Mt Kenya (5199m) se propinje na obzorju. Koliko još veliki štrumfe? Ima, ako nema i više...
U društvu dva crna momka sa nezaboravnim crvenim stolnjakom spremnim na prostiranje čim je vrijeme odmoru, masa Keno je dosegao Shipton kamp, gdje ga preuzima još crnji momak, Kim, i pomaže mu da se ne izgubi u vertikalama Mt Kenye. Tačno prvog februara odaslana je (SMS) poruka: "Mt Kenya odrađena!"
Mt Kenija je po visini drugi vrh Afrike, ali po težini i izazovnosti nepravedno stoji u sjeni višeg i pristupačnijeg susjeda Kilimandžara. Najviši vrhovi, blizanci Batian i Nelion, su pristupačni samo penjačima preko nekolicine smjeri u suhoj stijeni, a donedavno se penjalo čak i par smjeri u ledu, kojih više nema zbog globalnog zagrijavanja.
Na horizontu Mt Kenya djeluje veoma impresivno. Iako se nalazi na ekvatoru, sniježne padavine su poprilično česte i obilne, a centralni vrhovi su okruženi sa nekoliko glečera.
Osim što je izuzetno atraktivna penjačka destinacija, Mt Kenija je također izuzetan biser prirodnog naslijeđa. Brojna jezera, jedinstvena afro-alpska vegetacija, orlovi i druge ptice, te simpatični hajraksi (hyrax) čine područje oko vrhova Mt Kenije jednom od najljepših afričkih destinacija. Prema vjerovanju kenijskog naroda Kikuyu, Mt Kenija je mjesto gdje živi njihov bog Ngai.
U nastavku slijede izvodi iz Keninog audio-dnevnika snimljenog tokom ekspedicije; vrlo zanimljivo i nadasve autentično.
Tandem Batian - Nelion. "Ukratko, izgleda pravo moćno..."
#1 (Negdje na putu Nairobi-Nanijuki, dok se u pozadini čuju glasovi na engleskom) OK, evo skoro smo spremni za polazak. Ovo samo probam, još nisam vičan ovome (audio recorder). Bilo je pravo interesantno na dolasku, pokušali da mi prodaju olovku za... i tako dalje, ovo je test...
#2 Evo ga Shirimon gate (ulaz u NP Kenya), spremamo se za polazak. Imam ih trojicu plus Ewansa. Mislim da su upravo spakovali, ako nisu, opet će prepakovat. Ovdje puše nekakav vjetrić (šum vjetra u mikrofonu), morao sam obući prsluk. Gore je snijeg, jebo te. Snijeg u Africi!!!. Sa južne strane je navlaka oblaka. Ja ne znam šta to treba da znači, ali jebaji ga. Ukratko, izgleda pravo moćno (misli na vrh Mt Kenye). Nisam nikad vidio ništa ovakvo kao što sam... Kao dvorac ledene kraljice ili nekog zlog čarobnjaka, pogotovo kad mu se spusti ova kapa od oblaka.
Kao što sam rekao ranije, odnosno kao što sam razmišljao ranije kada sam dolazio, izgleda da je jedini oblak koji je juče bio nad Afrikom, bio nad Mt Kenyom. Ali, šta je, tu je, vjerovatno će nas (vrijeme) poslužiti, nema nekih velikih oluja, nekih velikih problema... Uzeo sam kartu, šuma izgleda dobro... Nema eukaliptusa, hvala bogu, bar ga ja ne vidim u ovoj šumi*...
"Cool" je skroz... (šum vjetra sasvim zaglušuje glas)
*Eukaliptus je u Afriku uvezen iz Australie u 18-19 vijeku. Razlog je što veoma brzo raste i otporan je. Iako je spasio dosta krajeva u Africi od potpune ekološke katastrofe (posljedica prekomjerne sječe), eukaliptus nije nimalo "dobar komšija". Traži veliku količinu vode i crpi je iz većih dubina i okoline, tako da drugim biljnim vrstama preostaje vrlo malo ili nekima čak ni to malo.
Ovo je Eden, mjereno lokalnim mjerilima ...
#3 Prva pauza. Mali rezime šta se ovdje dešavalo. Ide mi dobro, sat vremena i petnaest minuta hoda... ništa. Mokar sam ali... puše vjetar al' mi drži ovaj prsluk, vidjet ćemo kako radi... Tu smo sreli dvojicu nijemaca, oni isto planiraju Nelion. Nismo ih... u stvari, otišli su prije nas, ja nisam ni primjetio kad su otišli. Evo, mi smo ih stigli, oni idu baš polako. Ja ne znam da li to tako treba? Vidjet ćemo kako će ići...
