Ostaci osigurane staze u stijeni Crvene na Plasi, 2018. Foto: Ajdin Zebić.

Mnogi putopisci, prolazeci kroz Bosnu i Hercegovinu, pišuci i tako, primičući kroz svoja djela bosanskohercegovačke planine Evropi, prvi pioniri planinarstva u Bosni i Hercegovini trasirali su još za otomanskog vremena onu jedva vidljivu putanju za kasniji lagani, ali sigurni prodor planinarskih ideja u ovu zemlju.

U austrougarskom periodu bosanskohercegovačke planine su bile bez sumnje privlačne za strane planinare i turiste. Najvažniji centri planinarskog turizma nalazili su se u Ilidži kod Sarajeva i u Jablanici, gdje su uvjek bili pripremljeni stručni vodići, jahaći i tovarni konji i ostala oprema potrebna za boravak u planini. Vodić iz Jablanice, Velija Spahić, prema navodima dra. Radivoja Simonovića, svake godine je 15-20 puta izvodio grupe planinara i turista na Prenj i Čvrsnicu.

 Prvi začetci planinarstva u svijetu javljaju se znatno prije nego je osnovano prvo planinarsko društvo u Londonu 1857. godine pod nazivom Alpine Club.

U Austriji, nedugo zatim, dolazi do osnivanja prvog planinarskog cluba na kontinentu, 1862. godine.

Zaposjedanjem Bosne i Hercegovine Austrija je uticala na razvoj mnogih ljudskih aktivnosti pa tako i na razvoj planinarstva. Planinarstvo kao moderan pokret ušlo je u Bosnu i Hercegovinu na leđima učenjaka i turista. Živo interesovanje za  Bosnu i Hercegovinu nije prestajalo ni poslije austro-ugarske okupacije (1878.). Bosna je i nadalje ostala u "modi" kako kaže jedan francuski putopisac.

Iz svojih strateških razloga Austrija je ubrzano gradila ceste, pruge, objekte i puteve po planinama.

Vrlo rano Austrija je prepoznala veliki turistički potencijal planinskog prostora i prirode Bosne i Hercegovine.

Pravilno uočavajući prostu činjenicu da bez obrađenih planina i bez izgrađenih planinarskih objekata, kaže se, nema planinarstva.

Neoboriv dokaz o gradnji i postojanju prvih planinskih objekata (skloništa) zvanih Schutzhutte, na Čvrsnici i Trebeviću, pruža nam topografska karta, koju je izdala Austrija 1887. godine nakon provedenog prvog integralnog sistemskog i homogenog premjera cijele teritorije Bosne i Hercegovine (Habsburg Empire (1869 – 1887)-Third Military Surwey).

Skloništa su bila dostupna planinarima (turistima) prvih osnovanih planinarskih društava u Bosni i Hercegovini uz prethodnu najavu.

Ova skloništa (Scuzhutte) imaju se smatrati prvim podignutim planinarskim objektima u Bosni i Hercegovini.

Prije Prvog svjetskog rata austrougarska uprava, svakako iz svojih razloga, pristupila je podizanju prvih planinarskih objekata u Drijenču na Plasi i pod vrhom Trebevića.

Već 1887. godine u alpskoj dolini Drjenač-planina Plasa, Vlada za Bosnu i Hercegovinu-putem Sekcije za fortifikacisku gradnju, podigla je prvo planinsko sklonište (Schutzhutte) u Bosni i Hercegovini.

Nešto kasnije, polovinom 1900-te, izgrađen je solidan konjski put na Plasu , do skloništa u Drjenču, na kotu Šljeme, zatim preko Oštrovače, Trinače i Strmenice put je sveden u Divu Grabovicu.. Gradnju puta financirala je Vlada za Bosnu i Hercegovinu, a odgovoran za gradnju bio je referent za razvoj turizma, Julius Pojman, i direktor hotela Ilidža. Nakon završetka gradnje, Turistički klub iz Sarajeva novčano je nagradio Nikolu Povasoviča, a put je prozvan "Pojmanov put". Nadzor na trasiranju I gradnji puta obavljao je Nikola Povasović-jablaničanin, državni nadcestar puteva sa sjedištem u Jablanici. Po izgradnji puta izvršeno je i njegovo markiranje , a markacije su bile dimenzija 20x20 cm kako bi bile uočljivije. To je bio crvani kvadrat s bjelim punim krugom u sredini.

