Pogled na vrh Adams Mountain. Foto: B. Behrem.

Mount Washington sa svojih 6288 ft (1917m) predstavlja najviši vrh države New Hampshire, te istovremeno i najviši vrh u sjevero-istočnom dijelu US

Mt Washington je istovremeno jedan od najpopularnijih destinacija za planinarenje, turno skijanje, alpsko penjanje i destinacija ledenog penjanja u New England-u. Nalazi se u sklopu sistema White Mountans koje pokriva četvrtinu države New Hampshire i dio države Maine.
Presidential Range je jedan od sedam zasebnih vijenaca u sistemu Bijelih planina u kojem je i smješten vrh Mount Washington. Ovaj vijenac sadrži najviše i najljepše vrhove u Bijelim planinama. Sačinjava ga 11 vrhova koji nose nazive bivših predsjednika Sjedinjenih američkih država, a po kojima je ovaj vijenac i dobio svoj sadašnji naziv.
Davne 1642. godine prvi evropljanin koji se ispeo na vrh Mt. Washingtom, originalno zvani Agiocochook (indijanski naziv vrha), je bio Derby Field.

Hermit Lakes plan. Sklonište i Rangers House u dolini Tuckerman Ravine. Foto: B. Behrem.

Derby je bio poznat prevodilac indijanskog jezika koji je u pratnji dvojice indijanaca izvršio prvi uspon. 210 godina kasnije, tačnije 1852.g., napravljena je prva kuća na vrhu, zvana Tip-Top House.
Ubrzo poslije toga, na vrhu ove planine, napravljeni su i drugi objekti, te je ovaj vrh nazivan "City Among the Clouds" (grad među oblacima). Planina i vrh su postali izazovni i atraktivni te je došlo do izgranje ceste 1861.godine, a nedugo iza toga i do izgradnje zubčane željeznice (Cog Railway) 1869.godine. To je bila i prva zubčana željeznica u svijetu i druga najstrmija, sa prosječnim usponom od 25 % i sa maksimalnim 37.41 %.
Oba ova objekta su i danas u punoj funkciji i na zadovoljstvo svih posjetilaca. U avgustu ove godine proslavljeno je 150 godina izgradnje auto ceste na Mt. Washington.

Raskrsnica puteva u zoni Alpine Garden (1604m). Foto: B. Behrem.

Mount Washington je poznat kao kamena gomila zato što je građen od velikih blokova new-hampširskog kvarca i mikašista. Planinarima pričinjava zadovoljstvo hodati tokom ljeta po ovom izuzetno kamenitom terenu, dok je tokom zime vrh zaleđen te se teško može savladati bez dereza i cepina.
Prema istoku, ispod samog vrha, pruža se najljepša i najduža provalija u White Mountain-Great Gulf (dugačka 12 km). U njoj je bio smješten najveći cirk u Bijelim planinama. U vrhu provalije se nalazi manje jezerce Spaulding iz kojeg ističe Peabody River. Ukoliko vas posluži dobro vrijeme, sa vrha planine će vam se pružiti daleki vidici: na istoku do Atlantika, na jugu do države Massachusetts, na sjeveru do Kanade, a na zapadu, preko države Vermont, do Adirondeck Mountain u državi New York.

Sob (moos) na potoku Crystal Cascade u dolini Tuckerman Ravine. Foto: B. Behrem.

Zbog položaja planine i snažnog uticaja labradorskih i atlantskih zračnih strujanja, na planini je šumska granica niža nego u Rocky Mountain. U rekordu planine Mt Washington zabilježeno je: najbrži vjetar na svijetu izmjeren 1934. godine, a iznosio je 375 km/h, preko 5 m snijega, orkanski vjetar svako treći dan tokom zime, prekrivenost maglom 60% vremena, samo 60 čistih dana u godini, evidentirano je 143 smrtno stradala planinara (više nego na Mt. McKinley-u).
Penjačka sezona na ovoj planini traje cijele godine, a najpovoljniji period za penjanje na vrh je od 20 jula do 20 septembra. Za izlazak na vrh ove planine postoji više pristupnih puteva. Ja sam se opredijelio da uspon izvedem iz baze u Pinkham Notch i preko Lion Head. Dužina ovog ishodišnog pravca je 13,5 km, nešto je zahtjevniji ali zato manje frekventan i pruža izvanredne vidike na predjele planine i okolinu.

