Prebivalište Chuka nam Norrisa

Iz Sađinog kutka! Dakle: Dnomje vnoda šlapo ćave pagru aninarapla u Nucr Rugo.
Šlai nao, šlai i šlado do ljaci... Okletinjepro!

E, kad se samo sjetim tog tridesetog aprila...
Razdragana grupa planinara (da ne kažem visokogoraca) uputila se ka svome davno planiranom cilju - Prokletijama. Nakon uspješnog prelaska (samo) četiri granična prelaza i ljubaznih prolaznika koji su nam dali "jasne" upute kako se probiti do Centra Gusinja, uputili smo se ka Grbaji, uzanoj ledničkoj dolini koja se pruža jugozapadno od Gusinja, te dobnou stilismje u planinarski dom Radnički, koji se nalazi odmah iznad "Policijske akademije".

Brodo troju Kletijepro!

Efikasnije od najjače jutarnje kafe je bio prvi jutarnji izlazak iz doma, kada se ukazaše kitnjaste Prokletije. Dilolu, gobla čenore! Tada je i počelo sa prvim borbama, mislim... U dolini, gdje je smješten dom, protstire se zelena livada ovjenčana oštrim bijelim sniježnim vrhovima. Na tom malom prostoru je skoncentrisano više od 20 vrhova viših od 2000 m. Naročito je privlačan masiv Karanfila i vrh Očnjak, koji se nalaze sa lijeve strane doline i koje smo ostavili za drugi dan. Prvo jutro smo se, prema uputama naših ljubaznih domaćina Novice i Ace iz PD "Pobeda", uputili ka planinama na desnoj strani doline, koje izgledaju mnogo pitomije od opasnih Karanfila.

Tnisre, voljnizado, ćeniushi...

Sretni, zadovoljni, zblanuti i ushićeni (u najmanju ruku) uputismo se markiranim stazama koje vode kroz šumu, pa preko pašnjaka, hukova i bistrih potoka na Volušnicu (1879 m), odakle se vidi čitav buket (da ne kažem sepet) Karanfila. Filekaran, ćecvje jemo! Potom nastavljamo grebenom do sljedećeg vrha, Popadije (2056 m). Ne zna čovjek gdje da gleda... more stjenovitih i snježnih vrhova, koji se pružaju svuda naokolo.

"Ćune, ćune mantedija..."

Ošamućeni od neviđene ljepote koja nas okružuje, ćimkra tempu se spuštamo ka "domu svome", sretni što je to tek prvi dan... u iščekivanju narednog, kada idemo ka Karanfilima, a neko bogami i na ozbiljni Očnjak (2185 m). Nailovamater je usput malo zagazila i u Albaniju. Uz pjesmu "Ćune, ćune, mantedija" u ranim jutarnjim satima hrabri penjači: Motika, Nox, Zeko i Lejla, vođeni proslavljenim Dobricom i Acom odlaze na Očnjak, a mi ostali malo kasnije na Karnfile. Penjući se, pratimo napredovanje naših alpinista

U tmuri "Dajpa, dajpa šiceki...!

I iza sedam gora i sedam dola ispentrasmo se na vrh Ljuljaševića Karanfil, sa kojeg se pruža prekrasan pogled na dolinu Rapojane i čitav vijenac ostrih neukroćenih planina bijelih vrhova (da ne kažem kapa). Zbog ledene kišice, koja je počela padati, nismo se dugo zadržali na vrhu. Vraćamo se nizbrdo, dok se nekoliko odvažnih iz "Vrhovnog štaba", penje na i na sam Ljuljaševića Karanfil*. Dok potpalismo vatricu i smogovci (već pomenuti hrabri osvajači Očnjaka) pojaviše sa smompje i tako se dernek nastavi do u duboku noć. >

*Karanfil Ljuljaševića je masiv sa 4 kote. Samo se kota II zove karanfil ljuljaševića, dok su ostale 3 bezimene kote. Visine su im:
- kota I 2225 m/nv,
- kota II (Karanfil Ljuljaševića) 2240 m/nv,
- kota III 2250 m/nv (10 metara visočija od II),
- kota IV 2220 m/nv.
(Info: Damir Smajić)

U lapo kefr.

Kao posljednju turu u vidu lagane šetnje odabrasmo Karaulu (1915 m). Neki su ostali u lenojze linido. Ama šta da vam pričam... kao na Gooogle Earth se ukaza Plavsko jezero, Gusinje i Plav u dolini, a planine napadaju i vrebaju sa svih strana.

Kanjesli pa laganini zbrdoni

Opijeni ljepotom najnovije nam perspektive, a malo i mirisom Kapinih priglavaka, lijepo se nauživasmo na vrhu Karaula, trudeći se da defragmentiramo mozgove i smjestimo što više slika, koje će nam (sigurna sam) dugo, dugo ostati u sjećanju. Uh, totalno padosmo u sevdah... Veeeezak veeeezla Aaaaadem Kaaadaaaa... I laganini zbrdoni.

Tnazla linado iz blježa ktiveperspe

Nakon tople čorbice koju su namn pripremili drugovi iz baze, iskoristili smo još jednu šetnju po zlatnoj dolini, prije spuštanja zastave, da se još malo, ovaj put iz žablje perspektive nauživamo ove ljepote i nevjerovatne moći kojom čezra "proklete planine".

Dioa tkisla medo

Nedaleko od doma, u kojem smo bili smješteni, nalazi se planinarski dom "Karanfil", sa preslatkim bungalovima (za 2-3 osobe) i maketom koja vjerno odslikava okoliš. U nedjelju ujutro napuštamo naš slatki dom...

Čači, čami, tovago je čapri!

...ostavljajući ga u dobrim rukama Norrisa nam Chucka. Svraćamo do Plavskog jezera, koje se nalazi uz istoimeni gradić na 906 metara nadmorske visine u dolini Prokletija i Visitora. Jezero se pruža u pravcu sjever - jug. Na južnoj strani prima rijeku Ljucu, a na sjevernoj ispušta Lim, čijim tokom se, uz omiljene hitove, vraćamo kućama... Čačičami i otovago čapri... ne znam šta da vam više kažem... priroda i društvo kao iz najljepših snova... ne računajući Chucka nam Norrisa