Austro-ugarska vlada uspostavila je, 1893. godina, Uzgojne lovište na prostoru Čvrsnice, Plase i Muharnice.

Prvi objekat unutar Uzgojnog lovišta na Čvrsnici sagrađen je od kamena na lokalitetu Sadine (240m, 1904. godine. Kuću je nastanjivao provjereni nadlovac, postavljen nakon WWI 1920, rođeni gorštak iz Koruške. Kuća je  imala i nešto ziratna zemljišta, štalu i čatrnju s kišnicom uz kuću. Služila je kao ishodišna tačka u predjele lovišta Dive Grabovice.

S razvojem interesa naučnika i turista za Divom Grabovicom, Plasom, Muharnicom i Čvrsnicom, Vlada za Bosnu i Hercegovinu finacirala je i gradnju jahaćeg puta Od Trinače preko Podi, Tumbeta i površi Čvrsnice na Pločno. Tako se pokazala potreba za gradnjom novog skloništa pod Tumbom kod Spasin stana (1750m-po Radivoju Simonoviću), 1908. godine, sagrađeno od tesanih brvana. Sklonište je nosilo naziv "Bessyhutte". a nalazilo  se uz izvor vode i moglo je primiti na noćenje 8 osoba.

Prva kuća na području Čvrsnice, poslije WWI, izgrađena je na predjelu zvanom Tise (1360m), 1920. godine. Zidana  kamenom, a imala je čatrnju s kišnicom pored Kuće. Mogla je primiti na noćenje šest osoba. Poslije je pretvorena u štalu, a 1934. godine podignuta je nova od tesanih brvana. Imala je čatrnju s kišnicom u kući, a izvoruku vodu 10 min. na kaptaži izvora ispod kuće.

Uzorno lovište nastavilo je s gradnjom koliba po lovnim revirima pa je 1921. godine podiglo prvu kolibu i štalu u Drjenču (1440m). Imala je čatrnju s kišnicom uz kolibu, a 30 min. hoda, na lokaciji Zastoje, bila je izvorska voda. Koliba je mogla primiti na noćenje 8 osoba.

 Na livadi lokaliteta Žlijeb, na već izgrađenom i markiranom putu, podignuta  je 1921. od kamena, kuća Žlijeb i štala (1008m). Imala je čatrnju s kišnicom pored kluće i izvorsku vodo na izvoru Papratine, 20 min. putem ka selu Grabovica. Mogla je mprimiti na noćenje 6 osoba.

U prekrasnom predjelu Plase, Bačvun, podignuta je koliba Bijeli potok, 1925. godine, na lokalitetu Tanka kosa, građena od tesanih brvana (1058m) i štala. Imala je čatrnju s kišnicom u kolibi, a 5 min. zapadno od kolibe postoji izvorska voda. Do kolibe vodi jahaći put izgrađen iste godina kad i koliba, a mogla je primiti na noćenje 4 osobe.

Na istom ovom lokalitetu, 1936. godine podignuta je i nova koliba od brvana s čatrnjom za kišnicu pored nje. Mogla je primiti na noćenje 6 osoba.. Od ove kolibe izvodio je izgrađeni put na predio Rudine i Strop kao i na stijenu Bjelu ploču do vrha Raulja (1648m).

Na predjelu Osoja, pod barijerom brda Ploča (2039m), 1931. godine podignuto je sklonište od tesnaih brvana, a na lokaciji za Međedom (1542m). Imalo je vodu kišnicu iiz plastičnih buradi ukopanih u podlogu skloništa. Moglo je primiti na noćenje 3 osobe. Pristup skloništu bio je iz Radave preko Niševe pole i sa markiranog puta od Spasina stana pod Tumbom.

Na lokalitetu Radava, pod Mezić stijenom, sagrađena je koliba od tesanih brvana 1938. godine (482m). Imala je vodu kišnicu iz čatrnje u kolibi.. Mogla je primiti na noćenje 6 osoba. Do kolibe vodi jahaći put iz sela Diva Grabovica.

Koliba Sokolje (676m) izgrađena je na predjelu Sokolje od tesanih brvana 1938. godine . Koristila je vodu kišnicu iz čatrnje pored kolibe. Mogla je primiti na noćenje 6 osoba. Prilaz kolibi je iz željezničke stanice Grabovica jahaćim putam  na kojem je izgrađena i čatrnja s vodom kišniocom.

