Kad više ni Dynafite ne podnosi ovakve ekstremne uslove, vrijeme se kupit. Foto: Dinno Kassalo

Kad bolje razmislimo, zar nam zaista treba pogled preko ruba dole na neku kašu od "civilizacijskih tekovina". Prepustimo se suncu, slobodi i prijatnoj strepnji, tome čega je samo ovdje na Kapi, Kruni ili nekom drugom "k...", svejedno, u izobilju

Kad se snijeg sa "olimpijskih planina", već umrljan žalom za još jednom izgubljenom bitkom na lokalnom, a bogami i globalnom planu, sa primjesama nostalgije za Zimskim olipijskim igrama, takođe izgubljenim na globalnom, a bogami i lokalnom planu, povuče pod uticajem globalnog zaje******, a njegovi se ostaci, "kao buredžici iz kojih curi mlado maslo" (Dinno Kassalo, u jednoj nedavnoj izjavi za tisak), pruže niz sjenovita točila u pravcu dolina i jasno pokažu kuda je svakom poštenom skijašu ići (nepošteni nas još dva mjeseca uvjeravaju kako uživaju u skijanju na Bjelašnici), tovarimo se i mi na... kako ko, neko na ovo, neko na "ono" i selimo tamo gdje se snijeg još bijeli kao mladi sir. Kuda? Paradoksalno - u pravcu juga.

Na kraju svijeta (ili Bogovi su pali na tjeme). Prenj, Velika kapa (2007m). Foto: Dinno Kassalo

Prenj! Čovjek se, kao oblak, zakači za njegove vrhove i ne da mu se "odlijepiti" dok ne istrese iz sebe svu kišu emocija i utisaka... Ili dok ne ugradi u sebe dovoljno od tog prostora kako bi ga mogao distribuirat kroz druge kanale, nove medije i moderne prostore... To se upravo dešava Dinni Kassalu, majstoru fotografije koji nas redovno upotpunjuje materijalima vezanim upravo za Prenj. Hronično ovisan o ovoj planini, a u stanju vizuelno savršeno artikulisati spektar utisaka koje nudi "sirov" planinski prostor, evo ga opet u priči. A "priča" je pregršt vizuelnih "konstatacija" koje one koji ne razumiju duh i mentalitet ovog podneblja, čiji je Dinno "sukus", mogu zbuniti, možda zavarati... Ne dajte se ni jedno, ni drugo! 

Velika kapa zimi - impozantnost ravna jednom 4-tisućnjaku. Foto: Dinno Kassalo

Kapa, Kruna ili neki drugi "k...", svejedno, nalazi se u sjevernoj prenjskoj barijeri i "namjenjena je plašenju onih koji napadaju Prenj sa sjevera!", konstatovao je Kassalo u jednoj svojoj ranoj izjavi za tisak. U socijalizmu je bila visoka 2004 m, a onda se, zaražena pluralizmom, oglasila alternativa - Matias Gomez (The man who did it ->), prije nego je napustio BiH kao Mate, a nakon što je vojne kartografe i geometre poslao u... historiju, proglasio je ovaj vrh visokim 2007m. Za svjedoka je pozvao "mastionicu i pero...", ne, svoj GPS uređaj, na dobrobosanskom poznat kao "hepek". Znači, "kad se popnete na Veliku kapu, Krunu ili neki drugi "k...", svejedno, osjećajte se 3 m uzvišenijim!". Preporučamo!

U Raptima (1450m), pod dugačkim grebenom Prenjeve Bjelašnice

Put na Veliku kapu vodi iz doline Bijele zmijugavom cestom preko sjeveroistočnih obronaka ovog vrha u planinski cirk Rapti, koji leži pod prelijepim dugačkim grebenom Prenjeve Bjelašnice, sa Kapom, Krunom ili.., svejedno, sasvim lijevo na kraju. Sa grebena se otvaraju vidici sjeveroistočno u dubinu Bijele i južno ka centralnom Prenju ("centralnom Prenju...", eh, koliko je samo jezik nemoćan da prenese snagu i dubinu utiska koji ostavlja pogled na unutrašnjost Prenja odozgo sa grebena).
Ovo što vidite na slici gore samo su reminiscencije idile koja je dominirala u Raptima prije pomora šume, probijanja divljih cesti i rušenja pl. kuće. ("Kuća koja to zvanično nikad nije stigla postati" ovdje - > )
"Vodič, kakav takav, uglavnom čupav i dlakav, smjesta nas je poveo u - pogrešnom pravcu", javio je Dinno elektronski. Znači, osloniti se na štapove i "laganini", preporučamo! 

