Khan Tengri (7013 m) je 1991 g. bio cilj zajedničke ekspedicije PS BiH i Kievskog penjačkog kluba (Ukraina). U centru slike je Zapadni greben kuda vodi planirana ruta. Lijevo od grebena je 3000m visoka sjeverna stijena Khan Tengria

Značajan dio fotomaterijala vezanog za ekspediciju Tien Shan 91 je spašen i dostupan zahvaljujući Mirzi Todoroviću. I ne samo sačuvan, foto materijal, čiji je Mirza autor, je iznenađujuće sveobuhvatan i estetski vrhunski realizovan

Mirza Todorović bio je jedan od učesnika ekspedicije Tien Shan 1991 godine. Ta, uspješno okončana ekspedicija u kojoj su sam cilj dosegla četvorica učesnika (Muhamed Gafić, Naim Logić, Dragan Zlatanović i Edin Durmo) u istoriji BiH ekspedicionizma smatra se značajnim poduhvatom. Na žalost, neposredno pred sam rat, nije bilo vremena složiti utiske, dokumentirati ekspediciju na odgovarajući način, prenijeti iskustva kao ni propagirati alpinizam na račun te ekspedicije. Učesnici su se raspršili širom svijeta, fotomaterijal nestao. Danas, nakon svega toga, gotovo s nevjericom prihvatamo vijest da jedan značajan dio fotomaterijala vezanog za ekspediciju Tien Shan 91 postoji. I ne samo da je sačuvan, foto materijal, čiji je Mirza autor, je iznenadjujuće sveobuhvatan i estetski vrhunski realizovan. Bio je to razlog da stupimo u kontakt sa Mirzom i zamolimo za par komentara.

Zone 2000:  Ko je stajao iza ekspedicije Tien Shan i kako je bila finansirana? Ko je bio vođa ekspedicije? Možeš li se sjetiti imena učesnika? Koji su bili kriteriji u formiranju grupe?
Mirza Todorović:  Ekspedicija je organizovana u saradnji Planinarskog Saveza B&H i Kievskog Alpinističkog Kluba. Finansiranje je bilo nešto lično, a veći dio je skupljen od sponzora. Vođa ekspedicije, B&H grupe, je bio Gafić Muhamed (Sarajevo), ostali učesnici su bili: Šišić Muhamed (Sarajevo), Naim Logić (Sarajevo), Edin Durmo (Zenica), Dragan Zlatanović (Beograd) i Mirza Todorović (Tuzla). Osnovni uslov je bio da si registrovani alpinista. 

Članovi ekspedicije: (s lijeva na desno): Muhamed Šišić - Hamo (Sarajevo), Dragan Zlatanović - Zlaja (Beograd), Edin Durmo (Zenica), Naim Logić (Sarajevo), dva člana kijevske grupe i krajnje desno Muhamed Gafić - Gafa (Sarajevo) vođa ekspedicije. Na slici nedostaje Mirza Todorović (Tuzla) koji stoji iza kamere. Fotografija snimljena na Kijevskom aerodromu prije leta za Bishkek (Kirghizki glavni grad).

Zone 2000: Šta je to što je onda prevagnulo u izboru Tien Shana kao destinacije jedne državne ekspedicije? Koliko si ti tada znao o tom gorju? Čija je bila ideja penjati Khan Tenri u Tien Shanu? Da li je bilo alternativa?
Mirza Todorović:   Tien Shan je tada bio visoko na listama kao atraktivno područje jer je dugo bio zatvoren za posjetioce izvan tadašnje SSSR i mislim da je Gafa koji je bio u stalnom kontaktu sa alpinistima iz Kijeva dobio sve informacije o uslovima za odlazak u Kirgiziju. Gorje je bilo poznato svima (ko je bi zainteresovan za planine) kao jedno od najatraktivnijih na svijetu, uključujući i dva najsjevernija svjetska vrha od preko 7000m. Cilj ekspedicije je bio Khan Tengri (Vladar Duša, 7013 m), sa opcijom da se ide na Pik Pobjedu (7439m), vrh koji spada u najteže na svijetu i za koji nismo imali vremena, a mislim da bi bilo i previše, iako su alpinisti iz Kijeva poslije otišli i popeli se na vrh. 

