Glavni masiv  Čvrsnice leži na desnoj obali rijeke Neretve nasuprot Prenju, odijeljen od njega kanjonom Neretve koji čini istočnu granicu planine.

Na sjeverozapadu, kraško Dugo polje Čvrsnicu razdvaja od Vrana planine, dok je sa sjevera omeđena rijekom Doljankom, koja se kod Jablanice uliva u Neretvu. Prema jugu, duboki kanjon Grabovice ulazi Čvrsnicu sve do stijene Velikog kuka, a još južnije kanjon Drežnice konačno čini južnu granicu planine, razdvajajući je od Čabulje. Apsolutnom visinom svojih vrhova, Čvrsnica je najviša hercegovačka planina.
To je veoma raznovrsna planina puna krajnosti, istovremeno divlja i pitoma, gola i šumovita, bezvodna i puna vode izvedene u šumska  korita i čatrnje. Njene visoke, surove stijene su oduvijek izazov alpinistima, a pitomi pašnjaci stanište za stada i pastire. Visoki plato visoravni Čvrsnice obiluje kraškim uvalama i krečnjačkim  stjenama, sve zagrnuto gustim žbunovima kleke, stvarajući tako jednoličan zbunjujući pejzaž. Vjetar, hladnoća, padavine i erozija krečnjačkih stijena su na Čvrsnici izvajali jedinstven kameni prsten, (hajdučka vrata) jednu od glavnih atrakcija ove planine.

Po konfiguraciji terena na Čvrsnici razlikujemo tri visinska stepena: predgorje, visoravan i gorske grebene. Predgorje počinje iz dolina pomenutih rijeka pa se širi zapadno, sjeverno i južno od njih postepeno se dižući u visinu od 200m do 1000m mjestimično i do 1200 m (Veliki kuk). Istočni dio predgorja od rijeke Neretve, mnogo je strmiji nego zapadni. Zapadne padine se postepeno spuštaju u zapadni kraj kraškog Dugog polja.Ove blage padine su idealne za zimske uspone i spust na turnim skijama, a sa ove strane planine je i makadamski put koji se uspinje sve do vojnog objekta na samom vrhu planine, na Pločnom. 13 km dužine i 800 metara uspona makadamskog puta od sela Bare do vrha je pravi izazov za bicikliste.
-Predgorje je mjestimično obraslo šumom, do 1100m bjelogoričnom, a u visini iznad 1100 m počinje crnogorica. Iz toga predgorja ponegdje se dižu strme stijene, visoke i do 400 m.
-Iznad njih nastaje visoravan sa svim kraškim obilježjima, vrtače i uvale između kojih se pojavljuju stjenovite glavice, sve prošarano grmovima kleke i rijetkim munikama. Na sjeveru razlikujemo visoravni Muharnica i Plasa, između kojih je Strmenica, uska grebenasta prevlaka sa vrhovima  Drinjača 2038 m i Oštrovača 2020 m. Sama visoravan Velike Čvrsnice položena je sjeverno od lanaca Velike i Male Čvrsnice prema Vilincu, a ima karakter sive kraške pustoši s tipom krša visokih planina. Na njoj nalazimo pojedina zaobljena pusta brda, a posebno je zanimljiv dio ove visoravni u smjeru Peštibrda, nad rubom doline Dive Grabovice.
-Gorski grebeni koji se dižu iz visoravni pružaju se smjerom sjeverozapad - jugoistok. Sežu u visinu do 2228m, te ne čine nigdje ni jednoga dola nego samo manje ili veće uvale (vale). 

 Najistaknutiji su greben Vilinca sa vrhom Veliki Vilinac i greben Velike Čvrsnice sa vrhovima Pločno, Vreliki Jelinak na zapadnom i Peštibrdo na istočnom grebenu. ( grebeni su vdljivi na naslovnoj fotografiji, takođe hajdučka vrata i Fratarska kapa-vrh Velikog kuka).
Na visokom platou Čvrsnice dominira kao toranj visoki vrh Pločno (2228m), kao i golemi greben Velikog Vilinca (2118m). Sa platoa se može samo naslutiti da se stijene Velikog kuka i Peštibrda (2039m) strmo ruše u dolinu Neretve. Sa padina spomenute Strmenice, pružio se strm jezičac između kanjona Neretve i Grabovice koji se protegao do sredine doline sve do Crnog vrha, s kojim zatvara jedan od najljepših i najvrletnijih predjela- Radavu. Obrasla šumom munike, a iz nje vire glavice neobično smiono izdignutih stijena. Tu nalazimo visoke, izrešetane stijene, duge jaruge koje prelaze u vrtače, zatim široke terase, na kojima se uzdižu tumbasti Medvjed i Preslica, s kojih se otvaraju romantični pogledi na Divu Grabovicu.

