Kuća Vilinac 80-tih godina. Foto: Radić Ranko Šerpa

Pripremio: Bećir Behrem,okt. 2009
Pl. kuća Vilinac na Čvrsnici spada među najznačajnije visokogorske objekte u BiH. Danas, kad je obnova porušene kuće pri kraju, naš saradnik Bećir Behrem pripremio je osvrt na gradnju i prvo otvaranje te kuće daleke 1936. god. Ovaj osvrt je interesantan prilog autora istoriji planinarstva Bosne i Hercegovine

Ovim prilogom želim vratiti sjećanje i pozornost čitaocima i planinarima na vrijeme nastanka ideje i gradnje prve planinarske kuće na Čvrsnici. Tih ranih četrdeseti godina 20-og vijeka povećalo se zanimanje planinarskihg krugova za Čvrsnicu, čemu su posebno doprinijeli članovi HPD koji su u "Hrvatskom Planinaru" objavili niz članaka o ovoj planini. Svi su ti članci bili pisani pod uplivom spontanog dojma, što ih je lijep kraški planinski sklop u njima izazvao. Čvrsnica zaista ne treba propagande isto kao što ni ljepota ne treba reklame.
Svojim položajem na desnoj strani rijeke Neretve, čijim kanjonom ide željeznicka pruga Sarajevo-Mostar, a s prugom uporedo i magistralni put, Čvrsnica je vrlo pristupačna iz Jablanice /198 m/. Za nepunih pola sata hoda stiže se ispod Orlovine i Kopnog Brda odakle započinje uspon na Plasu /1577 m/. Isto takav brzi uspon je i iz željezničke stanice Drežnica na Malu Čvrsnicu, te iz željezničke stanice Grabovica u Divu Grabovicu preko Strmenice na površ Pode /2000 m/. Ukratko rečeno, Čvrsnica ja zanimljiva za svakog koji ima bilo najmanji smisao za prirodu, a u prvom redu za planinara koji želi da na svakom koraku doživljava nove velebne časove.

Završetak gradnje kuće i skloništa pod Vilincem krajem oktobra 1938 godine. Foto: Josip Fleger.

Međutim, uza sve ove odlike čvrsnica je bila pristupačna tek ograničenom broju planinara jer na samoj planini nije bilo nijedne planinarske kuće. Pogotovu su zimske ljepote bile nepristupačne. Državne lovačke kuće /Žljeb, Strop, Drijenač i Bačvun/ nalazile su se u predgorju, pa nisu i bez obzira na vrlo slab komfor, mogle doći u obzir za planinare. Zato je gradnja planinarske kuće postala vrlo aktuelnom i HPD podružnica "Bjelašnica" iz Sarajeva bavila se tri godine pitanjem kako i gdje da se ta najpotrebnija i prva planinarska kuća na Čvrsnici izgradi.
S obzirom na, tada, jedini zimski prilaz dolinom Doljanke preko sela Doljana, neki su bili mišljenja da se kuća izgradi na zimskoj trasi, na rubu Muharnice i to nad Valom. Protiv ove gradnje govorio je periferni položaj kuće koja bi služila gotovo isključivo zimi, a ljeti bi je malo tko posjećivao i to samo na prolazu. Kako je glavna trasa, kojom su se planinari služili, išla preko Plase i Peharovog stana na Veliku Čvrsnicu, to je ova trasa bila uglavnom klasična, te je prevladalo mišljenje da se planinarska kuća sagradi u blizini ovog glavnog puta, po mogućnosti u srcu planine, negdje oko padina Velikog Vilinca. Taj centralni položaj opravdava laka mogućnost pristupa kako preko Plase, tako iz Grabovice i s Blidinjskog kraja, te preko Muharnice.
Protiv ove gradnje bilo je pitanje novčanih sredstava s kojima se moralo računati, jer je gradilište udaljeno 6-8 sati od prvog naselja Jedan od najzaslužnijih, ako ne i najzaslužniji, za izbor lokacije i gradnju kuće je Josip Plaček /rodom iz Bugojna, koji se školovao u Sarajevu i 1924 se u ključio u planinarski pokret u HPD "Bjelašnica", a brzo iza toga je postao i tajnik tog društva/. Dok je bio tajnik društva prvi put je sa drugovima došao na Plasu /Drijenč/ juna 1930. S grupom drugova iz društva posjećivao je planinu, obnavljali su i markirali glavne pristupne puteve. Taj posao su uglavnom priveli kraju 1934 godine. Usput su razmišljali o izboru lokacije za izgradnju planinarske kuće. On je bio mišljenja da kuću treba graditi na zaravanku s južne strane ispod Prijegona, a u blizini izvora Janjećak. S tim mišljenjem su se slagali i njegovi drugovi, pa je time bio riješen problem izbora lokacije. 