Vodič (kakav takav, uglavnom čupav i dlakav), sa korigovanim kompasom, ispravno orjentisan prema tisovičkom sedlu. Foto: Dinno Kassalo

Prije nego nas vodič, sad sa korigovanim kompasom, izvede na sedlo odakle se otvara centralni Prenj i gdje se put hvata grebena "kidajući na lijevo" prema Kapi, Kruni ili nekom drugom "k...", svejedno, iskoristit ćemo priliku da vam preporučimo "doživjeti" specifičnost atmosfere boravka na Raptima u priči "Odskočna daska" (vidi ovdje ->). Ako u tom tekstu osjetite izvjesne "arheološke" primjese, imate pravo, naime, ona atmosfera osebujne ispunjenosti prostora tradicijom, izvornošću, čistoćom, dubinom, netaknutošću, mirom, harmonijom... leži duboko zatrpana slojevima ne-vremena i ne-brige prema tim vrijednostima. "Ne mogu vjerovati da sanjam, a ne sanjam!", izjavio je Dinno Kassalo (tim ili nekim drugim povodom, svejedno), koji je prilično angažovan po pitanju narušavanja balansa u prirodi (Pinus falus ->).

Mjesto gdje definitvno pada odluka: Onaj kristal je moj! Tandem Vjetreno brdo - Lupoglav. Foto: Dinno Kassalo

A na sedlu, kao uvertira za ono što slijedi na grebenu Velike kape, Krune ili nekog drugog "k...", svejedno: Sjene oblaka preplavljuju planinu, da bi je u sljedećem trenutku, kao valovi obalu, prepustili blještavilu sunca! Oblaci se kače za Veliku kapu, kao štenad za kerušu (otkud sad ovo!?), prolijećući nisko iznad glava zbog čega se mora saginjati i nije uopšte jasno odakle dolaze. Izgleda, iz vedra neba, nošeni toplim zapadnjakom od koga se snijeg topi kao "sirimaslo" u mikrovalnoj, kako je izjavio Dinno Kassalo u e-prepisci. Ovo je mjesto gdje definitivno pada odluka: Onaj "kristal" u daljini je moj! Kad tad! Kristal je Lupoglav (2102m, desno), a njegov su-šiljak je Vjetreno brdo (Erač, 2088m, lijevo). Probati, preporučamo! 

Ko se ljepote laća, od ljepote gine! Auto-foto: Dinno Kassalo

Ko se ljepote laća, od ljepote gine! Ima još buket fenomenalnih slika "nafatanih" sa ovog mjesta, sedla preko koga se iz Rapta prebacuje u visokogorsku dolinu Tisovica i dalje u Prenj, ali njih ćemo sačuvati za neku drugu priliku, čisto da izbjegnemo rizik! Ovaj put pokazat ćemo samo kameru. Eto, tu je sva ta ljepota, na sigurnom, ne brinite, digitalizovana i upakovana u bitove, bajtove..!
Nego, može li se stvarno od ljepote poginuti?

Sunce, sloboda i prijatna strepnja izazvana blizinom "granice". Foto: Dinno Kassalo

Na upit zašto nam nije poslao neku sliku s Velike kape, Krune ili nekog drugog "k...", svejedno, sa pogledom na dolinu, Dinno Kassalo je izjavio da nas nije poveo gore da bismo se divili onome dole. Ovdje smo gore, uživajmo u tome - tvrdoglavo je odbio sve redakcijske pritiske! Kad bolje razmislimo, zar nam zaista treba pogled preko ruba dole na neku kašu od "civilizacijskih tekovina". Ovdje, na rubu svijeta, na rubu granice koja golica i podiže tenziju, a koju se ne preporučuje preći ni fizički, ni mentalno (da ne padnemo u "kašu" ili ne završimo 2000m u dolini), prepustimo se suncu, slobodi i prijatnoj strepnji izazvanoj blizinom "granice", tome čega je samo ovdje u izobilju

Puštanje zmaja sa vrha Velike kape, Krune ili nekog drugog "k...", svejedno. Foto: Dinno Kassalo

Postoji tradicija, nametnuta valjda potrebom da se prostor obilježi vlastitim "mirisom", da se na vrhovima rade neobične stvari ili da se neobične stvari iznose na vrhove (tradicija podmićivanja naslijeđena od drevnih maja (maja = domaćica/kuharica na dobrobosanskom jeziku)), kao mješalice za beton (mješalica = lopata), maske za ronjenje, kravate, bicikla, skije, godine, štapovi za pecanje, aktovke... stvari koje simbolišu nešto na neki način (ako ništa, onda upravo to - ništa). Kad bi "zidovi" mogli pričati, rekli bi nam mnogo toga, čak i ono u što bismo teško povjerovali, a dešavalo se npr. na Velikoj kapi, Kruni ili nekom drugom "k...". svejedno. Da ne otvaramo tu "kutiju", zadovoljimo se ovaj put simbolikom puštanja zmaja sa vrha Velike kape

I'll be back!Auto-foto: Dinno Kassalo

EQ=IQ, izjavio je na kraju Kassalo ili neko drugi... svejedno, nakon što je, kako kaže, pod pritiskom praznog želuca i proganjajućih vizija o "buredžicima iz kojih curi mlado maslo" bio prisiljen povući se sa Velike kape, Krune ili... svejedno, ka dolini, u pravcu u kome su odjednom bile orijentisane sve naslage starog sira... pardon, sve naslage starog snijega na sjevernim padinama Prenja.
Ali, ček', I'll be back!

Zone-2000 u saradnji sa Dinnom Kassalom, juni 2008