Keno!!! "Od njega je nemoguće pobjeći ili ga zaobići zajedno sa njegovim pizd... avanturama."
(Foto: Nakon malog prenjskog maratona)

Moj savjet bi bio da i vi, koji mislite da sve znate, ipak bacite pogled i pobliže ovo osmotrite. Čisto da znate s kim imate posla. Eh! 'ajmo redom...

Evo dođe i taj vakat kada ćete svi vi koji ponekad naletite na Forum Z-2000, čisto da vidite kakva je to nova izvala izvaljena ili zijan napravljen, i tamo vidite imena kojekakvih zvjerkica, endemičnih vrsta, glodara, sisara, gdje čak možete naći imena kao (bože me sačuvaj) emir, chupo, maja, keno, adisa, selma, ešref von dobrinja, ters i sl. Pa molim vas, ko bi sebi dao neko od ovih imena!?
No dobro, to je tema za neki drugi put... Nego gdje ono stadoh...??? Ah, da!!! Znači, evo dođe vakat kada ćete svi vi koji ponekad naletite na forum, čisto da vidite kakva je to nova izvala izvaljena ili zijan napravljen i tamo... ma ček ovo sam već pisao... haj dobro... i tamo vidite kojekakva imena, konačno moći saznati ko se krije iza tih imena. Mada, moj savjet bi bio, da i vi, koji mislite da sve znate, ipak bacite pogled i pobliže ovo osmotrite. Čisto da znate s kim imate posla. Eh! 'ajmo redom...

KENO
(Sitan al' dinamitan)

Ovaj dječarac od svojih 30-tak godina i metar i frtalj visine, zaista je slika i prilika izreke "sitno al' dinamitno". Prema informacijama koje sam prikupio u njegovom komšiluku, keno i dan danas "obrađuje" komšijske voćnjake i bježeći pred razularenim komšijskim hordama, lomi parmake u vlasništvu istih. Obzirom da su komšije znale za sve rupe, rupice i budžake u koje se keno mogao zavući, on počinje da organizuje velike sedmične pljačke, obično petkom uveče, nakon kojih bi, rano ujutro, bježao na obližnja brda i planine i tamo čekao da se situacija smiri. Što je više vremena provodio na planini, to mu se ona više sviđala. I tako je keno otkrio planinarenje. Kako bi svoju mobilnost zadržao i u zimskim uslovima, keno je prisiljen da otkrije i turno skijanje.
Međutim, njegove brige prestaju, a naše počinju onog dana kada je keno postao alpinista. Još dok je bio veoma... hm...mlad... (bilo bi glupo reći mali)... imao je problema pri veranju i odveravanju voćkica. U jednom od rijetkih slučajeva kada je bio uhvaćen, jednom od komšija pade na pamet da ga objese za jaj.., noge. I dok je keno naglavačke izvlačen na jedan orah... otkrio je alpinizam. Vec slijedeći dan su keno&co. nekoj babi maznuli štrik i pred njima su se otvorili potpuno novi vidici. Pred njima su drhtale sve voćke u zoni 2000 m.
Naglim razvojem špijunske tehnologije, keno više nije siguran ni na planini. Na nagovor prijatelja, koji je tamo bježao od žene, keno se počinje skrivati po jamama i pećinama. Ubrzo se ženi te bježeći, što od komšija, što od žene, sve češće počinje odlaziti u podzemne objekte i otkriva speleologiju. Jednom prilikom je bio toliko prljav da ga je jama morala ispljunuti u rijeku na pranje i to baš u trenutku kada je tuda plutala odbačena guma. Pogađate? Keno je otkrio rafting.
Da bi stigao da zadovolji sve svoje strasti počinje da laže ženi. A kako znamo da su u laži kratke noge (ili u onoga ko laže??), ovaj simpatični dečko ne stiže obići sve, te kupuje biciklo. Dal' trebam reći da se počinje baviti mountain biking-om?
Kako bi upotpunio ono "sitan...", počinje da radi kao deminer, tačnije vodič pasa "minskih goniča", čime se izborio i za ono "dinamitan".
Danas je Keno prisutan na, u i pod svim prirodnim objektima. Možete ga naći svuda i u svim uvjetima. nedavno sam čuo komentar kako će onaj mali jednom omastiti omoriku il' kak'u ledinu pod lavinom. Od njega je nemoguće pobjeći ili ga zaobići zajedno sa njegovim pizd... avanturama. Eto šta bi od onakog djeteta i to sve zbog voća.
Šta drugo reći nego... KOMŠIJE JM VAS ŠKRTE!!! 