Prvi gorski lanac koji srećemo sa sjevera  je Vilinac. On se u vitkoj liniji pruža od sjeverozapada prema jugoistoku s nekolikim zaobljenim vrhovima. Prema sjeveru, spušta se ovaj lanac u dosta širokim točilima prema Muharnici. Prema jugu se njegove gole strane spuštaju u visoravan Čvrsnice. Na ovom grebenu su vrhovi  Mali i Veliki Vilinac 2118m. Svojom visinom i centralnim položajem dominiraju ovi vrhovi nad cijelim sklopom planine pa su sa njih pogledi lijepi i daleki. Vrh Trinjača ili Drinjača se nalazi u sjeveroistočnom dijelu planine, na grebenu iznad Strmenice. Nadvio se odmah iznad najpoznatije atrakcije na Čvrsnici, čuvenog kamenog prstena hajdučka vrata. Greben se visokom liticama Strmenice sa sjeverne strane zatvara dolinu Grabovice, a prema istoku se strmo ruši u samo korito rijeke Neretve. Vrh Velika Oštrovača se nalazi istočno od Drinjače na grebenu iznad Strmenice, prema visoravni Plasa. Velika Oštrovača je najistočniji vrh na ovom grebenu.
Južne grebene planine čine Velika i Mala Čvrsnica.
Na Velikoj se Čvrsnici razabiru dva paralelna grebena, jedan zapadni, drugi istočni. U zapadnom, višem lancu, nalazi se i najviši vrh planine Pločno 2226m, a tu su još i i neizrazit vrh Ćuprija 2101m, te vrh Kapci 2156m u neposrednoj blizini Pločnog iznad golemog sipara kojim se uspinje planinarska staza za Pločno. Prema jugu ovog grebena je cijela skupina vrhova oko vrha Veliki Jelinak 2170m. Prema sjeveru ovog grebena je Ivina kosa sa neimenovanim vrhovima iznad 2000, a iznad Blidinjeg jezera na zapadu završava vrhom Jelenak 1806 m. Greben Velike Čvrsnice je, zapravo niz vrhova bez ijednog vitkog oblika
U istočnom, nižem grebenu dominira vrh Peštibrdo 2039 m. Svi vrhovi u ovom sklopu nalaze se na sjevernom rubu, a ruše se točilima u visoravan Velike Čvrsnice, koja se pruža sve do podnožja Vilinca.
Između Peštibrda i Vilinca je visoka litica Velikog kuka koja zatvara dolinu Grabovice sa zapada, dok južnu stranu doline zatvaraju, takođe impozantne Mezića stijene. U ovim velikim stijenama, (Veliki kuk  je masivna, zadivljujuća, 1000 metara visoka stijena)  izvedeni su prvi veliki alpinistički usponi u BiH. Plejada Bh alpinista se okušala u ovim stijenam počevši od Josipa Sigmunda,Drage Entrauta, Brace Zahirovića, Ilije Dilbera, Muhameda Šišića, Alije Vatrenjaka, Redžepa Grabusa, Muhameda Gafića pa do r. Armina Gazića. Danas, paralelno sa liticom Kuka postoji osigurana planinarska staza (via ferata) koja ide strmim stjenovitim kanjonom iz kojega se skuplja voda u potok Grabovica za čiji su nastanak najzaslužniji veterani penjanja Braco Zahirović i Zdravko Raštegorac.
Visoravan Male Čvrsnice pokrivena je glomaznim brdima, između kojih su velike karsne uvale s brojnim vrtačana i škrapama, a sve obraslo mjestimično gustom klekovinom. Ova se visoravan spušta  prema rubu doline Drežanke. Na južnom rubu, iznad Drežanke, visoravan se spušta u dvije terase čije se ivice ruše preko 1000m u dubinu.U nastavku teksta zapisi sa uspona na Vilinac, Peštibrdo, Pločno i Veliki Jelinak.
Vilinac iz Grabovice, 2008. godine 
Uspon počinjemo iz sela Grabovica Tako što na suprotnoj strani sela treba pronaći stazu koja nakon prolaska pored uređenog odmorišta sa kamenim klupama ulazi u šumu. Šuma postaje veoma gusta i kroz nju vijuga lijepa markirana staza. Nakon jednog sata doći ćemo do hair vode sa koritom. Oko 45 minuta od ove vode je i drugo slično korito sa vodom. Za sljedećih pola sata dolazimo do kolibe na Žljebu 1092m. Ovdje svakako treba napraviti pauzu odlazeći na vidikovac gdje je klupa između munika i nezaboravni pogled na korito Grabovice, te Mezića stijene i gromadu Velikog kuka. Staza dalje nastavlja serpentinama kroz šumu i za sljedećih sat i po dolazimo do lovačke kolibe na Tisama 1390 m. Koliba ima čatrnju, a može prespavati 8 ljudi. Ispred kolibe je lijep sto sa klupama, pogled na Strmenicu na čijem su vrhu Hajdučka vrata, te na Prenj sa dominantnom Cetinom. Sa Tisa staza ubrzo izlazi iz bukove šume, krivudajući dalje Strmenicom, provlačeći se između crnih borova koji tu mirišu kao nigdje drugdje. Za 2,5 sata se dođe do kamenog prstena izdubljenog na rubu ponora-čuvenih Hajdučkih vrata. Sad smo došli na visoravan i tu se otvaraju mnoge mogućnosti: lijevo, pored jezerca Crvenak, stazom do doma ispod Velikog Vilinca za malo jače od sata, na Plasu preko Trinjače desno, ili povratak i noćenje u kolibi na Tisama. Samo 5 minuta iznad hajdučkih vrata je potrebno za uspon na najbliži vrh, 2038 m visoku Trinjaču. Sa Trinjače, u smjeru Plase, markiranom stazom za desetak minuta možemo doći do vrha Velika Oštrovača.

