Pogled na fascinantne prenjske vrhove, lijevo Vjetreno brdo (Erač) 2088m, desno Lupoglav 2102m
Kraj godine, a "snjeguljici" ni traga. Smatrali smo da smo je po službenoj dužnosti bili dužni pronaći prije puževa i lovokradica kako bi tradicionalnim vizuelnim efektima oplemenila novogodišnji ugođaj. Krenimo redom s-brda-s-dola!
Oprostite na primjesama novogodišnje atmosfere u uvodu ove priče. Nakon sve frtutme konstatovali smo da je u dobru lako dobar biti. Kad ima snijega, svi su prinčevi koji nastoje uzeti nevinost "snijeguljici" špartajući brda i doline tragovima gojzerica, vojničkih čizama, krplji, skija, vunenih čarapa, a najsimpatičniji su zavodnici u gumenim čizmama. Ne smijite se, tako ih dobar dio počinje osjećati planinu i osjećati se planinarom. Da, da, kroz gumene čizme. Ali, problem je kad nema snijega!!! A bez njega se ne može, posebno u ono vrijeme preloma, kad se nova godina rađa iz pepela stare...
Da bismo izbjegli porodične tenzije zbog ispoljavanja simptoma ovisnosti o čistim, bijelim, iskričavim kristalima koji od planina prave sniježna carstva, a od stijena dvorce i ledene tvrđave - dali smo se u potragu za "snijeguljicom".
Gorsko oko Gorske službe smatranja i zbunjivanja
Izabrali smo planinu Prenj, smatrajući je jednom od najljepših planina Dinarida, osim po ekstremnim klimatskim izmjenama po vertikalnom planu, takođe poznatu i po idiličnim šumskim krčevinama i fenomenalnom pomoru endemičog bora. Cilj ne bira sredstvo; aplicirali smo metodu "herojska Jablanica - Glogošnica - Milanova kobila - Grede" u namjeri da nađemo snijeg prije Nove godine kako bismo poveli pregovore oko novogodišnje atmosfere. Nismo štedjeli na tehnici, osim sprejeva, lampi i noževa za maglu, te priručnog usisivača niske oblačnosti, ponijeli smo najmoćniju snijegofilnu optiku u cilju šarmiranja "snjeguljice". A, ko prvi djevojci, njegova djevojka! Nadali smo se da ćemo to ove godine biti mi, a ne kao što to obično biva krivolovci, koji sa "snjeguljicom" povedu pregovore do besvijesti oko zametanja tragova, a sve po cijenu naših divokoza ...
Planarska kuća Milanova koliba, smještena između sitjena Cvitine i Izgorjele grude
Ako igdje ima snijega, ima ga na Prenju. Budnom oku Gorske službe smatranja i zbunjivanja, u šta smo se silom prilika doškolovali kako bismo ostvarili zacrtane ciljeve, nije moglo ništa promaći, a da ne bude registrovano kao objekt za spasavanja obraza i časti. Ne smije se desiti da lovokradica bude brži i unakazi bijelo, nevino lice "snjeguljice" otiscima vojničke čizme, reliktom iz prošlog rata! Moramo otvoriti oči i (o)smatrati. Moćni objektivi LINHOF -TEHNORAMA 617 Gorske službe smatranja i zbunjivanja, koji su u stanju napraviti najveće panoramske snimke na filmu 6x17 cm zabilježili su svjetlopisom prvi, pravi i zamislite - čisti snijeg!!!! Da ne povjeruješ vlastitim nogama.
Da nije jezera koja uzrokuju maglu u neretvanskoj kotlini, vidjeli biste herojsku Jablanicu
Ne vjerujući vlastitim senzorima (ah, ta tehnika!) da gazimo snijeg nakon toliko vremena provedenog po bjelosvjetskim plažama prestiža, nasukani na sprudove i koraljne grebene karijerizma, u toplesima satkanim od najfinije čežnje za planinskim prostorima, osvajali smo s-brda-s-dola legendarnu Prenj-planinu, ludi od sreće i napora. Ovo je događaj od regionalnog značaja, bili smo prvi hercegovci, uključujući lovokradice i pripadnike sekte "motorki" (vidi raniju epizodu >) koji su došli u bliski kontakt sa novim snijegom uprkos oglasu izvješenom na ulaznim vratima Meteorološkog instituta u Sarajevu: "Nemamo snijega i ne znamo kad ćemo ga dobiti! Ne obametaj!!!!!!".
Snijeg!!! Nemamo ništa protiv, naprotiv!
Nakon što smo u zimskim uvjetima ispenjali nekoliko dužina ocijenjenih kao "ne-okreći-se-sine", savladali u troskoku nekoliko rupa bez dna i konzumirali nekoliko flaša domaće izotonične energetske pijače za živce i cirkulaciju, našli smo se na planini.
Prenj!
Šta je to što ga čini posebnim u ovom trenutku? Mnogo toga, a prije svega snijeg, zbog čijeg odsustva se vode ratovi između sudanske milicije i golorukog, do zuba naoružanog naroda, crvenog pijeska Etiopije i živog pjeska Somalije, škotskog tvrdičluka i irskog setera, breskve i kajsije... Bez obzira koliko bili skromni, osim snijega ovu planinu posebnom čini i naše prisustvo, bez nas ovo ne bi imalo nikakvog smisla, je li! Ko bi u tom slučaju mogao konstatirati svu ljepotu jasno izdiferenciranih vegetacionih zona, od vječitog snijega i leda, preko stepe, tundre, savane, tajge pa sve do pojasa. Možda krivolovci??!? Ta mani!
