20. juna 2004. Matias je ispenjao prenjski vrh Ovča, čime je ispunio vlastiti cilj - ispenjati sve glavne bosansko-hercegovačke dvotisućnjake kao i svih jedanaest "zvaničnih" prenjskih dvotisućnjaka.

Intervju sa Matiasom Gomezom, prvim čovjekom koji je, nakon rata, ispenjao petnaest glavnih bosansko-hercegovačkih dvotisućnjaka. I ne samo to, Matias je prvi čovjek koji je ikad ispenjao i svih jedanaest izazovnih prenjskih vrhova od preko 2000m. Malo je takvih (za sada samo jedan).

Vozdra Mate, š'a ima?

Vozdra Nona! Evo, nije loše!

Ko je Matias? Deder nešto što ne znamo, a trebali bi? Ima li još šta što ti ide tako dobro, video igre, kuhača, note..?

'Vako, meni je 31 godina. Rođen sam u Španiji, a odrastao u Engleskoj. Provukao sam se kroz Oxford University bez gubitaka i jednog studenog novembra 2000 našao se u BiH. Priznajem ovisnost o Rise of Nations (PC game), i da te ne gnjavim time, uglavnom, dogurao sam tako daleko u igri da... ama, profesionalac!
Od ponedjeljka do petka sam " Regional Team Manager", a bogami i " Economic Development Advisor" pri EU-QIF (EC funded economic development programme), pa ti kontaj. Volim Kellogg's kornfleks, najviše zbog toga što se ne mora kuhati.

Nego, evo šta ti u stvari kontam reći: 20. juna 2004. ispenjao sam vrh Ovča na Prenju, čime sam ispunio vlastiti cilj - ispenjati sve glavne bosansko-hercegovačke dvotisućnjake, uključujući i sve "zvanične" prenjske dvotisućnjake (ja ih računam deset, mada sam ispenjao i onaj "jedanaesti").
"Zadatak" podrazumjeva 25 vrhova ukupno. U stvari sam ispenjao više tih dvotisućnjaka, ali sam odlučio da zvanične cifre budu - 10 prenjskih i 15 ostalih vrhova od preko 2000m.

Krvavac 2062m (Bjelašnica)

Ne misliš li da si ti u stvari malo ekscentričan tip? Zar misliš da je normalno penjati se na sve što ti se nađe na putu (ili smo mi malo zaostali)?

Zar sam ekscentrik ako sam odlučio popeti se na sve glavne BiH dvotisućnjake?
Možda, malkice... Bezbroj ljudi postavlja sebi slične ciljeve, recimo penjanje svih alpskih četiritisućnjaka, svih škotskih "munroes"-tritisućnjaka (u fitima mjereno, bezbeli, odakle njima tritisućnjaci), svih svjetskih osamtisućnjaka... Ne mislim da je u pitanju ekscentrizam u planinarskom smislu. Jedino što se može smatrati ekscentričnim je da neko radi takvo nešto u Bosni i Hercegovini, mada se pitam zašto ne. Zar ne bi i Bosna i Hercegovina trebala imati svoj vlastiti "Summit challenge". BiH je samo jedna od evropskih zemalja i tu nema ništa čudno. Misliš li da sam ekscentrik ako tretiram BiH kao bilo koju drugu zemlju?
Možda si ti zaostao, Nona!

Ama, stići ću ja vas  :-)

Vrh Bregoč, Zelengora. Maglić i Volujak u daljini. Još uvijek ima toga što bih želio istražiti na Zelengori...

Koliko je trebalo vremena da bi "pobjedio" sve ove dvotisućnjake?

Trebalo mi je najmanje tri godine da ostvarim cilj, mada sam značanjnije bio angažovan posljednjih 18 mjeseci. I ipak ne bih ovaj poduhvat nazvao pobjedom, radije izazovom.

Zašto ti to sve treba?

