Zimski alpinistički uspon

Penjanje na visoke planinske vrhove zahtijeva posebnu sposobnost i spremnost penjača. Svi planinari svijeta sanjaju uspon na neki od himalajskih osamhiljadaša pa i sam krov svijeta, Mont Everest. Ali takvi uspjesi rezervisani su za rijetke, najupornije penjače koji život posvete planinama, i kojima je alpinizam stil života. Visoke planine kriju mnoge izazove i opasnosti. Preko 5000 metara nad morem je zona smrti i boravak na tim visinama ostavlja, sam po sebi, teške posljedice po zdravlje ljudi.

 Veliki je broj planinara koji su svoje živote poklonili planini u borbi da se domognu njihovog vrha, zato je bitno da se onaj koji se odluči na takav izazov pridržava određenih pravila i bude spreman da odgovori tim izazovima. Opasnosti koje vrebaju na visokim planinama su mnogobrojne. Pored klimatskih uslova, hladnoće i vjetrova koji izazivaju hipotermiju i promrzline, tu su lavine, ledničke pukotine, sniježni seraci koji vrebaju na svakom koraku uspona. Međutim, najčešći problemi planinarima su poremećaji zdravlja izazvani velikom nadmorskom visinom. Ukupna količina kiseonika se smanjuje sa povećanjem nadmorske visine.Na 5500 m, atmosferski pritisak i količina kiseonika u vazduhu su približno 50% manji nego na nivou mora. Ovi parametri u mnogome zavise i od geografske širine planine. Atmosfera je slojevita i vertikalno kompresovana. Na organizam djeluje gravitaciona sila težine svih gasova u atmosferi iznad nas. Planinar koji se penje prolazi brže kroz atmosfersku masu i trpi sve manji pritisak, a čovjek je evolucijom predodređen da živi na pritisku od jedne atmosfere. Zbog toga se pri boravku na velikoj nadmorskoj visini javljaju simptomi koje nazivamo „visinska bolest“. Visinska bolest je reakcija organizma na uslove smanjene koncentracije kiseonika i smanjenog atmosferskog pritiska. Obično počinje da se javlja pri naglom dolasku na visinu veću od 2500 m, kada brzi uspon ne dozvoljava tijelu da se prilagodi. Tada se javljaju problemi u funkcionisanju srca, pluća, nervnog sistema, otoka cijelog tijela, digestivnih organa, poremećaji koji uključuju glavobolju, gubitak apetita, mučninu. Visinska bolest, ukoliko penjač ne eliminiše njene uzroke, napreduje u teže oblike edema pluća ili mozga čiji ishod je, često, smrtonosan.

Kretanje po grebenu

Da bi se spriječile, ili bar smanjile na najmanju moguću mjeru, posledice visine i uslova na visokim planinama, planinar mora zadovoljiti niz pravila. Potrebno je rizik svesti na nivo kontrolisanog, mada u ekstremnim uslovima velikih visina mnogo toga je u „nadležnosti“ planine a ne planinara. Prvi uslov je dobra psihofizička pripremljenost. Vrlo važno je postepeno povećavati visinu, sa naših planina krenuti na najviše balkanske, pa evropske, zatim krenuti preko 6000 m i na kraju Himalaje. Preporučuje se da penjač ima popetu prethodno približnu visinu, bar 1500 m manje od planiranog. Time će penjač utvrditi sposobnost adaptacije i znatno povećati šanse za uspjeh. Planinar mora biti „upenjan“, tj. ne smije praviti duže pauze između penjanja. Izdržljivost i snagu volje treba trenirati na način što će penjač u trenažnom procesu prilikom uspona na naše planine savlađivati velike visinske razlike tokom dana sa velikim teretom na leđima (20-25 kg), npr. nositi vodu u plastičnim bocama. Bitno je koristiti zimske uslove u našim planinama koji znaju biti itekako ekstremni u pogledu količine snijega i niske temperature. Penjač mora biti u dobroj fizičkoj kondiciji. Od fizičke pripremljenosti zavisi i otpornost na visinu, tj. sposobnost aklimatizacije. Treninzi su precizno određeni, postoje i testovi kojima penjač provjerava stepen pripremljenosti. Pored stalnih uspona i boravka u prirodi, sa treninzima je neophodno početi godinu dana prije uspona. Treninzi, u početku, moraju obuhvatiti aerobne aktivnosti četiri puta nedeljno po pola sata, vježbe izdržljivosti tri puta nedeljno kao i rekreativne aktivnosti. Protekom vremena treba povećavati broj i trajanje treninga kako bi on obuhvatao dva mjeseca pred uspon aerobne aktivnosti pet puta nedeljno po sat vremena, anaerobne vježbe dvaput nedeljno i planinarenje dvaput nedeljno.

