Boračko jezero (foto Dinno Kassalo)
"Nanos Boračkog potoka toliko je masivan da se površina jezera u prosjeku godišnje smanjuje za oko 750 m kv. Nastavi li se proces zasipanja istim intenzitetom, a nema razloga da tako ne bude, sadašnji bazen Boračkog jezera biće u potpunosti ispunjen nanosom najkasnije za..." Pogodite koliko godina?
Ovaj put nećemo govoriti isključivo o nepopravljivo narušenom prirodnom balansu jezera, o uticaju "urbanog (komercijalnog) faktora" neosjetljivog na izvorne prirodne vrijednosti, o neminovnom isušivanju usljed naplavljivanja i zarastanja, o odnosu ispunjenom neznanjem, nebrigom i kvazipatriotizmom. Malo i o tome, ali namjera je prije svega dotaknuti neke vrijednosti netaložene tokom postojanja jezera i ljudi, ono što jezero čini većim ne samo u svojim fizičkim dimenzijama. Dovest ćemo čak u pitanje i neke uvriježene postavke o porijeklu ovog jezera koje, na žalost, lagano umire. Riječ ima autor...
Boračko jezero tokom ljeta privlači dobar broj posjetilaca (foto: H. Balalija).
Arheološki ostaci, kao što su gradine i gromile - tumuli - svjedoče da je stari karavanski put iz Dubrovnika, Primorja i Humskih krajeva prolazio preko obronaka Prenja za srednju i sjevernu Bosnu i dalje za Podunavlje još u prethistorijsko doba, za vrijeme Ilira. Najveći dio ovog puta Rimljani su, nakon konačnog osvajanja Ilirije, pretvorili u solidno građenu cestu čija se trasa i sada može pratiti, naročito na dijelu od Vrapča, preko Boraka i pored Boračkog jezera do Lipeta. Trasa puta je bila obilježena miljokazima koji su pronađeni na potezu od Podorašca do Male poljane kod Lipeta. Miljokazi su nosili imena Rimskih careva: Augusta, Decija, Tacita i Filipa Augsta. Tim predjelom, gotovo po istoj trasi, prolazio je i poznati turski put "Mostarska džada", znan još i kao "Veliki mostarski put" ili "Sarajevski put".
Pogled na Krstac (lijevo) i Straninu (desno) iznad jezera (foto: www.panoramio.com)
Uzduž trase puta Konjic - Porim (Bijelo polje kod Mostara) su na prostoru Boračkog jezera i Bahtijevice (Prenj) postojali hanovi (prenoćišta). Upravo taj put biće najvećim dijelom i trasa buduće ceste Konjic - Boračko jezero. Stara "Mostarska džada" bila je glavna komunikacija trgovačkih karavana sve do 1868. godine kada je izgrađena tada moderna saobraćajnica Sarajevo - Mostar, koja je pratila dolinu Neretve do Jablanice, te kroz kanjon do Mostara.
Mostarskom džadom prolazile su mnoge vojske, karavani, trgovci, svjetski putnici, putopisci i namjesnici raznih namjera, koji ostaviše zabilješke iz tog vremena.
Ogorjeli Vis nad Šišticom i jezerom (foto: H. Dževad).
Svi ti putnici, spuštajući se putem niz strme padine Vlaha ili Tranjine na Boračko jezero, bili su zadivljeni prizorom koji bi im se ukazao pred očima. Zelena površina, kao ogledalo smirenog i ljupkog jezera Borke (kako ga je narod nazivao) ostavljala je, bez izuzetaka, snažan uticaj na posjetioce i putnike namjernike.
Jezero leži u kotlini sjeveroistočne podgorine planine Prenj. Okruženo je bujnim zelenilom po Dolovskoj strani i tmastom crnogoricom po Crnoj gori. Omeđeno je s jugozapada Crnom Gorom (1343 - 1595 m/nv), sa istoka Tranjinom (1055 m/nv), sa jugoistoka prevojem Košute (490 m/nv), a sa sjevera ga od Boraka i Boračkog polja odvaja strmi Krstac (750 - 800 m/nv).
Nadmorska visina Jezera je 403 m, na osnovu čega se ne svrstava u planinska jezera Dinarida (Mihić Lj., 1984., Variščić A., 2011.). Prateći pisane informacije o Boračkom jezeru naišao sam na podatke o nadmorskoj visini: 397 m, 402 m, 403 m, 404 m, 406 m i 408 m
Svako nađe aktivnost za sebe u ugodnoj vodi Boračkoj jezera (foto: www.panoramio.com).