Helikopter Aeroflota kojim se grupa prebacivala u više zone. Jedan od pilota imao je preko 10.000 sati letenja helikopterom.

Zone 2000: Kako ocjenjuješ kapacitete učesnika ekspedicije tada? Da li je ta grupa bila u stanju uraditi nešto teže? Šta, na primjer? Na kojem je inače nivou, prema tvojoj ocjeni, bio bosansko hercegovački alpinizam početkom devedesetih?
Mirza Todorović:  Svi u ekspediciji su već imali dugogodišnje iskustvo na ekspedicijama osim mene. Mislim da je Khan Tengri dovoljno težak za bilo koju ekipu na svijetu. Mi smo izabrali jugozapadni pravac koji je i najlakši, ali je teži od mnogih poznatijih planinarskih uspona. Ekstremna hladnoća, stalne lavine i skoro svakodnevne sniježne padavine i jaki vjetrovi otežavaju savim dovoljno uspon. Na moje veliko razočarenje, sa uključenjem u alpinističke krugove, smetalo mi je dijeljenje u grupe i priče jednih protiv drugih, nisam se u to uklapao tako da sam sa svima pokušavao da imam fer i prijateljski odnos. Što se tiče samog alpinizma, mislim da smo bili na nivou kao i sve ostale evropske zemlje. Konstantni nedostatak novčanih sredstava za finansiranje alpinizama (akcija, ekspedicija, regrutovanja mlađih alpinista) je dosta usporavao njegov razvoj. Grupa koja je išla na Khan Tengri bila je na nivou. Izuzetno mi je bilo drago što je Zlaja (Dragan Zlatanović) išao s nama. Trebalo je možda da bude više alpinista koji nisu imali iskustva sa velikim planinama, ako ništa da bar osjete Bazni Kamp.

Jezero Merzbacher, karakteristično po tome što se naglo pojavljuje, rastući brzinom od 5cm na sat, da bi sva ta masa vode u roku tri dana i nestala. Jezero je praktično nepristupačno i fenomen nastanka i nestanka je ekstremno kratak tako da još uvijek nisu sasvim razjašnjeni mehanizmi koji stoje iza tog procesa.

Zone 2000: Kako gledaš na ekspediciju Tien Shan iz sadašnje perspektive, kroz današnje iskustvo, sa kojim bi ga dosezima mogao uporediti? Koliko je danas takva ekspedicija potrebna bosansko hercegovačkim alpinistima i kakva bi joj bila svrha?
Mirza Todorović:  Ekspedicija Khan Tengri je bila dobro organizovana i dobro vođena. Za mene lično je bilo veliko iskustvo da odem sa starijim i iskusnijim kolegama. Ne mogu da poredim sa drugim "dosezima" jer svaka planina ima svoju ličnost i dušu kojoj se trebaš prilagoditi. Vremenski uslovi dosta utiču na to da li će uspon biti lagan ili težak. Khan Tengri je težak u svakom pogledu. Ali to mogu da budu sve planine. Primjer je Prenj, "mali, a nezgodan" (poredeći ga sa velikim planinama :).
Alpinistička ekspedicija je uvijek potrebna, kao i bilo koja futbalska utakmica ili karate takmičenje. B&H bi trebala da ima fond koji bi bio dovoljan bar za jednu ekspediciju godišnje. Organizacija u saradnji sa klubom iz Kijeva mi se izuzetno svidjela jer je sve išlo mnogo lakše nego da smo mi sami to organizovali, mislim da i dalje trebamo da razvijamo takve odnose sa stranim klubovima.

Cijeli region Tien Shana je geološki gledano pravi raj koji svakodnevno pokazuje moć prirode. Donji dio Inylchek glečera je pokriven zemljom i kamenjem i izgleda kao ogromna kamena rijeka.

Zone 2000: Tvoj lični rekord u dostignutoj visini vezan je upravo za Tian Shan, tj. za vrh Khan Tengri (7013m). Šta je bilo prepreka osvajanju samog vrha? Ako bi bio u prilici, šta bi mijenjao i kako bi danas to odradio?
Mirza Todorović:  Ne mogu pričati o bilo kakvim rekordima jer se nisam nikada volio takmičiti, ali uspio sam se popeti na Peremechkaya Pass koji je malo preko 6000. Prepreka za osvajanje vrha sam bio ja. Dan po povratku u BC poslije aklimatizacije koju sam izvrsno podnio, loše sam se osjećao tako da nisam mogao rizikovati i otići na uspon. Mislim da je jako važana psihofizička priprema, ali nepredviđene stvari se stalno dešavaju. Isto tako nisam u situaciji da poredim šta je bilo i šta bih danas uradio. 

