Prošlo je 5 godina kako nismo bili na Krvavcu. Sa svojih 2062 mnv je drugi po visini vrh na Bjelašnici, prilično je izolovan i najlakši pristup je iz sela Umoljani. Već nekoliko puta nam se desilio da smo zbog lošeg vremena odustali od uspona na sami vrh.
Planina Ormanj se nalazi neposredno iznad Pazarića, na njegovoj sjeverno strani. Iako je jako blizu Sarajeva, čak i među planinarima je slabo poznata. Vjerovatno zbog male nadmorske visine, jer njen najviši vrh Ormanj je visok 1144 metra.
Proljeće je definitivno stiglo. Vjerovatno će zima pružiti još malo otpora, izboriti se za još neki hladan dan, ali to neće biti ništa ozbiljno. Vedar dan, toplo, snjeg se topi, pa zato smo i odabrali turu Čavljak-Bukovik jer se tu većina snijega već otopila i neće biti previše mokro.
Auto smo parkirali ispod doma Bijele vode nešto malo prije 8 sati. Ovaj put smo poranili jer smo već oko 12 sati, zbog obaveza, trebali biti u Sarajevu. Vani je bilo svježe i izgledalo je dosta hladnje od -8 koliko je najavljeno na prognozi.
Bila je to obična februarska nedjelja. Topla, bez snijega. Južina.Te nedjelje, prije tri godine, dobila sam šansu za novi život. U Babinom dolu se okupila ekipa osmero planinara. Plan je bio popeti se na Opservatorij, spustiti se do Bivka, popiti piće i do 5 popodne se vratiti kući. No, te nedjelje sve se odigralo potpuno drugačije.
Nekako je već uobičajeno da jedan zimski vikend bude rezervisan za Jahorinu. Kada nemate puno vremena, lošije je vrijeme, puno je snijega ili postoji opasnost od lavina Jahorina je odličan izbor.
Čudan je dan to bio. Bilo je hladno, a znojili smo se. Bilo je vedro, a na momente ništa nismo vidjeli. Prtili smo snijeg, a pazili da se ne okliznemo. Tura je kratka, a pali smo od umora. Čudan dan i tura još čudnija.