Vilinac preko Muharnice 2009. godine

Veliki Vilinac se nalazi u masivnom grebenu na sjevernoj strani planine. Greben se iza pojasa šume sa sjevera proteže  od Sovićkih vrata do skijališta Risovac. Najlakši pristup vrhu je sa istočne strane preko Prigona. U podnožju ovog vrha sa južne strane se nalazi planinarski dom Vilinac. Do doma se može doći  via ferata preko Velikog kuka, iz Grabovice preko Strmenice i Hajdučkih vrata, sa skijališta Risovac, a najlakše sa puta za Vitllenicu koji ide sa Sovićkih vrata preko Muharnice.
taza spočetka vodi kroz crnogoričnu šumu na čijem je drveću dobro vidljiva planinarska marka. Za manje od pola sata šuma postaje rijetka i postepeno prelazi u klekovinu. Na tom prelazu postoji manji uspon koji nas izvodi na čistinu sa koje se po prvi put u pravcu juga ugleda veliki greben Vilinca na horizontu. Ovaj prilično ravni dio se po karti naziva Vala (Zaglavlje). Nastaviti utrtom stazom kroz Valu u čijem središtu postoji katun ili stočarska kamena koliba sa lijepim crnim krovom.  Na kraju Vale staza se naglo izdiže penjući se da prođe sedlom između dva vrha: Stog i Sedlo. Do ovog sedla potrebno je otprilike 90 minuta. Sad je već greben Vilinca nadohvat ruke. Ovdje je između nas i grebena samo ravnica obrasla klekom. Ipak, staza vodi na prirodni ulaz na greben, dakle lijevo na Prigone gdje se i spaja sa stazom koja vodi na Vilinac sa Hajdučkih vrata. Od ovog spoja i izlaska na greben, do vrha Vilinca treba još nekih 30-40 minuta. Čim se izađe na greben već tad provire vrhovi Prenja sa kojih je teško odvojiti pogled. Hodanje grebenom je nešto što ja najviše volim, sa svakim korakom, vidici se šire na sve strane.  Pogled sa vrha Vilinca je  je zaista poseban. Ne znam da li ijedan vrh u BiH nudi više: vide se sve planine na ogromnom prostoru od Maglića i Volujaka na istoku, preko Vlašića na sjeveru, Dinare na zapadu te greben Pločnog i Čabulje na jugu. Uz to i moćno lice Prenja. Pogled je to koji svojom ljepotom oduzima dah, pogotovu ako se sve to gleda početkom ili sredinom jeseni. 

Galerija slika

Peštibrdo  2015.

