Pogled od pl. kuće Bijele vode u pravcu Prenja, preko doline B. vode. Naš pravac je označen crvenom linijom. Foto: Anes Voloder

Detaljan vodič na turi koja uključuje Lupoglav, vrh od 2102 m, Poljica, amfiteatar u sjenci dvotisućnjaka, nekoliko lijepih prevoja i izuzetnih erozionih formi sa kojima se srećete usput... Spremni za jednu visokogorsku šetnju? Ok, ali ne zanemarite dobru opremu

PLAN TURE, var. A
DAN I: Ruište - Bijele vode - Kontejner pod Vršinama (noćenje)
DAN II: Kontejner - Poljica - Lupoglav - Poljica (noćenje)
DAN III: Poljica - Kontejner pod Vršinama - B. vode - Ruište

PLAN TURE, var. B (teža opcija)
DAN I: Ruište - Bijele vode - Poljica - Lupoglav - Poljica (noćenje)
DAN II: Poljica - Bijele vode - Ruište (i silazak u Mostar)

Satnice:
Od Ruišta do Bijelih voda je 2 - 2,5h.
Od Bijelih voda do Kontejnera je 1,5 - 2h
Od kontejnera do Poljica je 3 - 4h
Od Poljica do vrha Lupoglava je 1,5 - 2h

Visine:
- Ruište 1050 m
- Bijele vode 1450 m
- Kontejner oko 1750 m
- Do Poljica oko 1450 m
- Vrh Lupoglava 2102 m

Geografska karta I, razmjer 1 : 25 000 -> (5,6 Mb)
Geografska karta II, razmjer 1:25 000 -> ( 5,86 Mb)

PRISTUP: Oko pet, šest kilometara sjeverno od Mostara u mjestu Potoci (100 m n.v.) odvaja se sa magistralne ceste Sarajevo - Mostar lokalna cesta u pravcu Ruišta (1000 m n.v.). Cesta je asfaltirana, dužine petnaestak kilometara, nešto je uža, mogući su manji kameni odroni. Na Ruištu trenutno postoji plananiarski dom, gdje se u ljetnoj sezoni može dobiti piće i obrok, noćiti i ostaviti auto. GSM funkcioniše na prevoju, 1 km prije doma.

Pogled na "naše" sedlo sa polovice doline Bijele vode. Put vodi pored jednog od karakterističnih kamenih blokova (bouldera) koji leže u dolini.

PRVA ISKUŠENJA

Od Ruišta do pl. doma Bijele vode je cca 2h hoda. Postoje dvije varijante:
1. Cesta!
Sa Ruišta se može koristiti makadamska cesta do pod same Bijele vode, odakle je dvadesetak minuta putem kroz šumu. Cesta je nešto duža i bezbjedna je. Ako koristite cestu, od pl. doma Ruište okrenite se u pravcu Prenja, a zatim uhvatite glavnu makadamsku cestu koja vodi dolom lijevo (to je samo orjentaciono, teško je navesti sigurne orjentire pošto se gradi naselje vikendica i situacija se stalno mijenja). Cesta je apsolutno sigurna, dobrim dijelom prohodna za "4x4" terenska vozila (slika ->), sa nekim strmijim, erodiranim dionicama ili vlažnijim dijelovima koji mogu praviti probleme čak i ljeti. Prva polovina je ljeti vruća te se preporučuju rani polasci u pravcu Bijelih voda. U protivnom, bukovu granu u ruku koja će vam praviti hlad! Druga polovina (ili zadnja trećina) ceste je obrasla mlađom šumom tako da ima nešto hlada.

2. Put!
Postoji i put preko Varde (crnogoricom obrasle padine Prenja) koji se, nakon otprilike sat vremena, spaja sa pomenutom makadamskom cestom u Vilinom klancu. Put je nešto kraći, ali naporniji, zimi teži za orjentaciju. Taj put se prije markiranja nije preporučivao zbog nejasne minske situacije. Markiran je nanovo, ali problem je naći izlaz kroz naselje novih vikendica u borovom gaju. Na tom putu su problem i novoprobijene šumske ceste, koje su mjestimično uništile i put i markaciju.
Pogled na dolinu, zbog šume, nije sasvim otvoren. GSM signal slab i rijedak, ne računajte na njega. Čuvajte se zmija!
Na zadnjem proplančiću (travnata čistina u šumi), dokle trenutno vodi cesta, uđite pravo u šumu i naći ćete put koji vas za dvadesetak minuta, kad posumnjate da je pravi, konačno u zaobilaznicama izvede iz šume pod brijeg na kome se izdiže nova kuća Bijele Vode (slika ->). Taj put nije bio markiran (stara i nepouzdana markacija), ako to nije urađeno u međuvremenu.

