"Popeo solo južnu stranu" (solo-bez korištenja bilo kakve vrste osiguranja prilikom uspona). Ueli Steck je poslao SMS poruku u bazni logor ispod 8.091 metara visokog Annapurna, u Nepalu, oko 2 ujutro po lokalnom vremenu. Nije poznato više detalja o usponu, ali ove četiri riječi nagovještavaju veliki uspjeh u himalajskom penjanju.
Nakon dva prethodna pokušaja, u 2007 i 2008, Steck je uspio solo popeti dionicu dugu 2.500 metara (8.200 stopa) južne strane Annapurna, jednog od najvećih i najoštrijih himalajskih "zidova".
Švicarskom alpinisti se pridružio i kanađanini Don Bowie na aklimatizacijskom usponu do litice, i zajednički su se popeli do 6.100 metara.
Britanski alpinist Jon Griffith, blizak prijatelj Steck-a, potvrdio je uspon nakon kontaktiranja baznog logora danas. Ništa više se ne zna u ovom trenutku oko samog uspona i rute silaženja.
Steck je pokušao popeti južnu stranu dva puta. 2007, njegov pokušaj je završio padom kada ga je pogodio kamen nisko u podnožju zida. 2008., on i Simon Anthamatten napustili su svoj uspon u pokušaju da spase život španjolskog penjača Inaki Ochoa de Olza. Oba od tih pokušaja bili su u proljeće prije sezone monsuna, a Steck se nadao da hladnije vrijeme nakon monsunske sezone može pružiti bolje uvjete za penjanje.
Južno lice Annapurna je prvi put osvojeno 1970. od strane britanske ekspedicije, koristeći specijalne taktike za osvajanje velikih zidova i na taj način su prevladal teškoće koje je pred njih postavio ovaj, više od 8000 metara visok Himalajski vrh. Od tada su ispenjane barem tri smjeri na južnoj strani, kao i nekoliko prema vrhu Roc Noir.
U 1992, francuski penjači Pierre Beghin i Jean-Christophe Lafaillea gotovo su dovršili svoj solo uspon, ali je Beghin pao i poginuo, a Lafaillea je bio prisiljen spuštati se sam niz cijelu stijenu. Tu smijer je Steck pokušao u 2007, kada je pao. Iste godine, slovenski alpinist Tomaž Humar je solo popeo Roc Noir i nastavio istočnim grebenom na Istočnu Annapurna (8.047 m). Ali do sada niko nije uspio solo popeti istočnu stranu Annapurna.