Nailovamater!!!  "Ovaj primjerak jako ozbiljno shvata onu kako je pivo prehrambeni proizvod..."
(Foto: Sa uspona na Elbrus)

NAILOVAMATER
("Dijete" epruvete)

Sigurno ste svi negdje, jal' na "malim ekranima", jal' u novinama, vidjeli ili čuli za Vin Dizelaša, Bekama, Ben Afleka, Dabra i mnoge druge ćelave, mišićave likove za kojima vrište curice. Ako ste ih nedajbože doveli u vezu sa materom, e pa sasvim ste u zabludi! Ovaj je možda mišićav, al' daleko od toga da je ćelav, ono za curice ne treba ni da komentarišem. A ako ste ga, moguće, doveli u vezu sa Robinzonom ili Hogarom staršnim, e, sada ste blizu. Možda čak bliži Hogaru nego Robinzonu. Naravno, ono strašni se odnosi na fizički izgled.
Ma, kad malo bolje razmislim... ajmo ovako... Zamislite Baltazara... sada mu bradu prebacite na glavu... malo ga izdužite... nabacite mu backpack, štapove, cepin... Eto ga!!!
O čemu se radi. Naša draga matera je nakav biolog il' tako nešto. Vrijeme provodi u labu na odgovorinim poslovima identifikacije putem DNK. Veoma je predan svome poslu, čak je upisao i postdiplomski. Da neko ne pomisli da se ja nešto, nedaj Bože, izrugujem, jok, dečku svaka cast, al' ipak svi znamo kako izgledaju ludi naučnici.
E, pa sada možete misliti kako izgleda kada se jedan takav primjerak, pod uticajem kojekakvih kiselina i njihovih isparenja, pusti u planine. Obzirom da se zna desiti da citav dan ne vadi nos iz epruvete, dal' od posla dal' što se zaglavi, često zna izgubiti pojam za vrijeme, pa ga tako možete sresti kako sam, u mraku, jer je zaboravio il' nije stigo kupiti baterije, tumara kroz šumu, plašeći divlje svinje i medvjede, traži dom. Upadajući u isti, čupav, blatnjav, mokar, izaziva opštenarodnu pometnju među onim koji ga ne znaju.
Iz ličnog iskustva mogu reći da ovaj primjerak jako ozbiljno shvata onu kako je pivo prehrambeni proizvod, te često upražnjava ovu vrstu ishrane. Nemojte se iznenaditi ako upadne u dom sa: "zdravo, zdravo pivoljubci!!!". Jedan jako važan detalj!!! Naravno, opet iz ličnog iskustva: matera ponekad jako teško shvata stvari, te mu ih morate objašnjavati rukama. Meni najdraži način ručnog objašnjavanja i ubjeđivanja matere je da ga prebijem. Ukoliko procjenite da je veći i jači od vas, ili vas onako čupav, mokar i blatnjav prepadne negdje u šumi, dozvoljeno je, čak i preporučljivo, korištenje priručnih pomoćnih sredstava ubjeđivanja. Vaš Dabar vam stoga preporučuje da uopšte ne razmišljate i već pri prvom susretu uhvatite kakvu motku, štap, kolac, batinu ili sve ono što se može nazvati priručnim pomoćnim sredstvom i upotrebite ih u svrhe pripreme matere za razgovor. 