Pogled na put iz pravca Otiša. Crvena linija označava put od "našeg" sedla (koje odvaja dolinu Bijele vode i dolinu Velike bare)
do sedla Vršine - Botini (sasvim desno).

VEŽITE SE, POLIJEĆEMO

Na brijegu, kraj stare kuće Bijele Vode (slika ->), 1450m, postojao je bunar. Nova kuća će vjerovatno takođe imati bunar, ali nemamo informacija da li će voda biti dostupna svima ili samo onima koji imaju ključ od kuće. Ako ste tu bez vode, otrpite zeđ par minuta.
Sa brijega se, preko prevoja u pravcu sjevera, vidi najveći vrh Prenja, Zelena Glava (2155 m) u paru sa vrhom Otiš s desna (2097m). Lijevo je vrh Kamenac (zapamtite ga), karakterističan i lijep zbog kombinacija kleka/kamen, a s desne strane doline su zapadni vrhvi Sivadija sa markantnim Sivadijskim Osobcem.
Voda! Spustite se cca 300 m dole u uvalu, u pravcu Prenja i iznenadit će vas mali bunarčići (bolje reći rupe) sa poklopcima koji su nekad bili pravi bunari ali su vremenom zarasli (slika ->). Ako nema poklopaca, uradite nešto da se voda ne prlja. Ako ste sigurni da niko neće trebati vodu, možete iskoristiti priliku i malo očerupati mahovinu. (slika ->) Mjesto je idealno za odmor, klopu, preslagivanje ruksaka, pišanja i ostalo ali... Otpatci! Pravilo je da se oni vraćaju sa sobom u dolinu, razmislite šta ćete uraditi. Ozbiljan problem je (bez šale) da se sve na kraju s kišom spira upravo u te bunare. Znači: Čistoća!
Na lijevoj strani doline, gledano u pravcu Zelene Glave i Otiša, ranije su bile kolibe, ali je trenutno ostala samo jedna čiji se obnovljeni krov "nepodnošljivo" šljasti. (slika ->) Koliba je privatna, mada je, prema poslijednjim informacijama, otvorena za sve "dobronamjerne" posjetitelje, opremljena krevetima, ima peć itd. Ovim putem molimo da, u okviru vaših mogućnosti, doprinesete da kućica i okolina ostanu očuvane i uredne. Ukoliko ne volite gužvu u pl. kući i odlučite se kampovati na Bijelim vodama, vrlo je vjerovatno da ćete izabrati livadu dole kod bunarčića. Obratite pažnju na temperaturnu inverziju ako nema vjetra (vidi sliku na str. 1. ).

Stari "Plavi kontejner", prije nego mu je renovirana unutrašnjost i dodat krov.

NAPRIJED DRUGOVI, JA ĆU ZA VAMA!
U pravcu sjevera vidjet ćete dva veća sedla koja dijeli zaobljeni vrh Prijevorac. (slika ->) Desno je sedlo koje se takođe zove Prijevorac (Prijevorac - Sivadijski Osobac) i lijevo "naše" sedlo, vrhu Prijevorac s lijeva. Sedlo koje nas interesuje ne možete promašiti jer se preko njega vide Zelena Glava i Otiš.
Krenite u pravcu lijevog sedla. Krećite se lijevom stranom doline, neizrazitom stazom, držeći se šumom prošaranih padina Kamenca. (slika ->) Stari put (uglavnom označen na kartama) koji vodi sredinom doline na sedlo Prijevorac (Prijevorac - Sivadijski Osobac, desno sedlo na slici) nije tokom rata koristila ni jedna strana te je bezbjednosna situacija nejasna. JAKO JE VAŽNO DA SE, OD BUNARČIĆA U NASTAVKU DRŽITE ISKLJUČIVO LIJEVE STRANE DOLINE U PRAVCU POMENUTOG PREVOJA kako bi izbjegli eventualne rizike.
Dakle, sa bunarčića krenite izduženom, travnatom uvalom i slijedite putić zarastao u travu. Skrivalica, sad ga vidiš, sad ga ne vidiš. Ne dajete se varati, držite se lijevo i slijedite pravac ako niste sigurni da slijedite put. Možda budete iznenađeni kojom prastarom markom. Oko sredine doline put će vas dovesti do sedam-osam metara velikog oblutka (slika ->) što se davno razdvojio od Sivadija i (umalo) priključio Kamencu. Napominjemo da u blizini ima još sličnih velikih blokova ali oni leže nešto niže. Usput možda naletite na ispreturano kamenje - medvjed u potrazi za crvima i mravljim jajima.