Planinarska kuća pod Velikim Vilincem 4. marta 1939. godine. Foto: Lj. Stipić

Međutim, preostao je najteži dio brige: kako osigurati novčana sredstva i poduzeti izvedbu gradnje. Vrlo brzo iza toga Plaček je službeno premješten u Zagreb /1934 g./, ali ideju o gradnji kuće nije ni časa zaboravio. On i tadašnji predsjednik podružnice HPD "Bjelasnica" iz Sarajeva Dr. Josip Fleger su bili u stalnoj vezi radi osiguranja novčanih sredstava. Dugo je vremena proteklo dok uvjeravanja o potrebi gradnje ove kuće nisu naišla na razumijevanje mjerodavnih krugova. Tek 1938 godine sakupilo se toliko novca da se moglo pomišljati sa početkom gradnje. Iste godine, ljeti, izašli su najaktivniji odbornici "Bjelašnice" sa jablaničkim graditeljem Josipom Melincom na Čvrsnicu, te na licu mjesta pogodili gradnju kuće za ukupnu svotu do 65000 dinara. Josip Melinc, graditelj iz Jablanice, je preuzeo gradnju krajem jula 1938 godine.
Kuća je zidana od kamena tesanca u dimenzijama 11x6 m, te se u njoj nalazi prostrano predvorje, prostorija od kuhinje i trpezarije, te spavaonica sa zajedničkim ležajima. Da se izbjegne atmosferska vlaga, kuća je izolirana po zidovima iznutra ter papirom /lepenka/ i obložena blanjanim daskama na utor i pero /sip-pod/. Pošto je kuća sa vanjske strane, po zidovima, obložena lepenkom i šindrom u kući će biti toplije. U kuhinji je dvodjelna čatrnja sa 4 kubika vode s ručnom pompom, a u predvorju je zahod. Na kući je postavljen gromobran, a prozori i vrata su osigurani metalnim prečkama da se zaštiti od provala. Kakogod je kuća po domenzijama malena, za onu apsolutnu visinu i za dogledno vrijeme udovoljit će potrebi, jer više od 20 planinara teško da će se istodobno naći u kući, izuzev naravski izvanredne prilike.

Otvorenje prve planinarske kuće pod Velikim Vilincem 6. avgusta 1939. god. Foto: Lj. Stipić

Pored kuće je izgrađeno nužno sklonište od kamena, prekriveno i obloženo šindrom, dimenzija: 3x4m s drvima, ognjištem i skupnim ležajem /palačom/ za šest osoba. Sklonište je namijenjeno onima koji se nađu u nuždi na planini, a bez ključa planinarske kuće, i nije zaključavano. U potkrovlju kuće je bilo predviđeno da se izgradi sobica za eventualnog domaćina. Nacrtom projekta kuće predviđeno je, a izgradnjom ostvareno, da kuhinja i spavaonica imaju, pod plafonom suprotnih uglova, ugrađene ventilacione izvode. Oni se mogu uz pomoć ugrađene metelne ručice sa zatvaračem, po napuštanju kuće - naročito u toku zimskih mjeseci, zatvoriti kako bi spriječili ulazak snijega u unutrasnjost kuće. Zaslugom direktora Šumske direkcije iz Mostara Ing. Radimira, 1937 g. kaptiran je izvor Janjećak u blizini kuće.
Kuća na Vilincu je prema ugovoru završena 1. novembra 1938, ali je njeno otvorenje proslavljeno tek 6. avgusta 1939 g. U toku gradnje iskrsnuo je problem kvaliteta kamena te su morali nešto dalje otvoriti majdan što je zahtijevalo prenošenje i to je usporilo gradnju. Mnogo je truda iziskivao i prenos greda krovne konstrukcije koje su nošene čak iz Muharnice preko Jablan vrela i jako kršne i razrovane Vale.
Naredne 1939 u kući su završeni unutrašnji radovi kao i opskrba kuše inventarom. U toku gradnje kuše svake subote i nedjelje, kroz 3 i pol mjeseca, dolazili su pojedini odbornici HPD iz Sarajeva, obavili bi pregled radova i vraćali se u Sarajevo.