Drugi uslov je dobra oprema, adekvatna uslovima planine na koju se vrši uspon. Odijevanje za visoke hladne planine mora ne samo da štiti od hladnoće, već da ima i kvalitet da bude adekvatno za promjenu temperature i za nesmetano odavanje toplote proizvedene napornim kretanjem i aktivnostima. Efektna odjeća za hladno vrijeme mora da ima dvije osobine: izolacionu i ventilacionu. Iako danas postoje mnogi proizvođači opreme koji svojim reklamnim kampanjama ističu prednosti, sa odjećom ne treba eksperimentisati već koristiti ono što je iskustvo potvrdilo kao dobro rešenje. Što se tiče cipela, za umjerenu klimu (do baznog logora) koriste se kožne cipele sa vibron đonom, a za ekstremno hladne klime tipične za velike visine najbolje su dvostruke ili trostruke čizme. Spoljašnja čizma je napravljena od tvrde plastike, a unutrašnja od mekanijih izolacionih materijala. Vrlo važan dio opreme je vreća za spavanje. Koriste se perjane vreće sa oko 1,2 kg perja, sa zaštitnim woterproof spoljnim slojem, jer bi od kondezacije disanja ujutru sve površine šatora bile mokre.

Vrlo važan uslov je adekvatna hrana i tečnost koja se unosi tokom uspona. Izbjegavanje hipotermije zavisi, pored odjeće, od hrane i vode. Ukoliko se ne zamijeni normalan gubitak vode kroz bubrege kožu i pluća, rezultat je dehidratacija koja smanjuje zapreminu krvi i u hladnom okruženju ugrožava proizvodnju toplote fizičkim aktivnostima. Dehidratacija dovodi i do drugih problema: sužavanje perifernih krvnih sudova što za posledicu ima promrzline. Zato je neophodno unositi dosta tečnosti u organizam, najmanje 3 do 4 litra dnevno. Na planini se preporučuju topli energetski i vitaminski napici za rehidrataciju, neutralni čaj i voda koja se dobija topljenjem lednika sa obavezom da se prokuva. Adekvatan unos tečnosti je indikovan urinom svijetlo-žute boje. Hrana je potrebna za fizičku aktivnost i proizvodnju toplote. Češći manji obroci pomažu da se spriječi iscrpljivanje zaliha energije tokom dana. Iskusni penjači stalno nešto žvaću i prave svoj mix od oraha, suvog voća, biskvita i ostale visokokalorične hrane. U džepovima morate imati stalno čokoladice, keks i suvo voće. Na planini treba jesti sve, pa i hranu lokalnog stanovništva. Zbog hipoksije i simptoma visinske bolesti apetit je slab, ali to ne smije biti razlog da se jede i pije manje nego što treba. Hrana treba da sadrži veliku količinu ugljenih hidrata-slatkiša, tjestenina jer najlakše sagorijevaju i oslobađaju energiju na velikim visinama iziskujući manji rad digestivnih organa i manje kiseonika pri sagorijevanju. Takođe, potrebno je dovoljno unošenje minerala kalijuma i magnezijuma, posebno kod osjećaja malaksalosti, iscrpljenosti i umora.