Fotografija snimljena sa grebena Velikih vršina, kojih stotinjak metara iznad samog kontejnera. Crvena linija vodi od kontejnera ka prevoju Vršine. Na pola tog uspona postoji manje jezerce.

KARTU ČITAJ, SELJAKA... NEMA

"Naše" sedlo, ka kome se krećemo, podjeljeno je kamenom čukom. (slika -> ) Normalno ćete čuku zaobići s desna. Kad se nađemo na našem sedlu otvara nam se ponovo vidik na Otiš i Zelenu Glavu. Iza morene, u pravcu tih vrhova, leži i nova dolina Velike bare. No, nećemo tamo. Od sedla, tj. od pomenute čuke ćemo desnom stranom u velikom luku zaobići veliku uvalu, a potom se priključiti padinama lijevo. Obuzdajte porive da švrljate okolo jer upravo prolazite "ničijom zemljom". DRŽITE SE PUTA DOK SE NE PRIKLJUČITE LIJEVOJ PADINI.
Kad se priključite padinama lijevo, put će se podizati razruđenim terenom obraslim mlađom, rijetkom munikom. Na nekim mjestima put je vidljiv, negdje imaju ostaci stare markacije. U nastavku postoji više odvojaka i kraćih zaobilaznica. Sa raskršća kamenih markacija put ka kontejneru i sedlu Vršine - Botini se odvaja blago desno, prema podnožju Velikih Vršina. Pazite, kada završite sa usponom (dakle, počnete sizlaziti) otvara se dolina na lijevu stranu. Ne idete tamo jer ćete završiti u južnim padinama Prenja. (slika -> ) Vaša marka ide pravo i brzo zamiče za "ćošak" od kleke. Nastavite pratiti marku koja će vas uskoro uvesti desno u sjeveroistočne padine Velikih vršina, a zatim prema kontejneru. U međuvremenu ste naišli i na izvor kraj samog puta, ograđen kamenom, no ako ste ga i promašili, naći ćete vodu kod kontejnera.
Ako na raskrsnici puteva pogrešno skrenete sasvim desno, markacijom koja vodi ka Velikim barama (pa dalje prema Zelenoj Glavi), možete ipak doći do kontejnera ako nakon par stotina metara skrenete lijevo kod velikog putokaza od poredanog kamena u travi.

Pogled sa puta kontejner - sedlo Vršine na dolinu Velike Bare. Vlasni do ispod Osobca vodi na Crno polje ili sedlo Prijevorac, a dolina Velike bare vodi ka dolini Bijele vode preko "našeg" sedla. Odjeljeni su šumovitim brdom, izuzetnim rezervatom endemične munike.

"MARICA"

Jeste li našli "Plavi kontejner"? Tridesetak metara dalje, u jaruzi iza kontejnera (skloništa) obično ima vode do u kasno ljeto. Livada ispod kontejnera je pogodna za kampovanje. Kontejner je inače bio tijesan da bi čak četvoro spavalo udobno, pa je prije koju godinu "renoviran", a dodat je i kosi krov itd.
Zanimljivo je da je kontejner u stvari policijska "marica", pa je i enterijer bio u skladu s tim, malo neobičan (je li?) ( slika -> ). Odlučite li se ložiti kleku, drugog i nema, pazite ipak da ne ostavite krš iza sebe. Pošto većina na ovakvim turama koristi plinska ili neka druga kuhala vjerujemo da ovo i nije problem jer vatra onda nakratko bude obično samo stvar ugođaja (slika ->), ili stimulansa za "još litar jedan doborg vina dajte nama vi..." (kakvo vino, stidite se).
No, svak će nekako naći načina da se ne osjeća kao u "marici" tu u "marici". Popnete li se na stijene iznad skloništa neće vam se vidici puno proširiti ali će dijelom doprinijeti boljoj orjentaciji. (slika -> )Gledano prema sjeveru dole ispred vas, a preko kontejnera, proteže se dolina Velike Bare, koja leži ispred paralelnog izduženog brda obraslog crnogoricom. Iza tog brda je Skok i Vlasni do. Vrh dalje iza je Osobac 2099m. Lijevo ćete vidjeti tandem Zelena Glava - Otiš, a od njih lijevo proteže se barijera Botini, lanac sa nekoliko vrhova preko 2000 m (ponavljamo gradivo). Istočno su vrhovi Sivadija, a negjde jugoistočno zaleđe Kamenca.