Peštibrdo je  prilično izolovan vrh pored kojeg ne prolaze svima znane staze, te je stoga rijetko posjećen. Nalazi se  na liticama koje sa južne strane zatvaraju dolinu Grabovice, iznad Mezića stijena, Velikog i Malog Medvjeda. Sa sjeverne i istočne strane čvrstog stjenovitog grebena Peštibrda su divne visoke litice, prema jugu je gustom klekom obrasla Mala Čvrsnica, tako da jedini normalni pristup do vrha mora ići sa sjeverozapadne strane. Vrh je udaljen od uobičajenih i dobro poznatih staza po Čvrsnici i zato je slabo posjećen. Na godišnjem nivou, sigurno više ljudi pristupi na Mont Everest nego na ovaj usamljeni vrh. Markacije gotovo da nema, teren je zahtjevan, orijentacini problemi se pojačavaju kod izlaska na klekom obrasle padine završnog grebena....Zato ćemo uspon podijeliti na dva dijela, prvi do doma na Vilincu koji je opisan u usponu na Vilinac. U domu ćemo ćemo prenoćiti, a zatim rano ujutro na Peštibrdo, pa posllije toga povratak skroz do Vitlenice. Uspon prema Peštibrdu od doma Vilinac, ispočetka ide markiraniom stazom za Pločno. Nakon malo više od pola sata, odmah ispod Peharovih stanova,  napuštamo stazu za Pločno i skrećemo lijevo nizbrdo za Peštibrdo (oznaka na kamenu). Pratimo rijetke piramide od kamenja, pokoju izblijedjelu marku, nastojeći upamtiti detalje sa staze koja ide kroz jednoličan, zbunjujući, kraški pejzaž. Staza se i dalje spušta niz dolove u Kulidžanov stan, a odatle se nakon jednog sahata penje kroz rijetku klekovinu prolazeći pored ostataka nekadašnje žandarmerijske stanice (lovci na švercere duhanom).Teren postaje više stjenovit, a staza se uspinje uz jugoistočnu padinu Zelene glavice prema sedlu...Sat vremena od Kulidžanovog stana, preko stijene i kamenih ploča, te prirodnog kuloara između stjenovitih blokova ulazimo u amfitetar sa Ledenim jezerom u njegovom dnu. Jezero je okruženo zelenom travom i djeluje potpuno nestvarno u ovom ljutom i surovom hercegovačkom kršu. Čarolija. Od jezera, desno uz sipar izlazimo na greben Peštibrda. Suprotna (južna)  strana grebena je obrasla gustom klekom koja se ponegdje penje i do vrha grebana stvarajući neprohodna polja. (Ova gusta klekovina je gotovo nestala u požarima do 2024.g). Skrećemo nalijevo pronalazeći stazu između kleke uz poneki kameni čovuljak koji nas uvjerava da smo na dobroj putanji. Staza se malo spušta desno kroz kleku i ponovo izlazi na vrh grebena malo prije prvog sedla. Sa sedla  bridom izlazimo na  vrh sa kojeg prvi put vidimo vrh Peštibrda na kraju ovog grebena. Staza ponovo prolazi desno kroz kleku, pa onda prelazi na lijevu (sjevernu) stranu grebena dok ne izađe na poslednje sedlo prije završnog uspona. Nakon 3 sata i 40 minuta stojimo na vrhu Peštibrda 2039m. Pogled na stjenovite strme litice Čvrsnice i prava nedirnuta divljina nas ostavlja bez daha. U povratku, 3 i po sata do doma, pa onda još 2 i po do Vitlenice, sa prvim mrakom.

Pristup iz Masne luke: Pločno 2008. i Veliki Jelinak 2016.

Po dolasku u Jablanicu iz smjera Sarajeva treba na semaforu skrenuti desno, pa ponovo desno prateći oznake za Prozor.Vrlo brzo treba skrenuti nalijevo prateći oznake za ski centar Risovac i Blidinje jezero. Nakon prolaska Kosnih luka, Doljana i Sovića  na par kilometara prestaje asfalt koji se ponovo pojavi prije samih Sovićkih vrata.(dionica je danas potpuno asfaltirana)
Od Sarajeva tačno 100km. Kad se prođu Sovićka vrata nastaviti ravno, proći motel Hajdučka vrlet i paziti na skretanje lijevo označeno kao Masna luka. Put je asfaltiran sve do parkinga ispred crkve u Masnoj luci.Crkva djeluje pomalo nestvarno, okružena šumom koja na horizontu prelazi u planinske visove.