Maja!!!   "Mali trenutak nepažnje i slomit ce vam vrat."
(Foto: 200m duboko u jami Atom na Tajanu)

MAJA
(Zašto planine postaju sve nesigurnije)

Svi ste imali priliku da na našem forumu naletite na komentare neke "maje", koji su se uglavnom ticali odbrane kojekakvih klubova i spasavalaca ili su to pak bile kojekakve primjedbe, tersovi, napadi, kritike, žalbe, indirektna i interna peckanja i podbadanja itd... itd... itd.., a sve to na adresu, u vas vam najdražeg, dabra. Zasigurno se pitate čime je to vaš dabar zaslužio i zašto sve to trpi? Odgovor ćete morati sami pronaći nakon čitanja ovog texta.

Bilo je to davne 1982. kada je DJ-mama rodila ažbahu, ovaj....CURICU. Onako sretni, DJ-mama i tata odlučiše je nazvati M A J A. Maja je od samog početka bila tako vatrena beba da su njeni po kući morali hodati u azbestnim odjelima, i sve je bilo od vatrostalnih materijala. Sve evetualno zapaljive stvari su se čuvale zaključane u posebnoj sobi i okruzene PP aparatima. Svuda po kući su bili hidranti, koji su ujedno služili i kao police, viseći kuhinjski elementi i sl., vazne su bile potrošeni PP-aparati, umjesto u saksijama, cvijeće se držalo u vatrogasnim šljemovima, tepisi su tkani od šmrkova, na zidovima su bile sjekire, jednostavno. - vatrogasna stanica.
Kako bi je što efikasnije držali u rashlađenom (čitaj: relativno bezopasnom) stanju, tata-DJ pribjegava zračnom hlađenju i postavlja ljuljačku sa malo dužim lancem na vratima između kuhinje i dnevne sobe. Sada je mama mogla neometano kuhati, tata gledati dnevnik dok su se lagano dodavali malom majom zabavljajući je i držeći na sobnoj temperaturi kako se ne bi naljutila, ovaj... pregrijala. Tako je bilo sve dok maja nije postala svjesna svoje nesvjesti i naučila kontrolisati svoje vatreno ponašanje. R E L A T I V N O ! ! !
Kako bi svoju energiju pretočila u nešto korisno, šipka od ljuljačke postaje vratilo. Nakon što je nekoliko puta izvalila šipku zajedno sa štokovima i povukla dio zida praveci prolaz u komšijin stan, tata-DJ, (pažljivo pročitati) inače karatista, specijalac i instruktor u jedinci za podršku MUP-a KS, se odlučuje da CURICU upiše na časove karatea. Naša maja se jako brzo snalazi i još brže dobija kojekakve pojaseve. Brisući sve protivnike pred sobom, lično sam gledao snimak takmičenja kada maja udarcem nogom u glavu obara protivnicu koja se nije digla narednih 240 min koliko je trajala kaseta i sa 4 titule državne prvakinje dolazi u BiH karate reprezentaciju. Iz iste je istjerana nakon što je u jednom obračunu u svlačionici prebila pola muške reprezentacije, zajedno sa selektorom, trenerima, fizioterapeutima i nekoliko ljudi iz osiguranja koji su se tu slučajno našli.
Vidjevši da joj prebijanje kolega nije dovoljno, te da joj i dalje ostaje višak energije, maja se počinje baviti planinarenjem. Danas je ona trener karatea, planinar i član kluba spasavalaca u kom je poznata kao Veliki vođa. Maju odlikuju sve vrline jednog planinara; voli prirodu, ljude i životinje, mrzi bube i što je najvažnije, orjentacija joj je na visokom nivou - ne ostavljajte je samu ni u centru grada!
I poslušajte savjet vašeg dabra: Uvjek je držite u centru pažnje. Neka se vaš svijet vrti oko nje. Mali trenutak nepaznje i slomit će vam vrat. NEPRIJATELJ NIKAD NE SPAVA!!!

Dragi zonzoni, iskreno se nadam da ste nakon čitanja ovog teksta upotpunili svoju sliku o Maji i dobili odgovor na pitanje zašto joj muškarci ne mogu i nesmiju reći NE i okrenuti leđa kao i zašto planine postaju sve nesigurnije...

