Jesenas, kada smo išli na Botin na Veležu, zadnja dva sata smo hodali po mraku. Tura je bila prilično duga, a jesenji dan kratak. Sa druge strane Velež je u Hercegovini, nema puno izvora tako da je problem krenuti i u toplim ljetnim danima. Iz tog razloga smo se odlučili na odlazak na Brasinu, drugi njegov vrh, baš u ovo rano proljeće
Dan je dovoljno dug, a još nije prevruće. Do polazne tačke u selu Šipovac može se doći na dva načina. Prvi, duži, vodi preko puta za Nevesinje i sela Kružanj. Ovaj drugi, je dosta kraći, ali i strmiji. Sa magistralnog puta, odmah iznad Mostara, skrene se na put koji u sermpentinama vodi ka brdu Fortica (postoji putokaz). Do sela Šipovac tim putem se vozi 12km. Auto smo parkirali na seoskom raskršću, u blizini info table koja označava početak staze za Brasinu. Na samom vrhu se nakada nalazio vojni objeka JNA, koji je uništen u ratu. Tada je i prostor oko vrha bio miniran i nije bilo prporučljivo se kretati po njemu. Za potrebe vojske je bio izgrađen i makadamski put, koji je još uvijek u solidnom stanju tako da se do vrha se može doći i autom. Put je dug oko 12km.
Narvno planinarska staza ne ide putem, nego siječe sermpentine, i na taj način iako je strmije, skraćuje se dužina na nekih 7,5km. Orijentacija nije problem jer je staza cijelom dužinom markirana (klasična markacija ili kamene kupe). Međutim, treba se kretati vrlo oprezno, jer ne postoji utabana staza i sve je prekriveno nestabilnm kamenjem. Poslije cca 2km uspona izađe se na visoravan Poljice. tu smo zatekli nekoliko velikih bara, sa prilično čistom vodom koju je dovodio mali potočić. Na tom mjestu smo malo sišli sa markirane staze jer smo pokušali nači izvor. Potok je bilo nemoguće pratiti jer se stalno gubio pod zemljom. Izvora sigurno ima više, jer ovaj koji smo mi našli je bio prilično mali, ali se nalazio na uzvišenju, iznad ostalih tako da samo se nadali da je u njemu voda najčišća. Ovaj izvor nije stalni i ljeti presuši. Sa Poljica počinje malo jači uspon sve do nekih 1400mnv gdje se nalazi sklonište Brasina. To je mala betonska kućica u kojoj se za nevolju može prenoćiti. Na tom mjestu je i raskršće gdje se račvaju putevi za Orliniku na sjever i za Brasinu na istok. 100 metara sjeverno od skloništa uz sami makadamski put je betonirani bunar. Imali smo dovoljno vode do vrha pa smo odlučili do njega svratiti u povratku.
Iznad skloništa smo presjekli još jednu sermpentinu i kako je uspon postajao sve jači odlučili smo nastaviti dalje makadamskim putem. Pod samim vrhom smo morali pažljivo preći preko jednog sniježnika, jer u slučaju proklizavanja moglo se ozbiljno povrjediti. Ruševina na vrhu je bila mnogo veča nego smo zamišljali. Izgledala je sablasno, a na nekim mjestima su bili otvori duboki nekoliko spratova. Iz tog razloga je bilo bolje izbjegavati kretanje po njima. Zato smo snimili dvije panorame sa vrha: istočnu i zapadnu, jer je to bio jedini način da pokrijemo cijeli horizont, a da se ne penjemo po ruševinama.
Ruševine na vrhu su kvarile ukupan dojam ove ture. Međutim pogled je bio fantastičan, posebno na Prenj i dolinu Neretve u kojoj su se nalazili Vrapčići. Nismo se tu dugo zadržavali i uputili smo se nazad ka bunaru gdje smo odlučili napravit pauzu za ručak. U njemu je bilo vrlo malo vode, tako da smo je jedva mogli dohvatiti kanticom. Odlučili smo tu vodu koristiti za kuhanje, a desetak metara od bunara smo naišli na mali izvorčić, poput onog na Poljicama. Voda je izvirala iz zemlje, ali u tako maloj količini da smo morali malo kopati da se može nasuti u flašu. Bitno je da je bila hladna i čista. Dugo smo tu odmarali jer nije bilo razloga za žurbu. Panirali smo da u Šipovac stigneo tek oko zalaska sunca i da dan maksimalno iskoristimo.
Sve u svemu ova tura je sa svojih 15km dužine i sa visinskom razlikom od 1100 metara prilično naporna. Največi razlog tome je hercegovački krš i teren težak za hodati. Kao što smo več rekli ruševne na vrhu kvare kompletan utisak, ali je zato pogle predivan. I definitivno, kao i za Botin koji je na drugom kraju Veleža najbolje vrijeme za ovu turu je proljeće.
Galerija slika (potrebno je malo vremena da se galerija učita)
- Minimalna visina
- 832 m
- Maksimalna brzina
- 6.12 km/hr
- Maksimalna visina
- 1893 m
- Prosječna brzina
- 1.52 km/hr
- Ukupan uspon
- 1146 m
- Ukupna udajenost
- 15.15 km
- Ukupan silazak
- 1146 m
- Ukupno vrijeme
- 9h 57m 57s
Detalji putnih tački
| # | Nadmorska visina | Udaljenost | |
|---|---|---|---|
| 1 |
Šipovac
|
833 m | 0 km |
| 2 |
mali izvor
|
1121 m | 2.72 km |
| 3 |
Brasina sklonište
|
1390 m | 3.59 km |
| 4 |
Bunar kod skloništa Brasina
|
1391 m | 3.71 km |
| 5 |
Brasina Velez 1897m
|
1863 m | 5.08 km |
| Nedostupne informacije mogu biti prikazane kao 0. | |||
|
Ovaj track je preuzet 108 puta(s). Molimo registrujte/prijavite se za download ovog track-a. |
