Prošle godine smo išli na Vodopad Lučica iz Nahoreva. Jedna preljepa tura do lokacije koja je poznata malom broju planinara, ali nam je u sjećanju ostala po stazi koja je u vrlo lošem stanju, zarasla i nemarkirana.
Nijedna planina nije daleko ako se na vrijeme krene. Tako, ili nekako slično ide stara poslovica :) . Pošto turu na Volujku nikad nismo stigli započeti prije 9, bez obzira kad se ujutro probudili, ovaj put smo odlučili krenuti dan ranije.
Toliko dugo nismo bili na nekoju turi da sam počeo razmišljati kako smo prestali planinariti :). Kišno vrijeme, privatne obaveze, dan po dan i nakupi se skoro dva mjeseca. I ova nedelja nije baš obećavajuća što se tiče vremenske prognoze, ali prije podne bi trebalo biti OK.
Nekoliko puta smo išli na Hranisavu i svaki put planirali posjetiti Kalajli jezero ali nam se ne dade. Ili je falilo vremena ili bi nas uhvatila kiša ili... Zato smo odlučili maksuz otići.
Ponovo zabadam nos tamo gdje postoji sumnja da je područje još uvijek zagađeno minama. Treba iskoristiti snijeg dok ga ima, a zadovoljstvo koje pruža pogled na sniježne prenjske vrhove vrijedi svakog truda i nešto malo rizika. Još jedan snažan argument za izbor današnje ture je i izgled našeg odredišta. Zubci!
Nisam našao puno podataka o pristupu na Rošce planinu i jugozapadne dijelove Prenja nad kojima se uzvisuje vrh Plavac. Ono što treba imati na umu je to da je ovaj dio Prenja tokom proteklog rata 92-95, bio linija razgraničenja i poprište stradanja i borbi.
Sasvim sigurno, radio stanica nije nužna oprema za uživanje na planini ali u nekim prilikama može biti izuzetno korisna te dodati još malo zabave tokom planinarenja.