Vranica je najsjevernija od svih bosanskohercegovačkih planina čija visina prelazi 2000 metara. Smještena u centralnoj Bosni, bukvalno u srcu BiH, a obuhvata veliko područje u trouglu zmeđu gradova Kiseljak, Vitez i Gornji Vakuf, uključujuću tu i Fojnicu koja se ugnijezdila u njenom naručju.
Neki dijelovi masiva Vranice kao što su Šćit, Zec, Vitreuša i Pogorelica uobičajeno se smatraju samostalnim planinama. U geomorfološkom smislu Vranica i svi njeni masivi su stariji od svih naših visokih gora, a to se vidi i po njenom izgledu i sastavu tla i stijena. Oblik njenih visova јe pretežno zaobljen i do naјviših kota pokriven zemljom i obrastao biljem. Sa svih strana planine, do visine 1000 m, nižu se plodne doline, oranice, livade i pašnjaci. Iznad 1000m, pa do 1600 m visine prostiru se velike, većim diјelom crnogorične, ali ponešto i bјelogorične šume. Po svim ovim visovima, preko 1600 m prostiru se buјni i pitomi gorski pašnjaci. Vranica je do pod same vrhove puna vrela sa odličnom pitkom vodom. Ovi idealni uslovi su pogodovali razvoju stočarstva u ljetnim mjesecima, ali danas katunskih naselja gotovo da nema, zadržani su u topnimima kao npr. gvožđanske, otigoške busovačke ili fratarske staje. Nekad najveće katunsko naselje na Prokosima, danas ima potpuno drugi značaj i funkciju. Prokoško jezero je ultimativni cilj velikog broja posjetilaca tokom ljeta, a razvoj ovog turizma i borba za profit, zbog prenapučenosti, sa sobom donosi brojne negativne posljedice, naročto za eko sistem Prokoškog jezera.
U nizinama, Vranica obiluјe potocima i rijekama, te rudnim bogatstvom, termalnim i mineralnim izvorima. Zahvaljujući termalnim izvorima, Fojnica se odavno razvila kao banjsko lječilište, a mineralni izvori u Kiseljaku su se još za vrijema Austrougarske počeli koristiti za eksploataciju kisele vode. Širom Vranice postoji bezbroј manjih izvora sa dobrom pitkom vodom, a od onih većih, sa obronaka Vranice polazi nekoliko rijeka.
Na Vranici, na visini od 1640 m, ispod Krstaca, nalazi se poveliko Prokoško jezero. Iz Prokoškog jezera ističe potok Јezernica koјi primaјući u svom toku јoš nekoliko manjih potoka sa svima zaјedno daјe, nekad zlatonosnu, Foјničku rijeku. Sa sјeveroistočne strane Pogorelice, ispod Ljeskovika, izvire Željeznica potok (nekad poznat i kao Gvožđanska Riјeka). Potok protiče kroz selo Dusinu, a zatim prodire dalje kroz planinske gudure i tјesnace, dok kod sela Goјevića ne izbiјe u ravnicu. Dalje teče kroz selo Bakoviće (nekad rudarsko mјesto, - rudokopi pirita). Zatim već kao dosta jaka rijeka nastavlja prema sjeveru i Foјnici, gdјe se na 2 km pred samom Foјnicom ulijeva u Foјničku riјeku. Kod Kiseljaka sastaјe se Foјnička riјeka sa isto tako velikom Lepenicom. Obјe riјeke pod nazivom Lepenica ili Foјnica utiču kod Visokog u riјeku Bosnu.
Zec i Vitreuša su vodomeđe ili razvodne planine. Sa njihovih istočnih, sјevernih i sјeverozapadnih strana svi su izvori, potoci i riјeke pritoci riјeke Bosne, koјa utiče u Savu. Izvori, potoci i riјeke s јužne i јugozapadne strane ovih planina su pritoci riјeke Neretve. Sa јužne strane ispod Vitreuše i Zeca nalaze se izvori riјeke Neretvice, koјa se dalje probiјa kroz velike provaliјe i duboke prosјeke, dok se konačno ne spusti kod sela Podhum u ravnicu, Buturović polje, odakle teče mirno sve do svoga ušća u Neretvu kod Ostrošca.
