Hoće dizat branu na Neretvi?!? Jah' hajvanaaa... More, al' uzrak! Foto: D. K.
Prirodu smo posudili od naših potomaka, kakvu ćemo im je vratiti? I ko se usuđuje uraditi to, jer grabežljivost, arogantnost i nerazumijevanje nikad nisu bili opravdanje za učinjeno (ili neučinjeno)
Kao što zante, u Bosni i Hercegovini su prirodni/ekološki potencijali značajni. Takođe je poznato da u današnjim uvjetima nema snage za organizovano institucionalno djelovanje kako bi se zaštitili ti prirodni resursi koji su naša zajednička imovina, a ne imovina kojekakvih firmi/grupa/pojedinaca. Zbog toga se mogu desiti i dešavaju se katastrofalni propusti. Jedna takva katastrofa je na pomolu, radi se o ilegalnom probijanju puteva u zoni kanjona Rakitnice, istrijebljenju endemne munike, kao i izgradnji brane na Neretvi koja bi potopila i kanjon Rakitnice i jedini preostali dio kanjona Neretve. Moramo naglasiti da je zona Rakitnice već pod lupom UNESCO-a i drugih međunarodnih institucija, čime ove katastrofalne, nepopravljive intervencije u prirodnom miljeu dobivaju posebno na težini.
Ako ste pomislili da je ovo jedan elitni, alpski gradić... Nije! A mogao bi biti. Odaje ga smog u kome se guši. Čak jedini preostali dio ove rijeke, jedne od najznačajnijih u zemlji kad je u pitanju rafting-turizam, na putu je da se uguši vještačkim jezerom, uz podršku "vladajućih" struktura ovog istog grada. Foto: D. K.
Simptomatično je to da vijesti o ovoj vrsti kriminala ne dospjevaju na prvu stranicu recimo Avaza, Oslobođenja ili u Dnevnik federalne televizije. Posebno uznemiravajuće u svemu ovome je da su pojedinci i grupe koje se bore za zaštitu okoline ućutkani pod prijetnjom sile, a korupcija u svim strukturama, kao i inertnost na najvećem nivou blokirala je gotovo sve aktivnosti.
Nekoliko organizacija uputilo je protestno pismo/peticiju ministarstvu za urbanizam i prostorno planiranje, ministarsvima poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede. Odgovora, dakako, nema. Nisu pokazali čak ni nivo profesionalnosti kojom bi potvrdili da su bar primili protestno pismo.
Gradska deponija smeća uz sami put ka najznačajnijem objektu turističke ponude grada Konjica. Kad gori, a na slici vatra još nije stigla do svježih deponija smeća, valja preživjeti u pokušaju da se domognete Boračkog jezera. Foto: D. K.
Međutim, postoje indicije da je naredba o trenutnoj obustavi svih aktivnosti u zoni kanjona Rakitnice upućena u Konjic, kao i to da su ministarsva pripremila plan sa kojim bi upoznali Federalni parlament. Slijedilo bi razmatranje "nacrta" zakona kojim bi se na kraju u potpunosti zaštitio kanjon. Znači li to da je konačno glas javnosti dopro do odgovornih struktura i ponukao ih da naprave korak naprijed ili je to samo taktički potez kojim se dobiva na vremenu, jer bageri i dalje oru u širem regionu Visočice. Bez obzira na sve "indicije" skepsa je, s pravom, hronična i neizlječiva bolest kod nas van tog kruga!
Danas šumski putevi, sutra brana! A struju ćemo plaćati isto (najvjerovatnije i više) bez obzira na sve hidrocentrale na Neretvi i okolo. Neophodni rekviziti za preživljavanje (koje vidite na slici) možda nam stignu kao humanitarna pomoć. Foto: D. K.
Još jedna stvar na koju želimo podsjetiti: Prenj, Čvrsnica i Čabulja takođe imaju status zaštićenog područja. Postoje federalni zakoni koji štite ovo područje od sječe endemskog bora - munike. ŠIPAD, simbol arogantnosti i kratkovidosti, u potpunosti ignoriše ovu činjenicu i krči divlje puteve kroz ove zone, pretvarajući izvorno u neprepoznatljivo, drugom rječju ruglo koga se čovjek stidi... Nikad nije bilo potvrđeno od nadležnih ministarstava da se radi o dozvoljenom, sanitarnom (apsurd) čišćenju šume iza koga se ŠIPAD zaklanja. Čak ni to ne opravdava rovljenje, miniranja i krčenja koja nepovratno uništavaju osjetljivi kraški milje. Cesta u takvoj podlozi, koja se koristi samo jednu sezonu, ostaje ruglo stotinama godina.
Zahvaljujući specifičnoj, poroznoj strukturi kraške podloge i rijeka Buna kod Mostara izložena je takođe opasnosti od onečišćenja iz pravca Dabarskog polja, u jugoist. regionu RS. Intenzivna eksploatacija pjeska u zoni Dive Grabovice (Čvrsnica), takođe je alarmantan primjer devastacije, čega ima na svakom koraku.
Ovakva priroda, ali čista i očuvana više ne postoji. Jedino ako debelo zažmirimo da nas ne bi u oči uboli svi propusti kojima su ovakve sredine pretrpane onda... A pitanje je trebamo li žmiriti, i dokle? Boračko jezero, foto: D. K.
Kako veliki, tako i mali, bez obzira na zakonske mehanizme u vidu inspektora/inspekcija, u potpunosti ignorišu zakone. Predlažemo vam jedan konkretan oblik otpora protiv beskrupuloznosti, nezakonitosti i arogancije kroz jedan konkretan primjer. Prije nego se založite jagnjetinom kod "Braće M." na izlazu iz Jablanice za Mostar, trebate znati da su isti, u trci za zaradom, prouzročili najveći zdravstveni rizik u slivu Neretve (vidi Zeleni-Neretva - vijesti). Ogromne količine životinjskih otpadaka iz klaonice u Spiljanima uzvodno od Konjica (koji bi se, prema zakonu, trebali spaljivati), odlažu se na otvorenom u Kalajdžijin potok. Nije problem smrad koji se širi u radijusu od tri kilometra, ni najmanje. Pogađate da sve to završi u Neretvi (a gdje potom, nije teško naslutiti), i to ondje gdje naivni vjeruju da je to jedan od najočuvanijih kutaka južne Evrope. Zato, naručite li jagnjetinu kod M. i njemu sličnih, sjetite se da plaćate one koji truju vašu okolinu (a neizbježno i vas), udaljavajući vas i vašu djecu od Evrope i civilizacije.
Mi i generacije koje dolaze ne želimo imati spomenike pohlepe, primitivizma i nesposobnosti u vidu brana, krčevina, deponija... u svakom kutu prirodnih bisera kojima se ponosimo. Ovi najbahatiji koji danas haraju moraju odgovarat kad tad. A dokaznog materijala bit će na pretek.