600 ft (4147 m). Pravimo pauzu od 10 minuta, ali kod njega nema olakšanja. Dogovaramo se i on polazi nazad u kamp. Nastavio sam uspon zastajkujući svakih 50 m. Magla je planinu ovila u svoj mekani plašt. Jos dvije osobe, koje su koristile pse da ih vuku, su odlučile da se vrate. Prvi put sam ovdje doživio da vidim da pse, na uzici, koriste da ih vuku uz strmine. Duboko dišući i kratkog koraka, izašao sam iz tog najstrmijeg uspona na 13900 ft (4239m).

Pogled na vrh La Plata (4379m) s vršnog grebena Mt Elberta, foto: Steve Bremer

Postaje sve hladnije, kiša prelazi u sleet (susnježicu), pratim prtinu u snijegu, navlačim jahorinske vunene rukavice i sad ohrabren kalkuliram: blaži dio grebena se nalazi ispred mene do vrha, za oko pola sata bit ću gore. Još dvije prilike u magli mi se primiču silazeći prtinom. Bili su gore ali nisu išli do vršnog stapa. Desetak minuta iza toga silaze dvije planinarke, jedna je iz države Maine, a druga iz Washington D.C. Rekoše da gore pada snijeg. Vrlo brzo iza njih silazi jedan momak i daje mi još detalja o vrhu. Sad lakše dišem, ponkad propadnem dublje u snijeg, što dodatno oduzima energiju i lagano koračajući zasniježenim grebenom susrećem jednu djevojku u povratku. Ona je iz Denvera i obavjesti me da gore na vrhu nema nikoga i da sam vrlo blizu vršnog stupa.

Mt Elbert geodetski reper (survey) na vrhu

Snijeg pada, šušti po mojoj vindjaci, koračam dalje i ubrzo, kroz maglu, ugledah stup visine oko 2,5-3 m. Vadim digitalca i slikam vršni kolac. Vidik je ograničen na 30-tak metera. Tačno je 11:40 sati, sam na vrhu, nema tko da me fotografiše, tražim gdje da stavim aparat kako bih upotrijebio auto-clips. Nalazim poziciju ali baterija u aparatu je izdala. Konsultujem termometar, pokazuje da je temperatura -1 C. Uzimam kaloričnu hranu za dopunu energije i krećem nazad.

Ptarmingan - thundra mountain bird, preživljava na visini preko 3000 m

Vrh mi nije bio naklonjen da me nagradi vidikom koji je, kako izveštaji kažu, oko 100 milja dalek. Na povratku, oko 400 m ispod vrha, susrećem trojicu momaka koji su sporo koračali i na velikom međusobnom razmaku. Pitali su kolko još imaju do vrha i rekoše da nisu primijetili da iza njih ima još penjača. Istina! Do u kamp nisam susreo vise nikoga. Meni je za uspon bilo potrebno 5 sati i 40 min. Za silazak u kamp, veoma stresno za koljena, potrošio sam 2 sata i 30 min.

Marmot (planinska vjeverica), živi vosoko u planinama Rocky Mountains

Kiša i vjetar su me pratili sve do silaska u šumu. U kampu sam saznao da je tog dana na vrh krenulo 35 planinara, a na vrh je izašlo samo 10. Čim sam stigao u kamp odmah smo spakovali stvari za povratak u Breckenridge. U 15:00, po dogovoru, stigao je naš prevoz. Dok smo se udaljvali cestom, pored Arkansas river-a, prema Leadville, planina je bila namrgođena i prekrivena kišnim oblacima, upozoravajući tako penjače da moraju respektovati njenu moć i ćud.