Momci su otišli dole na rijeku da dovuku vode. Šta još reći... ja, da će nam se Kim, znači moj partner i vodič u stijeni pridružiti tek na Austrian hut jer on ide brzo, on je aklimatizovan, vamo-tamo... Juče je par kilometara prije Nanijukija skočio u auto, ono, da se upoznamo i da provjeri opremu i tako dalje. Učinilo mi se da miriše na alkohol i cigare tako da mi nije baš ulivao, ono, povjerenje, ne izgleda baš "profi"... Ali, sišao je u utorak po ko zna koji put s Batiana, vodio nekoga gore. Jedno je znači sigurno, ne podcjenjuj nikoga nikad, bilo o čemu da se radi. A još jedno je sigurno, ako on može gore izać, mogu i ja
Egzotika na "šestici", visina takođe... Pogled iz Mackinderovog kampa ili Teleky (valley) lodge (4300m) na Mt Kenyu.
Snijeg sam vidio, ja... zanimljivo je zabilježiti - snijega na ekvatoru! Hodam putem, put je, ono, prilično dosadan, evo i šuma je okolo, lijepa, izgleda da je ovo ovdje potpuno zaštićeno. niko ništa ne dira, nema stoke, mislim, nema domaćih životinja, šumara, sve je netaknuto... Ako drvo padne, padne od starosti, padne od vjetra. Izgleda da ima dosta ljudi u parku, međutim, vidiš sve tu i tamo (i ljude i životinje), znači ima mjesta za sviju i za ljude i za slonove i za bivole i za zebre...
Na putu ima dosta tragova, slonovih govana... nije magarac nego zebra, drago mi je da ne moram... da ne moram gatat da li su to tragovi (domaće) koze ili antilope ili da li je to krava ili nešto veće, neka veća gazela ili šta ti ja znam...U glavnom, definitivno, ovdje okolo ima bufala, bivola, kako ih već zoveš, zebri... Nekakva mačka je bila, kaže Ewans. Hijena!? Mislim da to već nije hijena jer sam tragove hijene apsolvirao. A, onaj kaže divlji pas. Nisu ni tragovi psa, ali vrlo moguće jer ja ne znam kakvi su tragovi divljeg psa. Majmuna nema, ptica manje nego u Etiopiji, tu je sad bio onaj... onaj škanjac, planinski, lijepi, crni... Eh, eto, čujemo se kasnije...
Sjeverna stijena Mt Kenye, pogled od koga mnogima zatitra u stomaku. Lijevo: tandem Batian - Nelion.
#4 Al' sam se ožder'o k'o stoka! Malo su k'o ono spremili, eto... Ma ono k'o... crveni karirani stolnjak, malo krastavca, malo paradajza, malo šunkice, sokić od ananasa, malo banane, naranča... namaži nekakvog "eurokrema", 'ma, nema bolan...
Evo, izgleda da se spremamo za dalje.
#5 (Čuje se glasan smijeh u blizini) Stigli u Old Moses kamp nakon dva sata, dva i p'o sata efektivnog hoda. Imali smo oko pola sata, ono, pauzu za ručak i još, ne znam, nekakve dvije male pauzice, više su se nosači odmarali. Inače, nosači piče k'o veliki.
Ona dva nijemca usput... oni nešto pravo odugovlače. Ja sam mislio... Poslije sam se prekont'o da... možda su oni opterećeni, a ja nisam, međutim poslije posmatram onog jednog, 'ma vala' mu i nije nešto velik ruksak, nije... možda malo ima više stvari nego ja. Eto, tako da me baš zanima je li to neki fazon, izgleda onako nabildan k'o penjač. Baš me zanima da li čovjek ima nekih problema pa ne može da ide.
Ovdje smo stigli, pravo vesela atmosfera, nekakva škola, ovdje ima nekakvih... djece, nije baš djeca, ali eto, nekih možda dvadesetak godina. Ne znam odakle su, englesko govorno područje, možda su odavde.