Na predjelu Polja, zvanom Lokve, a na lokalitetu Glavica izgrađena je kuća od kamena i štala 1938. godine (1230m), koristila je vodu s bunara u blizini kuće.. Mogla je primiti na noćenje 8 osoba. Nalazila se pored jahaćeg puta koji je povezivao Jablanicu, Blidinje jezero, Rakitno i Duvno.

Na južnoj padini Malog Vilinca, a u predjelu izvora Janjećak, HPD podružnica ,,Bjelašnca,, iz Sarajeva, zgradila je planinarska kuću, 1938, (1961m), a otvorena slijedće godine. Imala je vodu kišnicu iz čatrnje u kući i izvorsku vodu 5 min. od kuće, na  pomenutom kaptiranom izvoru. Mogla je primiti na noćenje 20 osoba. Do kuće vode markirani putevi iz Jablanice, Dive Grabovice, iz Doljana, sa Polja preko Vitlenice, iz Drežnice preko Male Čvrsnice  te sa Blidinja.

Pored kuće izgrađeno je sklonište od kamena, iste godine kad i kuća, a koristilo je vodu s izvora Janjećak. Moglo je primti na noćenje 6 osoba.

Na prtedjelu Muharnice, na lokalitetu Jagodnik podignuta je koliba od tesanih brvana i štala (1551m), 1954. godine. Imala je vodu kišnicu iz čatrnje pored kolibe i izvorsku na izvoru u Mekom dolu, 20 min. od kolibe.

Dolina Drijenča na Plasi, 30. aprila 1977. ggodine. Foto B.Behrem

U širokom predjelu Vitlenica, a pod Crvenim kukom, podignuta je koliba Vitlenica od tesanih brvana 1954. godine (1462m). Imala je vodu kišnicu iz čatrnje pored kolibe. Mogla je primiti na noćenje 6 osoba. Pristup kolibi je šumskom cestom sa Strmog polja na Poljima.

Na jednom od najljepših predjela Muharnice, na Stropu, podignuta je koliba od tesanih brvana 1954. godine (1564m) Imala je vodu kišnicu iz čatrnje u kolibi, a izvorsku vodu na Jezerini ili pod Strmim brdom ili pak na Golincima.. Mogla je primiti na noćenje 6 osoba.. Kolibi se moglo pristupiti jahaćim putem iz Krkače preko Bilih vrila i Golinaca. Put iz Krkače kroz Muharnicu i preko Vale gađen je etapno od 1929 do 1939 kad je izvaden do na Prigone pod Prjegonom.

 I na južmnoj padini Plase i na lokalitetu zvanom Ivankovića stanište, podignuta je koliba od tesanih brvana pod imenom Plasa, 1966. godine (1420m). Imala je izvorsku vodu dovedenu pred kolibu. Mogla je primiti na noćenje 6 osoba. Do kolibe je vodiio jahaći put koji je iz sela Diva Grabovica izvodio na stanove u Lolinjaku na Plasa planini.

Na predjelu Težovnica, u Maloj Čvrtsnici, podignuta je koliba od tesanih brvana 1979. godine ( 1522m ). Imala je vodu iz izvora sniježnih jama. Mogla je primiti na noćenje 5 osoba. Prilaz kolibi bio je konjskim putem iz sela Ćopi preko Bukvice i iz Žlijeba uz Vežnicu iz Drežnice.

U Mrkušin gvozdu na Maloj Čvrsnici, podignuta je bila koliba od vodootporne špere 1982. godine (1440m). Imala je vodu kišnicu iz plastičnih buradi  ukopanih u podligu kolibe. Do kolibe je vodio jahaći put iz željezničke stanice Drežnica i preko sela Ćopi te preko Bukovice do kolibe u Gvozdu.

Na predjelu Golinci u Muharnici PD "Vilinac" uspostavlo je planinarsko sklonište u brvnari dobijenoj od Šumarije Jablanica 1966. godine (1240m).    

