Tražeći između nama još neosvojenih 2000+ vrhova koje bismo mogli popeti u ovo doba godine, uzimajući u obzir količinu snijega koja je još uvijek prisutna na tim visinama, ali i stanje pristupnih puteva (budući da nemamo terenca), odluka je pala na to da se pokušamo uspeti na vrh Badnjine na sjevernom grebenu Volujaka, penjući ih iz sela Izgori.
Dodatno ograničenje nam predstavlja uvedeni policijski sat u doba haranja korona virusa, što znači da odbijanjem po otprilike 3 sata po smjeru da bismo komotno stigli do polazne tačke i vratili se, ostaje nam nekih 9 sati uživanja u planini.
Volujak je planina u graničnom području Bosne i Hercegovine i Crne Gore. Jugozapadni je dio planinskog masiva Maglić-Volujak-Bioč, smještenog između rijeka Sutjeske, Drine, Pive i Vrbnice. Sjeverozapadna strana Volujaka strmo se spušta prema Sutjesci i s obroncima Zelengore na suprotnoj strani tvori najatraktivniji dio kanjona ove rijeke. Vršni dio Volujaka pruža se dinarskim smjerom sjeverozapad-jugoistok, od klanca Vratar u kanjonu Sutjeske, do Bojanskih vrata (2150 m visok prevoj) pod Velikom Vlasuljom, i Ljubotinog klanca prema Stabnima i Lebršniku. Od Maglića na sjeveru, odvajaju ga potok Suha, valov Suhe jezerine i kotlina s Trnovačkim jezerom. Na jugozapadnoj strani od Lebršnika ga odvaja izdužena planinska uvala Izgori. Istočno od Volujaka nalazi se masiv Bioča. Volujak oblikuje izduženi strmi greben na jugozapadnoj strani doline Suhe, pri čemu granica između Bosne i Hercegovine i Crne Gore prolazi najvišim dijelom tog grebena, uključujući i najvišim vrhovima Volujaka. Potom na području Velike Vlasulje granica tvori oštar ugao i nastavlja se u smjeru grebena obližnjeg Lebršnika. Na bosansko-hercegovačkoj strani Volujak se nalazi unutar Nacionalnog parka “Sutjeska”, dok je na crnogorskoj strani Park prirode “Piva”.
Obraćamo se na par adresa s upitima kakav je makadamski put od magistrale do crkvice u Izgorima, dužine nekih 5,5 km, 440 mnv uspona. Bezuspješno. Niko nije siguran.
Južna strana Volujaka ispod Badnjina prema selu Izgori je prilično strma. Ako bude pod snijegom, vjerovatno nećemo moći popeti. Pošto je strana okrenuta prema jugu, potajno se nadamo da je okopnila, iako je bilo padanja u zadnjih par dana. Pored svih nesigurnosti, odlučujemo da ipak idemo pokušati.
Na Volujaku ima čak šesnaest vrhova iznad 2000 metara. Najviši vrh, Veliku Vlasulju (2336 m), penjali smo ranije iz Papinog Dola. Današnji cilj je dijametralno suprotna strana planine, vrh Badnjine (2243 m), pri čemu se potajno nadamo da bismo, ukoliko se uspijemo popeti uz južni greben, mogli posjetiti i kotu 2184, ali možda čak i vrh Prsti (2271 m), zavisno od količine snijega gore.
Auta palimo u 5:00, momenat kada završava policijski sat. Nalazimo se u 5:30 na parkingu na izlazu iz grada, prebacujemo stvari u gepek i krećemo. Ovim vrhovima je najlakši pristup iz Nacionalnog parka Sutjeska. Zapadnim podnožjem planine prolazi magistralna cesta M20, dionica Foča-Gacko. 10 km od spomenika na Tjentištu, odmah iza mostića preko Sutjeskine pritoke Jabušnice, odvajamo se lijevo s magistrale kod putokaza Izgori.
5,5 km makadama je pred nama. Na početku makadam izgleda vrlo ružno, međutim nakon par stotina metara se značajno popravlja, prelazeći čak u odličan makadam, ako se ikakav makadam može nazvati odličnim. Nakon 2 km, kod prvih kuća u selu Grab, nanosi snijega na putu nam ne dozvoljavaju dalje. Ne izgleda dobro. Prilično smo demoralisani. 3,5 km hoda i oko 300 mnv uspona je pred nama samo do planirane polazne tačke. Ako su ovdje toliki nanosi snijega, šta možemo očekivati gore?