Najveći glečer na Tien Shan planinama je Inylchek (Engilchek) glečer, dugačak preko 60km, nastaje u podnožju Khan Tengri vrha (Tengri Tag lanac vrhova) i prihvata veliki broj manjih glečera, "pritoka".

Zone 2000:  Koliko si danas u kontaktu sa ostalim učesnicima ekspedicije? Koliko vas danas povezuje ta ekspedicija i uspon na Khan Tengri.
Mirza Todorović:  Jedno vrijeme sam bio u kontaktu sa Gafom i vidjeli smo se prije par godina, sa Durmom na žalost nisam u kontaktu iako bih volio da ga vidim i provedem neko vrijeme s njim. Naim i ja se viđamo redovno i čak ponekad odemo zajedno u planine, ali ga ne mogu više pratiti. Sa Šišićem sam razmijenio pozdrave preko Naima, oni su u kontaktu. Na žalost o Zlaji ništa nisam čuo od ekspedicije. Nadam se da je dobro

"Naše malo misto", bazni kamp Južni Inylchek smejšten na sjevernoj moreni glečera. Glečer je pokriven kamenjem i dijelovima tla sa okolnih vrhova. Moj šator je pored kutije sa meteorološkim instrumentima - najbolji pogled na Pik Pobjedu.

Zone 2000: Ako se pokušaš sjetiti, šta bi bilo to što te najviše impresioniralo na toj ekspediciji? Da li nešto vezano za ambijent, ili za samu grupu?
Mirza Todorović:   Veličina i ljepota Tien Shana je fantastična. Dok sam bio sam u Baznom kampu iskoristio sam vrijeme i istraživao okolo. Imao sam osjećaj da sam se vratio u praistoriju kada su se planine stvarale. Sve je u stalnom pokretu, glečeri, sipari, voda koju čujes ispod glečera, stalno pucanje leda...

Hamo radi na zatezanju glavnog šatora, koji će bite mjesto druženja, planiranja i kao "trpezarija". Koristi specijalno napravljen štitnik protiv sunca. :)

Zone 2000:  Šta je to što je bilo specifično za ekspediciju Tien Shan i uspon na Khan Tengri, nešto po čemu se ta ekspedicija pamti i izdvaja od drugih?
Mirza Todorović:  Nevrijeme u koje smo otišli.

Kristalno čist jutarnji vazduh omogućava pogled na greben Kokshal Tau i najveći vrh Tien Shana, Pik Pobjedu (7439m) koji leži na samoj granici između Kine i Kirgizije. Postoji mnogo penjačkih ruta koje vode na vrh od Baznog Kampa na Zvjezdočka glečeru. Pik Pobjeda je zasigurno najteži vrh u čitavom regionu. Ruski alpinista V. Abalakov i njegov tim su prvi popeli glavni vrh 1956. Sam "zid" Pika Pobjede od gornjeg kraja glečera do vrha visok je gotovo 3.5 km.

Zone 2000:  Možeš li nam nešto reći o načinu rukovođenja ekspedicijom Tien Shan 91 i specifičnostima organizacije i napredovanja, kao i trendovima koji su u tom smislu bili aktuelni tada?
Mirza Todorović:   Rukovođenje ekspedicije je bilo dobro. Nisam tada primjetio da je bilo ko bio nezadovoljan bilo čime. Nekako sam sve posmatrao sa strane i mislim da je ekspedicija bila na nivou bilo koje intrenacionalne ekspedicije u to vrijeme. Kolege is Kijeva su nas izvrsno dočekali i organizovali sve što je u njihovoj mogućnosti. U Baznom kampu smo zajedno planirali pripreme, aklimatizaciju i sam uspon. Išli smo u grupama. Do kampa 1 smo išli svi zajedno. Na kamp 2 izašao sam sa Gafom, Naimom i Šišićem. Prema kampu 3 sam krenuo sa njima trojicom ali sam se vratio u kamp 2, prespavao i slijedećeg dana vrlo rano se popeo sam na kamp 3. Tamo sam ostao da prenoćim i da se vratim u BC slijedeći dan. Za jedan dan sam sišao do Baznog kampa, što mislim da mi je bilo previše i da je najviše uticalo na moj dalji uspon. Ali šta ćeš, nema nazad. Uspon je bio jednostavan, nosiš sve sam i organizuješ sebi boravak na visini što bolje možeš. Koristili smo zajedničke šatore i kuhala. Tamo nema Sherpasa tako da je uspon "čist" i sam si odgovoran za sebe, što je velika stvar. Žao mi je što nisam vidio jednog od Kievskih alpinista koji se spustio na skijama. Volio bih da sam to snimio. 