Planinarsko sklonište, pod vrhom Šišnja (Plasa glava), PD "Vilinac" podigao je od gaterisane jelove građe (1993. godine (1470m). Vodu koristi sa bunar-vrela kod Zadrina stana, udaljeno 20 min. hoda. Sklonište  može primiti na noćenje 6 osoba. Prilaz skloništu polazi konjskim putem sa Bunara pa preko Ploče i desnim odvojkom puta s raskršća prema jezeru Crepulja do cilja.

U podnožju poznate stijene Velikog Kuka izgrađeno je sklonište od lima "Žiško" 1998. godine po zamisli Faruka Zahirovića (680m). Ima izvorsku vordu u blizini skloništa. Može primiti na noćenje 6 osoba. Jahaći put polazi iz sela Diva Grabovica do pod stijene, a dalje  pješke do sklonišnog objekta.

Na predjelu Donje vale u Zaglavlju, stavljeno je u upotrebu plannarsko sklonište 2008. godine. Preuređen je planinski stan Simeuna Janjića sredstvima Zdene Marića i Faruka Zahirovića (1560m). U blizine, pod Stijenom, u siparu je izvor vode Pištet. Sklonište može primiti na noćenje 6 osoba. Do skloništa vodi pješačko-jahaći put sa šumske ceste na Vitlenici.

Niži horizonti planine također su bili atraktivni za planinare i ljubitelje prirode. Tako je PSD "Vilinac" uz pomoć udruženog rada ,1983. godine, podigao montažni objekat tipa "Janj" u Bukovoj dragi na prostoru Rudog polja, a pod Mandinom planom (1822m). Uz objekat izgrađena je i čatrnja s 240m³ vode kišnice.  Imao je 4 mokra čvora, kuhinju i. trpezariju. U blizini pomenutog objekta PSD "Vilinac" je opet uz pomoć Zimskog Olimpiskog Komiteta BiH izgradio ski-lift tipa Pomagalski 1984. godine. Ovo je bi začetak budućeg Ski-Centra Opštine Jablanica. Pristup Ski-Centru je asfaltiranom cestom iz Jablanice i iz Duvna i Posušja.

Nakon požara koji je uništio kuču na Vilincu pošetkom jula 1949. godine, Planinarski Savez Bosne i Herecgovine pristupio je obnovi kuće 1950, i uz svesrdnu pomoć planinara iz Doljana i Jablanice te pilane Valeta, kuća je otvorena oktobar 1952. godine.

Nakon posijednjeg rata, sporije nego se moglo ocekivati, planinari PSD "Vilinac" krenuli su u obnovu, vojnim sredstvima uništene, kuće na Vilincu. Rasčišćavanje ruševine počelo je 2006. godine. Išlo je sporo zbog miniranih pristupnih puteva, a kuće je udaljena tri sata hoda od najbliže šumske ceste. Korištena su i tri leta helikoptera s građevinskim materijalom. Kuća je po treći put u njenoj historiji otvorena oktobra 2010. godine. Smještajni kapacitet kuće je povećan i sad može primiti na noćenje 30 osoba.

Grupa planinara Jablanice osnovali su novo Planinarsko drušvo pod imenom "Plasa" 2005. godine. Uz pomoće donacije Izgradili su planinarsku kuću na Gornjem polju (1570m), pod vrhom Branisovac (1717m), a kuća je registrovana pod imenom Plasa, septembra 2015. godine. Ima vodu kišnicu iz plastičnog depoa od 1000 lit. kao i bunar-vrelo 15 min. niže kuće te izvor slabe izdašnosti pod Gornjim poljem.  Kuća može primiti na noćenje 20 osoba. Do kuće vodi markirani put iz sela Diva Grabovica te iz Jablanice cestom do Bunara pa markiranim putem na Plasu do kuće .

Direkcija šuma Sarajevo dala je svoj vrijedan doprinos na planini Čvrsnici u vidu kaptaže izvora, čatrnja i lokvi za napajanje stoke. Na predjelu Plase, u Zastoju pod Šljemenom (1580m), kaptiran je izvor Zastoje 1936. godine. Imao je česmu i betonsko korita za napajanje divljaci i sitne stoke.

Izvor vode pod Gornjim poljem, na Plasa planini (1462m), kaptiran je 1971. godine i voda dovedena pred kolibu na Ivankovića staništu.

Osiogurana planinarsko-lovačke staza u Bačvunu 1970. Foto B.Behrem 

Izvor Janjećak, u blizini planinarske kuće, na južnoj padini Velikog Vilinca (1852m) izrvšena je kaptaža izvora tako da pored česme ima i korito za napajanje stoke i divljači, 1937.godine.

