Cilj - Maglić 2386 m, najviši vrh Bosne i Hercegovine

Maglić konačno "osvojen"! Po ko zna koji put... Ipak, ovaj put taj termin ne zvuči sasvim odgovarajuće. Reći ćemo - "osvojen" na jedan nov način.

Planine! Hmmm... Čemu te masivne gomile kamenja?
Zar ne bi svijet "pod nogu" bio udobniji, ugodniji..?
Planine postoje, izgleda, da u čovjeka unose nemir, da ga čine sitnim i nedoraslim, da ga ponize, da mu pokažu gdje mu je mjesto... Tu, dole, u tjeskobi dolina, u trenju, konfliktima...
Ne, ne! Da se "tvorac" ipak nije malo preračunao? Takvom svojom pojavom, veličinom do goropadnosti, moći do besmislenosti mogu u tjeskobu dolina satjerati bilo šta, ali ne i čovjeka. Planine u čovjeku bude prkos, otpor, ponos... supstrat iz koga proklija ideja, pokret, djelovanje... Čovjeku je, izgleda, data sloboda bitisanja kojom će se dovesti u ravan sa najvišim, najmoćnijim, najtežim... Čak ako toga i nedostaje, postavlja si nove oblike otpora s namjerom da u tom sudaru osvijetli i sagleda mnogoznačnost i mnogostrukost i vlastite egzistencije i postojanja stvari... u našem slučaju planina.
Ovdje je jedan novi izazov, jedno novo dovođenje čovjeka u ravan sa najvišim. Maglić, najviši vrh BiH osvojen... ne, upoznat - biciklom.

Uvodne poteškoće, onako, za razbijanje monotonije

Nije riječ samo o Magliću. Niti je isključivo riječ o biciklu i njegovoj ulozi u upoznavanju višeslojnosti egzistencije. Riječ je o subjektu - Nenadu Rajiču. Prema ocjeni njegovih prijatelja, na temelju onog što je do sad učinio, stavivši "pod točak" gotovo sve značajnije bosanskohercegovačke vrhove, Nenad je taj koji će u svoje ime i u ime "saučesnika", uz ostalo, predstaviti izazov upoznavanja najvišeg vrha BiH - biciklom.

Z-2000: Ako zanemarimo "prevozno sredstvo" (što je inače ključna razlika), u čemu je sličnost između planinara-visokogoraca i vas koji biciklom osvajate vrhove?

Nenad: Ja tu ne vidim neku veliku razliku. Veže nas ljubav prema prirodi, planinama, rijekama, izvorima, jezerima ... Veže nas ona uzbuđenost kada planirate turu, uznemirenost noć prije polaska, kada teško zaspete i stalno se budite, sreća i zadovoljstvo kada vozite i hodate po bespućima nenastanjenim i neciviliziranim i čistim, ushićenost kada se konačno popnete na vrh, postignete zacrtani cilj...
Jedni nečemu mogu pristupiti brže, jedni lakše, a mi, brdsko-planinarsko-visokogorski bajkeri smo pokazali da skoro gdje god mogu "obični" planinari visokogorci doći, možemo i mi. Bar što se tiče BiH. Isključio bih poneke alpinističke ture. A ni tu ne bih pravio oštru granicu.

Pogled sa sica. Dole u dubini i daljini šumi Skakavac, dragulj prašume Perućice.

Z-2000: Čemu, inače, biciklo u životu (iz tvog ugla gledano).

