Na "Istrazivačkom kampu Vjetrenica" koji je održan od 15 do 21 augusta 05 učestvovalo je oko 40-tak speleologa i biospeleologa iz Hrvatske, Slovenije, Crne Gore, Slovačke i BiH (Slika: Sa prošlogodišnjeg kampa Vjetrenica)

Visokogorac D. Kassalo i visokogorac Z. Marić, avgust 04 / avgust 05
Ovako, krupna je stvar u pitanju i ako vas interesuje više, toga će sigurno biti u međunarodnoj stručnoj literaturi. A nas interesuju tri stvari: 1. avantura, 2. sijaset 3. ono malo penjanja što su nam obećali u Vjetrenici.

Napomena: Reportaža je čekala u "bunkeru" godinu dana prije nego smo dobili zeleno svjetlo za objavljivanje. Razlog: pa bilo je crveno svjetlo. Ipak, probajte se uživjeti. Informacije ispod slika su aktuelne)

Dok "cvrči crčak na čvoru crne smrče", a nad kamenjarom treperi jara kao nad krečanom, ova mladost, polet, zrelost i iskustvo spremna je baciti se u 'ladovinu Vjetrenice. Ivo Lučić, novinar Hine iz Zagreba, a rodom iz Ravnog, 6 km od Zavale, mjesta gdje se na rubu Popovog polja nalazi Vjetrenica, svakako je najzaslužniji za organiziranje ove ekskpedicije, sastavljene od speleologa i speleobiologa.
- Aferim Ivo!
Mladi i poletni (aha, time smo ih već odlikovali), neobrijani, pospani ali srdačni i otvoreni... ima ih iz Hrvatske, Slovenije, Crne Gore, Slovačke, Bosne i Hercegovine... sve strogi individualisti koji najbolje funkcioniraju kolektivno. Kako? Odat ćemo malu tajnu:  Osim "speleolomije" vole, kao i mi, vino, pivo i špek. Zato... 
- Podignimo epruvete i nazdravimo... Prije nego se okalimo u toj 'ladnoj rupi zvanoj Vjetrenica! 

Skoro je sigurno da je sa svojih 87 vrsta pećinske faune - troglobionta, uključujući slijepog račića "Cvijićev rakušac" i " Solinskog rakušca", Vjetrenica izbila na prvo mjesto u svijetu

E, dragi moji, lako je bilo do sad, ovdi je vrag odnija šalu, valja se zavuć u ovu 'ladnu vodu i istraživat. Nešto od cvokotanja, nešto od straha ili jeze, a od čega će drugog, uglavnom voda se tresla, poskakivala i vibrirala sve dok istraživači nisu došli do spoznaje da negdje prokišnjava (nisu rekli je li krov pećine star i propao ili je još u izgradnji)... I tako, treslo se, drmalo se, dijelom i od smijeha, sve dok Ivo nije naredio: Gnjurci naprijed, ostali stoj!!!
Ivo, jarane, nemoj se šalit, nećemo valjda pli... aaaaajjjj!!!! 

Nabavljena je specijalna oprema za cjelogodišnji ekološki monitoring - u unutrašnjosti Vjetrenice mjerit će se smjer i brzina vjetra, temperatura zraka, vode i tla, vlažnost zraka, razina vode kao i zasićenost zraka sa CO2

Gnjurci su ušli da malo ugriju vodu, a onda su trebali ostali kušati plivanje u vodi od minus 8 gradi (mjereno vlastitim "bijelim bubrezima", poznatom i priznatom pučkom instrumentu za procjenu debljine 'ladovine). Zvanična parola je bila: valja nama preko vode! (a utješna je glasila: Valja svima preko vode). Od kapi koje su padale s krova i odjekivale u 'ladovini, nekima se pričinjavao cvrčak, popac, a bogami i zrikavac, što je bio signal da treba hitno prekinut s pokusom jer se plivanje ne može smatrati objektivnim naučnim metodom.
Ama, idemo da vidimo to penjanje koje su nam obećali pa makar ostali bez "bijelih bubrega". Niste valjda pomislili da smo ovdje zbog baja, slijepih račića, čovječijih ribica, ronjenja, "speleolomije", podataka i statistike.... Mi smo visokogorci!!!!!! Samo trenutno u minusu!!!!

