Kootenay je dio Britanske Kolumbije koji se sa svojom južnom stranom naslanja na Ameriku, a istočnom na Rocky Mountains i Albertu. Ranije ovim područjima tumarala su indijanska plemena Ktunaxa, kasnije rijeka kopača srebra, a danas - Goran

Raznovrsnost reljefa gotovo je nestvarna: od kaktusa do glečera. Ovdje sam na planinarenju prvi put bio prije četiri godine, a ponovni povratak mi je uvijek nekako izmicao. Krajem ovog ljeta, kada su svi moji kompanjoni otkazali, a ja izgubio nadu i potrošio skoro sav godišnji odmor, zovnuo me, naravno, Brajan: Hoćeš li na četiri dana?
Dva u vožnji i dva u planinama? Jok, ti ćes...
Plan je bio iz New Denvera (mjestašce u koje su za vrijeme Drugog svjetskog rata internirani Japanci iz Vankuvera, neki i danas žive u njemu) praviti dnevne "tripove" na vrhove oko Kokanee glečera, u
istoimenom parku. Prvi dan smo se, uprkos očajnom vremenu, nakon dužeg penjanja koje je otežavala problematična orjentacija, uspjeli popeti na vrh Esmeraldu (2789 m). Hladno, vjetrovito, opasno, vidljivost nikakva; od svih slika koje smo napravili, jedino se, na žalost, na ovoj slici u uglu, napravljenoj pored table "Keyhole" par metara od glečera, razaznaje bar nešto. Inače, prije par godina u ovom području od lavine je stradao Misel Trudo, sin jednog od najpoznatijih kanadskih političara, Pjera Trudoa. Njegovo tijelo koje je završilo u Kokanee jezeru, i pored visednevne i opsežne potrage, nikada nije pronađeno.

Drugog dana, vrijeme je imalo više milosti. Nakon četverosatnog uspona stigli smo do Blue Grouse Basin - prelijepe uvale okružene atraktivnim vrhovima različitih penjačkih težina. Najviši među njima, Paupo Mt (na slici iza mene), gledajući odavde nije izgledao previše komplikovan pa smo se Brajan i ja, iako nemajući najjasniju predstavu šta nas ispred čeka, odlučili na njegovo osvajanje. Markacije začudo nije bilo, ali računali smo, ako postane previše "napeto", vratićemo se. Da bar, ako ne sam vrh, vidimo šta ima s druge strane...

Ne znam, možda postoji jednostavniji prilaz vrhu Paupa, ali ovaj, kojim smo mi išli, nije bio nimalo jednostavan. Nekoliko puta smo zažalili što od alpinističke opreme nismo ništa imali. Odsustvo markacije, klizave, zaleđene stijene, odroni, praktično slobodno penjanje na par mjesta činilo je ovu "stazu" malo više nego običnom, planinarskom.

S grebena Paupa pružao se nevjerovatan pogled na istočni dio planinskog masiva Kokanee Glacier parka. Povratak nije dolazio u obzir, a preostali dio uspona do vrha izgledao nam je odjednom mnogo lakši.

Slika za sjećanje. 1. septembra 2004. godine. U zagrljaju s granitnim, 2404 metra visokim i ko zna koliko miliona godina starim Paupom. Poslije šestočasovnog uspona te kratkog predaha na vrhu valjalo se istom "stazom" spustiti do Blue Grouse Basina. Odatle je već bilo podnošljivo...

Kootenay je takođe poznat po brojnim izvorima tople vode. Mnogi, vjerujući u njihova ljekovita i relaksirajuća svojstva, dolaze specijalno samo zbog njih. Ja baš nisam neki njihov veliki ljubitelj, ali kad se mora... Pred povratak kući sam se u jednom od njih, što zbog hladnoće nakupljene još prvog dana na Esmeraldi, što zbog uobičajne "planinarske" upale nožnih mišića, "kiselio" više od dva sata...