Dabar!!!   "Ma furo bi se ja da sam u podmornici, al nemamo periskop i crvenu sijalicu."
(Foto: Dabar na radnom mjestu)

DABAR
(Portret sa mikrofonom)

Dragi moji ZONZONII!
Ja sam dobro, što želim i vama. Iskreno da vam kažem, ni sam ne znam zašto vam ovo pišem. Valjda mi je neshvatljivo da imam dva sata odmora. Sve i kada BiH priznao sebi tu činjenicu, ne bi' znao kako da iskoristim to vrijeme. Neki ljudi jednostavno nikad ne dođu pameti.
Malo mi je lakše jer dobar dio ovog teksta imam napisan. Već sam ga morao pisati za nekakav magazin, tako da sad samo dodajem il' oduzimam ponešto, a ne moram paziti na pravopis. Eto dokle je došlo!
Možda mi se samo čini, ali osjećam kapitalizam kako mi dahće za vratom. ... ... ... ... ovdje sam malo zastao, grickam neke sjemenke i razmišljam o tom kapitalizmu. Još važnije, razmišljam šta bi vam još mogao pisati!? Inače, pišem sporo, znam da sporo čitate. Prije nego sam počeo pisati, doručkovao sam neke hladne palačinke sa čokoladom, bananama i šlagom. To nam je ostalo od juče. Nije se stiglo pojesti. Zašto??? ... ... ... Pa naravno, KAPITALIZAM!!! Usput sam pijuckao neki sok koji je prenoćio tu na stolu. Nismo ga stigli popiti, a mlijeka i čaja nam je nestalo. Bar se neće baciti kao ni one palačinke. Gdje sam ono stao... ... ... ??? Ah, kod pisanja!!! Od mene se čitav život očekivalo da pišem dobre tekstove. Od osnovne škole pa sve do danas. Čovjek jednom napiše nešto dobro i oni to hoće svaki put, više i bolje. Daš im prst, oni hoće šaku. Kapitalizam? Možda. Obrazovni sistem? Definitivno! Samo se nadam da i ovaj neću morati čitati negdje pred razredom.
Evo, padoše mi na pamet R2D2, Robocop, Rambo (ne Amadeus već onaj drugi... onaj... ma znate), njih je MOŽDA stvorila filmska industrija, ali po nalogu kapitalizma. Recept je jednostavan; jedan čovjek, 1000 poslova. To nema veze sa onom; sto ljudi, sto ćudi, sto ž... dvjesto sisa. Kad smo kod s.., evo i Mina se probudila. Pravi... ... ... kafu, kakao... nešto! Ne nudi?!? To joj je šolja više za pranje. Nije da mi se pije, ali ona to ne zna. Jedina je žena u kući, pa smo je od samog početka gurnuli u vatru kako bi osjećala toplinu ljudi koji je okružuju. Čak smo se odrekli svih kućanskih poslova. Svi poštujemo prava žena i ne želimo da se osjeća manje vrijednom i da pomisli kako mislimo da je nesposobna.
Ha!!! Pazi molim te! Grožđe! Tek sam primjetio da pored prozora imamo manji "vinograd", a tu sam već 10-ak dana. Dovoljno je da otvorim prozor, pružim ruku i... i padnem na mokar beton jer me baba, mislim, starija gospođa, koja nam renta kuću, dočekala glogovim kolcem. GLOGOVIM??? Da, da, baka ima slabo srce i slabe zidove, tako da baš i ne podnosi šest mladih "biznismena" koji rade do kasno, a nakon toga drže "sastanke" u dnevnoj sobi. Pa šta ću ja kada nemamo noćnu sobu, a njena dnevna je do naše. Ma zašto ona ne spava u spavaćoj??? Možda baka sjedi do kasno u noć i uz pivo i kikiriki gleda - TV.
E, kad smo kod kolaca, pade mi nailovamater na pamet. Biće da je bakica čitala materin profil pa me zamjenila sa istom. Al' hajde ti sad njoj objasni. Za manje od sat mi počinje smjena. Opet u onaj "bunker". Nekad se osjećam ko hitler '45. Sjedim pod zemljom, oko mene tisuću hiljada lampica, okidača, prekidača, pipaka, monitora, žica... Stalno neka frka, trčkaranje, galama. Znaaaaam, znnaaaam!!! Već su se neki (uglavnom ovi "von dobrinja") sjetili kako je Hitler završio. E, malo utre. Nisam ja hitler! Dobro sam se sakrio. Nema šanse da me žena... saveznici nađu. Ma furo bi se ja da sam u podmornici, al nemamo periskop i crvenu sijalicu. Šta sad??? Dal' da si dopustim pola sata odmora i odlazak na posao u trenerci, ili da se već sada dam na posao i u haosu sobe (vidiš taj dio smo propustili, mogla bi se emina naljutiti) pokušam naći nešto za obući??? Možda je bolje u trenerci. Ako saveznici provale lakše je bježati. Čitav život neke dileme...