Nenad: Ja sam se u mladosti bavio sportom, karateom, aktivni ribolovac od 7 godine. Imam sliku sa štapom sa 2 godine (vjerojatno nisam baš tada mogao što uhvatiti). Odatle ljubav prema prirodi, vodi, rijekama. Onda vojska, pa fakultet, pa privatni posao, što me udaljilo od bavljena sportom. Pojavio se višak kilograma, te masnoća i trigliceridi. Momak, bavi se malo sportom, rekoh sebi. Tako sam samo šetajući, lagano se baveći planinarstvom, lokalnim usponima, šetnjom uz Lašvu, po svim vremenskim uvjetima, skinuo 10 kg.
Pa dosadilo, uvijek isti ambijent, vremenski se može malo obići. Ma idemo to malo ubrzati. Kupim najbolji bicikl tada poslije rata, 450 KM, željezni, i sada je živ. Kada sam krenuo voziti nisam se ni uz malo veću uzbrdicu popeti mogao. Ali uz upornost, proliveno dosta znoja uspeo se uz prvo lokalno brdo, pa malo veće brdo, pa onda do Zabrđa (jedno izletište iznad Viteza), pa onda dođe velika tura, uspon iz Viteza do na vrh Vlašića, Paljenik, 1943 mnv. E tu sam se tako umorio i sada se sjećam koliko, svaka ćelija mi je bila umorna. Ali kada se popnete na vrh, postignete cilj, sve se zaboravi.
Od kada vozim bicikl drastično mi se promijenio život, na bolje. Zdravstveno stanje mi je odlično, poboljšana mi je opća kvaliteta života, sretniji sam, više se smijem, imam i više prijatelja, sveukupno zadovoljniji sam u svakom pogledu. Bolji sam otac i suprug (osim kada malo pretjeramo sa turama ...), manje neurozan, čak mi je i kćerka zainteresirana za vožnju bajkom po planinama.
Znači, bicikl u životu, zdravlje i sreća u životu.

Hadžića ravan. Do podnožja Maglića je relativno "pod nogu", a onda se pred vama ispriječe zidovi...

Z-2000: Da li se slažeš sa uvodnom postavkom o ulozi planina? Čemu planine i planinski vhovi, po tebi? Kakav im smisao možemo pripisati?

Nenad: Kada sam bio mali uvijek sam želio popeti se na jedno brdo iznad Viteza, Samar, prema Zenici. Uvijek me to privlačilo popeti se na to brdo, vidjeti što je iza. Čudno će biti da sam to tek odradio u 50-tim godinama, kada sam počeo voziti bajk.
Planine razdvajaju i vežu ljude. Planine nas pozivaju u svoja njedra da ih zagrlimo, pružaju nam zrak i vodu, šume i proplanke, životinje i biljke koji su nam neophodni za život. Posebna priča su vrhovi planina. Neki niski, neki visoki. Neki šumoviti, neki kameniti. Ta raznolikost, suprotnost čini život interesantnijim, još ako se usudite popeti se na neki od njih. Kada poljubite u čelo neki vrh, kada vam planina dozvoli da se popnete na njega, onda vidite da ima još drugih vrhova, nekih ljepših, nekih viših, nekih po vama, netaknutih.
I onda shvatite da vas je planina vjenčala za sebe, da ste njeni zauvijek. I ne bunimo se. Kako nas samo tako jednostavno prigrli i ne pušta od sebe. Takva vam je priroda, jednostavna i strašna.

Ruka, bajk, noga, druga noga i tako sinkrono plivajući može se popeti i uz vertikalu

Z-2000: Kakav utisak ostavlja Maglić kao najviši vrh Bosne i Hercegovine. Zaslužuje li konfiguracijom i dostupnošću tu titulu?

Nenad: Moj prijatelj Dario nas je stalno pritiskao da idemo na Maglić. Međutim, dosta puta smo morali to odgoditi zbog raznih razloga, ili vrijeme ili netko od ekipe nije mogao taj termin, a možda je bilo malo i straha od Maglića. Ipak je to najveći i najjači planinko u BiH. Utjerivao je strah malo. Istraživali smo rute kuda bi mogli, normalno kuda bi mogli sigurno iznijeti bicikle na vrh. Teško bi nam palo pokušati, a ne uspjeti. Bolje duže planirati. Pitali smo planinare koji su išli gore, čitali izvještaje sa ruta, slike. Puno su nas plašili sa sajlama, sa vertikalama, sa puno uspona. Malo planinara slika put kojim su išli, većinom ljudi troše filmove i kilobajte na ljude koji idu, a puno manje na prirodu, na okolinu...
E, onda kada smo krenuli, nije nam bilo ravnih. Puni elana, ali ja sam to puno više planirao i znao da baš neće biti lako. Ali imali smo mi iskustava i sa jako dobrih i dugih strmina, sa sipara i kamenja. I veliku vjeru u sebe, da to možemo. Ovo nam nije ni prvo iskustvo sa sajlama, popeli smo mi i Zelenu glavu na Prenju, i to prešli preko čitavog Prenja sa biciklima, ali preko najviših vrhova.
I tako su došle sajle, Dario za prvi točak, ja za zadnji, oslonac uvijek u tri točke, i polako. Ruka, bajk, noga, druga noga i tako sinkrono plivajući može se popeti uz vertikalu.
Maglić ima specifičnu konfiguraciju, do pod stijenu je lako doći, pa onda ima 700 m uvis. Vertikale, 75-80 stupnjeva sajle, prosjek 60 stupnjeva kada idete cik-cak. To je puno i za planinare, a kamoli nositi bajk od 14 kg, nezgrapan, velik, nezgodan, živahan sa točkovima. Zato sigurno zaslužuje titulu najmomčine u planinarskom bukeu BiH. To govori i ushićenost mojih kolega i mene kada smo konačno izišli na prijevoj između Maglića, CG i BiH, pa smo onda sa biciklom ustrčali onaj zadnji uspon na naš Maglić.