Dio puta kojih stotinjak metara prije izlaska na sedlo Vršine između Botina i Velikih Vršina. Sa istog mjesta je snimljena i fotografija na prethodnoj stranici.

"SOUTH COL"

Dobro, vjerovatno će nastavak ture biti u rano jutro slijedećeg dana. Naspite vode ako ne možete izdržati do slijedećeg izvora, desetak minuta dalje gore (to što ste čuli!). Krenite od kontejnera zapadno, dolom, prema lijevom (južnom, vama bližem) završetku lanca Botini. Lanac, da napomenemo, počinje od Zelene Glave koju mora da ste već davno uočili, a završava Velikim vršinama sa kojima se upravo borite. Idite tamo gdje slutite da bi mogao biti prevoj preko koga ćete se prebaciti s druge strane lanca Botina. Na dnu sipara, ispod velikog vrha koji vam najviše smeta pri usponu (Velike Vršine, vidi kartu) naići ćete na jezerce (slika -> ), a na tom dijelu ima priličan broj zanimljivih fosila u stijenama (do not touch! to nisu suveniri!). Molimo vas ostavite tritone na miru, nek uživaju jer im je sezona parenja užasno kratka, ostatak godine prespavaju u mulju i ledu pa pokažite empatiju (u prevodu: kako bi vama bilo da vas neko.., dok vi... itd.) Od jezerca udesno gore, pregazite jedno manje sedlo sa koga ćete ponovo vidjeti Botine (opet) (slika -> ), a onda lijevo, sjevernom, raspucalom padinom Velikih vršina ka glavnom prevoju (sedlu), odakle ćete konačno ugledati jugozapadnu stranu Prenja, neke egzotične vrhove poput Velikog Kapljuća te preko, daleko da se zapitate da li ste uopšte spremni za takvo nešto, dvotisućnjake Ovču, Lupoglav, Vjetreno brdo itd.
Nije isključeno da je sedlo Vršine (slika -> ), koje možemo zvati jednostavno sedlo Vršine, zimi ledeno jer je visoko oko 1900m, otvoreno i orjentisano sjever - jug, no pretpostavljamo da ste u tom slučaju već naoružani cepinom i derezama jer ste se (zaboga!) uputili ka Lupoglavu. Jugozapadne padine su dugačke, mogu biti lavinozne te treba voditi računa o tome ukoliko ima novog snijega ili je proljeće kad snijegovi "popuštaju". Ovo napominjemo zato što je tura vrlo izazovna kad je u pitanju turno skijanje ili skijaški pohodi u pravcu Lupoglava. Inače nije problem, padine ne završavaju stjenovitim skokovima (ako smo fakat baksuzi može nas potjerati kameni odron, kao sto se već desilo, no to je izuzetak, ne pravilo).

Pogled sa sedla Vršine na ostatak puta. Slijedeći cilj je izvor Zaušlje, a orjentir kota 1812m, pošto put nije dovoljno uočljiv (ugažen)

ZNATE KUDA, ALI NE I KAKO

Propuh!!! Idemo dalje. Sa sedla u nastavku držite se desno, sijecite padinu s južne strane Botina, spuštajući se ka prevoju desno od kote 1812m (označene na karti1) (vidi gornju sliku ->). Na nekim kartama postoji put koji se priključuje s lijeva odozdo, označavajući prolaz lijevo od pomenute kote, ali kad ste već stigli na izvor Zaušlje, a tu ste zbog vode, jednostavnije je koristiti prevoj desno od te kote.
Put?!? Gotovo da i nije uočljiv na ovoj dionici, ali u tome i jeste draž, uživajte u divljini dok se jos može. Osjetite kako je bilo dok je bilo kako bi trebalo biti :-)
Da biste se mogli držati optimalnog pravca, ako ne puta, morate vidjeti gdje ćete završiti. A završit čete na Zaušlju, izvoru u glacijalnom, slijepom dolu ispod same markantne južne stijene kote 1943 u lancu Botini (slika -> ), neposredno prije sedla 1812m koje dijeli Botine i vrhove Kapljuć, koji stoje bočno u odnosu na lanac Botina. Neka vam pomenuto sedlo i taj markantni vrh u Botinima budu orjentiri. Napominjemo da štapovi i kamene oznake ostavljene usput, ne znače ništa drugo nego markiran pravac (ne nikakvu opasnost). Manje kamene piramide mogu vam ponekad poslužiti kao orjentir. Ukoliko je magla nema nikakve šanse slijediti put ni ljeti, može čak biti problem i vratiti se nazad, na kontejner, ako nemate biološki kompas poput ptica selica (pomaže i Garmin).