Eh, lijepa PLANINAAAAA...!!!

Chupo!!!   "Današnje stanje Chupine kose posljedica je glađenja, maženja i
ljubljenja nakon svakog uspješnog uspona..." (Foto: Chupo nakon uspješnog uspona)

CHUPO
(Hm... Chupo)

Kada je u uredništvo Z-2000 raspisalo potjernicu za petim zonzonom Kantona Sarajevo, došlo je do veeeeelike nedoumice. Naime, na pamet su mi pala dva primjerka. Sada se sigurno pitate u čemu je problem!? Problem je u tome što nisam mogao da se odlučim koji je gor... bolji. Sada se vi, opet, pitate, a koja su to dvojca!? Jel' dovoljno ako kažem Chupo i Ešref vonj Dobrinja!? NIJE!!! Jer, da je dovoljno onda ih ne bi trebalo predstavljati.

Kada se spomene ovaj prvi, vjerovatno stvorite sliku nečega sličnog Materi (Op. prev. "nailovamater"). Jeste da obojca imaju dužu kosu al' meni je, ruku na srce, Nailovica chupavija, i zaista mi nije jasno ko ovom drugom dade nadimak Chupo!? Njegova kosa je relativno smirenija, staloženija, prizemljenija, mirnija, ravnija...
Prema nekim starim predanjima, Chupo je jedne prilike, sasvim slučajno, ničim izazvan, zajedno sa svojim skijicama, naletio na bukovu šumu i tada je njih troje porušilo nekoliko kubika drveta. Sve bi bilo OK da Chupo nije izgrebao svoje skijice, te, žaleći i čudeći se kako je mogao biti tako nespretan, lupio se šakom nekoliko puta hrkljuš-stilom po čelu i izgubio svijest.
Nedugo nakon toga naišli su mještani obližnjeg sela (seljaci ili seljani). Vidjevši porušena stabla, zaključiše kako je šteta da ostanu tu i propadaju. Posao je brzo bio završen i pripremljeni balvani natovareni na kola. Tek nakon što su stigli u selo, primjetše da su, zajedno sa balvanima, valjda ne razlikujući ih, utovarili i Chupu, a kako on nije bio svjestan svoje nesvjesti nije im mogao pomoći već su sve morali uraditi sami. Ali to nije sve.
Problemi dolaze tek kada Chupo dođe njima (sebi ni dan danas nije došao) i kada shvatiše da je on, gubeći svijest izgubio i svoje ime. Ponadaše se da će ga naći na proljeće, ali lavine koje su tuda prolazile učinile su svoje. Vijeće staraca odluči da mu da novo ime; "Onaj koji nije pazio đe vozi i u šta gleda pa je na skijama uletio u bukovu šumu i ispred sebe sve ČUPO". Tako i bi.
Ali, vrijeme čini svoje. Prenoseći se sa koljena na koljeno, od sijela do sijela, teferiča do teferiča, derneka do derneka... legenda je bivala sve kraća. Svaki put kada bi je prepričali nedostajao bi dio. Tako je danas "Onaj koji nije pazio đe vozi i u šta gleda pa je na skijama uletio u bukovu šumu i ispred sebe sve čupo" (p)ostao samo ČUPO. Trendy and fancy!
Medjutim! Čaprkajući po arhivi pronašli smo neke slike koje ukazuju na to da je Chupo nekada zaista bio čupav. Obzirom da se intenzivno bavi opasnim i zahtjevnim hobijem, došli smo do zaključka da je današnje stanje Chupine kose posljedica glađenja, maženja i ljubljenja nakon svakog uspješnog uspona (na bilo šta).