Dom. Dom izgleda 'nako nešto lošiji... Stanari, ono, drvo je, eto tako izgleda... Vjerovatno šuplje, čim puhne vjetar ovo će da trese. Nema deka, vjerovatno se računa na vreće. 'Nako izgleda prilično uredno i čisto, ali staro, k'o, ono, naši Stana... Kao Sitnik, recimo, kao taj stil... taj stil, s tim da, kad bi ovo bilo na Sitniku, odnio bi ga vjetar.
Na glečeru Lewis, ispod trećeg vrha po visini - Point Lenane. Najviši vrhovi Mt Kenye kriju se u magli.
Nakon, ne znam, nekih p'o sata, dok su se oni raširili i odmorili, opet su prostrli moj crveni stolnjak i iznijeli mi kokice sa keksom i čaj i kafu da, da... eto... tako da je, ono... skroz su slatki, ja se živ čudim, heh... šta se to dešava. Niko nije htio da sjedne sa mnom, morao sam Ewansa zvat da mi se pridruži.
Sad ću da popravim šljem ovim ljepilom. Ja, telefon radi izuzetno, kartica je bila samo sto šilinga, što je nešto oko dva eura vjerovatno, onaj... Radi mi i ova kamera, znači na onaj aparat... ubacit ću baterije u "vokmen", imam i "vokmen". Eee, telefon nije skup, ali ostat ću samo na porukama, još uvijek nisam dobio ništa od Bosne, iz Bosne... Posl'o sam (SMS) Noni i Amri... Eto, to je to, znači. Popravit ćemo šljem i odosmo malo prošetat ov'da okolo da vidimo šta ima.
Pogled sa Point Lenana na Austrian hut (lijevo) jezera i glečer Lewis
#6 Evo me, sjedim, ćeifim, otiš'o malo da prošetam, pa se zavuk'o malo u grmlje, vidio sam kao nekog dajkera, povećeg dajkera... Mislio sam da ima životinja, ali nema nešto previše, sjedim ovdje (u grmlju) već... p'o sata, čet'res pet minuta. Gledam neku pticu, tu imaju nekak'e... nekak'a je crvena krpa, jarko crvena krpa zakačena. Primjetio sam ih već četiri, nešto mi... nešto mi puno da bi bilo slučajno, da je vjetar donio. Upravo je nešto šušnulo dole, s desna... I gledao sam neku pticu kako razvlači to crveno, povelika zelena ptica, ne znam šta je.
Ja sjedim iznad kanjona, kanjončića ne znam koje rijeke ili potoka. Gore ima jedan vodopadčić. Izgleda prilično "cool"... Petn'est do šest ali sunce je još uvijek visoko, izgleda da ovdje zalazi nešto kasnije.
#7 Riješena misterija crvene krpe, u pitanju je cvijet jarko crvene boje.
#8 Evo nas iznad Mackinderove doline. Ukazalo se sve u potpunosti... Poprilično je hladno, oblačno (šum vjetra u mikrofonu)... Tamo na zapadu je plavo, a hladno. Istok, jug... bogami oblačno... puše... ali je jebeno dobro. Između 18 - 19000 ljudi godišnje izađe na Point Lenanu... Planinara... od toga manje od 1%, kažu definitivno ispod stotine, penje druga dva vrha (Nelion i Batian).
(Šum vjetra) Popio sam svu vodu od juče, došao sam na ove dvije flaše koje imam ovdje... Žderem k'o stoka... "Cool" je.
Na Point Lenana, 4979m, godišnje izađe između 18 - 19000 ljudi. Od toga manje od 100 popne Batian i Nelion, vrhove u pozadini.
#9 Shipton Kamp! Evo me ispod, na sjevernoj strani. Kažu oblak je samo sjeo gore, padala je neka kišica... Hladno, prava planina, jebo te! Čitavo vrijeme od polazišta sam išao u jakni i uopšte se nisam ugrij'o. Ovo bi nešto moglo bit k'o Stanari kod nas, samo nema Salema (domara)... Čim sam doš'o ovdje, reko' "crni Saleme", kad ono fakat crn "Salem", hi, hi... I ovo ovdje čudo isto ima... ovo struje što ima, ima na solarnu energiju. Okolo ima dosta hyraxa (životinja veličine jazavca, boje zeca), ne boje se ljudi, maloprije sam napravio neki snimak, 'mal ne uđe u kuću. I ptica, maloprije kad sam ruč'o, cirkus, meni napravili moji klopu, kad... ptice... pravo pa na mene... I ne zanm šta hoće, nešto traže da jedu, a ništa posebno. Ja dav'o hljeba, ništa! Malo nešto kljucaju, probavaju, samo što se nisu popele na mene. Malo zatim dođe miš, praaavo u kesu sa hljebom. Ja gledam; vidiš ti mene bolan! Ništa on. E, rek'o, svašta.