Oprema za monitoring, koja je vrijedna devet tisuća dolara, obezbijeđena je sredstvima Federalnog ministarstva znanosti i obrazovanja, a na zahtjev Akademije znanosti i umjetnosti BiH, koja učestvuje u projektu

U ovakvim ekstremnim okolnostima čovjek postaje superprijemčiv, ako ne i religiozan (Bože, koji me k... tjerao da se ovdje zavlačim). Koža se ježi... Krv ledi... Eho dolazi ne od naših vlastitih glasova i zvukova, već direktno iz Hada, iz katakombi, iz tamnica gdje muče i spaljuju heretike...
- Aaaaaaahhh.... Zraaaaaaaaaakaaaaaaaa...
Kad bismo pomislili da je to neko "prdnuo u šišu", shvatili bismo: Ah, ništa, to samo izranja ronilac!!! (Nemojte ovo pogrešno shvatit, ne radi se o šiši u kojoj ronilac drži zrak da bi mogao disati u vodi, već se tako kaže u narodu kad je nekom "tijesno guzici". Nemojte ni ovo pogrešno shvatiti, i to je pučki izraz za situaciju kad... ah, ovo ne vodi nikuda). Istraživači ustanoviše da se zrak u ronilačkim flašama skroz skupi  na hladnoći, a bogami i "loženje" troši kiseonik u tijelu i eto ti frke iznenada. Je li to ono što zovu avantura?!?

Za projekat osvjetljenja Vjetrenice dobiveno je 45.000 KM i upravo je u toku izrada idejnog projekta

Istraživači u ekipi naprasno izračunaše da je avantura ronjenja upravo proporcionalna količini unijetog špeka koji, prema naučnim i stručnim studijama potrebuje 6 (slovima: šest) puta više kiseonika nego ugljični hidrati... Ti bokca!
Da se s avanturom ne bi predoziralo, umjesto plivanja pribjegavamo pučkim metodama (već viđenim na Z-2000): "Dva trzaja užetom, vadite me kako znate i umijete". Vjetar piri (otud valjda i naziv Vjetrenica), 'ladovina miri na memlu i reumu. Istraživači rade punom parom, na turbo pogon, gdje se potrošnja penje i do 100 dolara na sat. Približavamo se "the final frontier", granici nakon koje se niko živ nije vratio (zato što niko nije ni išao dalje, kužiš). 

Na prijedlog Svjetske organizacije za zaštitu prirode - IUCN, angažiran je Neil Kellu iz Australije, koji važi za vodećeg svjetskog dizajnera u oblasti osvjetljenja pećina. (Slika: mjesto zvano Bermudski trokut)

Ovdje se nametnula jedna moralna dilema - je li ovo arheologija ili skrnavljenje, od čega bi zavisio budući tretman nalaza (ne kontam zašto čamac zovu nalaz). Ove olupine svjedoče o... ne sjećamo se ni tačno  (špek!) šta su istraživači ustanovili, ali uz miris povjetarca koji je gasio električne lampe ovdje je zamirisalo i malo avanture osobite vrste: "de la avantura specijale", koja se sastoji u tome da se u ovakvoj ljusci uplovi kilometar u pećinu i tu "doživi" brodolom (namjerno ili nenamjerno - ne znamo koliko su nam pretci bili skloni avanturi), a onda, pretpostavljajući, po mrklom mraku probije kroz onu 'ladovinu do zemlje cvrčaka, popaca a bogami i zrikavaca.
Mnogo toga je uvijeno velom misterije...

Što se tiče speleološkog istraživanja ono je ove godine bilo izuzetno teško, za pet dana rada na osam pravaca pronađeno svega 90 metara novih kanala

Evo ga, dragi prijatelji!!! Ovo je penjanje u Vjetrenici, specijalno za Z-2000 i društvo za stolom. To nas je vuklo ovamo brzinom od ... (hm...) dolara na sat, i sad smo tu. Možemo se sad mirno i zadovoljno vratiti nazad nakon katarze i onog fluidnog stanja nakon uspjeha od kog smo se rasplinuli poput ovog toplog narandžastog svjetla koje se (kao i mi) bori za opstanak kilometar duboko u 'ladovini Vjetrenice.
Sad možemo nazad, što se nas tiče! Hej, haj, visokogoci smo mi!!!!!! Trenutno malo u minusu!!!!!
Čekaj, ko zna kako se izlazi odavde?