Prije Zaušlja naletjet ćete s lijeve, južne strane na tridesetak metara dugačku i desetak metara visoku stijenu zvanu Renda (pogodite zašto). Ukoliko imate sreće da sunce pada iz pravog ugla doživjet ćete nesvakidašnju raskoš krasa, a ne vjerujemo ni da vas prsti neće zasvrbiti jer prosto zove da se pipa i penje. Inače, tokom puta, ako ste imali jači dvogled mogli ste uočiti jedno malo okno u dalekom južnom grebenu Lupoglava. Rano u jutro možete na desnom velikom siparu Lupoglava uočiti sjenu drugog, velikog okna u istočnom grebenu ovog vrha, samo okno, pak, ostaje skriveno cijelo vrijeme dok se ne nađete neposredno pod njim.
Do Zaušlje je "gluh", u zavjetrini, ima nekoliko manjih uvezanih i zatravljenih jezerca. Za izvorom možete tragati u kamenjaru daleko gore. Želite li prenoćiti ovdje morate znati da divljač jedva čeka da se maknete odatle jer u ovom žednom kršu ovakav izvor mora da je prilično na cijeni. Osim toga vrhovi iznad vas kao da prijete odronom, sudeći po kamenim blokovima što leže u dolu.
Šta ćete uraditi sa otpatcima?

Od izvora Zauslje trebate se popeti do sedla desno pored kote 1812 m, gledano u pravcu Lupoglava. Nadamo se da ste karakterističnu piramidu Lupoglava već identificirali. Sa sedla, možemo ga zvati sedlo Zaušlje, vidjet ćete nastavak puta i veliki glacijalni do, mega-vrtaču Poljica (Poljice) i platoe raspucanog krasa koji prosto mame dole. Napominjemo da se najniži, zatravljeni dio Poljica još sasvim ne vidi. Na samom sedlu Zaušlje postoje duboke jame koje leže bliže lijevom dijelu sedla, gledano u pravcu Lupoglava. Idete li zimi držite se desno jer ne znamo koliko su rubovi jama uočljivi niti da li su jame možda premošćene snijegom.

Pogled sa sedla Zaušlje na dvotisućnjake koji uokviruju do Poljica. Obratite pažnju na vrh Janjina, koji nije tako uočljiv odavde, ali je glavni orjentir kada iz Poljica krenete na Lupoglav.

AVAN(TURIZAM)

Dobro, pošto vam je i ovaj put jasno gdje morate zavšiti, otisnite se dole, u Poljica. Pokušat ćemo malo olakšati vam muke. Put se obrušava niz vrele padine, obrasle klekom. Čiste partije zimi mogu biti lavinozne. Globalno, slijedite do koji vodi u pravu Poljica (Lupoglava), lokalna odstupanja od tog globalnog pravca su neminovna. Možete pratiti put koji je najvjerovatnije i označen na većini karata, sve dok se ne spustite u Poljičku lokvu. U grudi s desne strane, prije nego se teren prvi put položi, možete naći špilju koja može pružiti dobru zaštitu od nevremena, hladovinu, a pogodna je i za bivak (ma hajte, ko bi još tu bivakovao na putu ka Poljicima, samo maštamo malo).
Ukoliko je lijepo vrijeme, a u vama čuči mali Indiana Jones, možete se otisnuti preko ogromnih rascvjetanih kamenih ploča ka desnom dijelu Poljica, držeći se pravca desnog, sjeveroistočnog prvog susjeda Lupoglava (Vjetreno brdo). Otprilike u pravcu Vjetrenog brda, na dnu Poljica je izvor Cmiljevac. (Vidi manju sliku ispod, u centru slike, iza šume je izvor, pravi put vodi lijevo, goreopisana varijanta preko kamenih platoa desno od centra slike.)

Pazite samo kako gazite. Vjerujemo da slike s puta nećete nikad zaboraviti. Ne propustite razvršiti, jesti i popiti fu-ka* negdje na ovim pločama jer svakako ste izgubili volju popeti se danas na Lupoglav. Ili možda niste? Dobro, dobro, samo predlažemo. Zimi se ODMAKNITE DALEKO OD OVIH PLOČA I ŠKRAPA da ne biste zaglavili u zasniježenim, skrivenim pukotinama. Ostali: Kad osjetite da bi bio trenutak odvojiti se malkice udesno, preko ploča kako biste slijedili goreopisanu varijantu, vi se držite lijevo, zaobilazeći velike raspucale kamene platoe, slijedeći nakošena, kameno-travnata pobočja vrha Kapljuć koji su vam s lijeva. Uskoro ćete vidjet dole male livadice na koje se možete spustiti. Žljebovi i točila iz Kapljuća mogu zimi sabrati i nanijeti teže lavine. Ne idite previše u lijevo, vidjet ćete otprilike gdje ostavljate Poljica koja su vam, radi orjentacije, tačno između Lupoglava i njegovog desnog susjeda Vjetrenog brda. Ako slijedite put koji je označen štapovima (?), tj. ne idete preko pomenutih livadica ulijevo, on vas uvodi u šumu, budite spremni na malo "džungliranja". Nego, uhvatite livadice dole i pokušajte, blago zaobilazeći u širokom luku ulijevo, ubosti između Glavica (1517m) (slika -> ) odakle ćete ugledati travnato dno Poljica. Na cijeloj ovoj južno orjentisanoj strani Prenja moguće je da naletite na zmije, mada ih mi nikad nismo vidjeli. Ipak, čuvajte se za vrelih dana. 