Zanimljiv zapis ostavio je francuski putopisac M. Quiclett 1658.godine. Quiclett je prešao 23. decembra 1657. godine iz Mletaka u Zadar. Tu je sjeo u veliku barku dvojice splitskih brodara i prevezao se do Dubrovnika. Putujući prema Carigradu krenuo je s karavanom kroz Bosnu i piše: "...Nakon što smo strahom sišli s brda, stigosmo rijeci Neretvi. Tamo vidjesmo kulu Glavatičevo, gdje ima dosta lijepa mala džamija. Idući uvjek obalom rijeke, vidjesmo poviše lijepih živih vrela gorske vode, izvsnih za piće. Prešavši više potoka stigosmo na veliki mostarski drum, određen karavanima, pokraj jednog jezera - Borke, iz kog, po kazivanju naroda u našem društvu i naših vođa i kolara, izlazi neka vrsta zmaja, koji proždire ljude i konje, što bi tu prolazili, te se odmah sakriva u mulj jezera, kom se nije moglo naći dno na ovom mjestu. Pošto pređosmo više brda i dolova, neka jako natovarena ostacima snijega, stigosmo u Konjic, grad dan i po udaljen od Sarajeva..."
Zimi je jezero gotovo redovno pod ledom (foto: I. Katović).
Obilazeći okolinu Sarajeva, Lazar Drljača je u jednom trenutku prešao preko Prenja i ugledao Boračko jezero. I nakon Beča, Pariza, Sardinije, Korzike i Rima, kad je ugledao Boračko jezero ovaj akademski slikar stao je i uzvknuo: "Ovo je mjesto gdje mogu živjeti".
Najveći dio svog života Lazar Drljača proveo je na jezeru Borke. Tamo je živio 40 godina, od 1930. do 1970. god.
Mnoge nekropole stećaka (koje narod naziva kaurska groblja), a koje se nalaze u selima župe Glavatičevo kao i selima oko jezera, ukazuju na to da se ovdje život odvijao burno još od prethistorije. U starim legendama i predanjima (koje su, djelimično opovrgnute) jezeru je pripisivana određena tajanstvenost, što i danas golica maštu ljudi.
Posljedice požara na Kadinim paljikama pod Grebencima iznad Boračkog jezera (foto: H. Dževad).
Boračko jezero je prirodni dragulj visoke vrijednosi, poznato izletište, turističko-rekreacijski i edukacioni centar. Kao prirodni resurs osobitog značaja stavljeno je pod režim zaštite prije više od 60 godina. Već odavno je poznato po svojoj osebujnoj ljepoti. Privlačilo je pažnju prvo naučnika i stranaca, a tek kasnije domaćeg svijeta i javnosti. Još sedamdesetih godina 19-og vijeka, prema engleskom konzulu u Sarajevu, pokušano je neuspješno mjerenje dubine jezera. To je bio povod da je dr. Justin Karlinski poduzeo u ljeto 1892., uz pomoć Zemaljskog muzeja u Sarajevu, prvo naučno istraživanje jezera. Tim istraživanjem konstatovana je najveća dužina jezera koja je iznosila 786 m i najveća širina koja je iznosila 402 m. Na osnovu obavljenog mjerenja utvđena je površina jezera koja je iznosila 260 dunuma. Naučnim metodama (mreža pravougaonika) izvršeno je mjerenje dubine jezera na 75 mjernih tačaka i sačinjena prva batimetrijska karta jezera te utvrđena i najveća dubina koja je iznosila 17.1 m. Istovremeno je mjerena temperatura vode po dubini i uzimani uzorci dna (mulja).
Nekropola Sankovića u selu Biskup i sljemenjak Goisave Sanković (foto ?).
Jezero je radost ribolovcima, plivačima, šetačima, penzionerima, slikarima, pjesnicima, đacima... jezero, za koga bi jedan Pariz ili Londan sve dali. Ali, vratimo se činjenicama. Pretpostavlja se da su prirodna jezera Bosne i Hercegovine mlađa od 9.000 godina, za razliku od drugih evropskih jezera. Do ove pretpostavke došlo se nakon ispitivanja apsolutne starosti jezerskog mulja.