Pod Tumbom ispod Bijele grude (1750m) izvršena je kaptaža izvora vode 1937. godine u neposrednoj blizini stočarskih katuna i ostataka bivše turističke kolibe Bessuhutte.

U podnožju južne padine Velikog Vilinca u dragi Gargaš (1772m) izvršena je kaptaža izvora vode tako da pored česme postoji i korito za napajanje stoke i divljači (1937. gpdine).

Na predjelu Tise, a u Strmeničkom potoku (1330m), izvršena je kaptaža izvora vode tako da pored česme postoji i korita za napajanje divljači (1934. godine).

Na glavnom putu iz Dive Grabovice na Strmenicu, a na predjelu Papratine (822m) izvršena je kaptaža izvorske vode tako da pored česme postoji i korito za napajenje stoke i divljači, 1936. godine.

Na predjelu Plase-Podnevaj (535m) porodica Begović uradila je kaptažu izvorske vode tako da pored dvije česme postoji i korito za napajanje stoke i divljači.

U srcu Muharnice i na glavnom planinarskom putu iz Krkače prema kući na Vilincu izvršema ke kaptaža  Međed izvora (1443m) tako da je postojala česma i drveno korito za napajanje stoke u divljači, 1949. godine.

Na Golincima u Muharnici (1245m) izvršen je zahvat izvorske vode pod stijenom Golinci i koja je dovedena u blizinu šumskog radilišta, a imala je česmu i drveno korito za napajanje stoke i divljači, 1949. godine.

 Na planinarskom putu iz  Jablanice na Plasu, a ispod stijene Posidajka, danas usvojeni naziv Bunar, (903m), izgrađen je vodoopskrbni objekat pitke vode na zaravni-bunar, 1936. godine. Tu su pravljene pauze I napajala stoka. Pored bunara postojalo je i drvano korito gdje se sipala voda za stoku. Bunar nikada nije bio bez vode. Na stijeni Posidajka pored puta bio je vidikovac s natkrivenim stolicama 

 Na predjelu pašnjaka Jelovci u Muharnici, a na lokalitetu Medvjeđi do (1370m), mašinski je urađena lokva, prekrivena neprpusnim platnom za ujezerenje vode, koja je služila za napajenje stoke i divljači, 1976. godine.

Na južnoj padini Velikog Vilinca i zapadno od Ćorića glavice zagaćena je manja vrtaća u kojoj se voda kišnica i snježnica ujezeri i nikad nepresušuje (1741m), a služi za napajanje stoke i divljači, posebno u sušnim ljetima kad drugi izvori presahnu ili im se smanji količina vode, 1934. godine.

Na pašnjaku iznad sela Risovac, a u podnožju Široke drage (1281m), mašinski je urađena lokva, prekrivena neprousnuim platnom u kojoj se ujezeri voda i na kojoj se napajala stoka kao i divljač.

Prvi pješačko-konjski put izgrađen je preko Plase i Strmenice u Divu Grabovicu u doba Auisto-ugarske. Put je građen etapno počevši 1890, a završen je 1896. godine. Bio je poznat pod imenom "Pojmanov put" u pomen čovjeka zaslužnog za gradnju objekata po planini i čovjeka koji je bio referent za turizam vlade za Bosnu i Hercegovinu i direktor hotela na Ilidži.

Gradnja puta preko planine Čvrsnice nastavljena je 1897. od Trinače (2040m), preko Podi, Malog Vilinca, Spasin stana te ispod Bijele grude (1813m), Janjićara (1794m) i uz Veliku kosu pa preko SI cirka na vrh Čvrsnice (2228m), a završena 1901. godine. Put od turističke kolibe, Laurahutte u Drjenču, do na Šljemena građen je i zavšen 1896. godine. Put sa Janjićara, preko sedla Junćeg kuka (1911m), Stanina, niz Stirnjak, te ispod Durića kuka (1793m) u Varićak na jezero Blidinje (1183m), izgrađen je 1902. godine. Put sa Nevaja (612m), na Poljanu (1489m), a ispod Točkog brda na Plasi, izgrađen je 1900. godine.

