Pločno (2228m): Majski skiboard spust

Put ka Blidinju golica maštu ljubitelja stijena i visina.

Sa vrhom Pločno (2228m n.v.) i sjeveru okrenutim stranama planine, koje su dugo pod snijegom, a sad još osvježene novom bjelinom, javi se prilika za još nednu ovosezonsku ski turu

I kad je većina nas, sa dolaskom ljetnih temperatura, odložila ski opremu, iznenadi nas novi sniježni talas, te se brzo rodi ideja - Njeno veličanstvo Čvrsnica! Sa vrhom Pločno (2228m n.v.) i sjeveru okrenutim stranama planine, koje su dugo pod snijegom, a sad još osvježene novom bjelinom, javi se prilika za još nednu ovosezonsku ski turu.

Ka Jablanici, putem za Prozor, te lijevo u pravcu Doljana i parka prirode Blidinje krenula je 18. maja petočlana skupina, kao skijaši: Simić Slobodan - Simara, Faruk Karabeganović - Flautist, te Nemanja Hrnjez - Šone, te dvoica borderista: Ronald Grozdanić - Roni i Željko Bagarić - Bagzi.

Nije baš slučajno izabran petak. Bio je to početak najavljene stabilizacije vremena, što bi pomoglo da se, koliko toliko, zatekne niža temeratura u planini. Nismo krili zadovoljstvo što smo "uboli" pravi dan. Uživamo gledajući svijetlo ozelenjelo drveće među tamnijim zimzelnim borovima, koje je izniklo iz kamena. Prolazimo kroz drvena Vrata nad cestom ka ski centru Risovac - Blidinje, a pogled plijeni ski-staza prekrivena novim snijegom. Sve izgleda kao da smo u drugom godišnjem dobu. Ipak nam je jasno da je u podnožju planine sve kratkog daha i da smo počašćeni time da još malo možemo da uživamo u zimskom ugođaju.

Puf! Pant! Cijena dugih spustova su dugi usponi. Ali, "Ko to more platit!"

Skrenuli smo u Boričevac, tu parkirali auto i dalje nastavili markiranom stazom, neko vrijeme noseći opremu po strmoj, uskoj i kamenitoj stazi. Nakon 50-tak minuta pješačenja izbijamo iz šume planinskog bora na prve padine i tu pripremamo opremu za hodanje po snijegu. Naša dva člana rastavljaju split-board daske koje postaju poput skija. Svi stavljamo "cucke", čime kretanje postaje lakše.

Sa visinom, raste srce, šire se prostori, vidici...

Pogled plijeni stjenovita gromada Pločnog, sa repetitorom na vrhu. S desne strane, iza nje, posmatra nas sniježnim flekama prošarana Vran panina( 2074). I tako, savlađujući uspon, čovjek na tren zastane i pomisli: Ovaj mir, ova tišina, kao da se može "čuti' i osjetiti.

Pod Pločnom (2228m). Ljeti je ovo jedna od najvećih siparskih formacija u našim planinama. Zimi, hm... leglo lavina ali i još ponešto...

Nakon sedla gdje pravimo kraći predah, dolazimo kao u jedan (polu)amfiteatar, sa velikom, strmom i zasniježenom padinom koja vodi ka vrhu. Sada već, nakon pet sati hoda (a krenuli smo u 9h jutros), snijeg je omekšao, te na strminama skije znaju da prokližu.
Na jednom mjestu blizu sipara, gubim kontrolu i srećom zaustavljam se nakon klizanja par metara niz kamenje. Tu skidam skije i zadnje metre koračam snažno zabijajući pancerice u snijeg. Faruk je to uradio na vrijeme, a potom Rona i Bagzi.

Izlazak na rub barijere nije ni lagan, a ne čini se ni sasvim bezopasan. Srećom, podloga je optimalna za ovakav uspon.

Uz zadovoljstvo, koje uvijek dođe kao nagrada nakon malog testa volje, pogled se pruža u pravcu vrha Vilinac, Dive Grabovice, te prenjske Cetine, kao i vrhova Osobca, Otiša i Zelene glave.
U objektu na vrhu srećemo ljubazne vojnike (tu se nalazi i telekomunikacijsko središte kao i TV odašiljači), te zajedno osmatramo mogućnost ulaska u koluar, koji se nalazi zapadno od vrha, duž puta kojim je ljeti znao doći Ilić biciklom (ovaj put nije sa nama), izvezavši se sve od Jablanice.

Preko platoa: "2118" - Vilinac! Negdje desno od njega je i kuća Vilinac.

Ohrabreni idealnim vremenom, donosimo odluku da se razdvojimo u dvije grupe. Simara i Faruk će se vratiti istim putem, a nas trojica produžujemo 20-tak minuta grebenom do ruba koluara, uvidjevši s olakšanjem je procjena bila u redu - ulazak na strminu nije komplikovan. Čini se da je snijeg tvrd i kompaktan, dobro sjedinjen.

Pogled sa ruba kuloara unazad prema relejnoj stanici i "rupi" desno gdje se izlazi na Pločno.

 

Na sreću, ulazak u kuloar nije komplikovan! Ostatak, živi bili pa vidjeli...

Kaže se, sve što je ugodno kratko traje, pogotovo u ovakvoj ljepoti, nakon odličnog i ne baš ni kratkog spusta. Ugođaj se nastavlja, doduše, snijeg postaje mekaniji, teži i ljepljiviji, pa se sad treba čuvati i povreda.
Uskoro nailazimo na naše tragove, tj. vraćamo se na stari put. Umalo da se sretnemo i sa drugom dvojicom, koji su nešto iza nas stigli do početnog odredišta.

Ljepota skijanja je, kažu, u padanju. Padanjem se, dijelom, eliminiše gravitacija, što izaziva poseban osjećaj oduševljenja...

 

Pri dnu "spusta". Tragovi će svjedočiti neko vrijeme o nečemu, ovom mjestu vjerovatno nerazumljivom, ali i nepoznatom.

Dole niže već se uveliko osjeća topli dah proljeća, spuštamo se u pomalo nezgrapnim turnim pancericama. A kod auta čekao nas je davno isprobani, "karlovački preparat", koji dobro liježe u ožednjela usta. Tu se već počinju slagati utisci.

Tako, nek se i ovaj prostor navikava na ovaj tip dasaka...

 

Pogled u "retrovizor". Eto, to je bilo to!

Bez žurbe krećemo za Jablanicu. Zastajemo na tren kod Vrata, usmjerivši pogled tamo gdje smo danas hodili. U Jablanici se javljamo još jednom ljubitelju planine, Ajdinu Jašareviću - Ćeli, koji je dolazio Land-Roverom po mene i Žalca, kad smo se zimus vraćali sa Prenja. Gostimo se u kafiću našeg ljubaznog domaćina, te još veseliji krećemo kućama...

N. H.

Save
Cookies user preferences
We use cookies to ensure you to get the best experience on our website. If you decline the use of cookies, this website may not function as expected.
Accept all
Decline all
Pročitaj više
Cookies
Cookies
Cookies
Cookies
Prihvatam
Odbijam
Analytics
Tools used to analyze the data to measure the effectiveness of a website and to understand how it works.
Google Analytics
Prihvatam
Odbijam
Marketing
Set of techniques which have for object the commercial strategy and in particular the market study.
DoubleClick/Google Marketing
Prihvatam
Odbijam