Boravak u planini za sve nas je beskrajno uživanje u slobodi prostora, istraživanju fantastičnih netaknutih predjela, nevjerovatnih slika i boja. Slatki umor u nogama, zadivljenost prizorima koje vidimo svuda oko nas dok udišemo oštri planinski zrak, iznova nas vraća u planinu i podstiče da istražujemo stalno nove predjele i tražimo nove izazove.

Nakon što se stekne iskustvo po našim lijepim gorama, želja da se usavršavamo, obrazujemo i saznajemo nas vodi i dalje. Naši pogledi i stremljenja su uprti u kolijevku alpinizma, mjesto gdje je sve počelo...Nama najbliže Julijske i Kamniške alpe u Sloveniji, Mont Blanc, švicarske alpe, Dolomiti... Sve to spada među najljepše planinarske destinacije u Europi. Dramatična prirodna ljepota ovog planinskog lanca je svjetski poznata, turistička ponuda sa  mnogobrojnim vrhunskim skijalištima, uključujući i  nekoliko Zimskih olimpijskih igara, privuče preko 50 miliona posjetitelja godišnje.

Srećom po nas, postoji još jedan planinski lanac koji nudi daleku, osamljenu alternativu turističkim gužvama Dolomita ili švicarskih Alpa.

Prokletije ili na albanskom Bjeshkët e Namuna pokrivaju veći dio sjeverne Albanije i šire se preko granica susjednog Kosova i Crne Gore. Sa prijetećim imenom, ovi su impresivni vrhovi savršeni za planinare koji žele istražiti pravi skriveni dragulj, mjesto gdje moderni život tek treba zavladati. U ovom pograničnom području dvije nekadašnje rivalske komunističke zemlje tragovi prošlosti još uvijek se naziru u graničnim karaulama sa crnogorske i betonskim bunkerima sa albanske strane.

Prokletije su savršeno mjesto za bijeg od gužve i pronalazak veličanstvene osame u malim kamenim selima, među brutalnim, visokim stjenovitim liticama i strmim pašnjacima prekrivenim cvijećem. Gdje god se okrenete naći ćete prelijepe doline, slikovite slapove i zadivljujuće panoramske poglede, te strme, strme litice na sve strane. Lahko je onda shvatiti zašto Prokletije nazivaju albanskim alpama i   smatraju jednim od najljepših europskih tajnih blaga. Avantura u Prokletijama pomalo je poput vraćanja u prošlost u svijet konjskih kola, pastira i krvne osvete, bez jakog Wi-Fi signala i mobilnog interneta. Ali ako ste voljni isključiti se i prihvatiti sporiji, tradicionalniji način života, onda vas čekaju zaista spektakularna iskustva.

Galerija Slika

Za kratko upoznavanje sa  masivom Prokletija slike su poredane hronološki i prate razvoj teksta . Susret s Prokletijama započinje vožnjom na krajnji istok Crne Gore. Naravno da treba spomenuti i prave crnogorske bisere poput Durmitora, Moračkih planina, Maganika ili Komova, ali put nas vodi dalje, u podnožje Prokletija sa sjeverne strane gdje su se ugnijezdili gradovi Plav i Gusinje. Crnogorski, sjeverni dio Prokletija možemo podijeliti idući sa zapada, na grupe:
-Trojan sa vrhovima Mali Trojan 1962m i Veliki Trojan 2190,
-Volušnica sa vrhovima Karaula 1916m, Popadija 2057m Talijanka 2056m i Maja e Can 1876m. Zadnji vikend u julu, u sklopu Hamdovog memorijala se organizuje pohod na Volušnicu. Odlična prilika za upoznavanje sa morfologijom sjevernih Prokletija uz prelijep pogled na dolinu Grebaja, na zapadno lice Karanfila, Očnjak i atraktivna Šuplja vrata- još jedna od znamenitosti na rubu grebena Karanfili. Na memorijalu se pravi kružna tura preko vrhova Popadija 2057, Talijanka 2056, Maja e Can 1876. Po povratku se možete uvjeriti u gostoljublje domaćina uz odličan planinarski grah i domaće pite.