Gradnjom lovačkih koliba, staza i puteva po Plasi, Muharnici, Maloj i Velikoj Čvrsnici vršeno je i osiguravanje na opasnim i teško prolaznim djelovima staza. Tako su postavljne fiksirane sajle na stazama: Staza koja je izvodila iz Radave, preko Niševe pole do malog Međeda, U gornjem dijelu Niševe pole fiksirana je sajla kroz stijenu do izlaza u šumu pod Malim Međedom. Sajla je fiksirana i na stazi koja je vodila sa Tisa (traverza) ispod stijene Stog i Čavine pećine pod Oštrovačom na Simen kuk spojivši se na jahaci put iz Nevaja na Poljanu na Plasi.

Jugoslovenska Narodna Armija izgradila je cestu s Donjih Bara (1341m) na vrh Pločno, 1966. godine, a naredne godine uspostavljena je vojna radarska osmatračka stanica jugoslovenskog neba koja je pokrivala područje od Udina u Italiji do Budimpešte. Centralni punkt za osmatranja neba za Jugoslaviju.

Sajla je fiksirana i na stazi koja je povezivala glavni put na Plasi u Pobratju s putem Podgrad-Lipovac-Drjenač. Fiksiranje sajle izvršeno na stijeni Velikog čove do potoka Crvene, postavljene su i stuble na prilazu stijeni Crvene koja stoji uz Bugodol potok. Tu je preko strme police fiksirana sajla oko 80m dužine.

Nad stijenom Ćoša u Velikom Gradu, a na putu koji povezuje Podgrad, Lipovac i Drjenač, također je izvršeno fiksiranje sajle u dužino oko 40m.

U predjelu Plase, zvanom Bačvun, Ispod visokog kamenog brida, a na stazi koja povezuje kolibe Drijenač s kolibom Bijeli potok, fiksirana je sajla u dužini 90m, i ljestve s rukohvatom u dužini 25m. Isto tako staza koja prolazi u podnožju stijene Bačvar i povezuje put iz Znijskog potoka s putem za Studeni do, također je imala fiksiranu sajlu dužine oko 35m. Fiksiranje sajli izvršeno je u vremenu od 1929. do 1936. godine na području Plase i Čvrsnice, a finansirala je Direkcija šuma Sarajevo

Još 1939. godine pojedinci u Jablanici pričali su  (imenom: Hamdija Fejzagić, Mato Papković i Strahinje Mihać) da su godine 1912, u augustu, poručnik Joseph Laubner, oficir u austrijskoj kasarni u Jablanici, i šumarski činovnik Marko Jelić, pokušali penjati stijenu Veliki Kuk. Opremljeni ruksacima, užetom, čekićima i drvenim klinovima krenuli su iz Radave u stijene i vratili se istog dana u kasnu večer potpuno iscrpljeni. Pričali su kako su naišli na dio stijene koji nisu mogli preći. Nedostajali su im metalni klinovi i karabineri.

Istu priču pomno smo slušali, od pomenutog Hamdije 1957. godine, moji drugovi i ja, u njegovoj bašči kod Buntića kuće dok je bio pored svojih košnica, kad samo maturirali Osnovnu školu u Jablanici. Tad smo Mirko Safner, Salem Mrkonjič, Zdravko Nižić i ja dogovorili da odemo do Blidinja i da se preko planine vratimo u naše mjesto, a komšija Hamdija prenio nam je bitne informacije.   

Ovaj pokušaj penjanja stijene imao bi se uzeti kao prvi alpinistički pokušaj u Bosni i Hercegovini. O tome je pisao Dr. Halid Čaušević  u članku "Dileme na tragovima prvih penjača" objavljenom u Hrvatskom Planinaru 5-6/1986..godine, a mi možemo potvrditi priču koju smo čuli od savremenika događaja.

Nakon završetka WWII, u vrijeme Obnove i izgradnje porušene zemlje, Jablanica je postala veliko gradilište. Država Jugoslavija, svojim sredstvima, gradila je hidroelektranu Jablanica. Na gradnji je bilo angažovano oko 6000 radnika raznih profila. Graditelji su bili s područje cijele država. Oni su sobom donijeli i svoje kulturne navike koje su upražnjavali u slobodno vrijeme.Tako je grupa radnika GP "Hidrogradnja" osnovalo PD "Čvrsnica" septembra 1950. godine. Istog mjeseca 1950.godine PS Bosne i Hercegovine je u selu Doljani osnovao PD "Vilinac" pri pilani Valeta. To je bilo prvo seosko društvo u BiH.