Sve je počelo jednim slučajnim odlaskom u prirodu, još prvog mjeseca mog boravka u BiH. Uživao sam da skočim u auto i otisnem se u istraživanje planina. Raspitivao sam se okolo i u većini slučajeva lako dolazio do informacije kako se popeti na neki vrh. Odjednom sam postao svjestan koliko uživam u tim pustim i praznim planinama. Mnogi su bili iznenađeni time što bih uradio, ali meni se to činilo jednostavnim.
Neke stvari su mi strašno smetale. Zašto su te planine tako odbačene, zaboravljene, tako ovijene slijepim strahom od mina. Izgledalo je kao da je ta nepremostiva barijera stvar shvatanja koje samo po sebi postaje izazov. Ako bih ja, kao jedini posjetilac, ništa posebno iskusan planinar, mogao ispenjati sve dvotisućnjake, možda bih time mogao dokazati da su planine još otvorene i dostupne. Možda bi to skrenulo pažnju na ovu zaboravljenu ljepotu, zaboravljenu u smislu zaokupljenosti svim nevoljama koje je ovo područje trpilo zadnjih 12 godina. To je bio taj izazov - dokazati da su BiH planine još tu i da su još uvijek otvorene.

Jesi li zadovoljan ili ima još što nedovršeno?

Malo sam se zasitio hodanja, pošteno govoreći. Ima li šta nedovršeno? Mislim da je Zelengora zaista specijalno područje i prilično nepoznata. Kad ponovo osjetim potrebu za tutnjem, eto me tamo. Želio bih detaljnije istražiti Drhtar, Kotlaničko i Štirinsko jezero, Bare i druge dijelove Zelengore. Imam osjećaj da područje Zelengore ima ogroman potencijal kao zaista divlje planinsko odredište. Poslije Prenja to je planina koja najviše plijeni moj interes.
Još jedna nerealizovana ideja je heli-skiing na Prenju. Možeš li zamisliti sliku: perfektan pršić i skijaši koji na svojim skijama ili daskama režu djevičanske padine Otiša i Zelene Glave, spuštajući se u Tisovicu. Jiiiiiiiihhhhhaaaaaa... ... ....

Mate, ko je glavni osumnjičeni koji te izlaže tolikoj ludosti?

Ne mogu kriviti nikog do samog sebe i svoju nesposobnost da kontrolišem prirodnu ljudsku potrebu da istražuje. Eto... :)

Prenj je posebna planina. Prilaz Otišu i Zelenoj glavi u centralnom masivu kroz dolinu Tisovica.

"Izazov" fokusira velikim dijelom na Prenj. Šta je to posebno u toj planini?

Prenj je posebna planina. Izgleda kao da ova planina ima magičnu, gotovo spiritualnu privlačnost za mnoge BiH planinare i alpiniste i moram reći da sam i ja u toj grupi. Ne mogu to izraziti riječima, ali oni koji znaju Prenj znaju sigurno na šta mislim. To je visoki plato, kao lavirint, sačinjen od alpskih vrhova isprepleteih predivnim visokoplaninskim dolinama. Edin Durmo mi je to jednom predstavio kao "oltar". To je divan način da se opiše ovaj masiv. I poruka i smisao planinarima koji idu na ovaj oltar je njihova vlastita, nisam ja onaj koji može reći zašto je Prenj poseban u ime tolikog broja ljudi. Ali oltar jeste, svima onima koji posjetom ovoj planini žele unijeti više volje i smisla u vlastitu svakodnevnicu.

Šta je najatraktivnije na Prenju?

Jebi ga, teško pitanje. Evo mojih pet favorita:
1) Tisovica i pogled na Otiš i Zelenu glavu.
2) Pogled na Barni do & Lupglav na putu ka vrhu Ovča.
3) Lučine sa pogledom na LPG (Lupoglav) i susjedne vrhove.
4) Pogled sa Hasa (Veliki Prenj) na cijeli Prenj
5) Pogled na Cetinu i Izgorjele Grude iz Jablanice.
... ... Može li još jedan?

