Grupa vrhova oko Maglića (2386) i Trnovačkog jezera

Na Trnovački Durmitor se definitivno isplati otići. Treba znati da je put dug i da treba planirati noćenje na Trnovačkom jezeru. Ali svejedno, tura je prekrasna i nije mi žao ni jednog žulja.

Planine istočne Bosne privlače pozornost ne samo činjenicom da u toj zoni leži Maglić (2386) najviši vrh BiH, već svakako i radi izuzetne geomorfologije. Najveći broj planinara koji posjeti ovo područje ima za cilj osvajanje Maglića, uzimajući prelijepo Trnovačko jezero kao bazu ili ishodište. Ali nađu se i oni, poput nas, koji ne slijede uhodane staze, već su spremni malo zaviriti u nepoznato i vidjeti kako npr. izgleda pogled na Maglić i Trnovačko jezero sa sasvim suprotne strane - Volujka?

Pogled sa Prijevora na Maglić (2836), koji je uvijek spreman opravdati svoje ime

Prijevor je mjesto odakle sve počinje, odnosno završava. Nakon što smo na Tjentištu, odmah kod pumpe, skrenuli lijevo na neoznačeni put, truckali smo se makadamom kojih dvadesetak kilometara do Prijevora, putem za koji bi se moglo reći da je loš, ali ipak nekako prohodan.
Oni koji bi željeli najkraćim, najbržim, ali ujedno i najstrmijim putem na Maglić mogu odmah sa Prijevora skrenuti lijevo, odakle se diže ovaj vrh.Ali, mi nećemo tamo ovaj put. 

Trnovačko jezero

Za jedan i po sat od Prijevora, priječeći padine Maglića, a zatim slijedeći Suhu Jezerinu, stiže se u - Crnu Goru, tačnije do prelijepog Trnovackog jezera. Ulaz u tu zonu se plaća. "Karta" se može kupiti kod Nove - čuvara, lovočuvara, ribočuvara itd... Cijena ovisi o mnogo faktora: državljanstva, Novine dobre/loše volje, broja ljudi, vremena, broja pahuljica koje su 31.12.2004 atakovale krov Novine kolibe... Savjet je: diplomatija! Može se proći i sa 5 KM. 

"Katun" podno Trnovačkog Durmitora

Tog septembarskog dana Sanela, Hido i ja izabrali smo Volujak kao cilj, slijedeći upute iz vodiča Matiasa Gomeza. Put ka Volujku vodi desno od Trnovačkog jezera, gledano iz pravca doline, uz padinu kojom se izlazi na plato gdje se nalazi katunsko naselje bilećana. U kasnim jesenjim danima, kada smo mi pohodili ovaj kraj, samo je jedan od tih katuna* bio naseljen. Ostali privremeni stanovnici ovog naselja su se već bili povukli u "toplije krajeve". 

*Katun je izraz koji se u Crnoj Gori i istočnoj Hercegovini koristi za planinsku pastirsku kolibu

Greben Volujaka, gledano sa Trnovačkog Durmitora

Od Trnovačkog jezera do pomenutog platoa sa katunima staza vodi kuloarom između Trnovačkog vrha i Volujka. Staza je dobro markirana - u donjem dijelu je kamenita, a poslije uglavnom ide travnatim predjelima. Na gornjoj slici je greben Volujka u difuznom kasnojesenjem ozračju. Vidljivi su sniježnici koji su "preživjeli" ljeto i koji će, vjerovatno, dočekati novi snijeg. 

Sanela na Trnovačkom Durmitoru

Slijedeći markiranu stazu, u jednom trenutku smo uvidjeli da nas je ova odvukla suviše lijevo, ostavljajući Volujak prilično desno. S druge strane, marka je marka i valja je slijediti, čak i ako nismo sasvim uvjereni da nas vodi, a ne zavodi. Kad smo bili već prilično visoko na lijevoj padini kuloara, bilo je jasno. Okrenuo sam se svojim sudruzima i saopštio im jednu dobru i lošu vijest. Loša - nećemo izaći na Volujak, kud smo u stvari i pošli! Dobra - dobra je da ćemo izaći na Trnovački vrh, a za to treba manje vremena i napora. 

