ili Kanadski Indeks Pothlađivanja) 

Stare tabele sa faktorima podhlađivanja su se pokazale kao neprecizne i neprimjerene stvarosti.

Bazirane su na podatcima koji su dobijeni u eksperimentima na polarnoj ekspediciji 1939 godine (metoda Siple i Passel). Kao baza se uzimalo hlađenje vode u posudi pri različitim brzinama vjetra. Takođe postoji metod po Steadman-u iz 1977 godine koji je svoje proračune izvodio na bazi potrebne količine odjeće potrebne da bi se tijelo zastitilo od gubitka topline. Ove metode su se pokazale nepreciznima i neprimjerenima stvarnim situacijama te se pristupilo novim načinima proračunavanja faktora pothlađivanja.

Trenutno, kao najprecizniji i ljudskom organizmu najprimjereniji metod je Novi Kanadski Index. Trenutno je u upotrebi u jako velikom broju zemalja koje kod izvještavanja o vremenskoj prognozi takođe daju i indeks pothlađivanja koji je ljudima koji borave na otvorenom mnogo korisniji od podataka o temperaturi vazduha u mirovanju.
Iskreno se nadam da će u doglednoj budućnosti i domaće vremenske prognoze biti potkrijepljene faktorom pothlađivanja. Ako su upoznate sa istim :-)

Kanadski Indeks Pothlađivanja je precizan, lako razumljiv alat. Nastao je na temelju istraživanja koja su koristila ljudske volontere i napredne kompjuterske tehnologije, u kombinaciji s nedavnim medicinskim napretkom u razumijevanju kako tijelo gubi toplinu kada je izloženo hladnoći. Kao rezultat toga, posmatranje pothlađivanja i vremenske prognoze koje čujete su sada puno više reprezentativne prema onome šta u stvari osjećamo kada izađemo napolje.
Indeks je izražen u temperaturi kao jedinici. Izjednačavanjem trenutnih vanjskih uslova na ekvivalentne temperature bez vjetra, indeks predstavlja stepen pothlađivanja kojeg vaša koža osjeća. Na primjer, ako je pothlađivanje -20, a vanjska temperatura je samo -10 ° C, to znači da će vaše lice osjećati hladnoću kao da je miran dan (bez vjetra) s temperaturom od -20 ° C. (Pogledajte tabelu pothlađivanja za više informacija).

Kanadska uloga u razvoju indeksa pothlađivanja.

Kanada je preuzela vođstvo u promociji međunarodnog standarda za pothlađivanje. U aprilu 2000, organizacija Environment Canada održala je prvu globalnu internetsku radionicu za pothlađivanje, s više od 400 učesnika iz 35 zemalja. Gotovo svi učesnici su se složili o potrebi za međunarodnim standardom za mjerenje i raportiranje pothlađivanja.
Tokom 2001, tim naučnika i medicinskih stručnjaka iz Kanade i SAD-a zajedno je radio na razvoju sadašnjeg indeksa pothlađivanja. Istraživanje agencije kanadskog Ministarstva narodne odbrane, sa svojim znanjem o tome kako na vojnike utiče hladno vrijeme, pridonjelo je eksperimentima pomoću ljudskih volontera.
Indeks pothlađivanja se temelji na gubitku topline sa lica, dijelu tijela koji je najviše izložen teškim zimskim uslovima. Volonteri su bili izloženi raznim temperaturama i brzinama vjetra u hlađenom vazdušnom tunelu. Bili su obučeni u zimsku odjeću, samo sa licima izloženim direktno na hladnoću. Za simulaciju i druge uslove koji su od uticaja na gubitak topline, takođe su hodali na pokretnim trakama i testirani su sa suhim i mokrim licima.
Kako bi se osiguralo da indeks pothlađivanja odgovara potrebama Kanađana, organizacija Environment Canada provela je javnu anketu u cijeloj zemlji.Trenutni indeks je izražen u temperaturi kao jedinici jer je to format koji je preferiran od strane većine Kanađana. Međutim, budući da indeks pothlađivanja nije u stvari prava temperatura nego predstavlja osjećaj hladnoće na vašoj koži, tako je predstavljen bez oznake stpena Celzijusa.
Na primjer, "Danas je temperatura -10 ° C i pothlađivanje je -20."Isti indeks također se koristi u USA, osiguravajući da putnici čuju konsistentne informacije u obadvije zemlje (iako ovaj indeks USA pružaju u Fahrenheit skali).

(autor: Nebojša Leka Leković)