*kafu/kavu/kahvu

Pogled na Lupoglav u jutarnjem suncu. Na desnom velikom siparu vidljiva je sjena (rupa) velikog okna u grebenu. Foto: Zdenko Marić

BIG BROTHER IS WATCHING YOU

Dobo došli u Poljica! Ne računajte za sad ni na kakvu instant mogućnost bijega odavde osim puta kojim ste došli ili još dužeg i težeg puta prema Lupoglavu (pa na Barni do ili dolinu Lučine). Lijepa klaustrofobija! Gotovo sa svih strana ste ograđeni visokim vrhovima, uglavnom dvotisućnjacima. Izvor sa koritom je na drugoj strani livade Poljica, gledano iz pravca iz kojeg dolazite, pedesetak metara više gore, ispod škrapastih ploča, malo desno gledano u pravcu vrha Vjetreno brdo (vidi manju sliku ispod, strijelica označava izvor, slikano iz pravca Glavica pomenutih na prethodnoj stranici).

Nađete li izvor možete odmah tu ispod i rastovariti (logorovati) (slika -> ). Stijene ispod izvora su uočljivo markirane crvenom bojom. Šuma kroz koju ste prošli puna je suvih drva za vatru, ne iskoristite li to ostat ćete uskraćeni za čitavo jedno bogatstvo utisaka, naveče uz plamen, ispod neba osutog zvijezdama, izgubljeni na kraju svijeta, pod tamnim sjenama dvotisućnjaka i to ne bilo kojih (slika -> ). Još nešto, ne prznite puno, gledaju vas (mečke i ostala bratija jer ako ima divljih konja mora biti i medvjeda. A pošto ste ih odvojili od izvora, koga oni redovno posjećuju, čuvajte se.) Vrhunska avantura. A? 

Pogled na dio Prenja sa druge strane sedla Erač koje se nalazi u grebenu Vjetreno brdo - Lupoglav.

PONOVO U SEDLU

Sedlo Prijevorac, sedlo Vršine, sedlo Zaušlje... Toliko sedla, a vi se osjećate više kao jahani nego kao jahači? Evo još jedno sedlo: Erač (ne Herač, to je vrh južno od Lupoglava). Sigurni smo da ste cijelo vrijeme pri silasku nagađali kuda dalje iz Poljica jer još niste odustali od Lupoglava. Vaše slijedeće sedlo lezi na 2000m (oho) uz samo Vjetreno brdo, s njegove lijeve, jugozapadne strane okrenute prema Lupoglavu. Do tog sedla se stiže kroz veliki glacijalni do između Lupoglava i Vjetrenog brda. U tom velikom dolu leži uglavljen manji kupasti vrh Janjina. Janjina se može zaobići i s lijeva, i s desna. Mi predlažemo desnu varijantu. Sa Poljica penjite se prema Janjini do položenijeg terena gdje su nekad bile kolibe (dalje u strani prema Janjini ima (bio je) i bunar). Odatle idite desno (ako se već ranije odozdo niste držali desne padine dola), da biste s desna zaobišli kamenu barijeru pred vama. Ovaj pravac se može okarakterizirati kao malo strmije bespuće koje, kad se nađete pod samom kamenom stepenicom što vam se ispriječila na putu, provocira na nepromišljene poteze (kraćenje puta preko te kamene barijere). Iznad barijere je put lijevo koji vas vodi pored Janjine, s njene desne strane, u do pod Lupoglavom.
Kad se mimoiđete s Janjinom, možete se ponovo držati desne padine dola, priječeći strmiji sipar na pogodnom mjestu.
Ako ste već dole u Poljicama izabrali opciju zaobilaska Janjine s lijeve strane, starim čobanskim putem, morate napraviti veliku zaobilaznicu ulijevo kako biste se popeli na jedan plato. Ovo je pravac koji su koristili stočari kad su se prebacivali preko sedla Erač u Lučine. Možete se popeti na ovaj izduženi plato i kraćim, direktnijim pravcem (ne putem jer ga nema). Pazite, izazovno je jer je mnogo kraće, ali je strmo. Sa platoa se uvucite, Janjini s lijeva, u pomenuti veliki do pod Lupoglavom, slijedeći ostatke puta kojim ćete u nastavku sijeći široku istočnu siparnu padinu Lupoglava u pravcu sedla Erač. Pazite na jedno malo eksponiranije mjesto gdje put priječi stijene u sredini dola. 