Ne okreći se sine (Ines)...

Z-2000: Lista tvojih vrhova osvojenih... ne, upoznatih biciklom je impozantna - gotovo svi značajniji bih vrhovi. Odakle ta ideja... ili ta potreba?

Nenad: Ni sam ne znam kada sam se na to "upalio". Vjerojatno sa prvim značajnijim prigrljenim vrhom Vlašićem, i kada sam uzdigao bicikl iznad sebe kao znak konačne pobjede ne nad planinom nego nad sobom, to je bilo to. Uhvatilo me. Ne znam ni odakle to uzdizanje bicikla, vjerojatno negdje vidio ili samo izašlo iz ushićenja.
I onda je krenulo sa turama, pa želja da se svaka tura nečim obilježi, da joj neki vrh da ime. Nekada je naziv ture po malom vrhu a prođemo prijevoje duplo više od njega. Visina nije bitna, druženje i priroda jeste. Sreća Bosna ima puno planina, sa puno vrhova, pa ima i dosta tura. Postoji još lokalnih vrhova oko Viteza koje nismo popeli, jer polako šaramo po Bosni i Hrvatskoj (za sada), polako posjećujemo sve planine, neke i više puta, jer imaju više vrhova. Svaki vrh je specifičan, ni jedan nije lako popeti, zagrliti i poljubiti u čelo.

Puf, pant... Ipak, biciklo je u najlošijoj kondiciji.

Z-2000: Koji su problemi pri biciklističkom visokogorstvu i kako se rješavaju?

Nenad: Cilj naše ekipe je svaku turu sigurno odvoziti. To je broj jedan. Da se svojim obiteljima vratimo živi, zdravi, neozlijeđeni. Hvala Bogu, do sada je tako i bilo. Zato dobro planiramo ture. Pridržavamo se osnovnih pravila visokogorstva, poštujemo planinu, prirodu i bojimo je se. Pored toga želimo sa svake ture donijeti puno slika, videa, da kasnije možemo prolaziti turu u kućnom atmosferi kada ne možemo ići u prirodu. Također želimo da podijelimo sa ostalim prijateljima, sa ostalim ljudima, ljepotu koju smo posjetili, prošli, doživjeli. Zato i ne idemo u planinu i ture, bar ne one veće na više visine, kada su vremenski uvjeti nepovoljni. Ali ne možete nekada predvidjeti ljetne nepogode, uhvati vas. Zato se pridržavamo one "nema lošeg vremena, nego loše opreme". Iako svi u ekipi nismo najbogatiji, imamo dostatnu opremu za ova iznenađenja.
Najgore je kada ne ponesete potrebnu opremu, ona ostala kući. Ali, većini se to desilo i to ne jednom.
Još jedan važan segment bih napomenuo - GPS. Danas postoje brojne aplikacije za mobilne pametne telefone, a i specijalizirani uređaji za navigaciju. Obavezno nabaviti jedan kvalitetan. Ja koristim iPhone 5 sa aplikacijom MotionX, za mene vrhunac. Ima mogućnost planiranja tura, praćenje, keširanja google mapa i drugih, snimanje tura i more drugih opcija, jer su one posebno važne na nepoznatom terenu. A ovo gdje mi idemo je totalno nepoznat teren za nas.
Ako ekipa ima više članova, predlažem obveznu nabavku radio stanica. Netko vam ostane u kvaru, pao i sl., dok vi to skontate, već ste prošli par kilometara u spustu, a trebali ste pomoći kolegi. Mi smo to odmah nabavili kada nam se to jednom desilo, srećom bez posljedica.

Impresivan susjedni zid s lijeve strane. Ni oni s desna (vidi sl. 4) nisu za potcjenjivanje.