More komforno!

6) Put kroz Crno polje i Vlasni do na Jezerce (ako se oslobodimo straha od mina!)

Šta misliš je li moguće ispenjati sve prenjske dvotisućnjake za 24 sata u idealnim uvjetima?

Sve vrhove u 24 sata? Uh, to je izazov!! Da li je to moguće? Ne vjerujem. Ako traverziramo Prenj polazeći iz Crnog polja preko Osobca, Otiša, Zelene glave, Botina, Vjetrenog brda (Erača), LPG-a, Kerača, Vidine kape do Herača sa silaskom u Mostasku Bijelu ne bismo time obuhvatili Veliku kapu i Ovču. Velika kapa bi se možda mogla uglaviti između Osobca i Otiša, ali to ne možemo uraditi sa Ovčom nakon uspona na Lupoglav. U tom slučaju bi se morao popeti na Ovču sjevernom padinom koja je veoma strma, a da bi dosegao blaže padine koje leže južnije imao bi preveliku zaobilaznicu. Ne vjerujem da je to moguće, ali bi mi bilo drago da neko dokaže suprotno. Ja sam sad za sad sit "izazova", Nona molim te ne pokušavaj mi uvaliti neku novi ideju...
Nego, kontam... možda bismo mogli probat zajedno?!

Uuu, jebote, to bi bio "izazov"!

Tragovi vode ka vrhu Đokin Toranj (Treskavica). Bio je to dug i težak solo uspon na ovaj vrh.

Šta ima posebno interesantno čega se sjećaš sa ovih tura - susreti sa životinjama, ljudima, strah od mina, nevrijeme, padovi..?

Toliko je uspomena, teško je reći. Mislim da je najvažnija stvar koju pamtim ljudi koje sam sretao, koji žive u neposrednoj blizini ovih planina kao i njihova izuzetna gostoljubivost. Ne sjećam se koliko sam samo puta ušao u selo i iznenada osjetio kraljevsku dobrodošlicu. Koliko sam se samo puta izgubio i pitajući za put bio pozvan u nečiju kuću, bio ponuđen i često prisiljen popiti K3 (kafa-kahva-kava), rakiju ili ručati. Ti trenuci ispoljenog prijateljstva često su prevazilazili moje sposobnosti snalaženja dijelom zahvaljujući siromašnom poznavanju bosanskog jezika, ali ih smatram posebnim uspomenama. Sjećam se koliko sam samo puta morao tako reći boriti se da ostanem trijezan kako bih mogao prepješačiti ostatk puta kući. Bosanski seljaci su najljubazniji, najtopliji i najprijateljskiji ljudi koje sam ikad sreo.
A jednom sam i pao sa stijene, pokušavam to zaboraviti...

Da li misliš da je u biti rizično planinariti Bosnom i Hercegovinom, posebno Prenjem?

Postoji siguran put do vrha svakog od BiH dvotisućnjaka. U tom smislu ne postoji rizik. Ali kao i za bilo koju planinu na svijetu, potrebna je prava informacija kako bi procjenio, na osnvu svojih sposobnosti i spremnosti na napore, na koji je način najbolje "napasti" vrh. Najbitniji faktori koji mogu uticati na bilo koju odluku vezano za BiH planine su opasnost od mina, loš kvalitet većine puteva (markacije itd.), vrijeme kao i činjenica da si u planini gotovo sasvim prepušten sam sebi.