-Karanfili sa vrhovima Sjeverni 2460m i Južni Karanfil 2441, Karanfil Ljuljaševića 2224, Vezirova brada 1781m. Ispred Karanfila, gledano iz doline Grebaja dominira Matterhorn sjevernih Prokletija, vrh Očnjak. Šuplja vrata su još jedna od znamenitosti grebena Karanfila. Iz doline Grebaja počinje i pristup na najviši vrh Karanfila-Sjeverni Karanfil, na albanskom poznat kao Maja e Baljs. Odmah iz doline počinje brutalna strmina koja ne popušta sve do izlaska na sedlo odakle slijedi jako eksponirana traversa i uspon do vrha sa istočne strane stjenovitog grebena. Pogled nehotice završava daleko ispod nas u sljedeću malu dolinu- Ropojana. Karanfili, tako imaju centralno mjesto u Crnogorskom dijelu Prokletija  razdvajajući svojim strmim, dugačkim liticama dolinu Grebaje od doline Ropojana.

-Uspon na Očnjak takođe počinje iz Grebaje, putanja se odmah u dolini odvoji od staze za Karanfile i nastavlja se veoma strmim terenom prema podnožju vršnog, stjenovitog dijela. U završnom dijelu je u stijene pričvršćena čelična sajla koja može služiti za osiguranje i za pridržavanje na stmijim dijelovima. Nije loše kod sebe imati uže i iskoristiti ga za spuštanje na mjestima gdje je  strmi teren na prilazu stijeni prekriven sitnim nestabilnim kamenčićima.

-Grupa Bijelić sa vrhovima Belić 1804, Kulj Brešnik 1995,  katun Roman najviši u Prokletijama na 1900m, Brian i Bunsit 2033, te Maja Rosit 2524m. Uspon na Maja Rosit bit će opisan u nastavku.

-Grupa Kolate sa vrhovima: Zla Kolata 2534 m  (Kollata e Keqe), Dobra Kolata 2526 m ( Kollata e Mirë)  i Ravna Kolata 2556 m ( Maja e Kollatës). Uspon na Kolate počinje iz Vusanja i to je dugačka šetnja preko katuna Zarunice i Fuš Sirma do početka ozbiljnijeg uspona. Preko Bora na sedlo Ćafa Prosilopit i onda dalje na Kolate.

-Ultimativni cilj onih koji žure i dolaze iz daleka je najviši vrh Prokletija Maja Jezercë. Do vrha je dobro markirana i utrta staza koja polazi iz doline Ropojana, pa preko karaule Zastan ide prema jugu prelazeći crnogorsklo-albansku granicu. Buni Jezerce je lokacija pogodna za postavljanje šatora i uživanje u blizini jezera i okolnim vrhovima. Time se uspon na Maja Jezercë produži na dva dana. Zbog strmih stijena pod vrhom, staza je kao i većina ostalih u Prokletijama označena kao teška (crna).

Dvije prelijepe doline karakterišu sjeverni dio Prokletija: Grebaja oivičena visovima Volušnice sa zapada i strmim liticama Karanfila sa istoka, te Ropojana kojoj su Karanfili sa zapadne strane, a Bjelić sa istočne. Veći dio masiva Prokletija ostaje južno i u potpunosti pripada Albaniji. Zasada, spomenimo samo dvije prelijepe doline iz kojih obično počinju usponi na vrhove Prokletija. Sa vrha Maja Jezerce pogled prema jugu pada na predivnu dolinu Teth. Selo Theth jedno je od najboljih mjesta za boravak ako planirate temeljito istražiti planine sa albanske strane. Sa vrha Maja Rosit se vidi i najpoznatija i najveća dolina cijelog lanca -dolina Valbona.

Za pristup na svaki od vrhova u Prokletijama se treba dobro psihofizički spremiti, biti trezven i oprezan, jer svaka greška može biti fatalna i tako opravdati naziv lanca. Radi lakšeg poimanja strmina, navodim primjer sa uspona na Očnjak gdje je ukupna dužina treka jedva 2700 metara, a za to vrijeme se savlada uspon od 1050metara!

