Ova tura je trebalo da nosi drugačiji naziv, jer smo planirali da iz Tušila odemo do vrha Džamija, i vratimo se nazad u Tušila. Inače vrlo duga tura (nešto manje od 30km) sa dosta uspona i silaženja u doline. Naziv stečci Jezera je zato jer ovaj put nismo uspjeli doći dalje od tih stečaka. Jednom članu naše ekipe nije bilo dobro, pa smo se morali vratiti. Uglavnom i ovih 19 km koje smo prešli dobro su nas izmorili.
Kao i sve ture koje radimo na Visočici i ovu smo započeli od planinarskog doma Tušila. Druga solucija je da se autom dođe do Sinanovića i na taj naćin put skrati za oko 2km u jednom smjeru.
Krenuli smo nešto iza 8 sati cestom prema Sinanovićima, i tamo zatekli neobičnu gužvu. U toku tog dana trebala se održati neka utrka. Odmah poslije Sinanovića se odvaja makadamski put koji vodi prema vrhu Džamija. Put je markiran i vodi do preljepe livade sa koje imate pogled na vrh Vito. Međutim mi ovaj put idemo u skroz drugom pravcu. Poslije nekih pola sata put ulazi u malu šumu. Pratili smo markaciju i potok uzvodno i ubrzo smo iz šume izašli na raskršće kod Puzimskog groblja. Lijevo od nas, najmarkantniji vrh Visočice Puzin (1776 m/nv). Neki dijelovi Puzina su još uvujek minirani i zato se ne preporučuje odlazak u tom smijeru bez iskusnog vodiča. Sa naše desne strane je vrh Crveni kuk (1733 m/nv), i ovoga puta ćemo samo proći pored njega, vijugavim makadamskim putem koji prilično dobro izgleda. Odmah pored puta smo na česmi obnovili zalihe vode. Nedugo zatim, Crveni kuk je ostao iza nas i krenuli smo se spuštati prema jednoj dolini, gdje smo uz sami put naišli na još dvije česme. Poslije ovoga na putu do vrha Džamija nema više izvora. Put se spuštao pored česmi i obilazio ih u širokom luku. Odlučili smo da je bolje skrenuti odmah lijevo i preko livada probati ukrasti par stotina metara.
Ubrzo smo stigli na uzvišenje sa kojeg smo u podnožju vidjeli prvu nekroplu stečaka, a iza nje ponovo veliki uspon koji vodi prema stečcima na Jezerima. Nedaleko od stečaka jedan stari dedo koji je čuvao krave nam reče da do vrha Džamija imamo još najmanje tri sata hoda. Sljedeći uspon je bio presudan. Pred sami vrh jedan član našeg tima već vidno umorana govori da joj je potreban malo duži odmor i da misli da neće moći dalje. Insistirao je da mi nastavimo dalje, a da će nas ona tu sačekati. Pošto je vrh tog uzvišenja bio samo stotinjak metara dalje odlučio sam da izađem do njega i probam ocjeniti koliko nam je još puta ostalo. Ispred sebe sam ugledao veliku dolinu u kojoj je bila druga nekropola stečaka - Jezera i u daljini vrhove Mali Ljeljen (1860 m/nv), Veliki Ljeljen (1963 m/nv) i na kraju najviši vrh Visočice Džamija (1967 m/nv). Po nekoj mojoj slobodno procjeni trebalo nam je najmanje još 1,5-2h hoda u jednom pravcu. Na kraju je pala odluka. To je bilo previše vremena da neko ko se ne osjeća dobro sam čeka i odlučilo smo da se svi vratimo.
I sam povratak nazad je bio dovoljno težak. Opet nekoliko uspona na visinu od oko 1700 m/nv, pa ponovo spušanje na nekih 1300 m/nv stvarno umori. Čak i ona prelijepa livada sa početka ture u povratku je izgledala nekako duga.
Uglavnom, ovaj put vrh Džamija je ostao neosvojen. Nadam se da ćemo uskoro pokušati ponovo i sljedeći put uspjeti.
Galerija slika (potrebno je malo vremena da se galerija učita)
Tehnički podaci o turi:
Polazna tačka: Tušila
Završna tačka: Stećci Jezera
Upute za dolazak do polazne tačke: Magistralnim putem M18 do Krupca gdje odmah iza kamenoloma treba skrenuti desno na Regionalni put R442a prema Bjelašnici i Igmanu. Kada dođete do Hotela Maršal na Bjelašnici produžiti pravo, te se spustiti skroz do Šabića. Od Šabića desno sve do raskrsnice za Umoljane. Tada skrenuti lijevo preko mosta i onda voziti pravo sve do Tušila.
Opšte upute: Od Tušila asfaltnim putem produžiti prema Sinanovićima zatim skrenuti desno putem koji vodi za Bjelimiće. Poslije otprilike 1 km stigne se do Jelenjače, doline koja se nalazi sa desne strane. U proljeće tu bude veliko jezero. Spustiti se u dolinu i produžiti u pravcu juga., paralelno sa putem koji nam ostaje sa lijeve strane. Na kraju doline se ulazi u jedan mali šumarak i prateći markiranu stazu dolazi te pod markantn vrh Puzim. Sići na cestu i preko mosta se spustiti do česme u podnožju Crvenog kuka. Produžirti dalje cestom koja se prvo palo penje uzbrdo, a onda spušta u serpentinama do Bibera česmi. Nastaviti dalje od česmi livadom (da se skrati put koji se spušta u velikim serpentinama), a onda se spustiti nizbrdo prema putu i stećcima. Preći cestu kod stećaka i krenuti uzbrdo u pravcu zapada. Na vrhu se nalaze još jedni stećci na Jezerima. Na ovoj dolini ima sigurno desetak izvora koji ljeti uglavnom presuše.
Povratak istim putem
Oprema: Standardna planinarska oprema prilagođena vremenskim uslovima.
Sigurnosne informacije: Staza nije tehnički zahtjevna (ali jeste kondiciono) i nema opasnosti od mina.
| Klasifikacija ture: | |||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Tehnička zahtjevnost ture:
|
Kondiciona zahtjevnost ture:
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||
Detalji putnih tački
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||
