Pločasta lavina i neznanje izazvali nesreću
U Pogledima od 5. marta o.g. kolega, cijenjeni bosanski alpinista, Muhamed Gafić piše i analizira lavinsku nesreću na Bjelašnici koja se dogodila zadnjih dana februara na lokalitetu Malih Kotlova u blizini samog vrha Bjelašnice.
U članku se daje dobar pregled znanja o vremenskim uslovima i stanju snijega na planini potreban modernim skijašima i svim posjetiocima planine, uputstva i znanja o kretanjima lavina za planinare i skijaše i podvlači neznanje i slaba planinarsko-skijaška obrazovanost mladih skijaša i bordera koji su tog dana krenuli na avanturu skijanja i bordanja van uređenih staza.
Knjiga i čamci
Nikome se danas, u svim civilizovanim i demokratskim društvima na svijetu, ne može zabraniti da planinari, skija ili borda van označenih ili uređenih staza u planini. Svako pojedinačno odlazi, pa i kao član neformalne grupe, u planinu na svoj rizik. Zato se komentaru na ovu nesreću nema šta dodati - u pitanju je isključivo neznanje i neinformisanost članova grupe koja je tog dana nastradala u pločastoj lavini u blizini najvišeg vrha Bjelašnice. Nažalost, sa jednim smrtnim ishodom. Nakon nesreće svoju je efikasnost pokazala Gorska služba spašavanja (GSS), predstavljena u nekoliko različitih organizacionih jedinica. Ovdje se jedino može prigovoriti što na vrhu Bjelašnice nije stacioniran dovoljan broj akja spasilačkih čamaca, kao i to da na Meteorološkoj opservatoriji na vrhu planine nema oznake obavještajne tačke GSS-a (koja je postojala do 1992. godine i koju je tamo postavio jedan od potpisnika ovog teksta). Također, u Opservatoriji ne postoji (lako dostupna) upisna knjiga u koju se planinari, koji namjeravaju praviti daljnje ture po planini, obavezno upisuju (jer više ne postoje prostorije za planinare). Ova je knjiga (i prostorije pod upravom PD Bjelašnica) postojala do 1992. godine.
Dakle, post festum aktivnosti su, možemo konstatovati, dobro odrađene. Jedan mladi život je ugašen, ponajviše zbog vlastitog neznanja o kretanju zimi u visokoj planini. Na kretanje van obilježenih i uređenih staza na bh. skijalištima je jasno upozoreno kao na krajnje rizično (znakovi, ograde). Ali, pošto se čitav ljudski život, skoro sve aktivnosti običnih ljudi odvijaju u okvirima šire (državne) društvene zajednice, opravdano je postaviti pitanje: šta su društveni elementi (organizacije), čiji je djelokrug rada upravo planina, turizam, vrijeme, prognoze... učinili, u okvirima svojih nadležnosti i mogućnosti, na prevenciji planinskih nesreća?
Kao alpinisti i gorski spasioci, sa preko 40 godina staža i rada u bh. planinarskoj organizaciji, željeli bismo ukazati na sljedeće. U organizovanim zapadnim društvima jako mnogo se polaže na prevenciju gorskih nesreća, i to u okvirima planinskog turizma. Kada smo sudjelovali u radu Kanadske službe spašavanja u planinama (u ski-centru Westcastle Park u južnoj Alberti) mogli smo vidjeti svu organizovanost i brigu službi koje su zadužene za sigurnost posjetilaca planinskog turističkog centra. Praksa je da skijalište bude otvoreno (ujutro u 8 ili 9 sati) tek kada dežurni gorski spasioci to odobre, i to nakon provjeravanja skijališta prvenstveno zbog mogućih lavina. Zato se na sumnjivim lokacijama instaliraju protulavinski topovi i aktiviraju na najmanji sumnjivi znak, posebno nakon većih snježnih padavina. Na kraju dana, kada se skijalište zatvara, ekipa GSS-a prolazi sve staze, provjerava stanje na terenu, eventualno zaostale skijaše, te zvanično zatvara skijalište. Dakle, bez GSS-a skijalište ne bi trebalo biti otvoreno, niti zatvoreno, i to nakon zvaničnog potpisa vođe dežurne ekipe. Ne treba napominjati da su aktivnosti u planini (tzv. outdoor aktivnosti) u gotovo svim zapadnim zemljama egzaktno pravno definisane u okvirima krivičnih zakonika dotičnih država.