Preko sedla Erač prelazimo na drugu stranu grebena Vjetreno brdo - Lupoglav. Tu se nalazi karakteristično "rame" sa koga je izuzetan pogled na vrh.

BOB GOVORITI, HOWG!

Hoćete li prvo dobru ili lošu? Evo dobra. Ako ste dospjeli Janjini iza leđa imate priliku uživati u Oknu, otvoru u istočnom grebenu Lupoglava. Nije tako elegantno kao Hajdučka vrata u Čvrsnici, ali se doima veće i monumnetalnije. Nije isključeno da vam padne na pamet istrčati gore, ali ispentrati se u samo Okno zahtijeva malo "plezalne" vještine, strmo je, siparno, travnato... ukratko: problematično. Zimi je sam prilaz oknu zasniježen, mislite na to da je pristup strm, a može biti i leden. Penjući se putem prema sedlu Erač, stijena Ovče ulazi iza Okna tako da ga praktično maskira.

Vrh Lupglava sa Oknom (lijevo) u istočnom grebenu.
Loša! Zatitra li vam u stomaku od uzbuđenja pri pomisli da skijama režete ove fantastične padine onda znajte, ako biste se našli tu zimi, da "kucate na nebeska vrata" (Bob Dylan). Naime, silovite lavine valjaju se ovim padinama, a vi ste u tom slučaju jako sitni i bespomoćni. Krajnje savjesno proučite situaciju prije nego se zavučete pod Lupoglav. Izbjegavajte u sumnjivim situacijama i pravac koji zaobilazi Janjinu s desna. U trenutku kad ste, penjući se, okrenuti prema sedlu Erač na 2000m, s lijeve strane uz put imate duboke jame koje, ako ste slijedili prvi pravac Janjini s desna, možete promašiti. Slab put uz sipar izvodi vas na sedlo Erač.
Napomena: Kad ste, penjući se, okrenuti sedlu Erač, s vaše lijeve strane bit će Lupoglav. Uz samo desno, tj. sjeverno rame ovog vrha ima takođe prolaz koji vas kraćim putem izvodi pod sjevernu stijenu Lupoglava, kamo ćete takođe stići našim pravcem preko sedla Erač (taj put je označen na našoj karti2). U kakvom stanju je taj prolaz, teško je reći.

Pogled sa "ramena" u pravcu sjevera. Između Crnoglava i Vjetrenog brda je prevoj Soplje koje se vidi iz gornje Tisovice
i dobar je orjentir zimi pri pohodu na Lupoglav iz tog pravca.

