Početkom oktobra će biti tačno 5 godina od našeg prvog uspona na Mali Vis. Tim usponom sam završio pred sebe postavljeni izazov da istražim, pronađem i popnem sve bh vrhove više od 2000m.
Zbog širokog pojasa guste klekovine koja vrh Mali Vis okružuje sa svih strana, uspon je bio moguć jedino zimi kad snijeg prekrije planinu. U uslovima bez snijega, za uspon je bilo potrebno kroz klekovinu prosjeći trasu prema vrhu. Učinili smo to iz trećeg puta, naoružani silnom željom, makazama za sječenje voća i radio stanicama uz pomoć kojih smo komunicirali da održimo željeni pravac kroz klekovinu.
Osim užitka u istraživanju i penjanu BH vrhova iznad 2000, konačni cilj je bio da svim ljubiteljima planina skrenem pažnju na zaboravljene vrhove, učinim ih poznatim i dostupnim svim ljudima širom domovine i potaknem ih na vlastita istraživanja. Bog zna koliko sam uživao, prvo u istraživanju, a zatim još i više u penjanju svih tih vrhova i to sam želio podijeliti sa svima. Ali pošto sam zakleti protivnik svih društvenih mreža, pitanje promocije i prezentacije ovog izazova je za mene bila nemoguća misija. Ali Bog dadne da se ljudi i ideje poklope, pa tako danas, nakon 5 godina, ideja je zahvaljujući promociji i modifikaciji Midhata Bećara na planinarenje.ba u potpunosti prihvaćena i sad već postoje i markirane staze tamo gdje prije pet godina bilo bespuće.
Markirana i uređena je naša trasa za Mali Vis
Na Prenju su vrijedne ruke markirale staze za Botine i Erač.
Jedna ideja i nastojanje da se popularizira planinarenje je uz portal planinarenje.ba u potpunosti zaživjela i postala skoro statusni simbol i brand BH visokogorstva. Zahvaljujem se svojoj porodici, Hasanu, Senadu, Midhatu i svima vama koji svojim koracima planinarske staze činite živim, sklanjate sa staza granje i kamenje i time ih čuvate za generacije koje dolaze. Ovo je kratki osvrt na moju priču o vrhovima 12 visokih gora Bosne i Hercegovine.
Najčešći cilj planinarenja je neki od vrhova na datoj planini. Vrh je tačka na terenu (planini) sa koje visina opada u svim smjerovima. Ukoliko ima više takvih tačaka na istom grebenu u relativnoj blizini (cca 200-300 m), obično je imenovan samo najviši vrh. Takav vrh, osim što ima ime koje ga određuje i time čini jedinstvenim i prihvatljivim ciljem za istinske ljubitelje planina, obično je obilježen bar hrpom naslaganog kamenja nastalom tokom prethodnih uspona. Ponegdje na vrhu postoji i kutija sa upisnom knjigom i pečatom sa nazivom vrha.
Za mene je užitak dosezanja vrha je još veći ako je to moj prvi pristup, a posebno, ako je i sam vrh rjeđe (ili nikako) posjećivan zbog težeg pristupa, udaljenosti ili nepostojanja obilježene staze. Tada se u meni probudi radoznali dječak koji mašta i uživa u istraživanju nepoznatog. Traženje i penjanje ovih vrhova je zaista pravi užitak i izazov bez obzira na njihovu visinu. Bosanskohercegovački vrhovi iznad 2000m, zbog svoje udaljenosti, nepristupačnosti i truda potrebnog za njihovo dosezanje dodatni su izazov za sve ljubitelje naših planina. Pohod na te vrhove predstavlja pravu visokogorsku avanturu začininjenu uživanjem u prelijepim prizorima i dalekosežnim pogledima na veličanstvene planinske lance obasjane suncem, zimi ukrašene kristalno čistim snijegom i ledom.
Tokom 2016. sam proveo istraživanje o BH vrhovima višim od 2000m, detaljno pregledavši sve dostupne topografske karte 1:25000, 12 naših planina viših od 2000m. A sve je počelo desetak godina prije, moji prvi pohodi u planine su se uveliko oslanjali na reportaže web magazina zone 2000. Reportaže autora Armina Bajramovića, Feke Jusića, Brace Babića, su uz nekoliko fotografija i kratkih opisa bile dovoljne da uđem na nepoznati svijet i teren, te potražim svoj put. Pojavom facebooka, magazin je izgubio na značaju jer su reportaže preseljene na vlastite profile. Veliku pomoć i inspiraciju tada sam našao u planinarskom vodiču intrigirajućeg naslova „Zaboravljena ljepota“ autora Mathiasa Gomeza.
