05.08.2025. grupa od 12 BH planinara je uspješno popela vrh Šahdag u Azebejdžanu. Ovo je najistočniji 4000+ vrh Kavkaskog gorja i koliko znam prvi pristup nekoga iz BiH.

Pišući reportažu o ovom pohodu želio sam napraviti uvod u gorje Kavkaz. Kako se o Kavkazu ne može govoriti ukratko, od uvoda je nastao samostalni tekst o gorju i regiji Kavkaz, a fotografije sam koristio sa uspona na Elbrus iz 2017. Uskoro slijedi i reportaža iz Azerbejdžana sa uspona na Šahdag.

Kavkaz

Naziv Kavkaz potiče iz latiniziranog oblika, koji su koristili starogrčki geografi i historičari. Smatra se da riječ potječe od Kaz-kaza, hetitskog imena za narod koji je živio na južnoj obali Crnog mora. Ova drevna nomenklatura odražava historijsku važnost regije: u grčkoj mitologiji gorje je bilo mjesto Prometejeve patnje, a Argonauti su tražili Zlatno runo u zemlji Kolhide (moderna Kolhidska nizina u Gruziji). Gorje je također postalo glavna kopnena ruta prema sjeveru za kulturno širenje bliskoistočnih civilizacija Plodnog polumjeseca. Narodi regije od davnina pokazuju izvanrednu etničku i kulturnu raznolikost. Uzastopni valovi naroda koji su migrirali preko Euroazije nadopunjavali su i oblikovali stvaranje raznličitih grupa u regiji. Nije iznenađujuće da se na Kavkazu govori veća raznolikost jezika nego na bilo kojem drugom području slične veličine u svijetu. Kavkaski narodi, razne etničke skupine žive na geografski složenom području planinskih lanaca, visoravni, podnožja, ravnica, rijeka i jezera, s travnjacima, šumama, močvarama i suhim stepama. Kompleks regija udomljuje više od 50 zasebnih naroda, od jezičkih zajednica sa samo nekoliko stotina govornika, pa do velikih nacionalnih skupina koje broje milione. Ova raznolikost nije novijeg datuma. Plinije Stariji je izvijestio da su Rimljani tamo obavljali svoje poslove putem 80 tumača. Arapski geografi nazvali su Kavkaz Džebel al-Alsun (al-Lisan), Planina jezika. Jezici Kavkaza pripadaju četirima porodicama: kavkaskoj, indoevropskoj, turkijskoj i semitskoj. Govornici posljednje tri grupe su migrirali na Kavkaz kroz historiju, a govornici kavkaskih jezika naseljavali su područje u ranu zoru civilizacije.

10 raznovrsnosti jezika i naroda Kavkaza

Kavkaski narodi

Kavkaski narodi su podijeljeni, poput kavkaskih jezika u dvije sjeverne grane i južnu granu. Južnjaci, koje čine Gruzijci, blisko srodni Mingreli i Lazi te Svani, čine Republiku Gruziju i žive u zapadnom Zakavkazju (Lazi žive na turskom teritoriju). Među mnogim narodima koji čine dvije manje sjeverne skupine, najbrojniji su Čečeni, koji čine većinu stanovništva Čečenske republike u jugozapadnoj Rusiji, i Kabardi, naseljeni uz slivove rijeka Kuban i gornji Terek. Među ostalim sjevernokavkaskim narodima su Čerkezi,Dagestanci, Abhazi, Inguši i Lezgi. Uz ove, postoji velik broj manjih skupina. Misteriozni, nestali narod Hazari je takođe naseljavao ovu regiju. Među turkijskim narodima su Azerbajdžanci na jugozapadu i Kipčakski Turci na sjeveru. Azerbajdžanci su miješanog etničkog porijekla, barem djelomično se sastoje od autohtonog stanovništva istočnog Zakavkazja (Zoroastrejci) i moguće od primjese naroda sjeverne Perzije. Oni su pak bili u sastavu Persije tokom vladavine Sasanida, a nakon osvajanja od strane Seldžučkih Turaka u 11. vijeku, pali su pod turkijski utjecaj. Kipčački Turci su skupina malih, ali različitih naroda, uključujući Kumike, Nogaje, Karačajce i Balkarce. Autohtoni Kumici, kao i ostali Kipčački Turci, uglavnom su muslimani. Njihov jezik je oko trista godina bio jezik sporazumijevanja cijele regije, ali u 20. vijeku ga je zamijenio ruski. Smatra se da su Nogajci nastali kao posebna skupina formirana nakon raspada Zlatne Horde. Većina su bili nomadi sve do početka 20. vijeka. Karačajci i Balkarci su neizvjesnog porijekla. Jedini semitski narodi na Kavkazu su Asirci, koji su pobjegli na ruski teritorij od turskog progona na kraju Prvog svjetskog rata i žive uglavnom u gradovima.