Što se tiče Prenja moj zaključak je da ti prvi put treba vodič za bilo koji od glavnih pristupa planini, imajući u vidu minsku situaciju, ali i jednostavno zbog problema s putevima. Probao sam pristupni pravac iz Mostarske Bijele za Barni Do, bez vodiča. Tu je opasnost od mina minimalna, ali kvalitet puta je strahovito loš - to je bilo iskustvo koje mislim da većina ne bi poželjela. (Dobra markacija bi otvorila taj pristup većini, ali...) Za sve ostale pravce bio bi poželjan vodič upravo zbog minske situacije, kako se ne bi desilo da zbog sitnica stvar krene naopako.
Isto vrijedi i za neke druge planine; Treskavicu je nabolje ostaviti na miru tokom ljeta. Minska situacija je voma ozbiljna. Dubok snijeg čini stanje sigurnim u kasnu zimu, ali pristup vrhu je u tom slučaju fizički veoma zahtijevan. Mada sam bio na Cincaru dva puta bez vodiča, kad bolje razmislim, s obzirom na minsku situaciju, Cincar je zahtijevao vodiča. (Molim te, ne pitaj me šta znači "kad bolje razmislim").

Svi ostali vrhovi mogu se odraditi bez vodiča, ali ako raspolažemo pravim informacijama, mada znam da mnogi vodiči ne dijele moje mišljenje.

Moj prijatelj i inspirator, Edin Durmo. Vrh u samom centru slike je Vjetreno Brdo (Erač). Edin me poveo na prvi uspon ikad izveden na ovaj vrh tačno na moj rođendan.

Kakvu si vrstu pomoći i podrške imao ili trebao? Kako bi išlo bez toga?

Koristio sam vodiča u četiri slučaja. Tri puta na Prenj i jedan put kroz Veliki kuk na Čvrsnici (via feratta). Jedan uspon je bio sa GreenVisions; ostali sa mojim prijateljem i vodičem Edinom Durmom. Sve ostale vrhove sam ispenjao na svoju ruku, mada moram zahvaliti Edinu Durmi, Nona tebi, Lorencu i momcima iz GreenVisions-a, kao i seljacima koji su mi pomogli prije i za vrijeme mojih uspona.
Moja filozofija je: koristiti vodiča što je moguće manje i samo ako je neophodno. Zadovoljstvo je odraditi rutu koristeći vlastitu enrgiju i inicijativu, mada je u nekim slučajevima to očigledno bila suviše rizična opcija te sam pribjegao vodiču.
Ako je bilo moguće nudio sam prijateljima da mi se pridruže na samostalnim turama. Ali u slučaju da sam imao i najmanje sumnje u vezi rute išao sam sam ili sa jednim prijateljem u koga sam se mogao pouzdati. Nekim dosezima, kao vođenjem grupe od 10 ljudi na Veliki Vran, sam čak i ponosan. Uvijek je bolje podjeliti s nekim doživljaje u planini.
Jedno od mojih najzajeb... iskustava bilo je petnaest sati solo uspona u "epskom" stilu na Đokin toranj (Treskavica), na koji sam se uputio iz sela Rakitnica.
Moram podvući da pomoć koju mi je pružio Edin Durmo nije bila samo konkretna informacija. Sama njegova energija, entuzijazam i ljubav prema planinama bila je tako reći presudna. Ne bih sve to mogao uraditi bez njega.

Velika Lelija (2032m)

Šta bi savjetovao onima koji bi se, kao ti, dali u osvajanje svih BiH dvotisućnjaka? Čega se treba paziti? Da li je važnija dobra kondicija, dobra ekipa, ili planinarsko iskustvo?

Penjanje BiH dvotiskućnjaka ili prenjskih dvotisućnjaka ne zahtijeva posebnu fizičku pripremljenost. Želio bih naglasiti da ne vidim sebe kao posebno izgrađenog planinara u smislu fizičkih sposobnosti. Odradio sam "2000m-challenge" i da bih dokazao da običan momak može ostvariti taj cilj.
Da bi to ostvario potrebne su dvije stvari. Jedna je dobro poznavanje same planine, a druga je odlučnost. Teško je naći pravu informaciju za pristup vrhu (ako nismo na terenu). Ja sam morao razgovarati sa mnogima i upućujem i savjetujem svakoga da bude spreman investirati dosta vremena razgovarajući sa pravim osobama (ili sa mnom). Potrošio sam nebrojene vikende i praznike boreći se da ostvarim cilj. Da sam tad znao koliko će to uzeti vjerovatno se nikad ne bih upustio u ovo. Ali i u odlučnosti treba imati mjeru; loše vrijeme ili nesigurnost u vezi puta trebala bi biti dovoljna da na vrijeme odustanemo. Meni je recimo uzelo četiri zasebna dana ispitivanje kako doseći vrh Bregoča na Zelengori.