Gomez je obradio pristup na 25 BH vrhova iznad 2000 metara, od toga 19 sa detaljnim opisima. Nigdje on ne spominje da su to svi vrhovi iznad 2000, ali tih 25 koje je nabrojao su sigurno najpoznatiji i najprivlačniji. Detaljnog opisa nema za 6 spomenutih vrhova: Osobac, Vidina kapa, Ovča, Erač i Botini, kao ni za najviši vrh Treskavice zbog tada sumnjive situacije sa minama. Usponom na Peštibrdo 15.11.2015. kompletirao sam izazov iz Gomezovog vodiča popevši svih 19 opisanih vrhova. Osim ovih 19 vrhova u svom planinarskom dnevniku sam tad pronašao uspone na još 8 vrhova viših od 2000 metara: Mala Ćaba (Pakliješ, Đokin toranj) 2088m, Barice 2062m i Đevigrad 2034m na Treskavici, Mala Vlahinja 2060m na Bjelašnici, Krstac 2069m na Vranici, Trinjača(Drinjača) 2038m na Čvrsnici, te Osobac 2024m i Vidina kapa 2032m na Prenju.
Tada sam se zainteresovao za ukupan broj BH vrhova viših od 2000 metara. Na neki način sam se želio odužiti i Gomezu i portalu zone 2000 za pomoć i nadahnuće koje sam našao u njima, time što ću istražiti i skupiti sve vrhove iznad 2000m, a onda ih i popeti. Cilj mi je bio i da izlaskom na sve ove vrhove u Bosni i (naročito) Hercegovini, detaljno istražim sve moguće pristupe na naših 12 visokih planina i time populariziram planinarenje, te ohrabrim i druge za odlazak u planinu. Detaljnim pregledom topografskih karata svih 12 planina viših od 2000m, poštujući kriterij da je vrh imenovan i kotiran, uz konsultacije na forumu web portala zone2000, došao sam do broja 57.
Maglić: Maglić 2.386;
Volujak: Vlasulja 2.336, Veliki Oštrikovac 2.296, Previja 2.294, Prsti 2.271, Badnjine 2.243, Rudinski kom 2.157, Lica-južni vrh 2.153, Lica–sjeverni vrh 2.111, Kočanj kuk 2.103, Kozji pogled 2.077, Adžovac 2.041;
Ljubišnja: Dernečište 2.238, Mala Ljubišnja 2.073.
Čvrsnica: Pločno 2.228, Veliki Jelinak 2.170, Kapci 2.156, Veliki Vilinac 2.117, Ćuprija 2.101, Peštibrdo 2.039, Trinjača 2.038, Velika Oštrovača 2.020;
Prenj: Zelena glava 2.115, Lupoglav 2.102, Otiš 2.097, Erač 2.082, Herač 2.042, Vidina kapa 2.032, Osobac 2.024, Ovča 2.021, Botini 2.015, Velika kapa 2.004;
Vranica: Nadkrstac 2.110, Ločika 2.106, Bijela gromilica 2.072, Krstac 2.069, Rosinj 2.059, Treskavica 2.023, Devetaci 2.004;
Vran: Veliki Vran 2.074, Vran 2.020, Mali vis 2.014;
Treskavica: Pakliješ (Mala ćaba) 2.088, Pašina planina 2.070, Barice 2.062,Đevigrad 2.034, Opaljeni kuk 2.018, Klekova glavica 2.000;
Bjelašnica: Opservatorij 2.067, Krvavac 2.062, Mala vlahinja 2.056, Žuti cvijet 2.026, Velika vlahinja 2.005;
Lelija: Velika Lelija 2.032;
Cincar: Cincar 2.004;
Zelengora: Bregoč 2.014, Kozje strane 2.013;
Treba reći da neki od pobrojanih vrhova nisu izraziti, već su navedeni kao najistaknutije trigonemetrijske tačke na grebenu koji povezuje dva viša vrha, npr. Devetaci na Vranici između vrhova Rosinj i Nadkrstac, Opaljeni kuk između Barica i Đevigrada na Treskavici, Kapci između Pločnog i Velikog Jelinka na Čvrsnici... lzuzetak je i najviši vrh lanca Vjetrena brda na Prenju. Vjetrena brda se pružaju od Zelene glave prema Lupoglavu, a visina lanca je između 1900 i 2100 metara. Najviši vrh u tom lancu na topo karti njie kotiran, a svima je poznat kao Erač i prvi je susjed Lupoglava sa istočne strane. Svi ljubitelji Prenja znaju da je to vrh u svakom smislu, a i Gomez ga je uvrstio na svoj spisak. Sa svojim drugom i planinarskim partnerom Karabeg Hasanom, odlučio sam prihvatiti izazov, pronaći i popeti sve ove vrhove. Uživao sam u priprema novih uspona, hodanju nepoznatim i neviđenim predjelima, snalaženju u prostoru i neočekivanim situacijama. Prepušten samom sebi, svaki uspješan izlazak na vrh neizbježno povećava iskustvo, jača tijelo i bistri um, povećava mentalne i fizičke sposobnosti. Nenadmašan osjećaj slobode doživljen u surovim i prelijepim predjelima uljepšava život, a teške situacije koje savladate čine vas zahvalnijom, tolerantnijom i boljom osobom, spremnom da se raduje „sitnicama“.... Moj konačni spisak od 57 vrhova sam nazvao izazov Fifty Seven summits, pomalo se ironično igrajući onima koji nastoje popeti sve najviše kontinentalne vrhove, bez poznavanja planina u vlastitoj domovini. Svih 57 ovih vrhova (osim vrha Erač) zadovoljavaju 4 kriterija: 1.Viši su od 2000m 2.Nalaze se na teritoriji Bosne i Hercegovine 3. Vrhovi su kotirani sa naznačenom nadmorskom visinom na topokarti 1:25000 4. Vrhovi su imenovani na topokarti 1:25000