Z-2000: Brdski biciklizam je, kod tebe, u punom smislu prerasto u visokogorski biciklizam. Brdskih biciklista ima jedan broj u BiH. Međutim, koliko je takvih poput tebe kojima su najviši vrhovi izazov? Kako s tim stoje stvari?

Nenad: Ovaj visokogorski biciklizam je broj jedan za mene. Puno je biciklista kojima se čini smiješno da neko "vozi" na vrh po makadamu (čitaj: nosi bajk po stijenama) uz nagib od 60, 70, 80 stupnjeva. Smiješno im. Ni moj prijatelj Gordan, sa kojim idemo na turno skijanje, ne voli to. Za njega je bajk za vožnju po cesti, makadamu - "nemoj mi tog guranja, boga ti". Zato i ne idemo zajedno na takve ture, visokogorske. Moram i njega malo "upaliti".
Ista priča je i prijatelj Emir, ali njega su već neki prijatelji malo "upalili", pa se i ne buni previše. Ali sto ljudi, sto ćudi. Pa i puno planinara, visokogoraca ne gleda na ovo kao previše "pametno", bez veze. Ali kada se tako popnete i nađete neku stazu, stazicu ili bez staze se spustite neki dio po kamenju, po travi, e to je onda adrenalin. Jedan lijep primjer je planina Ljubuša. Prešli smo preko vrha, a ja sam se spustio vozeći skoro 95% na drugu stranu, bez puteljka i bez staze. Ali za to treba imati i dobar bajk.

U sajlu se mora imati povjerenja... Ipak, hm... da li je dobro svezana gore negdje...

Z-2000: BH kao brdsko-biciklistička destinacija? Možeš li pomenuti najinteresantnije ciljeve i pristupe i šta ih karakterizira? (ono, gdje bi uputio nekoga)

Nenad: Milion destinacija. Svakog bih pitao što voli - lagano, guranje, vrhovi, adrenalin...
A onda bih mu otvorio moj facebook profil i izvoli, 500 tura, pa biraj. Evo i visinski profil, evo i dužina, samo nemam kvalifikaciju težine ture, a i to nije teško napraviti.
Bude kratkih tura po dužini, teških po visini, još težih u spustu. Sve ovisi. A u toj širini je i bogatstvo. Društvene mreže su doprinijele zbližavanju ljudi sličnih interesa, a posebno je važna fotografija i video, gdje ljudi vide stvarno što je to. Jedno drugo ne isključuje.

Glavice planinskog luka se sašaptavaju, zgledaju, čude se...

Z-2000: Molim te, Nenade, pomeni svoje društvo s kojim si najčešće na turama - ko i ko je kakav, da ih malo upoznamo? Možda se u njihovim sredinama i ne zna za to što rade?

Nenad: Imam stalnu ekipu sa kojom najčešće idem - Dario, Dake (Draško) i Mijo. Prijatelj Orhan iz Travnika je bio stalni član, ali ima nekih zdravstvenih problema, pa dok se to ne riješi malo plače gledajući naše ture, iako i on vozi pomalo.

Dario je najmlađi član naše ekipe. Učitelj iz Viteza. Samo 20 godina mlađi od mene. Nije oženjen, bio slobodan do sada, ali kako stvari stoje izgleda da će lance na rukama i nogama dobiti uskoro, tako da će sa nama manje na ture. Ova njegova neoženjenost i sloboda je i najčešća tema naše zezancije, jer mu stalno dajemo savjete kako mu je zadnji rok, znate i i zbog čega. Inače, XC ligaš, voli nositi bajk i pošto je najmlađi, pa i da trenira, normalno, uvalimo mu i bicikl najčešće gdje je najgušće.

Dake je priča za sebe. Informatičar, porijeklom iz nekog sela Novog Travnika, pored Viteza. Iako živi u Vitezu, odrastao u Novom, za koji kaže da je vječiti grad. Ipak sam ga prvi nedavno odveo da se popne na vrh Kuk iznad njegovog rodnog grada. Nosi čačine glazbene gene te voli zapjevati. Najbolji je kada u nekom usponu, zapjeva iz sveg glasa, a mi ne možemo ni nadisati se dovoljno zraka. Životinja na stazi. Kaže da je takav i u ljubavnom životu. Samo da mu žena ovo ne pročita. U tandemu sa Mijom nitko im pera ne može odbiti, jednostavno te samelju.