Regija Kavkaz

Kavkaz dakle nije samo planinski masiv već i regija koja leži između Crnog mora na zapadu i Kaspijskog jezera na istoku, a koju zauzimaju Rusija( Kabardino-Balkarija, Čečenija, Dagestan) , te Gruzija, Azerbajdžan i Armenija. Regija sjeverno od Velikog Kavkaza naziva se Predkavkazje, a ona južno od njega je Zakavkazje ili „Dalji Kavkaz“. Cijela regija, koja ima površinu od oko 440 000 km2, ipak je pretežno planinska. Proteže se prema jugu od nizina riječnih bazena Kuma i Manič (Kuma-Manič depresija) do sjevernih granica Turske i Irana te tako obuhvaća najjužniji dio Ruske federacije (uključujući Dagestan Kabardino-Balkariju, Čečeniju konstitutivne jedinice zasnovane na etničkoj osnovi) i zakavkaske republike Gruziju, Armeniju i Azerbajdžan. Sliv Velikog Kavkaza, okosnica cijelog sistema, tradicionalno je bio dio linije koja dijeli Evropu i Aziju, ali istočna granica Europe bila je predmet mnogih rasprava. Jedna široko prihvaćena šema povlači liniju razdvajanja duž vrha Velikog Kavkaza, stavljajući dio regije sjeverno od linije u Europu, a dio južno od nje u Aziju. Druga šema smješta zapadni dio kavkaske regije u Europu, a istočni dio (veći dio Azerbajdžana i male dijelove Armenije, Gruzije i ruske obale Kaspijskog jezera) u Aziju. Još jedna šema identificira rijeku Aras i tursku granicu kao liniju kontinentalnog razgraničenja, čime se Armenija, Azerbajdžan i Gruzija smještaju u Europu. Prostrane ravnice i visoravni Predkavkazja protežu se od sjevernog podnožja Velikog Kavkaza do Kuma-Manič depresije, koja se proteže od Azovskog mora do Kaspijskog jezera. Zapadno Predkavkazje sastoji se uglavnom od ravnica, poput prostrane nizine sjeverno od rijeke Kuban koja se postupno uzdiže prema podnožju planina dalje na jugu. Centralno Predkavkazje uključuje Stavropoljsku visoravan, koju karakterišu uglavnom visoravni od krečnjaka ili pješčenjaka odvojene dubokim dolinama; zonu Mineralnye Vody-Pyatigorsk na jugoistoku, gdje se planina Beshtau uzdiže na 1400 metara od okolne visoravni; još dalje na jugoistoku, planinski lanac Terek i Sundža, odvojen dolinom Alkhankurt. U ovom dijelu je i najviši vrh gorja, Elbrus. Istočno Predkavkazje je nizina koju presijeca donji tok rijeke Terek, a sjeverno, iza prostrane Nogajske stepe, rijeka Kuma. Obje rijeke ulijevaju se u Kaspijsko more.

Južno od planinskog lanca na kaspijskoj strani, Širak stepa, između Velikog i Malog Kavkaza, oštro se spušta u Kura-Aras nizinu. U središtu ove opsežne depresije rijeka Kura prima svoju glavnu pritoku na desnoj obali, rijeku Aras (azerbajdžanski: Araz). Na sjeveroistoku brda jugoistočnog Kobystana odvajaju Kura-Aras nizinu od poluotoka Abserona na kojem leži glavni grad Azerbejdžna- Baku. Na krajnjem jugoistoku proteže se uska Länkäranska nizina prema jugu između Kaspijskog jezera i planina Talish (Talysh), koje dosežu nadmorske visine veće od 2400 metara.