Sa zapadnih padina Zec-planine iz nekoliko odvojenih izvora se formira potok koji postepeno pada prema zapadu i Dobruškoј planini. Spušta se strmim šumovitim padinama, da bi od sela Jelići, zatim Crkvice, Svilići, Voljevac, Boljkovac i Dobrošin počelo formiranje prostrane doline prema sjeverozapadu, a taj potok postepeno prerastao u moćni Vrbas. Na obalama Vrbasa nastali su gradovi Gornji i Donji Vakuf, Bugojno, Jajce i Banjaluka
Gornji tok Vrbasa je pogodan i za pristup na planinu, gdje mnoštvo puteva i staza izlazi na zapadne padine Vranice: Dobrušku Vranicu, Radovinu, Ločiku, Sikiru, Šćit, Vitreušu i dalje Zec i Pogorelicu. Strme zapadne padine su pogodovale formiranju prelijepih slapova od kojih ističem Ždrimački kod sela Ždrimci na potoku Crndol, te Sikirski, na Sikirskom potoku kod sela Jelići.
U selu Jelići je odskora napravljen Eko park Jelići, sa više nego pristojnim smještajem. Prelijepa priroda gornjeg toka Vrbasa se može koristiti kao mjesto za odmor, ili pak baza za biciklističke i planinarske pohode prema Sikiri, Šćitu i Zecu. Od planinarskih domova treba spomenuti planinarski dom Rosinj ispod istoimenog vrha, te planinarski dom Radovina. Makadamskom cestom od Gornjeg Vakufa preko sela Vrse do planinarskog doma Rosinj je oko 12km, a do Radovine preko sela Ždrimci, nekih 15km. Put kojim se dođe do doma Rosinj se nastavlja dalje prolazeći sa južne strane grebena. Idući visinom 1500-1700m prolazi ispod vrhova Devetaci, Nadkrstac, Krstac i Ločika. Kod Sarajevskih vrata se jedan krak spušta prema Prokoškom jezeru, a put se ispod Treskavice nastavlja dalje na istok prolazi ispod Tikve, Šćita i završi na Zec planini. Na ovaj put iz podnožja Vranice se vezuju i putevi sa Radovine, Jelića, Pogorelice i doline Neretvice.
Vranicu u užem smislu čini najviši greben ove planine koji sa zapadne strane zatvara dolinu Prokoškog jezera dajući mu vodu svojih izvora i otopljenog snijega. Svih sedam vraničkih vrhova iznad 2000 metara nalazi se na ovom grebenu, a greben sa jugoistoka počinje vrhovima Treskavica 2021m i Ločika 2107m. Ovaj visoki greben se prema sjeveru postepeno zakrivljuje na zapad čineći tako luk u čijem je ispupčenju vrh Krstac 2069m. U nastavku je najviši vrh Nadkrstac 2117m sa kojeg se prema sjeveru odvaja bočna kosa koja završava vrhom Bijela Gromilica 2072m, a prema zapadu se preko vrha Devetaci 2004m greben uzdiže do vrha Rosinj 2059m, gdje se i završava. Od vrha Treskavica prema jugoistoku, greben je niži i preko vrhova Tikva, Sikira i Šćit veže se sa vrhovima Vrankamen i Matorac na istok, te sa Zec planinom južno
Zbog svog centralnog položaja, sa visova Vranice se pruža nevjerovatan pogled na većinu naših visokih gora. Sa Vranice se mogu vidjeti Vlašić, Vitorog, Šator, Cincar, Malovan, Dinara, Raduša, Ljubuša, Vran, Čvrsnica, Prenj, Visočica, Crvanj, Bjelašnica, Jahorina, Romanija, a u daljini na horizontu se nazire Maglić, Volujak i čini se Bioč sa svojim Vitlovima.
