Maglić - da li ime nešto nagovještava ili..? Foto: Armin Bajramović

Kako se Maglić osvaja "crnogorski", kako Tarik umalo nije zaj... situaciju, kako Magić umalo nije izgubio "dobar glas", kako je sve bilo nevjerovatno lijepo, kako...

Kažu da je Maglić najviši vrh drage nam domovine Bosne i Hercegovine. Nisam ni znala koliko je velika ova naša državica kad se do njenog najvišeg vrha stiže čak preko druge države. Da bi stigli do tamo, čeka vas dug, lijep i zanimljiv put.
Kako bismo se i lično uvjerili u tih 2386m n/v, jednog dana se spakovasmo i... krenusmo na daleki put. Nas 12! I TV ekipa Hayat-a... I Tarik... Pasoši, ranci, šatori i ostala "alpinistička" oprema poput roštilja, kupaćih kostima, nezaobilazne vatrene vodice, mesa i "mesa" (čitaj: paprike za Sanju i Dženanu) jedva stade u kombi, u auto... i još jedno auto! Možda smo trebali iznajmiti kojeg sherpasa (pitam se kako će to izgledati kad krenemo recimo na Mont Blanc).

Suha - lavine protekle zime ostavile su lom. © PD Bjelašnica

Poslije dva i po sata vožnje dođosmo do Nacionalnog parka Sutjeska. Jos 20 km makadama i... tu smo - Prijevor, naša prva stanica! Sa Prijevora se pruža prelijep pogled na Zelengoru, Leliju... sve do Romanije... Slijedi snimanje, pakovanje, upoznavaje s konjima i konačno - polazak u avanturu.
Nakon 20-ak minuta stižemo do Suhe Jezerine i nailazimo na nesvakidašnji prizor - stotine oborenih stabala... Posljedica lavine. Izgleda zastrasujuće, kao iz nekog horora! Put nas vodi preko polomljenih stabala u dolinu Jezerine. Kažu da je tu nekad bilo i jezero.
Od Trnovačkog jezera nas dijeli još nekih 40-ak minuta, putić vodi kroz šumu, staza je blaga i ne tako teška, ne tako strma. Put protiče prilično brzo i u dobrom raspoloženju (muhe, obade i komarce još uvijek strpljivo ignorišemo...)

Trnovačko jezero (teritorija CG) - Pripreme za osvajanje Maglića po "crnogorski". Foto: Armin Bajramović

I stižemo do prve luke na našem putovanju - Trnovačko jezero je pred nama. Prelijepo je!!!! Mislim da i ostatak ekipe dijeli moje mišljenje. Jedno su priče i slike, a drugo je kada vidiš tu ljepotu i još se onako umoran i znojan bućneš u vodu... Nevjerovatno... plivaš i uživaš u pogledu na Maglić, Volujak... mali raj na zemlji (što prije ne dođosmo??) Inače, jezero je glečerskog porijekla i nalazi se na oko 1500m n/v. Smatra se jednim od najljepših jezera Dinarida..

Večernja idila na Trnovačkom jezeru. Foto: Armin Bajramović

Postavljamo šatore. Nas nekoliko odlazimo na kupanje... Zatim klopa i ljenčarenje - zaboravih reći da smo već u Crnoj Gori. Uveče, podsjećanje na pretke iz kamenog doba - logorska vatra, meso i paprike na štapovima... pjesma... i odlazak na spavanac.
Ustajemo oko 7h. Uobičajena kafica, doručak i polazak oko 8h. Uspon počinje blagom uzbrdicom kroz šumu, zatim izlazimo na strmi dio prema Carevom dolu. Cijelim putem pogled je fenomenalan... Na svakoj strani nešto novo, lijepo i zanimljivo. Već smo na grebenu pored crnogorskog Maglića i ubrzo stižemo pred sami vrh. Tu smo napravili pauzu za ručak, a poslije pola sata odmora izlazimo na vrh! Uspjeli smo. Osvojili smo Maglić!

Nešto nije u redu - nigdje magle. © PD Bjelašnica

Ovaj put je najviša planina Bosne i Hercegovine odlučila da nam pokaže sve svoje čari i dokaže da baš i nije tako maglovita kako joj samo ime kaže. Pogled se pruža na Zelengoru, Bioč, Volujak, Durmitor, Ljubišnju, Pivsko jezero...
Upisali smo se u knjigu, slikali i nazad...

Kolona u silasku sa vrha Maglića, 2386m n.v. © PD Bjelašnica

Silazak je protekao bolje no što smo mislili da će biti. Svi sretni i čitavi stigosmo na obale Trnovačkog jezera - baš na vrijeme. Za desetak minuta počelo je nevrijeme, iz šatora smo gledali kako munje paraju oblake i vrhove Maglića. Sreća pa smo bili pod šatorima, jer je ubrzo počeo padati grad veličine lješnika. Za 10 minuta kao da ništa nije bilo, sunce se ubrzo pojavilo, osušilo nam šatore... Slijedi pakovanje i povratak istim putem na Prijevor.
A na Prijevoru - teferič (mislim da se to tako zove). E, to je vrijedilo vidjeti, zaista.

Gdje je Tarik? © PD Bjelašnica

Da ovaj izlet/uspon/pohod (kako god) ostane u još dužem sjećanju pobrinuo se i Tarik (momak koji nas je dovezao). Trebao je doći u 18h, međutim... 19h, Tarika nema... 20h, Tarika nema... Kiša počinje da pada... Tarika opet nema... Postavili smo dva šatora u kojima nas je i zatekao kada je stigao oko 21h... Srećom ništa loše se nije desilo (poput spadanja šoferšajbe, otkazivanja kočnica, uništenog motora i sl. "sitnica" koje se nama obično dešavaju). U Sarajevo smo stigli iza ponoći - prilično umorni ali u isto vrijeme i sretni zbog lijepo provedenog vikenda.

Trnovačko jezero - pogled iz zone 2000 m n.v. na ovaj biser Dinarida. © PD Bjelašnica

Drago mi je da su s nama bili Dragan Ilić i Alen Lepirica, što su dopustili da ih "iskoristimo" na najbolji mogući način, tj. da saznamo puno toga o samoj planini, njenom postanku, jezeru, flori, fauni, loženju vatre, spremanju čaja i svemu ostalom što nam je palo na pamet. Hvala!
Sve u svemu, ovo je bila jedna mala, lijepa avantura koju ćemo svi pamtiti i nadam se uskoro ponoviti...