Možda najvažniji uslov za uspjeh na velikim visinama je dobro urađena aklimatizacija. Nikakvim prethodnim testovima se ne može predvidjeti kod koje će se osobe razviti visinska bolest i na kojoj visini. Neki tjelesni parametri mogu samo eventualno da ukazuju da je ta pojava moguća, ali pravila nema. Zato je i vrijeme potrebno za aklimatizaciju različito od čovjeka do čovjeka. Aklimatizacija podrazumijeva prilagođavanje uslovima visine, preživljavanje i normalno funkcionisanje na velikim visinama i sposobnost organizma da racionalno koristi smanjenu količinu kiseonika. Ukoliko bi bilo kog čovjeka, uključujući i iskusnog planinara, sa nulte nadmorske visine popeli na Mont Everest neaklimatizovanog, on bi pao u komu a smrt bi nastupila za 30 minuta. Aklimatizacija se može opisati kao niz promjena u organizmu na osnovu kojih kiseonik bolje dolazi do tkiva. To je postepen proces koji traje danima i nedeljama. Najvažnije promjene kod aklimatizacije su one koje se dešavaju odmah po dolasku na visinu: povećani minutni volumen srca, povećanje pritiska u plućnoj arteriji, povećanje crvenih krvnih zrnaca, povećana respiratorna zapremina. Generalno gledajući, što se sporije penjete bolje ćete se aklimatizovati. Za proces aklimatizacije neophodno je ispoštovati pravilo „penji visoko, spavaj nisko“. Kako ne postoje pouzdani faktori za predviđanje dobre aklimatizacije, potrebno je slušati simptome vlastitog tijela. Ako simptomi ne prolaze treba odložiti dalji uspon. Ako se pogoršavaju treba se spustiti što prije na manju visinu. Svako nepoštovanje ovih pravila dovodi do tragičnog ishoda.

Treba znati da je penjanje vrha više stvar mentalnog sklopa nego fizičke snage. Za uspjeh na visokim planinama potrebna je čelična volja i ljubav. To je skoro duhovni čin koji sublimira motiv, želju, razmišljanje o svakom koraku i potezu, staloženost, koncentraciju, ozbiljnost, pribranost i duhovni mir. Edvard Vimper, engleski istraživač i alpinista, prvi osvajač Materhorna je rekao: „Idi u visoke planine ako ti je volja. Ne zaboravi da odvažnost i snaga ništa ne pomažu bez pameti“.

Izvor: http://www.visokogorcicg.com/kako-se-pripremiti-i-sta-raditi-na-velikim-visinama/

Vezani članci

Održavanje planinarskih cipela Održavanje planinarskih cipela
Najbolji savjet o tome kako održavati obuću može nam dati proizvođač iste. Tako su nam u Alpini rekli da njega planinarske obuće ima tri osnovna...
Planinarski vodič i klijent - timski rad Planinarski vodič i klijent - timski rad
Na sigurnost u planini utiče mnogo faktora. Na neke od njih imamo uticaja, a na neke ne. Priroda je lijepa, ali nepredvidiva i opasnost nas vreba na...
Kako ispravno tumačiti temperaturne oznake na vrećama za spavanje! Kako ispravno tumačiti temperaturne oznake na vrećama za spavanje!
(autor: Nebojša Leka Leković) Evropski standard EN 13537 u upotrebi od 01-01-2005 napravljen je u svrhu pravilne informisanosti i zaštite...

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Refreširaj

Rezervacija planinarske ture

On the 7th of July 2016 we hiked from Umoljani to Lukomir and back. Being our first mountain hike in ... Read more


7th July, 2016

On the 9th of July 2016 I did a tour with Midhat, that comprised ascending Maglic via the route called "... Read more


9th July, 2016

Najtoplije preporuke, strucan vodic, ugodno drustvo. Zahvaljujuci gdinu Midhatu imamo najljepse sjecanje na ovaj godisnji odmor! Hvala i nadam ... Read more


6th June, 2017

With two friends from Germany and Italy Midhat took us on a tour from Umoljani to Lukomir. We had ... Read more


17th July, 2017
  • Najčitanije

  • Najnovije