U starijoj literaturi preovladavalo je mišljenje da su planinska jezera Bosne i Hercegovine nastala radom leda (glacijalnim putem). Zbog toga se još uvjek neargumentovano sva planinska, pa i neka druga prirodna jezera u BiH nazivaju glečerska (ili glacijalna) jezera. Gotovo sva planinska jezera u BiH su mlađe hidrografske tvorevine.
Pogled sa glavne plaže na brdo Vlah (desno), otkud je nekd silazio karavanski put (foto: Wikipedija).
Boračko jezero tektonskog je porijekla, nastalo u velikom rasjedu koji su ispunile vode Boračkog potoka i potoka koji pritječe iz Boračke Drage, kao i priobalnih, obalnih i podvodnih izvora (geograf J. Cvijić). Na osnovu morfografskih, morfometrijskih, geoloških i paleogeografskih parametara uzdužnog profila [dr. Mirza Spahić, PMF, Ekološka studija Boračkog jezera (Naučni separat), Sarajevo, 2003.] pritoka i otoke Šištice, s pravom se može konstatovati da je osnovni morfološki uzrok nastanka Boračkog jezera naknadni akumulacioni poremaćaj ovog uzdužnog profila.
Do sada je izvršeno pet sistemskih mjerenja (prvo 1892., drugo 1922., treće 1962., četvrto 1969.), a posljednje je obavljeno 1980. g., kada je izmjerena najviša dubina jezera od 13.8 m. Jasno je vidljivo da je za 77 godina najveća dubina jezera smanjena za oko 3 metra. Vidljivo je da je jezero sve pliće. Shodno tome, za pretpostaviti je da je danas, trideset dvije godine od posljednjeg izvršenog mjerenja, jezero još pliće.
Pogled na Boračko jezero 1892. g. i Vlah uz koji se vidi stari karavanski put.
(Foto: Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini. Godina 1892., knjiga IV).
Naučnici su takođe pratili uticaj nanosa Boračkog potoka i potoka Boračke drage na smanjenje površine jezera. Delta Boračkog potoka se uslijed obilnog nanosa dolomitnog pijeska uvećala na račun jezerske povšine: 1892. g. površina je iznoslila 8.800 m kv., 1927. g. površina je iznosila 15.600 m kv., a 1962. g. površina je iznosila 20.300 m kv.
Nanos Boračkog potoka toliko je masivan da se površina jezera u prosjeku godišnje smanjuje za oko 750 m2 (Posljednje sistemsko istraživanje Boračkog jez. obavljeno 1984., a prema proračunu arhitekta Ivana Taubmana, PMF, Satajevo, 1984.). Nastavi li se proces zasipanja istim intenzitetom, a nema razloga da tako ne bude, sadašnji bazen Boračkog jezera biće u potpunosti ispunjen nanosom najkasnije za 800 godina. Uslijed negativnog ljudskog uticaja intezitet zatrpavanja jezera je čak pojačan. Jezero u sadašnjem obliku i namjeni nestaće mnogo brže.
Zbog svoje vrijednosti, ljepote krajolika te drugih pogodnosti za odmor, Boračko jezero je sa svojim užim i širim okruženjem odavno privlačilo pažnju zaljubljenika prirode. Rijetko se igdje, u tako relativno malom prostornom okruženju, može naći tako čista i bistra voda pogodna za plivanje, sportski ribolov i druge aktivnosti na vodi. Blizina atraktivnih kanjona Neretve i Rakitnice; vodopadi, brzaci, slapovi i virovi Neretve; izazovni planiski vrhovi Prenja sa preko 2000 m/nv, pogodni za planinarenje, alpinizam i turno skijanje, kampovanje itd. su snažni atributi ovog dara prirode.
S tim u vidu, od Konjica do Boračkog jezera izgrađena je prvo makadamska cesta (od 1939. godine, da bi 1949. godine bila završena). Cesta je djelimično rekonstruisana i asfaltirana 1983. godine.
Naučna istraživanja Boračkog jezera (od prvih istraživanja J. Karlinskog 1892. g., preko J. Cvijića 1897. g., do Đ. Protića i B.Ž. Milojevića 1922. - 1937. g.) upoznala su javnost sa karakteristikama ne samo jezera nego i njegovog šireg okruženja.
Priredio: B. Behrem
april 2013