Veliki Vilinac (2118m) Čvrsnica gledano s vrha Peštibrdo

Ima li nešto što ti se ne sviđa, što ti ide na k...?

E, ovdje moram malo kontrolisati svoj temperament... evo...
Nedavno sam istraživao prilaz na Prenj preko Glogova-Hasa-Velikog Prenja. Čuo sam da je put nanovo markiran i radovao se činjenici da će taj, jedan od najljepših pristupa Prenju, biti ujedno i najsigurniji. Lijep prilog mom Vodiču. Jest, šipak...
Tamo gdje bi put trebao početi šumarija je krčenjem kompletno uništila markaciju. Slijedeći "put", obreo sam se pred oznakom "Pazi mine" i mjestom gdje se novi put odvaja od starog kako bi zaobišao minsko polje. Koja afirmativna informacija za moj vodič: "Pripazi da ne zalutaš u slučaju da markacija nestane zajedno sa posječenim stablima, inače ...."
E, pa koji je idiot mogao isjeći šumu i uništiti put koji vodi ka jednom od najljepših mjesta u zemlji? I da tragedija bude veća, Veliki Prenj je bio daleko od linija fronta. Zašto je minirano takvo prekrasno mjesto? Jesu li ti ljudi bili svjesni ljepote koju su time uskratili ostalima?

Tisovica (Prenj) - Stupanj sječe oko Tisovice je tragičan/skandalozan/sraman. Predivna šuma je uništena. Lani su probili šumske puteve pravo u samo srce Tisovice, čineći time strašan ožiljak u jednoj od najljepših prenjskih visokih dolina. Sreo sam momka koji se hvalio time i izgledao prilično ponosan na to što je uradio.

Diva Grabovica (Čvrsnica) - još jedan primjer logike koju ne razumijem. Jedna grupa fantastičnih ljudi izgradila je lijep bivak i osigurala stazu "via feratta" na Čvrsnicu. Iza ugla kućice neko pametan je ogradio kamenim zidom mjesto iznad koga je označio "Smeće". I tu bi se posjetioci trebali osloboditi smeća i svog viška umjesto da ga nose nazad u dolinu. Zar ne bi, umjesto da ih se ljubazno "zamoli" da ostave svoje smeće tu, trebalo reći: "Nosite svoje smeće sa sobom kući", a ne učiti ih da donose i ostavljaju otpatke u sred planine.

Žao mi je što to moram reći ali bosansko-hercegovačke planine trenutno pokazuju neke od najgorih aspekata ljudske prirode.

Sarah Leggett neposredno prije vrha Ljubišnja (2238). To je vjerovatno najudaljeniji i najmanje poznati BiH dvotisućnjak.

Kad pomenusmo tvoj vodič po BiH dvotisućnjacima, dokle si s tim stigao? Koju bi vrstu ljudi želio odvesti gore?

Ne bih htio pričati previše o tome, bar ne prije nego budem siguran kad će biti gotov. U svakom slučaju radim žestoko na tome vodiču koji bi obuhvatio sve BiH dvotisućnjake. Ako sve bude OK, možda ga završim krajem godine. To će biti vodič samo za iskusne planinare koji znaju koristiti mape i donositi u svakom momentu ispravne odluke vezane za vlastitu sigurnost. Nadam se time privući u BiH hikere sa iskustvom, one koje bi privukla praktično djevičanska planinska odredišta ovdje. Takođe se nadam da bi knjiga skrenula pažnju i stvorila respekt stavnika Bosne i Hercegovine prema njihovoj prelijepoj zemlji.