Polazna tačka:                  Crkva u Masnoj luci                                  1150m nmv
Visinska razlika:                                                                                  1080m
Vrijeme do vrha:                                                                                 5 sati (V.Jelinak)

Pločno, najviši vrh Čvrsnice se nalazi u zapadnom dijelu planine na masivnom visokom grebenu Velike Čvrrsnice. Početak ovog grebena dominara sa južne strane Blidinjeg jezera, počinje Ivinom kosom sa kotama 2292, 2192, a  sami vrh je zbog svoje visine vidljiv sa puta kroz Dugo polje. Na vrhu je odavno izgrađen vojni objekat do kojeg se može doći lošim makadamskim putem sa južne strane planine od Posušja.
Vrh Kapci je na isturenom grebenu koji se od Pločnog nastavlja na jugoistok sve do vrha Veliki Jelinak. Kapci sa vrhom Pločno zatvaraju gornji rub amfitetara u kojem se nalazi veliki sipar pod vrhom Pločno.
Veliki Jelinak je na južnom kraju grebena, visoki plato na kojem su još i bezimene kote 2154, 2065 i 2038. Na Veliki Jelinak se može doći i sa istoka od planinarskog doma Vilinac ili sa juga iz doline Drežnice preko Male Čvrsnice. Odakle god da krenete vrh je dalek i zato je rijetko posjećen. Šteta, divna je to divljina. (challenge 2000+ je ovo promijenio)
Planinarska staza polazi iz neposredne blizine jezera, od franjevačkog samostana i crkve u Masnoj luci i odlično je markirana.
Kod našeg prvog uspona na Pločno 2008. godine, bilo je nekoliko dilema na stazi, ali sad su sva raskršća odlično obilježena putokazima i satnicama. Nakon laganog uspona kroz šumu slijedi mali spust i izlazak na livadu Borićevac 1227m. Ovdje se spaja i staza koja dolazi sa Blidinjeg jezera. Staza sa livade ulazi u klekovinu  i ovdje počinje prvi značajniji uspon, a cijelo vrijeme iza leđa puca pogled na cijeli Vran i Dugo polje. Nakon 1h 30min dolazi se na ravniji krševiti teren sa mnogim vrtačama i uvalama iznad kojih strše stijene obrasle rijetkom klekovinom. Sad nam je otvoren pogled na greben Pločnog sa naše desne strane... Slijedimo stazu preko Stanina i za sljedeći sat smo na vrhu Papuč drage gdje je sa lijeve strane uklesan spomenik Majci mira. (nakon 2h). Nakon još jedno pola sata staza se razdvaja: pravo preko visoravni Čvrsnice za Vilinac, a desno na greben prema Pločnom. Staza nas grebenom vodi do ispod strmog sipara kojim se nastavlja uspon na Pločno. Završni uspon je uz sipar i mnogo je lakši nego što izgleda iz daljine. Uspon uz sipar traje oko 25 minuta.  

Iz planinarskog dnevnika 2016.

Usponom uz zasniježeni sipar, nakon četiri sata stojimo na grebenu na kojem vjetar napravio smetove snijega. Na vrhu je veliki vojni objekat koji malo kvari kompletan utisak. U objektu je uvijek ljubazna posada i kod njih se može okrijepiti i upisati u svesku. Do vrha Kapci  se stiže za desetak minuta lagane šetnje grebenom preama jelinku u smjeru jugoistoka. Vrh Ćuprija se nalazi zapadno od vrha Pločno i posljednja je uzvisina, nakon koje se teren spušta u dolinu prema cesti za Posušje. Vrijeme je vedro pa na kraju grebena vidimo Veliki Jelinak. Treba  samo pratiti smjer pružanja grebena, sve dok na dođemo na najviši vrh. Konfiguracija terena je takva da je teško držati visinu. Povremeno se moramo spuštati i penjati, zaobilazeći vrtače, kleku i strme stjenovite ploče. Nakon 45 minuta uzitka dohvatili smo, poslije Pločnog, najviši dio grebena i na njemu najvišu tačku: Veliki Jelinak 2170m.
U povratku idemo istim putem niz sipar pa stazom sve do Papuč drage. Spustivši se niz Papuč dragu, na kamenu primjećujem oznaku  M.L .1h30, (Masna luka). To je za mene novost, znači da postoji nova staza niz Papuč dragu do Masne luke! Ovom trasom sigurno nema uspona, već konstantni spust do Masne luke. Staza je lijepa, vidi se  nedavno prosječena. Brzo smo 200 metra niže, kod oznake Pršulje 1627m. Ovdje je raskršće na stazi koja iz Masne luke vodi za Vilinac preko Malog Vilinca i za Pločno, odakle mi dolazimo. Poslije Pršulja, staza ulazi u lijepu bukovu šumu i nagib se povećava, nije se lahko popeti pomišljam...Brzo gubimo na visini i u sumrak smo na livadi u Masnoj luci...