Bioč (u sredini) i vrh Trzivka (2333 m nv, desno).

Promašivši odvojak staze koja bi nas odvela u pravcu planiranog Volujaka, završili smo na Trnovačkom vrhu (2241m), poznatom i kao Trnovački Durmitor. Osim zvučnog naziva "Durmitor" i vrtoglavih dubina, ovaj vrh nudi i izuzetnu panoramu. Sa Trnovačkog vrha vide se lijepo vide Bioč i "drugovi". Ko je ko na gornjoj slici zaista nemam pojma. A ako se okrenemo na suprotnu stranu... 

Trnovačko jezero i vrh Maglića, gledano sa Trnovačkog vrha (Trnovačkog Durmitora)

... doživjet ćemo ono zbog čega smo došli. Nismo više razmišljali o tome kakva bi razlika bila da smo se našli na vrhu Volujka, sasvim ubjeđeni da je vrh Trnovačkog vrha (ili Trnovačkog Durmitora) jedino mjesto sa kojeg se može napraviti fotografija i Trnovačkog jezera i Maglića. S obzirom da je od Trnovačkog jezera do vrha Trnovačkog vrha skoro vertikala, možete zamisliti kakav je to bio pogled. Pogled zbog koga je vrijedilo "zalutati". 

Ovu sliku je Sanela stavila na MSN i nema toga ko je nije pitao gdje je slika napravljena.
Zašto, prosudite sami

Naći se na ovom vrhu, iznad oblaka, preteći ih odozgo dok lijeno miluju stijene i vrhove, doživjeti dubinu i onu posebnu tirkizno plavu boju Trnovačkog jezera, koje se, u obliku srca ušuškalo u meku šumu pod Maglićem i Trnovačkim vrhom, neponovljiv je doživljaj.

I pored svoje naizgled mikrskopske sićušnosti, čovjek je u stanju ostaviti sasvim jasne tragove na licu zemlje

Pogled sa Trnovačkog vrha u pravcu pastirskih koliba na platou duboko ispod, doima se kao let. Sićušne kolibice sa kamenim ogradama tik uz njih, kojima se stoka čuva okupljena blizu "ognjišta", štiteći se time od nasrtaja vukova i medvjeda, ostavljaju interesantne, naizgled spontane mustre na toj travnato-kamenoj podlozi, no ipak slijedeći neku vlastitu logiku nastajanja i razvoja. Interesantno (ujedno i upozoravajuće), i pored svoje mikrskopske sićušnosti, čovjek je u stanju ostaviti sasvim jasne tragove na licu zemlje. 

Osjećaj uzvišenosti nije tek puka fraza. Boravak ovdje čovjek tako doživljava.

Da li se sa Trnovačkog Durmitora zaista vidi zakrivljenost Zemlje? Odgovor - zavisi kroz šta se gleda! Svejedno, na gornjoj slici se lijepo mogu primijetiti dva Maglića, rame uz rame, bliži crnogorski, dva metra viši, i bosansko-hercegovački, izazovniji i atraktivniji. Dole ispod njih je Suha jezerina koja pada u pravcu Sutjeske i dalje ka Zelengori skrivenoj oblacima. Iznad centra slike opaža se goli Prijevor gdje, kako rekosmo, sve počinje i završava.

Pogled iz Perućice na vodopad Skakavac.

Na povratku smo svratili na Dragoš sedlo odakle stazica vodi do vidikovca. Sa tog mjesta, u srcu prašume Perućica, otvara se lijep pogled na vodopad Skakavac.
I šta reći za kraj: na Trnovački Durmitor se definitivno isplati otići. Treba znati da je put dug i da treba planirati noćenje na Trnovačkom jezeru. Ali svejedno, tura je prekrasna i nije mi žao ni jednog žulja.