Kompletiranje vlastitog izazova je uz pomoć i nagovor našeg druga Bečković Senada objavljeno na portalu klix https://www.klix.ba/lifestyle/visokogorci-iz-sarajeva-osvojili-svih-57-bh-vrhova-iznad-2-000-metara-nadmorske-visine/171013056 , a potom izazvalo vrlo pozitivne reakcije i interesovanje. Sa oduševljenjem sam tada prihvatio poziv Midhata Bećara, administratora stranice planinarenje.ba da mu spiskom i opisom vrhova, te slanjem reportaža sa naših uspona pomognem u realizaciji i kreiranju jedinstvenog izazova za BH planinare. Populariziranje odlaska u planinu i "otkrivanje" široj javnosti vrhova poput Malog Visa na Vranu, Lica na Volujaku, Klekove glavice na Treskavici je bio razlog učešća u Challenge 2000+. https://planinarenje.ba/2000-plus/challenge-2000 . Učešćem sam želio podržati Midhatov trud i uloženo vrijeme, jer znam da nije bilo nimalo lahko s tim izaći u javnost i dnevno ažurirati stranicu, postavljati panoramske fotografije sa vrhova,...Time sam nužno pristao na kompromis i prihvatio ono što sam ranije odbijao, a to je uvrštavanje kota koje nisu vrhovi, kao i vrhova bez imena na spisak. Od dodatne 21 kote iz Challenge-a, po mom sudu, samo je jedna vrijedna pažnje u planinarskom smislu i to je kota 2119 na Čvrsnici, vrh sa divnim pogledom na Dugo polje i Blidinje jezero, ali nažalost bez poznatog imena...
Postojanje ovog spiska i izazova se u početku, nažalost, pretvorilo u svojevrsno takmičenje koje ubija ljepotu boravka u prirodi. Vrhovi sa spiska su za samozvane „piklićare“ postali poput lovačkih meta za odstrel i trijumfalno fotografiranje pored osvojenih trofeja. Od kompromisa na koji sam pristao, još mi je teže palo to što se fokus sa planina prebacio na nas, planinare. Pobjedničke poze i slikanje na tim kotama pokazuju nedostatak iskrene ljubavi prema planini i istraživanju, a preveliku zaljubljenost u sebe, svoje „uspjehe“ i hranjenje vlastitog ega na društvenim mrežama i interenetu. Bez obzira što sam prvi kompletirao i Challenge 2000+ , https://planinarenje.ba/2000-plus/kenan-berberovic , nametnuto takmičenje je za mene bilo previše stresno, pa sam se svojevoljno udaljio i od Challenga i od portala. Povremeno sam uz Midhatovu pomoć objavljivao reportaže sa zanimljivih tura, a izazov sam pustio po strani.
Ljetos sam ponovo penjao Erač, Botine i Mali vis, bio oduševljen što se vrhovi posjećuju i što danas postoje i dobro markirane staze do njih. Osjetio sam ponos i veliku satisfakciju za ono što je Challenge napravio za razvoj visokogorstva, markiranje i održavanje planinarskih staza. Još jednom čestitke i zahvala svima vama koji svojim kratkotrajnim boravkom na vrhu budete osvojeni i opijeni planinom. Nakon početnih teškoća, osporavanja, sumnji, Challenge je dobio bitku i sad plovi mirnim vodama šireći svoju bazu i pružajući svojim učesnicima mnoštvo prilika za uživanje u našim planinama. „Zemlja nam daje sve koristi svoga bića (dhat) i predstavlja mjesto (mahall) svega dobrog. Ona je najmoćnija (a'azz) od svih tijela. Ona je strpljiva (sabur), receptivna (qabila), nepromjenljiva, čvrsta, ... Kad se pomjeri iz strahopoštovanja prema Bogu, Bog je učvrsti uz pomoć planina koje su njena sidra. Na taj način ona se umiri kao što su smireni svi oni koji vjeruju u istinu. Od Zemlje vjernici uče o vlastitoj izvjesnosti. Ona je tako majka iz koje potječemo i kojoj se vraćamo. Iz nje ćemo se još jednom svi podići. Njoj se klanjamo i njoj se predajemo. Ona je svojevoljno prihvatila fizičku masu, tminu i težinu, samo da bi zaklonila blaga koja joj je Bog povjerio.“
(Ibn Arebi)