Mijo. Medicinar (brat po medicini). Zeničanin. Osnovni savjet - bježite od njega. Prvo, kada se jede, pazite, brzo jedite, borite se kao lav, jer ćete ostati gladni. Ne razgovarajte telefonom dok se jede. Nekoliko desetaka puta sam ostao gladan na vrhovima zbog toga. Drugo - ako imate neku manu, nešto čudno se desilo, ne pokazujte je. Jer će iz te sitnice izvuči dva sata zezancije na vaš račun. I poslije mjesec ste na tapetu. A voli ga i primiti tj. šalu na svoj račun, ali mu baš i nije pravo.Treće - ako se želite smijati cijelu turu, budite uz njega. Bez njega je tura promašena, certificirano.

Ostali dečki su malo dalje pa je i teže uskladiti ture. Nenad iz Jajca, Emil i Goran iz Konjica, Gordan, Slaven i Enči iz Travnika, dio su ekipa koji gaze sa nama, kada nam se horoskopi ukrste. Možda su mi se ovi konjičani najviše "upalili", valjda ih stalno podgrijava onaj orijaš Prenj.

Sajle zdraaaaa'o! Predah s pogledom u Crnu Goru. I tamo ima prostora za "visokogorsko bajkanje"...

Z-2000: Linija "upoznavanja" planina, posebno vrhova biciklom je u uzlaznoj putanji. Kuda dalje? Gdje ćeš se zaustaviti? I kad?

Nenad: Pa plan mi je obići sve vrhove u BiH iznad 100 m nadmorske visine. Šalim se. I one ispod. Samo zdravlja i sreće i nastaviti ćemo ovako. Jedan prijatelj bajker Zoka, inače jugo-skijaš konkurent Križaju u ono doba, ima 63 godine i bolji je od nas svih. Znači godine nisu problem, pitanje je samo želje. Pa jedan 92-godišnjak uspješno odveze đerdapsku turu od 400 km. Znači, limiti ne postoje, oni su u nama.
Ovdje bih napomenuo moju novu-staru strast - turno skijanje. To je jedina prava kompatibilna stvar sa visokogorskim biciklizmom. Najveći nam je problem predstavljalo što po vrhovima dugo ostane snijeg, pa ne možemo ići na 'prave' ture.
A onda sam negdje vidio kao turno skijaši prave ture, obilaze planine, penju se na vrhove. Hej, pa to je to, to mi treba, kada nisam na biciklu. I kakav sam po prirodi, brzo to provedem u djelo i već dosta vrhova popeo na skijama i odskijao u plavetnilo sa njih. Stručnu pomoć našao u klubu Scorpio Zenica, g. Edin Durmo, legenda alpinizma i turno skijanja i drugih stvari, malo podučio i odradili nekoliko tura i našao dosta novih prijatelja, ljubitelja turno skijanja, po cijeloj BiH. To je prava stvar.
Najviše smo se popeli na Volujak, vrh V.Vlasulja, 2336 mnv (i tamo ćemo biciklom). Skijanje sa njega je bilo nezaboravno, kao i svaka tura po Vlašiću, Vranici ... Pogledajte videa na youtube-u i uživajte. Zapalit ćete se. Ovdje su sa mnom najaktivniji extra skijaš po svim terenima, moj uzor u turno skijanju, Gordan iz Travnika, inače, čovjek koji voli popriječiti padinu, pa pada u rupe, a i Miro iz Novog Travnika, čovjek ljubitelj Vranice da bi mogao živjeti non stop gore. Sreća, pa sam ga odvukao malo od nje, postao je inventar na Nadkrstacu, zavezan za planinarski tuljac.

Na "krovu" BiH! Šta reći, ne može se više biciklom

Z-2000: Šta bi savjetovao onima koji su inspirisani tvojim dosezima i žele se sami dati u slične poduhvate, gledano sa sigurnosnog aspekta?