Zapadno od nizine Kura-Aras uzdiže se Mali Kavkaz, koji se prema jugu proteže planinskim lancem Džavahet i Armenskom visoravni koja ide prema jugozapadu u Tursku. Istočno od jezera Sevan u istočnom Malom Kavkazu, najviši vrhovi uzdižu se iznad 3600 metara, dok se planina Aragats (Alagoz), najviši vrh u lancu, uzdiže zapadno od jezera do 4090 metara. Od svojih zapadnih izvora u Armenskoj visoravni, rijeke Kura i Aras teku oko Malog Kavkaza - Kura sjeverno od lanca, a Aras južno - do njihovog ušća na istoku.

Galerija slika

Planinski masiv Kavkaza Velika barijera Kavkaskih planina uzdiže se preko široke prevlake koja razdvaja Crno i Kaspijsko more u regiji gdje se spajaju Evropa i Azija. Protežući se 1200km uglavnom od sjeverozapada prema jugoistoku, planine se sastoje od dva lanca - Velikog Kavkaza (ruski: Bolshoy Kavkaz) na sjeveru i Malog Kavkaza (Maly Kavkaz) na jugu. Planina (vrh) Elbrus u Velikom Kavkazu, s 5642 metra najviši je vrh cjelokupnog masiva. Prvi uspon na Elbrus ostvario je 1829. godine kabardinski planinar Kilar Khaširov, koji je dosegao isto

ni vrh 5621m; viši zapadni vrh prvi su put popeli 1874. godine četiri Engleza. Osim Elbrusa pažnju alpinista je privukao i centralni dio Kavkaza u Gruziji sa atraktivnim vrhovima Ušba, Šara, Kazbek. Napeta geopolitička situacija u regiji (Osetija, Ingušetija, Čečenija, Dagestan, Karabah...) nije dozvolila značajnije istraživanje centralnog dijela. Veliki Kavkaski lanac proteže se otprilike 1200 km smjerom sjeverozapad-jugoistok preko kavkaskog prevlake od poluotoka Taman, koji odvaja Crno more od Azovskog mora, do poluotoka Abšerona, koji strši u Kaspijsko more istočno od naftom bogate luke Baku u Azerbajdžanu. Zapadni dijelovi gorja su generalno viši od istočnih koji postepeno nestaju približavajući se Kaspijskom jezeru. Sjeverne padine Velikog Kavkaza nisu tako strme kao južne. Sredina masiva je relativno uska, ali njegovi zapadni i istočni krajevi imaju širinu od 160 km ili više. Glavna osa masiva sadrži, osim planine Elbrus 5642m, planinu Dombaj-Ulgen 4046 metara, Ušba 4710m u zapadnom sektoru; planine Šara 5200m, Dihtau 5204 i Kazbek 5047m, u centralnom; te planine Tebulosmta 4495m, Bazarduzu 4466m i Šahdag 4243m, na istoku. Izbočine koje se protežu sjeverno i južno od glavne ose povremeno dosežu nadmorske visine koje se približavaju 3000 metara.

Geologija Kavkaza

Strukturno, Veliki Kavkaz predstavlja veliku uzdignutu stijenu na rubu alpske geosinklinale od prije otprilike 25 miliona godina, a potom izmijenjenu novim ciklusima erozije i uzdizanja. Tvrde, kristalne, metamorfozirane stijene poput škriljevca i gnajsa, kao i graniti stariji su od 200 miliona godina, a otkriveni su u jezgri zapadnog sektora, dok su se na istoku pojavili mekši, glinasti škriljevci i pješčenjaci koji potiču iz ranojurskog i srednjejurskog perioda, prije otprilike 160 do 200 milijuna godina. Ogranci Velikog Kavkaza sastavljeni su od mlađih krečnjakla, pješčenjaka i lapora. Kolhidska i Kura-Aras nizina su strukturne depresije takođe povezane s alpskom geosinklinalom; prva je povezana s formiranjem Crnog mora, a druga s Kaspijskim morem. U Kolhidskoj nizini, ukupna površina naslaga nastalih prije manje od 25 miliona godina, narušena je u podnožju planina, izbočenjem nešto starijih sedimentnih stijena. Mlađe stijene također leže u podnožju Kura-Aras nizine. Strukture Malog Kavkaza, Tališnih planina, Džavahetskog gorja i Armenske visoravni također su nastale od nabora izdignutih s alpske geosinklinale. Dok su zapadni sektor Malog Kavkaza i Tališ na krajnjem jugoistoku uglavnom formirani od naslaga nastalih prije otprilike 50 miliona godina tokom epizode spuštanja geosinklinale.