Gafa (u šatoru) i Šiša u kampu 1. U pozadini strme padine Khan Tengrija.

Zone 2000: Materijal koji danas nudiš javnosti ima neprocjenjivu vrijednost kad je u pitanju istorijat BiH alpinizma. Fotografije takođe posjeduju izuzetan estetki kvalitet. Da li si ti kao autor zadovoljan i dokumentarnošću i tim estetskim nabojem? Kako bi to danas uradio?
Mirza Todorović:   Skoro sam završio skeniranje i "popravljanje" slajdova sa ekspedicije. Sve slajdove je sačuvao moj prijatelj Boro Ljubić (na žalost nije više među nama) i njegova žena Neda. Da nije bilo njih ne bi sada uživali u slikama sa ekspedicije. Meni sve te slike mnogo znače i mislim da pokazuju ekspediciju Khan Tengri u dobrom svjetlu. Moj najveći problem je bio što nisam imao dovoljno filmova. Šteta je što u to vrijeme nije bilo digitalnih kamera pa da mogu da snimam sve što vidim. Kada snimaš sa filmom moraš da paziš da ne potrošiš sve na početku, posebno ako tamo gdje ideš nema mogućnosti da kupiš novi film. Mislim da sam ipak dosta "pokrio" sa onim što sam imao na raspolaganju. Danas je mnogo lakše jer par "kartica" po nekoliko gigabajta može da pokrije gotovo sve. Tada sam imao manualni Nikon i baterije nisu bile problem, za digitalne kamere je problem sa baterijama kada ideš u hladna i "daleka" područja. Ponio bih sada ultra široki objektiv koji tada nisam imao. 

Atraktivna, preko 2500 m visoka sjeverna stijena Khan Tengria (lijevo). Desno od centra je Pik Chapayev (6371m). Između ova dva vrha je veliko Premeckaja sedlo (6000m) na kome se nalazi Kamp 3

Zone 2000: Primjećujemo da tebe nema na fotografijama? Da li je to vezano za tvoj karakter, ili si jednostavno žurio da što više toga "pokriješ", ne misleći na sebe? Da li imaš neku vlastitu "trofejnu" sliku sa te ekspedicije?
Mirza Todorović:  Ja nisam nikada volio da budem u "kadru", iako sam u principu u svakoj mojoj slici. Neko je jednom rekao: U svakoj fotografiji su uvijek najmanje dvije osobe prisutne, gledalac i fotograf. Tu sam negdje stalno, iza objektiva.
Teško mi je izabrati, ali mi se najviše sviđa slika gdje Gafa, Šiša i Naim prelaze veliku pukotinu i kreću na Kamp 2. Draga mi je i slika djece za stolom u kući. Trofejna slika Khan Tengria izgubljena je za vrijeme štampanja kalendara, nikad je nisam dobio nazad.

Između Pik Capajeva i Zapadnog grebena Khan Tengria leži Peremeckaja sedlo na visini od preko 6000m i vodi direktno na vrh Khan Tengri. Prilaz Zapadnom grebenu vodi preko velike sniježne strehe. Par dana prije našeg dolaska jedan Austijski penjač je poginuo ovdje, pao je sa sedla prema sjevernoj strani. U pozadini je moćna Sjeverna stijena Khan Tengrija, skoro 3000m visoka, zaledjena stjenovita strana (vidi prethodnu stranicu)