RAME

Zaista je doživljaj vidjeti preko sedla Erač, nakon toliko napora, ne drugu stranu Prenja, jer se planina odalte proteže još daleko u svim pravcima, nego glečersku dolinu Lučine (1450m) otvorenu ka kanjonu Mostarske Bijele, vrhove Has, Veliki Prenj, Cvitinu, desno dugački jugozapadni greben Velike kape koji ide paralelno sa dolinom Tisovica i tu pod vama markantni zub - Crnoglav. Na sedlu Erač i u siparu neposredno ispod, možete u drugoj polovici ljeta naći kolonije prelijepih, malih, ljubičasto-narandžastih cvjetova koji su vrlo, vrlo rijetki na drugim, pogotovo nižim lokacijama. (slika -> ) Oni su najljepša uspomena na ovo mjesto i barijeru 2000 m, koju ste upravo probili.
Odozdo, iz pravca Lučina i Crnoglava, dolaze putevi s Tisovice, Hasa i Međuprenjeva i sabiraju se tu u sjeverozapadnom dolu pod Vjetrenim brdom.
Sa sedla priječite sipar lijevo dole da biste sišli na markirani put. Odatle će vas put izvesti na jedno "rame" u grebenu izmedju Lupoglava i Vjetrenog brda. Pazite na strmi, duboki zljebčić koji prelazite neposredno prije ramena. Sa "ramena" (slika ->, ponovo) otvara se vidik na sjevernu stijenu Lupoglava i markantni sjeveroistočni greben u piramidi ovog vrha, koji je zimi cijelom dužinom leden, oštar i vrlo atraktivan.
Rame pruža priliku za predah i uživanje. Do u kasno ljeto visi snijeg u rupi u sjevernoj stijeni Lupoglava. Vrhovi iza Lupoglava, u lancu vjetrenih brda koji se proteže desno u pravcu zapada, imaju snijeg cijele godine u uvalama sjevernih pobočja. Odlučite li se popeti direktno grebenom na vrh Lupoglava ili pak sići njime, morate znati da nema staze i da ima jedna teža, izloženija stepenica pri dnu gdje će vam uže dobrodoći. Inače, regularna staza na vrh Lupoglava vodi ispod sjeverne stijene, preko velikog sipara, na jedno sedlo na zapadnoj strani vrha.
Dakle, od "ramena" priječite prvi sipar koji se proteže duboko dole (osjetite li nelagodu, znajte da na dnu sipara, u završetku nema kamenih skokova) i zatim, preko stjenovitog zavijutka ubacite se na veliki sipar pod sjevernom stijenom. Bez snijega, veliki sipar nije problem, mada je bilo onih koji su iskusili nelagodu na ovom dijelu. Sipar je daleko opasniji u rano ljeto kad se moraju priječiti sniježne krpe koje se završavaju kamenjarom, a obično smo bez zimske opreme. Zimi je sjeverno pobočje u pravilu ledeno, tvrdo i neujednačeno zbog bombardovanja ledenim komadima i sniježnim grudvama iz stijene (bitno za skijaše). Strane su krajnje problematične i što se tiče lavina.

Pogled sa vrha Lupoglava u pravcu sjeveroistoka, ka centralnom dijelu Prenja. Foto: M. T.

SVE ILI NISTA

Cijeli greben od sedla Erač do pod sjevernu stijenu Lupoglava je zimi uglavnom zasniježen do neprepoznatljivosti, tvrd, leden i, ukoliko skijamo, problematičan zbog mogućih dugih, opasnih padova i otklizavanja preko kamenih skokova duboko dole. OPREZ! Savjetovali bismo bilo kome da se u tom slučaju obezbjedi opremom i upotrijebi je za osiguravanje shodno vlastioj procjeni situacije, a to je bar do sad najčešće zvučalo ovako: Ko ga j..., idemo na sve ili ništa!
Kad smo priječili sipar ispod stijene, izlazimo na jedno sedlašce u zapadnom grebenu Lupoglava. Put je prije izlaza podzidan, a sam izlaz je u lošem stanju zbog erozije, oprez ljeti. Zimi se na tom mjestu formira pet do deset metara visoka vertikalna streha, što u nedostatku opreme i osiguravanja može biti problem.
Konačno, još jedno savladano sedlo, bezimeno, možete ga i preimenovat ako vam se ne sviđa naziv "zapadno sedlo". Sa njega se otvara pogled s druge strane na Barni do gdje su grobovi poginulih prvih zimskih osvajača LPG-a i sjeverozapadnu stijenu Ovče. Krenite lijevo blagom padinom koja vas sve više nadnosi nad skokove i stijene koje ne vidite ali naslućujete (mnogi su se žalili na ovu činjenicu, ali nije pomoglo :-). Padina se potom prelama i vodi vas lijevo, prema samom vrhu Lupoglava, podmećući dole jedan manji vrh sa uvalom ispred, čemu ćete zimi, ako je ledeno, biti zahvalni (osjećat se sigurnije). Inače je zimi praksa da se, ukoliko se veće grupe penju na vrh, fiksira uže od sedlašca (kako ste ga vi vec imenovali) do gotovo na vrh. O pogledu sa Lupoglava nećemo puno, dođite, vidite, pobijedite...
Napominjemo na kraju da je Lupoglav izložen južnim, vlažnim strujama te su vremenski obrati česti i drastični. Imajte to u vidu. Dobra oprema na ovoj turi je neophodna bilo ljeti, bilo zimi, ne samo zbog problema sa orjentacijom, kad se može desiti da izgubite put, već i zbog drugih rizika čije posljedice na ovako nepristupačnim mjestima mogu biti fatalne. Poželjno je kretati se u većim grupama, ali pri tom pazite na otpatke koje veće grupe "produciraju".
Pri usponu na sam vrh opskrbite se vodom i nikad ne idite gore ostavljajući najvažnije dijelove opreme u Poljicama. Ok! Sad znate šta vam je činiti. Sretno!