Obavezno pitanje: Kako se tvoja cura snalazi u svemu ovome?

Sarah je izuzetan kompanjon, pratila me je na mnogim od ovih izleta posljednjih 12 mjeseci. Tokom mnogih tura, kad nisam bio siguran u vezi puta i šansi u uspjeh uopšte, ona je bila jedina osoba koju bih poželio imati u društvu.
Evo šta bi ona htjela reći u vezi moje "ekscentrične" zanimacije:
"Izazov s kojim se Matias uhvatio u koštac je veoma impresivan, što je meni za uzvrat dalo priliku upoznati ljepotu Bosansko-hercegovačkih planina. Nadam se da će mnogi, kroz to što je Matias ostvario, biti inspirisani da dođu takođe i otkriju "zaboravljenu ljepotu".
Imam osjećaj da je penjanje svih BiH dvotisućnjaka veći doseg nego penjanje nekih drugih vrhova. Prije nego si se fizički našao na nekom vrhu morao si uraditi temeljite provjere u vezi puta kojim bi se penjao, minske situacije i ostalog i opet biti spreman na neuspjeh. Matias bi trebao biti veoma ponosan. U svakom slučaju ja sam zadovoljna da su svi vrhovi sada kompletirani i da se možemo vratiti običnom penjanju (Sarah koristi termin rock climbing). Sakrit ću njegove planinrske cipele i GPS čim počne ponovo pričati o Zelengori."

Lista 25 dvotisućnjaka:
(Gdje se visine zabilježene GPS-om razlikuju za +/- 5m od onih navedenih u
mapama, navedena je visina prema GPS-u)

1. Bjelašnica, Bjelašnica    2066m    43°42.224N  18°15.456E
2. Krvavac, Bjelašnica    2051m (GPS)    43°41.557N  18°09.996E
3. Nadkrstac, Vranica    2110m    43°57.400N 17°42.993E
4. Ločika, Vranica    2106m    43°56.316N  17°44.621E
5. Veliki Vran, Vran    2074m    43°40.089N  17°30.336E
6. Peštibrdo, M. Čvrsnica    2039m    43° 35.282N  17° 37.677E
7. Pločno, Čvrsnica    2228m    43°35.963N,  17°33.885E
8. V. Vilinac, Čvrsnica    2118m    43°37.652N  17°37.178E
9. Lupoglav, Prenj    2108m    43°32.598N  17°51.436E
10. Zelena Glava, Prenj    2115m    43° 32.985N  17° 54.225E
11. Otiš, Prenj    2099m    43°33.128N  17°54.370E
12. Velika Kapa, Prenj    2007m    43°34.698N  17°54.391E
13. Osobac, Prenj    2030m (GPS)    43°32.954N  17°56.425E
14. Herač, Prenj    2046m (GPS)    43°33.050N  17°49.838E
15. Vjetreno Brdo (Erač), Prenj    2082m (GPS)    43°32.913N  17°51.844E
16. Botini, Prenj    2050m (GPS)    43°32.737N  17°53.924E
17. Vidina Kapa, Prenj    2032m    43°33.803N  17°50.451E
18. Herač, Prenj    2046m    43°33.050N  17°49.838E
19. Maglić, Maglić    2388m    43° 16.863N  18° 43.989E
20. Volujak, Volujak    2301m (GPS)    43° 15.739N  18° 41.091E
21. Bregoč, Zelengora    2029m (GPS)    43°21.278N  18°34.074E
22. Velika Lelija, Lelija    2040m (GPS)    43°25.363N  18°29.257E
23. Dernjačišta, Ljubišnja    2238m    43°19.224N 19°05.150E
24. Cincar, Cincar    2006m    43°54.135N  17°03.781E
25. Đokin Toranj, Treskavica    2098m (GPS)    43°35.764N  18°20.788E