Otvorenje prve planinarske kuće pod V. Vilincem - Čvsnica 6. avgusta 1939. god. Foto: Lj. Stipić

Za otvorenje kuće je vladao veliki interes među planinarima, posebno u Sarajevu, pošto su novine pisale o gradnji ove kuće. Već u toku noći, 5-og na 6-ti avgust 1939 stizali su planinari u posebnim grupama, a pred zoru našao se u kući imponzantan broj od kojih 50 planinara, umornih od napornog noćnog puta nakon sedmosatnog hoda. Većina je došla iz Jablanice preko Plase, Oštrovače, Trinjače i Poda, a tek manji dio preko Dive Grabovice uz Strmenicu. Ostali su stizali preko Doljana, Muharnice i Vale, a jedna grupa došla je iz Masne Luke sa strane Blidinjskog Jezera. Umornim planinarima serviran je topao čaj.
Dan je osvanuo vedar, topao i bez vjetra, da se bolji nije dao ni zamisliti. Podnožje Vilinca vrvilo je životom kao nikad do sada. U 7 i po sati odslužena je na improviziranom oltaru pred kućom sv. misa, koju je služio vrlo uvaženi o. Nenad Pehar, kateheta iz Konjica, koji se srdačno odazvao molbi društva da posveti ovu planinarsku kuću. Prije mise obavljena je posveta kuće. Nakon obavljenog obreda započela je sama proslava otvorenja. Predsjednik "Bjelašnice" Dr. Josip Fleger otvorio je svečanost u 9 sati pozdravnim govorom. Zatim je pozdravio izaslanika Matice HPD Zagreb Josipa Plačeka, koji je od prvog dana gradnje ove planinarske kuće za nju radio, o njoj mislio o čemu svjedoči korespondencija. Nakon toga pozdravljeni su izaslanici sarajevskih planinarskih bratskih društava, u prvom redu izaslanika Društva planinara "Romanija" i "Putnik" Sarajevo, g. Mihajla Rakočevića, zatim izaslanika Društva planinara za Bosnu i Hercegovinu g. Dragu Vintera, izaslanika planinarske sekcije sportskog drustva "Đerđelez" g. Džavida Miralema, izaslanika Društva za unaprijeđenje planinarastva "Kosmos" g. Josipa Pastoreka, izaslanika Smučarskog kluba Sarajevo g. Fukareka, izaslanika planinarske sekcije sportskog drustva "Slavija" i Zimskog sportskog podsaveza Sarajevo g. Marković Budimira, izaslanika "Prijatelj Prirode" g. Ozmu, izaslanika planinarske sekcije sportskog društva "Makabi" g. Rafu Maestru. Tu su još bili izaslanik HPD "Martinščak" iz Karlovca, Izaslanik HPD "Mosor" iz Splita te izaslanik HPD "Gvozd" iz Siska.
Za vrijeme govora stigla je grupa planinara iz Mostara kao i grupa planinarskih prijatelja iz Širokog Brijega. Pristigla je također i grupa seljaka iz Doljana pod hrvatskom zastavom na čelu sa Perom Klepicom. 

Planinarska kuća pod V.Vilincem u zimskom ruhu decembra 1939. g. Foto: Lj. Stipić

Po dovršenim pozdravnim govorima izaslanika planinarskih društava pročitao je predsjednik Dr Fleger sadržaj povelje, koju su položili pokraj temelja kuće, a koju su povelju potpisali odbornici "Bjelasnice". U prisustvu izaslanika Matice g. Josipa Plačeka povelja je položena u betonski prostor kraj temelja za obaveznu uspomenu kasnijim naraštajima. Potom je prišao izaslanik Matice g. Plaček zatvorenim ulaznim vratima i u ime Boga i Matice HPD-a proglasio ovu planinarsku kuću pod Vilincem otvorenom. Time se službeni dio svečanosti završio, a delegati planinarskih društava su pozvani u kuću na ručak koji je priredila supruga graditelja g. Melinca.
Radnicima je nabavljeno janje i nešto pića kao nagrada za dobro urađen posao, da i oni proslave otvorenje ove kuće. Nakon svečanosti i ručka većina gostiju je krenula svojim kućama preko Plase da na vrijeme stignu u Jablanicu kako bi sjeli u voz prema Sarajevu i Mostaru. Jedan manji dio gostiju je ostao u kući još nekoliko dana da bi, poslije, preko Blidinja i Pločnog nastavili svojim kućama.