Mr biologije Maja Zagmajster iz Ljubljane evidentirala je sedam vrsta šismisa,
jedna kolonija brojala je čak 3000 jedinki

Ne može ovuda!!! Ivo, jarane, kako ćemo izać odavde? Ne znaš?
Prebirali smo kanale i kanalčiće, rupe i rupice, budžake i budžačiće, boce i bočice ... Ni kapi, ovaj... nigdje izlaza!!! Da sam naučnik mogao bih se pretvarati da, kao i ostali, umjesto izlaza, fol, tražim baje i pra... životinje, a ne da paničim. Ali mi smo samo visokogorci!!!!
Istraživači su iznijeli podatak da će nam lampe davati svjetlo još 72 sata. Fino! Ivo, zaustavider ovo, ja izlazim da promijenim bakterije... ovaj, baterije.

Nakon istraživanja konstatirano je da ukupna dužina Vjetrenice iznosi oko 6230 metara, što je potvrdio voditelj speleoloških istraživanja mr Darko Bakšić

A onda smo u jednom kanalu otkrili, uz ostale pećinske crteže iz doba nacional-socijalizma, soc-realizma, a takođe i iz neo-nacionalizna, zapisanu godinu 1922 i dosegnutu daljinu: 1350m. Treblo je samo napravit iskorak i... Iskoračili smo da bismo prešli onu famoznu crtu iza koje se, do te godine, niko živ nije vratio (zato što niko nije ni išao dalje, kužiš). My friends, ovom pubertetliji lijevo, sa rezigniranim izrazom na licu, koji se pomirio s tim da nikad neće vidjet zemlju cvrčaka, popaca, a bogami i zrikavaca i pubetetliji desno, koji ne može vjerovat da sanja, a ne sanja, možete zahvaliti što su ove slike ipak završile nad zemljom, tačnije na Z-2000. (Ah, mladost, ludost! Komentar Z-2000). 

Kao član filmske ekipe BHTV1, koju je vodio Dinno Kassalo, na ovogodišnjem kampu učestvovao je prof. dr Ibrahim Bušatlija, koji je istraživao Vjetrenicu 1958 godine

Okolnosti su učinile da i mi visokogorci naprasno postanemo pronalazači koji su po svaku cijenu htjeli pronaći izlaz (kako i sami možete zaključiti po tragovima koje su lampe ostavile u mraku) ali smo bili u dilemi koji ćemo naučni metod primijeniti ovdje. (Komentar Z-2000: Je li to nekom bilo "tjesno guzici"?) Na kraju smo nadošli: 'Ej, ko pronađe izlaz, ima turu od nas!!! Toliko!

Sve ove aktivnosti poduzimaju se u cilju revitaliziranja Vjetrenice kao specifičnog naučnog i turističkog objekta, koji se kandidira za UNESCO listu zaštićene svjetske baštine

Na kraju, kad smo klonuli duhom i tijelom,  blijedi i kaljavi... nakon "xy" sati pod zemljom u 'ladovini od koje se sasipaju kosti, a pigment izvehta, došli su vanzemaljci sa svojim brodom, ili anđeli sa svjetlećim oreolima, bestjelesno i nečujno uklizili u dvoranu, prošli kroz nas i ispunili nas svjetlom i toplotom... Potom su se začuli cvrčci... Ehhhhhh...
Hej, raja, pa mi smo napolju! Izašli!!! Metod fercera!
Cvrči cvrčak, jara treperi nad kamenjarom kao nad krečanom... Ivo, natočider nam epruvete pa da nazdravimo. Mala, primaknider nam malo toga... špeka. Pa ćemo tako do prvog znoja, a onda... opet u 'ladovinu. Živjeli!!!