Izgradnjom puteva i staza kao i smještjnih objekata po planini, Čvrsnica je postala bliža i mnogima je postala izazov zbod svojih kanjona, vrhova, skijaških terena, lova i penjenja visokih stijena.

Tako hronologija bilježi da je u sjevero-zapadno stijeni Klapavice u Drijenču na Plasi, Josip Sigmund, oktobra 1937. godine, izvršio, u trećem pokušaju, prvi uspon preko stijene visoke 400m.

U jugo-istočnoj stijeni Velikog Kuka u Čvrsnici, izveli su Slavko Brezovečki i Marijan Dragman 8 i 9  augusta 1939. godine prvi uspon. Visina stijene je 1350m. Trajanje uspone bilo je 22 sata s jednim noćenjem u stijeni. Dužina smijeri bila je 1100m.

Prvo penjanje stijene Mezić kuka izvršili su Slavko Brezovečki i Zdravko Ceraj 13-15 augusta 1941. godine. Penjanje je obavljeno za 26 sati uz dva noćenja u stijeni. Visina stijene iznosi 800m.

Samo dva dana kasnije, 16 i 17 augusta 1941. godine, Marijan Dragman i Emil Laszowski, izveli su drugi prvenstveni uspon u Mezića stijeni za 19 sati, uz jedno noćenje u stijeni. Viina stijene iznosi 800m.

Prvi uspon u stijeni brda Ploča (Pestibrdo)-kosi žlijeb, izveli su Dragan Horvat, Ivan Bumba i Krešo Mihaljević, 13 augusta 1941. godine. Uspon je trajao 2 sata. Visina stijene iznosi 300m.

U stijeni Oklanica, prvi uspon izveli su Ivo Gropuzzo, Drago Kivač i Mirko Zgaga 10 i 11 augusta 1948. godine. Trajanje uspona trajalo je 16 sati uz jedno noćenje u stijeni. Visina stijene 500m.

U Sarajevu 1935. godine objavljen je Vodič kroz planine Bosne i Hercegovine u kojem je autor-kustos Zemaljskog muzeja u Sarajevu Ing. Jovo Popović, a izdavač udružena sarajevska planinarska društva, dao detaljan opis i Čvrsnice. Mnogim planoinjarima bio je to pokretač da krenu na Čvrsnicu i upoznaju njene vrijedosti.

U Jablanici 1979. godine objavljen je Vodič po Transverzali Bitke za ranjenike na Neretvi. Autor Vodiča bio je Bećir Behrem, pretsjednik PSD "Vilinac" a izdavač društvo Vilinac iz Jablanice. Vodić je dao podstrek mnogim planinarima da prođu i upoznaju teren na kojem su se dogodile odsutne bitke za spas boraca i ranjenika u IV neprijateljskoj ofanzivi tokom 1943. godine u WWII.

Nakon punih 30 godina, decembra 2010. godine, u Jablanici je objavljena knjiga-udžbenik  ,,Čvrsnica kamana tvrđava Hercegovine,,. Autor i jablaničanin bio je Bećir Behrem, a u izdanju PSD "Vilinac" iz Jablanice. Knjiga je ušla u literature Dinarskog gorja.

Do kraja osamdesetih godina prošlog vijeka prepenjane su i najteže stijene u planini Čvrsnici. Bilo je to, može se slobodno reći, zlatno doba alpinizma na Čvrsnici, ujedno i u Bosni i Hercegovini. Čvrsnica je i u tom vremenu bila poligon na kojem su se naši alpinisti kalili i sticali iskustvo koje im je pomoglo da svladaju  vrhove u svjetskim gorjima.

 U zadnjem nesrećnom ratu I neposredno poslije uništen je najveći dio planinarskih i lovačkih objekata na Čvrsnici, tako da joši i danas traje obnavljanje.

I, na kraju potrebno je istaknuti da je preko razvijenog planinarskog pokreta, koji na našem prostoru traje već 128 godina (1892.2020), Bosna i Hercegovina još je davno stala uz rame s ostalim članicama zajednice evropskih i svjetskih kulturnih naroda.

Pripremio: Becir Behrem