Zahvaljujući svojoj pitomoj konfiguracije, Vranica je veoma podatna za raznovrsne ture i aktivnosti tokom cijele godine. Bez obzira na to, Vranica kao i svaka druga planina, uvijek je spremna da iznenadi.
Tokom vlastite potrage za imenovanim i kotiranim vrhovima čija visina prelazi 2000m, uspon sa Prokoškog jezera na Treskavicu se činio kao najlakši. Zato sam imao ideju da svoje istraživanje i avanturu završim baš ovim usponom. Došli bi na Prokoško sa porodicama, djecom i prijateljima, svi zajedno popeli vrh i to proslavili „okretanjem“ janjeta na ražnju.Tada sam na spisku imao ukupno 52 takva vrha, a već sam ih popeo 50. Prvo bi kao 51. popeli Ovču i onda sve to proslavili na Prokoškom, nakon jesenjeg uspona na Treskavicu. Ovu svoju ideju o vrhovima iznad 2000 sam predstavio na forumu, portala Zone 2000, zamolivši za pomoć ako sam neki od vrhova ispustio. Postavljajući 4 kriterija: da je vrh imenovan, kotiran visinom na topo-karti, viši od 2000 i da se nalazi u BiH, došli smo do konačnog broja od 57. „Pojavili“ su se Klekova glavica, Mali Vis, Lica-južni vrh, Adžovac i Kočanj kuk, pa se ova moja avantura trebala produžiti na 2017. godinu. S obzirom da se zima već približavala, planirali smo onda na Klekovu glavicu i Mali Vis zimi, pa na Volujak u proljeće. Zato smo uspon na Treskavicu odlučili izvesti prije svih. Na Prokoškom nas je dočekao jak vjetar, a što smo se više penjali, vjetar je bio sve jači. Udari vjetra na mahove su nas izbacivali iz ravnoteže i obarali na tlo. Magla se spustila na greben, uz dosta napora uspjeli smo popeti na vrh, mada zbog magle nismo bili posve sigurni u to, iako je sa te tačke visina opadala u svim smjerovima. Tako se jedan „lagani“ uspon pretvorio u pravu avanturu. Zimi je nevjerovatan užitak posjetiti Vranicu na turnim skijama. Njene blage i dugačke padine pružaju idealne uslove za skijanje sa velikim ćeifom i užitkom Kad produži dan, s proljeća moguće i dnevne ture, a za duži boravak naći smještaj u nekom od domova, vikendicama na Prokoškom jezeru ili ski centru Brusnica.
Brojna mreže puteva čini Vranicu ljeti pogodnom za mnogobrojne i raznovrsne biciklističke ture. U kasno ljeto gotovo sve padine Vranice su vrlo izdašne borovnicom, a u jesen brusnicom.
Što se tiče planinarskih tura, uobičajene polazne tačke za uspone na visoki greben Vranice su Prokoško jezero i planinarski dom Rosinj. Za one sa više entuzijazma može se krenuti sa Jezernice ili još niže, iz same Fojnice. Za pohod na Matorac, Zec i Vitreušu, uobičajena polazna tačka je SKI centar Brusnica. Od Brusnice preko prevoja Dernečišta, otvaraju se nebrojene mogućnosti i kombinacije tura.
PS
U mojim tekstovima nećete naći nikakve GPS trackove tako da u novoj opciji na portalu „filtriranje planinarskih tura“ neće biti dostupni. Ja sam starinski tip i moje se planinarenje nikad nije mjerilo minutama, metrima, kilometrima i kalorijama, već isključivo spoznajom, ćeifom i užitkom. Ostajem pri tom, a filter za takve stvari ne postoji, to je vlastiti osjećaj. Lll Zapisi koje povremeno ovdje objavljujem nemaju svrhu da bilo koga vode od tačke A do tačke B, već samo da probude interes i nagnaju čitaoca da potraži vlastiti put. Vedro!
Nadam se da nazivi fotografija u galeriji pomažu da se upotpuni slika Vranice.