Zone 2000: Zašto si čekao toliko dugo sa objelodanjivanjem fotomaterijala vezanog za ekspediciju Tien Shan 91? Kakva je inače sudbina tog materijala, imajući u vidu da je tokom rata mnogima stradao izuzetno vrijedan fotomaterijal što su neki doživjeli kao pravu ličnu tragediju?
Mirza Todorović:  Dugo sam bio okupiran mojim ličnim problemima. Uspio sam se organizovati i kao što vidiš, slike su objavljene. Fotografije više vrijede što su starije, bar tako kažu. Mislim da je jako važno da ljubiteljima alpinizma omogućimo da vide kako je sve to izgledalo. Nije bilo tako davno ali je bilo "ono drugo vrijeme" (pričam kao kakav deda, eh, eh...). Trebalo mi je dosta vremena da obradim sve skenirane slajdove, bili su oštećeni vlagom, prašinom i dimom. Neke sam čak bio odbacio, ali sam ih vratio nazad, uloživši prilično vremena u restauraciju i mogu ti reći da vrijedi. Najviše pažnje sam posvetio slikama gdje se vide učesnici ekspedicije. Te slike su mi u stvari i najdraže. Zadovoljan sam kada ih vidim.
Žao mi je što su mnogi izgubili dragocjene fotografije. To se ne može ničim kompenzirati. Praznina ostaje. Pokušavam da sa ovim slikama ispunim dio te praznine.

Raskošni Peak Chapaev (6371) gledano iz pravca Khan Tengria (Premeckaja sedla i Kampa 3)

Zone 2000:  Ti si oduvijek bio vezan koliko za fotografiju toliko i za alpinizam (srećom, inače danas ne bismo imali ove fotografije sa Tien Shana), čini se da ti se te dvije linije i danas isprepliću. Šta ti leži blize srcu, stijena ili fotografija? Da li si tokom vremena osjećao konflikt ili smatraš da se te stvari kompletiraju?
Mirza Todorović:   Otprilike ovako, na jednom kraju razapete žice su planine, na drugoj strani fotografija. Ja stojim na sredini žice koja se ljulja i ne mogu se odlučiti kuda prije, naprijed ili nazad. Na kraju javi se dilema, šta je naprijed, a šta je nazad. Fotografija i planina se nekako isprepliću, mada, kad se sve sagleda, više sam bio u fotografiji (koncerti, putovanja, ulična fotografija, rad u klubu, izložbe...), nego u planini.

Mjesec koji se pojavljivao kasno noću, sablasno je obasjavao ledene vrhove i grebene Tien Shan masiva

Zone 2000:  Sretao si se, nakon odlaska u USA, sa nekim značajnim imenima iz alpinističke sfere. Kako bi mogao opisati susret sa, npr. Chrisom Boningtonom, jednim od najznačajnijih imena svjetskog alpinizma svih vremena?
Mirza Todorović:  Sir Chris Bonington je uvijek bio uzor za mene i šansa da ga ovdje u USA upoznam i pričam s njim je bila više nego što sam ja mogao zamisliti. Upoznao sam ga u Bishop-u, CA, za vrijeme Eastern Sierra Mountaineers Festivala. Izuzetno mi je značilo što je odvojio vrijeme za mene i što je pokazao interesovanje za situaciju u B&H. 

Iako smo imali dobru hranu cijelo vrijeme, ipak smo se vratili u Karakol gladni i žedni. Durmo, Gafa, Šiša i Zlaja "uništavaju" lubenice ispred izloga prodvnice obuće u Karakol-u.

Zone 2000: Kad danas rasmišljaš o Tien Shanu i usponu na Khan Tengri, koje osjećanje preovladava? Ima li nostlgije? Ima li žala za onim vremenom, za neosvojenim vrhom, za propuštenim prilikama? Čime te inače obogatila ta ekspedicija?
Mirza Todorović:  Svakako da ima nostalgije, bio sam mlađi :-). Neke stvari je teško zaboraviti, posebno ako su dobre. U međuvremenu se toliko toga desilo da sam izgubio taj osjećaj nezadovoljstva što se nisam popeo. Tien Shan ekspedicija je bila izuzetno iskustvo u sportskom, ličnom i kulturnom pogledu. Na kraju, želim da ti se zahvalim što si pružio posjetiocima Zone-2000 mogućnost da vide moje fotografije. Pozdrav! Mirza.

Intervju: Zvonimir Nona Tomić

Intervju sa Mirzom Todorovićem ilustrovan je fotorgrafijama
sa ekspedicije Tien Shan 91.