Uspon na Maja Rosit 2524m

Početna tačka: Karaula Zastan 1350m

Visinska razlika  ++1200m

Vrijeme do vrha 3h30

4.10. petak

Već nekoliko dana pratimo vremensku prognozu za Prokletije. Naš odavno planirani termin za uspon na Maja Rosit je subota 05.10. Prognoza se mijenja od potpune kiše do pojave malog prozora vedrine u subotu ujutro, koji se na našu radost, sa svakim „up to date“ sve više širio. Velika želja da idemo je prevagnula i u četvrtak rezervišemo smještaj kod Gazmenda. U petak je osvanulo kišno jutro, najnoviji update za Prokletije je obrisao prozor vedrine, prognozirana je kiša naredna dva dana. Ne odustajemo, puni optimizma i vedrine krećemo. Dok prolazimo putem od Čajniča prema Pljevljima pristižu prve slike i vijesti o strašnim poplavama, bujicama i žrtvama iz Donje Jablanice i okoline. Prozovemo naše prijatelje iz Jablanice da se uvjerimo da su dobro i na sigurnom, pa sa malim olakšanjem nastavljamo put. Nakon pauze za kahvu i džumu u Husein pašinoj džmiji u Pljevljima, nastavljamo vožnju prema Bijelom Polju, a onda dolinom Lima kroz Berane, Andrijevicu, Plav i Gusinje stižemo na naše odredište: apartmani Vuhtaj u selu Vusanje, kod našeg ljubaznog domaćina Gazmenda. Apartmani se nalaze na rubu sela, iznad raskršća za Kolate i Ropojanu. Kiša je upravo prestala, zemlja dobro nakvašena, vodotokovi nabujali, a Gazmend nam govori kako je cijeli dan grmilo i sijevalo iznad planina. Polazna tačka uspona na Maja Jezerce i Maja Rosit je karaula Zastan. Od Vusanja do karaule Zastan se ide vrlo lošim makadamskim putem. Ako ne dolazite pravim terenskim autom, imate opcije da ovaj dio puta pređete pješice i tako produžite trek za 6,5 km u jednom smjeru! Uobičajena cijena za vozača i terensko auto u jednom smjeru je 60 EUR. Gazmend nam dogovori sa našim vozačem Drenom prevoz u oba smjera za 100 EUR. Polazak je sutra u 6h00, a na Zastanu nas čeka u 16h00.

Plan je da pravimo kružnu turu. Uspon strmim padinama grebena Rasat prema vrhu Brian i Bunsit do sedla odakle se spajamo na staru stočarsku stazu iz katuna Roman prema sedlu Ćafa Forumit. Toponim Rasat koristim iz topografske karte. Domaćini cijeli ovaj dio jednostavno zovu Roman po katunu koji se nalazi u srcu Bjelića.

U povratku bi išli albanskom stranom od sedla Ćafa Forumit prema Valboni i onda se odvojili desno prema istoku i kolibi Zastan. Analizu sam napravio na osnovu topografskih karata i fotografija napravljenih prilikom uspona na Maja Jezerce. Tada se javila i želja za Rosnim vrhom.

Sinoć smo razgovarali sa lokalnim vodičem o našem planu i on nas je upozorio da prilikom povratka i napuštanja staze za Valbonu pazimo da idemo više lijevo od našeg plana, sve do Korita i tek onda se spuštamo prema stazi iz Zastana. Ovom putanjom bi izbjegli ružan teren i strme litice koje se pojave iznenada. Još uvijek traje potraga za Litvancem koji je na Maja Rosit krenuo sam prije dvije sedmice. Zamolio nas je da malo razgledamo naokolo ne bi li uočili bilo kakav trag.                                                                                                                                                                          

05.10. subota

Nakon jutarnje kahve, uzbudljiva vožnja starim landroverom, put mjestimice pokriven velikim lokvama nakon jučerašnjih padavina. Ropojana spava prekrivena gustom maglom. Tačno u 7h00, sa ruksacima na leđima i osmijesima na licima krećemo.