Kameni humci kao orjentacija na putu ka vrhu ( 1575m). Foto: B. Behrem.

Po YDS (Yosemite Decimal System) Lion Head nosi 2 class težinu. Od Pinkham Notch polaze četiri planinarske route koje planinare izvode na vrh planine. Sve četiri staze vode zajedno prva 2 km, nakon čega se desno odvaja Huntington staza. 800 m dalje lijevo se odvaja Boott Spur staza. Put čitavom ovom dužinom prolazi kroz visoku šumu, nije interesantan niti ima vidikovaca.

Pogled sa Lion Head na skijališta ski centra Wildcat. Foto: B. Behrem.

Jutro je, tišina uokolo i samo se čuje duboko disanje i dahtanje onih koji nisu utrenirani ili imaju problema sa kilažom. Poslije ovog odvajanja staza nas dovodi bliže potoku Crystal Cascade s naše desne strane. Sad je uspon nešto blaži jer ulazimo u Tuckerman Ravine Valley. Nakon 2,5 sata hodanja stigli smo do Hemit Lake gdje se nalazi planinarsko sklonište za 90 osoba i rendžrska postaja Hojo. Tu svi prave pauzu, doručkuju, aparatima i kamerama bilježe željene detalje i snabdjevaju se vodom za nastavk uspona. Tu su mnogi, koji nisu bili upućeni, morali promijeniti plan uspona.

Kameniti konus vrha Mount Washington, gledan s prevoja Tuckerman Ravine (1007m). Foto: B. Behrem.

Staza uz Tuckerman Ravine bila je zatvorena zbog opravke puta. Na pojedinim mjestima, u višoj zoni, sniježne lavine i vodene bujice razorile su stazu te je bila ugrožena bezbjednost posjetilaca. Pravc je zatvoren na pet sedmica, ukoliko bude povoljno vrijeme za rekonstrukciju.
Sad je moj odabrani pravac bio nešto opterećeniji, ali mnogi planinar se ne odlučuje da ga koristi jer je znatno zahtijevniji i prekriven je krupnim kamenjem. Prešli smo, desno, preko potoka i tu sam uspio vidjeti i uslikati životinju soba (engl.: moos). Nisu plašljive, a vrlo su snažne i krupne te ih koriste, kad ih pripitome, za izvlačenje stabala prilikom eksploatacioje šume. 

Pogled na Tuckermav Wall i Tuckerman Col. Foto: B. Behrem.

Od potoka put naglo dobija na visini, uspon je u serpentinama kroz visoku i nešto rijeđu šumu, vodi nas preko točila prema koti Lion Head (1535m), po kojoj je i staza dobila ime. Hoda se ujednačenim tempom, zastajkuje za uzimanje kratkih predaha i primiče Lavljoj glavi, koja planinare stalno plijeni svojom nadnesenošću nad Hermit Lake u dolini Tuckerman Ravine.
Po stizanju na kotu većina planinara odlaže rančeve i svak sebi traži najbolju poziciju za što kvalitetniji pogled. Čovjek mora da se zaustavi i dopusti očima terapiju, upijajući konfiguraciju terena s bogatstvom boja, osjetilu mirisa da registruje prisutnost planinskog cvijeća i grmlja kao i svijež planinski zrak koji struji sa planine u dolinu.

Pješačka staza grebenom Franconia Ridge. Foto: B. Behrem.