Oblačimo cipele, stavljamo ruksake na leđa, namještamo štapove i krećemo. Šutimo. Ako ništa, idemo prohodati do crkvice. Ipak je i sam boravak na čistom zraku veliki plus u doba pandemije. Nanosi na pojedinim dijelovima makadamskog puta dosežu visinu i preko jednog metra. Do crkvice izlazimo za jedan sat. Otvara nam se pogled na južnu stranu planine koja je na naše veliko zadovoljstvo skoro potpuno okopnila. Odmah smo živnuli, iako je strmina zastrašujuća. Prosječan ugao nagiba od podnožja do vrha je 49°. Vizuelno nalazimo put između snijega sve do vrha. Možemo mi to! Vrijeme pokreta od crkvice je 8:45. Uz dvije kraće pauze strminu savladavamo u 12:20. Otvara se prelijep pogled na sve strane. Vrh grebena Volujaka je pod dubokim snijegom. Cijela Zelengoraje ispod nas. U daljini Treskavica, Prenj i Čvrsnica. S druge strane mistični Kuk i Lebršnik. Prepoznajemo vrhove Volujaka: Badnjine ispred nas, Prsti desno od nas, u nastavku grebena Previja, Veliki Oštrikovac, Rudinski Kom…
Desetak minuta uživamo u pogledu, divimo se sami sebi koji smo uspon savladali. Rijetki imaju tu privilegiju da im se ukaže ovakav pogled. Dolazimo na kotu 2184. Čestitanje. Slikanje za Challenge 2000+. Pogled prema Lebršniku i Kuku je magičan!
Znamo da je pogled s Badnjina još ljepši. Vraćamo se istim putem do ruba grebena i skrećemo desno prema Badnjinama. Snijeg na stranama blago nagnutim prema sjeveru nas drži, ali na stranama blago nagnutim prema jugu je previše mekan i tu propadamo. Ne smijemo se kretati po snijegu jer znamo da ima dosta rupa, a nismo ponijeli ni krplje ni skije. Ipak do Badnjina moramo preći nekih 200 metara pod snijegom. Krećemo se oprezno. Trenutak propadanja moje desne noge u ambis je bio zastrašujući. Nema dna. Lijeva noga još uvijek ima oslonac, kao i lijevi štap. Desni štap ne dodiruje dno. Hazim mi nekako pomaže da se izvučem. Školski primjer razloga zašto se u planinu nikad ne ide sam. Krećemo se dalje izuzetno oprezno. Konačno izlazimo iz snijega. Nastavljamo još pedesetak metara i na vrhu smo!
Pogled je nestvaran! Ispred nas su magična Lica, imamo osjećaj da su toliko blizu da možemo ispružiti ruku i dotaknuti ih iako je do njih 1,2 km zračne linije. Ispod je strašna provalija. Nasuprot je veličanstveni Maglić. Iz tobolca vadimo teku i pečat i upisujemo se. Prvi upisani u 2020. godini! Izgubili smo osjećaj za vrijeme. Nakon pola sata uživanja u pogledu trzamo se i iz podsvijesti se pali alarm „policijski sat“. Kalkulišemo imamo li vremena popeti i Prste. Već smo knap s vremenom. Izračunali smo da kod crkvice trebamo biti u 16:30, najdalje u 16:45, da bismo do auta sišli do 17:15 i imali vremena stići kućama prije policijskog. Silazak će biti izuzetno nezgodan po ekstremno strmom terenu. Ipak adrenalin je prejak, a Prsti su tako blizu. Prelazak grebenom do Prstiju je nemoguć. Rub grebena se ne vidi od nanosa koji su na mjestima i po nekoliko metara nadvijeni nad provalijom. Znamo da greben vjerovatno nije homogen te da se trebamo držati što dalje od njega jer ne znamo gdje se otvaraju provalije. S druge strane, držeći se dalje od grebena, pod snijegom ne vidimo moguće rupe. Ponegdje vidimo kopno i kamenje i odlučujemo se da pokušamo doći do Prstiju spajanjem ovih tačaka.
Uspijevamo, nabrzinu se slikamo s kamenom kupom, pravimo panoramu i silazimo. Kratke konsultacije kuda je najsigurnije doći do ruba grebena. Kuda god da krenemo, valja nam preći dva zasnježena dijela. Tješimo se da će nas snijeg držati jer su strane blago nagnute prema sjeveru, što je i bio slučaj. Slijedi beskonačan naporan silazak. Do auta stižemo pola sata kasnije od planiranog vremena. Slijedi brza vožnja prema Sarajevu. Presretni smo zbog prelijepo iskorištenog dana u planini. Petnaestak kilometara, nešto iznad 1500 metara uspona i 10 sati uživanja u ljepotama Volujaka. Cijeli dan temperatura nije izlazila iz minusa. Sutradan ćemo pregledati slike i sumirati utiske.
- Minimalna visina
- 896 m
- Maksimalna brzina
- 0 km/hr
- Maksimalna visina
- 2242 m
- Prosječna brzina
- 0 km/hr
- Ukupan uspon
- 1552 m
- Ukupna udajenost
- 15.49 km
- Ukupan silazak
- 1549 m
- Ukupno vrijeme
- 0h 00m 00s
Detalji putnih tački
| # | Nadmorska visina | Udaljenost | |
|---|---|---|---|
| 1 |
Hiking
|
895 m | 0 km |
| 2 |
Crkva Volujak
|
1183 m | 2.6 km |
| 3 |
Kota 2184
|
2184 m | 5.26 km |
| 4 |
Badnjine
|
2243 m | 5.78 km |
| 5 |
Prsti
|
2271 m | 6.64 km |
| Nedostupne informacije mogu biti prikazane kao 0. | |||
|
Ovaj track je preuzet 100 puta(s). Molimo registrujte/prijavite se za download ovog track-a. |