Sa Zastana staza prolazi pored korita sa vodom i ulazi u šumu. Nakon par minuta se nadesno i uzbrdo odvoji krak staze prema Maji Jezerce, a mi nastavljamo pravo. Na kamenu je natpis Maja Rosit. Ubrzo izlazimo iz šume približavajući se strmom grebenu sa naše lijeve strane. Nakon pola sata hoda, na  visini od oko 1520m je slabo markirano odvajanje nalijevo koje nas vodi željenom putanjom uz strmi greben Rasat. Naš cilj je sedlo na lijevom kraju ovog grebena. Sunce obasjava okolne vrhove i nagovještava uživanje u vidicima koji nas tek čekaju. Staza je postaje ugažena jednostopica koja priječi vrlo strme padine grebena sa jednim stjenovitim skokom koji se mora popeti uz pomoć ruku. Brzo dobijamo na visini dok staza počne vijugati i u par serpentina nas dovede ispod stjenovitog ruba grebena nakon 40 minuta oštrog uspona. Ovdje strmina malo popusti i u jednom širokom luku nas izvodi na željeno sedlo, sat i po nakon polaska. Sa sedla po prvi put ugledamo naš cilj, gromadu vrha Maja Rosit.

Odmaramo obasjani jutarnjim planinskim suncem dok pogled prema dolini i Gusinju još uvijek skriva magla. Nastavljamo dalje stazom koja se priključi iz pravca katuna Roman i iznad Grope Ali Kurtis penje prema prevoju Ćafa Forumit. Na visini od 2170m nas dočeka vjetar  i granična piramida iz prošlih vremena. Sa suprotne, južne, strane nam se sada priključuje i staza koja dolazi iz doline Valbona. Od izlaska na grebensko sedlo do prevoja Ćafa Forumit, staza je lagana i pređe se za tridesetak minuta. Sa Ćafe Forumit slijedi uspon vrlo strmom travnatom padinom na visinu od oko 2400m. Kiša je dobro natopila ovu padinu i potreban je dodatni oprez, naročito u povratku. Oštar uspon se savlada za nekih pola sata. Strmina naglo popusti, teren se izravna i pred nama je još samo završni uspon na kupasti vrh Maja Rosit. Sa jednom dužom pauzom, na vrhu smo nakon ukupno 4 sata. Više od sat ostajemo na vrhu uživajući u mirisu i vidicima Prokletija. Pojavi se i GSM signal, pa Drenu javljamo da u 15h30 bude na Zastanu.

Vjetar nanosi oblake sa juga i znamo da će početi kiša. Zato ćemo bez zadržavanja krenuti nazad. Strana kojom smo došli je i dalje sunčana, ali radoznalost pobijedi i krećemo planiranom putanjom. Spuštamo se na albansku stranu stazom prema Valboni na nekih 2020, izgubivši tako 150 metara. Na neobilježenom raskršću napustimo ovu stazu penjući se nekih 40 metara do sedla. Staza nije markirana, ali je dobro ugažena i vidljiva. Počinje slaba kiša, ali ne obaziremo se previše, ovdje smo u zavjetrini. Spuštajući se i dalje, ubrzo dođemo na malu travnatu zaravan po čijem rubu su veliki planinski borovi prije ulaska u šumu. Slijedimo jasnu stazu naniže, ali nakon stotinjak metara staza prestaje. Ispod i pored nas su strme litice čiji su rubovi obrasli šumom pa su stijene i litice ostale skrivene od pogleda. Vraćamo se uzbrdo do munika i nađemo slabo vidljivo odvajanje. Ubrzo se pojave i dva kamena čovuljka što nas uvjeri da smo na pravom putu. Ovo je detalj na koji nam je skrenuta pažnja sinoć. Nova putanja ide više ulijevo izbjegavajući ove skrivene litice. Nakon kratkog uspona ovom putanjom, spuštanje se nastavlja prema Koritima ispod čijih litica ulazimo u jarugu koja nas izvede na kraj šume i malu dolinu koju smo gledali tokom jutrošnjeg uspona i označili je kao cilj u povratku. Kiša i dalje sipi, zategnemo korak i u dogovoreno vrijeme smo na Zastanu gdje nas već čaka Dren. U bungalovima, tuširanje, slaganje dojmova, bogata večera a la Gazmend i odlazak na kafu u Plav, pa okrepljujući san.

Sutradan nakon doručka i pozdrava sa Gazmendom, detalj i gesta koja ne ostavlja ravnodušnim. Za put su nam naši domaćini spakovali sira, suhog mesa, lepinje i domaće jabuke! Zaboravljeni običaj, odavno se na zapadu ni rodbina ovako ne ispraća!