Ekipe GSS-a na skijalištima u evropskim i američkim ski-centrima imaju sva zakonska ovlaštenja da sa staza, koje su rangirane po stepenima teškoće, uklanjaju nedisciplinovane skijaše ili posjetioce. Ovo u BiH nije regulisano i trebalo bi biti riješeno na kantonalnom, odnosno državnom nivou.
U krug preventivnih aktivnosti u cilju sprečavanja nesreća u planinama svakako spada djelovanje medija, te meteoroloških službi. U politikantskom bh. društvu, inferiornom kakvo samo može biti, gdje je kulturno-informativna oblast podređena politici, te ekonomiji, imamo situaciju da niti mediji niti meteorološke službe (zavodi) u BiH ne pokazuju interes da svoju službu javnosti prošire sa servisom informacija koje svakako spadaju u vijesti što zanimaju turiste u planinskoj zemlji koja pretenduje na razvitak planinskog turizma. A to je BiH. Bh. mentalitet "netalasanja", tj. nerada, osobito je vidljiv preko vremenskih izvještaja koje objavljuju mediji, a kojih su kreatori entitetski hidrometeorološki zavodi. Osim poluupotrebljivih informacija tipa: "temperatura od minus pet do plus deset Celzijusovih" (?!), koje se objavljuju u štampi, na radiju i televiziji, teško da savremeni turista, planinar, skijaš, može iz tih izvještaja korisno išta saznati. Do sada niti jednom uredniku bh. medija, niti jednom novinaru, niti jednom direktoru entitetskih hidrometeoroloških zavoda nije palo na pamet da u dnevnu (zimsku) prognozu za BiH ubaci i ove elemente (pored temperature zraka, oblačnosti, vidljivosti, brzine i pravca vjetra, visine snijega): kvalitet snijega, temperatura snijega, faktor pothlađivanja (kod jačine vjetra), te stepen opasnosti od lavina (1-5), i to na 1.200, 1.600 i 2.000 metara! Također, niti jednom direktoru ski-centra u BiH, kao niti jednom vlasniku hotela ili pansiona na bh. planinama, nije do sada palo na pamet da za svoje goste priskrbi detaljnu vremensku informaciju za taj dan, a koja bi morala biti puštana i preko razglasa u ski-centru (sa posebnim naglaskom na stanje snježnog pokrivača i opasnost od lavina, te na vidljivost).
Površne mjere
Sve veća demokratizacija svijesti i ponašanja bh. ljudi, u lokalnoj tranzicijskoj fazi, ali u okvirima globalnih kretanja oslobađanja pojedinca, na turističko-planinarsko-skijaškom području izražava se na specifičan način. Bh. planine nisu nikada više bile posjećene; masovno se planinari i skija tamo gdje je to, do 1992. godine, bila privilegija tek malog broja visokogorskih planinara i alpinista. Nikada veći broj planinara i skijaša nije bio opremljen kvalitetnom opremom kao što je to slučaj danas, ali, istovremeno, ne znajući da je pravilno koristi, ili zloupotrebljavajući je. Dakle, u pitanju je nizak stepen planinarsko-skijaškog znanja o boravku u visokoj planini u prilog masovnosti. Ovo je naročito vidljivo u bh. visokogorskom planinarstvu, npr. u sve masovnijim ljetnim i zimskim odlascima u bh. visoke planine (Prenj, Čvrsnica, Maglić, Bjelašnica...). Pored neukosti pojedinaca koji odlaze na zahtjevne visokogorske ture, i društvene organizacije poput Planinarskog saveza BiH, pojedina planinarska društva... organizuju manifestacije (npr. Memorijal Lupoglav u Prenju, Memorijal Vito u Visočici) uz veoma oskudne ili površne mjere sigurnosti.
U vezi s naprijed izloženim više puta smo, u internim krugovima, upozoravali. Ovom prilikom upozoravamo najširu javnost, kao i nadležne organe, službe i institucije u BiH, da, ukoliko se nastavi sa naprijed opisanim stihijskim trendovima u bh. planinarstvu te u skijaškim centrima, posljedica će biti da će se događati sve više nesreća, pa i onih masovnih, u bosanskohercegovačkim planinama.
Autori: Slobodan Žalica i Muhamed Šišić (tekst objavljen u "Oslobođenju" od 14. marta 2011, te na planinarskom portalu Zone-2000)
