Piše profesor Vjekoslav Novotni, 1904. godine
Vjekoslav Novotni bio je profesor na Carskoj i kraljevskoj višoj Gimnaziji u Rijeci te na gimnaziji u Bjelovaru. U isto vrijeme bio je publicist, putopisac i pedagog.
Bio je glavni urednik časopisa Hrvatski planinar 1904-1909., a 1901-1907. bio je glavnim tajnikom Hrvatskog planinarskog društva. Autor je bic iklističkog putopisa ,,Iz Zagreba preko Orjena do Kotora,,
Jula 26. 1904. obavio je putovanje od Zagreba do Kotora (vlakom preko Bosanskog Broda do Sarajeva te dalje preko Konjica, Mostara i Gabele do Trebinja). Od Trebinja dalje preko Orjena do Kotora, vozio se biciklom iznajmivši plaćenog vodića Milana. Bio je prvi koji je biciklom izišao na vrh Orjena.
Svoj putopis objavio je u Hrvatskom planinaru na 14 stranica, 1904. godine. Moju pažnju privukao je tekst na trećoj strani ovog Putopisa:
,,Kod Konjica te stigne rijeka Neretva pa te neprestano prati 117 km. sve do Gabele. Teškom mukom se njeni valovi probijaju kroz pećine Prenj planine. Kao živa zmija se ta rijeka izvija i previja pod silom strmih tih gorskih rebara, koja su ju ljuto stisla sa svih strana i s kojih ona u sto i sto zapjenušenih slapova gorskoj sili izmiče. Badava. Mrke te kose često strašnih, fantastičnih oblika ruše se u zeleno-modre njene valove na željeznički put, koji spaja Sarajevo sa Mostarom. Prodjoh ovuda dva puta na kotaču svagda u ljetno sušno doba, gdje se obično Neretva duboko u korito stisne, ali svejedno ječi šum one borbe, što je voda vodi sa kamenom i klisurom te Prenj planine, tog doma divokoza i medjeda, gdje snijeg stalno ljetuje. Kakova će tek ta borba biti za oluje i u vrijeme kišno, gdje se za 24 sata voda u koritu za 15 metara digne i gdje nam se pričinja , da se sva planina njiše pod užasnom tutnjavom i uvijek živom njenom jekom, a osobito na takovim mjestima, gdje se korito rijeke pod tijesnim sklopom gorskim suzuje na 4-5 metara.
Sličnih prizora naći će putnik u Bosni na Uni i ispod Kulen-Vakufa, a onda i prema Krupi, gdje se ponornica Krušnica sa Suvajčicom i Pućeničkim potokom u Unu izlijeva, osobito pako niže prema divnoj Otoki. Jednako se prolijevaju i sustopice dostigavaju valovi Sane od Ključa prema Samskom mostu, rijeke Bosne pred Lašvom i pod Lašvom, rijeke Plive od Jezera do Jajca, a osobito rijeke Vrbasa od Jajca do Donjeg Vakuf pa prema Banjaluci na 80 metara daljine sve do kule Bočac.
U zabuni sa toli zornih i tako oprečnih prirodnih krasota oko Neretve ne bi nimalo bilo čudo, kad putnik ne bi opazio slapove potoka Trešanjice ispod visa Orošca kod stanice Brdjani, ili kad ne bi vidio vrela Perutac ili Praporac, što su ga iza okupacije prozvali Komadinskim vrelom po tadanjem pukovniku Milošu Komadini. To vrelo pada ispod pruge, kojom se voziš, kroz krš širinom od 6 metara i sa visine od 10 metara preko litica neposredno u Neretvu.
I Duman vrelo pred stanicom Raškagora sa lijeve strane Neretve neka putnik ne žali pohoditi.
Prema Mostaru planina uzmiče i lijevo i desno. Pred Mostarom puklo blato Mostarsko i ravan okružena golim planinama, na kojima se ovdje ondje ježe kule i utvrde. Mostar grad znatan je i položajem i historijom i kulturom. U najnovije doba podiže pokojni Kallay tuj gimnaziju, koja bi mogla svaku prijestolnicu rijesiti. Rimska kultura ostavi tuj do danas svojih znatnih tragova, kao što dokazuje mjesto Počitelj. Iz druge polovine 16. vijeka naći ćeš u Žitomisliću pravoslavni samostan, što ga domaća kultura sagradi i do danas na životu održa. Ali i Osmanlije ostaviše tuj tragova kulture sagradivši medju inim i most preko Neretve, koji je gradjen na jedan luk širok 28 metara a visok 19 m.
Od prirodnih krasota ne smije turista tuj zaboraviti poći na izvor Bune, koja iz kamena rijekom izvire, čuvajuć razvaline džamije, koju raskoli pećina s visa sašla,,.
Politički argument korišten u zadnjih 130 godina uziman je nasumice, a pravo pitanje (imena Vrela) nije ni dotaknuto (dirnuto). Za samo 130 godina dote je mjere zaboravljeno stvarno i pravo ime vrela Perutac, da su se svi prilično lijepo uklopili u metaforu Platonove pećine. Ljudi, zašto se neka vrela zovu Krupac, Crno, Duman, Vrelo Bune, Suhalj, Vrelo Bosne, Krušnic, Vrelo Trebišnjice ili Vrelo Rame.