Pogled sa zapada na Zelenu glavu 21023m, najviši vrh Prenja
Smatrali smo po službenoj dužnosti i profesionalnoj deformaciji, pardon, orjentaciji da se izlaskom na Prenj trebaju evocirati uspomene na alpske glečere, polarne kape, ledene sante Grenlanda, Igmanski marš, snijegove Kilimandžara i ostale sniježno-ledene tvorevine od globalnog značaja, koje trpe zbog internacionalnog zagrijavanja i koje plivaju u vlastitoj krvi (krv je voda!). Neka im je vječna hvala i slava!!!
Eho:
...vala i lava...
...ava...
...a!!!
...!?
Kad smo već izvukli toliko hvale na ovu visinu, hvala i velikom Manituu što je nama, grešnima, podario snijeg naš svagdašnji sa kojim ćemo uveličati doček Nove godine, izbjeći rat za vodu kao u bratskoj i nesvrstanoj Africi i popuniti domaće glečerčiće po hercegovačkim planinama da bi naši alpinisti i visokogorci mogli mutiti Cedevitu i hladiti pivu idućeg ljeta. Živjeli, ovaj... Haug!
Prenjski visokogorski ambijent. Šta jedan puž traži na vrhu planine?
Pala je noć i ogrnula planinu tamnim, hladnim plaštom, koji je, umjesto da sakrije, samo još više naglasio bjelinu prvog prenjskog snijega. Nazirući treperava svjetla u dubini dolina ni jednog trena nismo pomislili, a još manje požalili što smo "sami na svijetu", što ne čujemo ništa do zujanje u ušima i kajanje puža i ne naziremo ništa do horizonte ispunjene oblinama koje asociraju na Snjeguljicu koja se našla u okruženju pet "zagorjelih" patuljaka. Ni jednog trena nismo poželjeli da ovdje vidimo gondole, ski liftove, sanatorijume, hotele, dokonu gospodu, žene Džems Bonda i bivše vlasnike lokalnih klaonica... Kao i svi patuljci, zadovoljili smo se "snjeguljicom".
Snijeg se osjeća više u zraku, nego pod nogama. Ali, konju ne treba gledati u zube
U zoru, u baznom logoru, prije samog finalnog uspona javljeno nam je preko radio veze da meteorolozi i naučnici predviđaju da će upravo od ove godine zime početi kasniti, te da će prvi snijegovi padati tek od sredine februara. Nije rečeno kojim su metodama došli do tako pouzdanih rezultata, ali po službenoj dužnosti smatramo da je "bacanje graha" u prvom i "odokativno mjerenje" u drugom slučaju moglo dati tako precizne rezultate. (Jao, koja kombinacija - meteorolozi i naučnici - nebo i zemlja!) Gorska služba smatranja i zbunjivanja, sastavljena od samih be-ha planinara, smatra da će time snjeguljica u mnogome izgubiti na šarmu, jer će nas uvesti direktno u svoj kasni pubertet - takozvane babine huke.
"Štokrla" od cca 10kg čiste munikovine korištena u disciplini "kećenja" (ketiti=ububiti se i čekati "snjeguljicu")
Vratimo se pužu i njegovoj zloj sudbini. Ambicije da bude prvi koji će ostaviti svoj trag na nevinom, kao dan bijelom tijelu "snjeguljice", mnogo prije nego to vojničkim čizmama i planinarskim gojzama učine krivolovci i visokogorci, dovela ga je na sami vrh planine! A na vrhu ima mjesta samo za jednog! Samo jedan može biti "Number one", svi ostali su drugi, treći i tako dalje, osim ako nismo na Durmitoru gdje su svi prvi do prvoga. Tako je Felix, najveći ljubavnik po prirodi i u prirodi, kao pravda spor, ali dostižan, ipak bio taj koji je prvi stigao "djevojci", ostavivši sluzav trag preko zasniježenog vršnog kamena. Ali, to će ga koštati glave jer smo ga iz osvete ostavili na tom mjestu, pa nek se kaje sve do lanjskog snijega.
Pet patuljaka, a "snjeguljica" je ostala negdje gore u planini
Budimo pošteni i priznajmo da je puž bio brži od nas te 2006 godine. Uprkos toj činjenici "snjeguljica" je ipak obećala uključiti specijalne novogodišnje efekte, a pošto efekti, kao što se pokazalo, nisu izostali, to je dokaz da je "snjeguljici" još uvijek stalo do čistog obraza, na radost običnih malih ljudi, takozvanih patuljaka. Živjeli!
Na kraju, evo i članova Gorske službe smatranja i zbunjivanja (s lijeva na desno): Ćilsa Gorski i Kulje - domaćini, Zijo Omerović - zvanični meteorolog, Zdena sa pionirskom maramom te Dinno, autor ovog eseja i odgovorni po pitanju odnosa sa javnošću. Kao što vidite, svi imamo po nešto na glavi - od šljema do marame. A u glavi... Nije bitno! Bitno je da da znate kakva vas je ekipa ovaj put vodila u planinu, u potragu za "snijeguljicom".