Ešref von dobrinja!!!   "Što se tiče Ešrefa von Dobrinja, čim ga vidite primjetite da tu baš nisu najčistija posla."
(Foto: Pred uspon u vlažnoj stijeni)

ESREF von DOBRINJA
(Šesti zonzon, sedmi putnik, osmi patuljak)

Što se tiče ešrefa vonj dobrinja, čim ga vidite primjetite da tu baš nisu najčistija posla i da nešto vonja. Naročito ako vas vozi. Pa kako i nebi vonjalo kad se jedne prilike, zbog njegove vožnje, čitavoj prenjskoj expediciji okrenuo stomak naizvrat od povraćanja, bilo je tu svega, od kafe proljevuše do pite poprskuše sa mirisom nikot... bljak...

Kada smo već kod vožnje evo jedne pitalice:

- Ako se nađete far u far sa dotičnim
- Ako je cesta široka 2m
- Ako je cesta zaleđena
- Ako ON vozi brzo čak i za ljetne uslove
- Ako je ON na pogrešnoj strani
- (Ko je rekao da nas je u autu bilo sedam ???)
- I ako vas ON udari

Ko je kriv?

Pa naravno, VI!!! Pa što se ne sklonite kad vidite da vozi brzo i da ide na vas!?
Još jedan zanimljiv detalj, lance kupuje kao i penjačice - broj manje.

Moj prvi susret sa e. von d. bio je na Mt Stanarima za vrijeme njegove kaznene expedicije. Bješe to divan, sunčan i sasvim miran dan, bez oblačka na nebu i posjetilaca oko doma, dan koji smo odlučili provesti izležavajući se ispred kuće, prije nego što produžimo na Mt Sitnik.
Taman kada smo pomislili da bi se mogli navići na to izležavanje, iz pravca Mt Hranisave, k'o grom iz vedra neba, kakvo je i bilo, u oko me pogodi slika... nečega.
To nešto je strahovito brzo silazilo niz Hranisavu i imalo je svog predvodnika, koji je išao još brže. Tek kada je to nešto stiglo pred dom, naravno sa predvodnikom na čelu, shvatili smo da su to ešref von dobrinja i članovi expedicije (Koje ovom prilikom nećemo spominjati. Nisu oni krivi što su ga pratili.)
"Hrani Hrani Hranisava". Dolaskom na Hranisavu, shvatili su da se gore nema šta jesti i da je prilično visoko, te su se, vidno razočarani, odlučili da organizuju kaznenu expediciju na Stanare i tamošnje rezerve graha. Kako smo mogli dopustiti da ih gore ne čeka bosanski lonac, sarma ili japrak i kome je uopšte palo na pamet da vrh pravi tako visoko.

Ešref vonj dobrinja, hm... to je isti onaj koji je za Novu godinu, na oči svog malodobnog sina, ničim izazvan, okrenuo "vatromet" i pucao na nedužnog i ugroženog Dabra. S obzirom na obzir da se ešref von dobrinja često poziva na, njemu dragog, "Fjorda" i njegovu teoriju o "sexualnom rasterećenju" (sumnja se da su bili vrli haveri), do naših ušiju je procurila vijest da se u filozofskim krugovima priča o tome kako bi mu, u tom trenutku, "Fjord" sigurno rekao: "Ostavi taj vatromet, jbm te luda".
Eto, sada vam je valjda jasno u kolikoj sam nedoumici. Iskali ste, evo vam ih, pa sami ocijenite ko je vaš šesti zonzon, sedmi putnik, osmi patuljak...

(Zbog ograničenosti vremenom i pritiska javnosti, prilog je takav kakav je. Iskreno se nadam da sam ispunio vaša očekivanja. Dabar)