Nenad: Samo polako, oprezno, i uvijek sigurnost na prvom mjestu. Mlađi ljudi su i neoprezniji, zato stariji moraju malo više paziti na njih. Bilo tko želi uspeti se negdje gdje smo mi bili, samo neka se javi, poslat ću mu gpx ili kml trag, opisati turu, poslati slike i što god treba. Impresioniralo me od planinara-visokogoraca ta želja pomoći drugome. Planiramo turu na Vitorog iz Šipova. Nazovem predsjednika PD u Šipovu, čovjek susretljiv, kaže nema vode, ma ići će naš član sa nivom pratiti vas, da vam nešto ne fali. A ja ga nazvao, niti sam rekao tko sam, ni što sam. Impozantno. Isti slučaj sa planiranjem ture na Cincar, te ovuda te onuda, te je li se snijeg otopio... Nazovem tajnicu PD Cincar da pitam. Susretljiva, sve savjete sipa, očito žena hoda okolo. "Evo i predsjednika, veli, on predlaže da vam mi sa ladom prevezemo ruksake do doma, da vam je lakše". Pa kakav je taj svijet, ti planinari. Ni vjeru, ni naciju ne gledaju, a ovdje u Bosni. Nego Nenade, trk učlani se u HPD Vitez, možda i ti budeš dobar čovjek kao i oni. 

A onda povratak. Komplikovanije, ako ništa zbog stalnog pogleda u dubinu ("ne okreći se sine" ne vrijedi više)

Z-2000: Šta zauzvrat dobivaju oni koji se odluče za brdski (ili visokogorski) biciklizam? Kakav vid satisfakcije?

Nenad: Sreću, zdravlje i zadovoljstvo. I kondiciju. I kako je teško nešto lijepo dobiti, tj. da se za nešto lijepo uvijek treba dobro boriti, dobro se oznojiti. Ali onda vam to i ne mogu tako lako uzeti.
Puna duša sreće, što bi htio veće!

Z-2000: O adrenalinu, lupanju srca, leptirovima u stomaku, osjećaju izloženosti, sreći, slučaju... Nađe li se toga? Kako gledaš na taj miks?

Nenad: To je ono što nas drži u stalnoj napetosti. Najsmješnije je kada ispenjete neki vrh, glavna tema razgovora postaje "a na koju ćemo slijedeću turu i kada ?". Za ovaj uspon na Maglić, da ne bismo mi sami uživali u dubokom hladu Peručice, pili njenu hladnu vodu, pasli oči na vodopadu Skakavac i ogledali se u sjenama strmih stijena Maglića, pozvali smo i naše prijatelje iz Konjica - Emila, Gorana i Tarika. I oni su mi zamjerili što smo im turu najavili četiri dana prije, jer nisu mogli spavati tri preostale noći do polaska. To je ta zanesenost. I znaju što ih sve lijepo čeka. I ne mogu dočekati.

Šalu na stranu, Maglić u potpunosti zaslužuje epitet najjačeg i najvišeg planinka u BiH

Z-2000: Malo o biciklu! Marka, komponente, pouzdanost, problemi uzrokovani takvim tipom biciklizma..?

Nenad: Imao sam čelični bajk, pa malo bolji Merida hard trail, pa Scott Spark 60 full suspension (i sada ga imam kao rezervni), te na kraju Scott Genius LT 20 (ono LT je long travel - to mi treba, za duga puta i velike suspenzije). Full suspenzije su, po mom mišljenju, vrlo bitne kada radite ovakve ture, iako se i tu ljudi ne slažu. Ali vjerujte, kada skočim sa konja na magarca, tj. sa full na malo slabiji full ili na hard trail, ne mogu se naviknuti mjesecima i sve mi smeta.
Problem je u cijeni, ali tko može, to je to.
Važne su i dobre komponente, da vas bajk ne ostavi u nekoj nedođiji, zbog bezveznog kvara.
I tu imamo iskustva. Mislim da je prvo šlepanje na visokogorskoj turi izvršeno od strane Darija i mene, a zakačen je bio Emil u povratku sa Veleža, prema Rujištu. Otišao mjenjač, a do Rujišta 25 km. Zakačimo po dvije rezervne gume za svoja sjedišta i drugi kraj za guvernale. Emil je tada rekao: "Nikada pametnija zaprega nije bila u svijetu. 40 godina škole."

Vožnja biciklom na "najvišem nivou" - preko 2300 m n.v.

Z-2000: I za kraj, ko je Nenad Rajič?

Nenad: To je teško pitanje. Najteže je o sebi. Ovan po vokaciji, ovan na turama, ovan tvrdoglavi stalno. Sreća pa me žena kroti već 27 godina, ali kaže da ću uvijek ostati dijete. I ne dam djetetu iz sebe! Dosta.

Na YouTube je takođe publiciran kratki video o usponu na Maglić: http://www.youtube.com/watch?v=AXR4Jnyo5rY