Škljocaju foto aparti i zuje kamere svih vrsta, nastojeći da zabilježe to što su ljudska osjetila već absorbovala. S lijeve strane duboko dole proteže se Tuckerman Valley sa svojim čeonim zidom, potokom Crystal Cascade i Hermit Lakes s podignutim objektima. Sa desne strane pogled puca na Huntington Ravine Valley i njegovu Cutler River, vrh Ball Crag (1863m) i Nelson Crag (1719m). Iza leđa, na istoku, pogled se zaustavlja na Carter-Moriah Range i njegovih deset vrhova, među kojima je najviši Carter Dome (1473m).
Dole u klancu, koji dijeli Mt. Washington od Carter-Moriah, svjetluca se voda rijeke Ellis River. Pogled privlače šumovite padine i vrh Wildcat Mountain, koji se ističe skijaškim stazama istoimenog ski centra.

Pogled sa Mt Washington na Clouds Lake i planinarsku kuću. Foto: B. Behrem.

Nakon punjenja tjelesnih "akumulatora" i vizuelno prikupljenih informacija, nastavlja se grebenom dalje ka vrhu Mt Washington i Alpain Garden. Što se više primičemo podnožju konusne kupole vrha, teren postaje sve kamenitiji i prava je vještina održati se na nogama i balansirati dok se osvaja strmina i staza.
Na 1604m stižemo do raskršća puteva s tablama obavještenja. Tu faktički prastaje da egzistira grmlje i ustupa mjesto planinskom cvijeću, travi i lišajima.

Grupe planinara u silasku na Tuckerman Col. Foto: B. Behrem.

Na prostoru Alpine Gardem se nalazi i nekoliko endemnih vrsta bilja. U višoj zoni, na 1700m, nastupa zona planinske tundre. Posljednjih stotinjak i više visinskih metara vršnog konusa prekriveno je velikim kamenim blokovima tako da noge plaćaju najvišu cijenu na usponu i silasku. Put izvodi na donje parkiralište, napravljeno za motorizovane posjetioce vrha kojih, zajedno sa planinarima, godišnje bude oko četvrtine miliona.

Kraj vršne table na Mount Washington-u. Foto: B. Behrem.

Preko drvenih stepenica izlazi se na gornji parking, rezervisan za vršne službe, gdje se nalazi i platforma Cog Railway. Mnogo je posjetilaca koji stalno pristižu ili odlaze.
Današnji planinarski opus obavio sam za 6 sai i 15 minuta. Sa vrha se otvara pogled za pamćenje, izuzetno lijep pogled na sjevero istočni i najljepši vjenac vrhova ispod koji se proteže glacijalna provalija Great Gulf. 

Cog Railway (zubčana željeznica) pod vrhom pri uspinjanju. Foto: B. Behrem.

Na vrhu se osjećate kao u nekoj varoši. Tu su restoran, hotel, muzej, kafić, radio i TV prenosni uređaji, meteorološka stanica, prodavnica suvenira te ogromna betonska terasa s betonskom ogradom, koja više nalikuje pozornici jer se na istu penje stepeništem. Terasa je okrenuta ka istoku i služi kao vanredan vidikovac s pogledom na vratolomne i kamenite padine, koje se obrušavaju u tjesnac Pinkham Notch, i na Carter-Moriah Range.

Pogled sa Mt Washington-a na vrhove Jefferson, Adams i Medisom. Foto: B. Behrem.

Poseban kuriozitet na vrhu predstavlja Tip-Top House, koju planinari i posjetioci neizostavno, po izlasku do vršnog znaka, razgledaju i fotografišu. Kad smo obavili sve planirano na vrhu, već se navukla magla, zatvorila vidike i počela je kiša koja nas je ispratila pri silasku u dolinu. Međutim, mi smo dogovorili da po nas dođe vozilo koje nas je spustilo u podnožje planina, odakle smo svojim prevozom nastavili put u Boston udaljen 264 km.