Mjesto je "cool" skroz, velika dolina, 'vamo, znači sada lijevo, je li, gledajući prema našim vrhovima su isto neke stijene, ima jedna, rek'o mi je Ewans, ali sam zaboravio, piše na karti. U glavnom, te stijene, tu ispod dvadesetak minuta, a bogami i manje, su te Shiptonove pećine, ništa posebno, 'nako fino izgleda, plitko, malo...
Ovo s ove strane što je, ja ne znam koja je tu temperatura tokom dana, dvadeset stepeni, ali ovdje u stijeni je led. Ono vode što je curilo, to ti je sad zaleđeno. Gore je snijeg i led, glečer i ono... jebaji ga... prava planina.
Smijer uspona kroz jugoistočnu stijenu Neliona. Batian, najviši vrh, je lijevo, iznad sjene.
#10 Čuj potoka što šumi... (Glasan šum vode). Evo, sunce gore probija. Interesantno, gomila ljudi je krenula odozdo. iz ovog Moses Kampa. Ovdje isto ima nekakvo dvoje švaba, momak i cura, a onaj... a od onih dole (nijemaca od ranije) ne vidim još nikoga. Ili su se oni vratili nazad, ili su otišli u kakav drugi dom, nemam ti pojma.
#11 (Muzika u pozadini) Evo, vesela atmosfera, veselo društvo nema šta, sa rauznih strana, volonteri iz neke organizacije... dvoje iz Holandije, dvoje iz Kanade, jedan dečko francuz, još jedna ekipa cura iz Kanade. Nešto kasnije su stigli i ono dvoje amerikanaca, stari, izgleda da stari puhće pravo ... kao neće da jede. Stigla su i ona dvojica švaba, jeb... mene svak ako oni nisu pederi, šator im je ljubičast, nose i ljubičaste hlačice, odvajaju se od ostalih...
Ovi hyraxi hodaju ov'da okolo, k'o domaće životinje, igraju se s ljudima, ulaze u kuću... Miševi su isto domaći, niko ih ništa ne tjera. Imaju n'akve dvije vrste miševa, jedni su veliki sa kratkim repom, velikom glavom i ušima, a ovi drugi što hodaju po kući imaju, kao vjeverica, one dvije pruge preko leđa.
Gore je kapa (od oblaka), to je valjda ova popodnevna..
Bivak neposredno ispod vrha Nelion sa pogledom na Point Lenana, najposjećeniji vrh Mt Kenye.
#12 Doručak vani. I kafa, sa prekrasnim pogledom. Sunce je izašlo, ali ima oblaka, obasjalo je ovu kamenčinu gore. Opet sam se ožder'o. Dobio sam i neku kaaašu ovaj put. Mislio sam da nije neki drugi obrok danas, međutim, dobio sam to i plus ono sve isto što i juče. Bila je tuča za moj doručak sa ovim hyraxima, bilo ih je petero, navalilo se na mene, skaču mi na sto, hoće da mi pojedu naranču. Ima nešto malo na snimcima. Živi cirkus.
Hladno, jebo te život! Ovaj mi je rek'o da su temperature u toku dana oko 25 stepeni, tako da nisam ponio duge gaće, pa se prilično smrzoh. Hoće li iko ikad na ovoj planeti pogoditi vrijeme u planini? Jutros oko tri sata svi koji su juče stigli i koje smo zatekli ovdje u Shipton kampu su krenuli na Point Lenanu. Ja se nadam da su do sad već to ispeli i nadam se da su svi živi i zdravi. Onaj amerikanac sa Aljaske stig'o je jedno dva sata iza nas, možda čak i više. I oni mladi, brzi kanadjani, holandjani, šta su već, i oni su bar 45 minuta iza nas došli. A mi smo se baš ono vukli, lagano, penzionerski.
Spavao sam k'o beba, ne znam, rekoh malo prije, leg'o sam u osam, čit'o malo National Geographic, sluš'o muziku, onda prest'o čitat, rekoh zaspat ću slušajući muziku... mjenjajući, ono, pjesme... Međutim, ja sam zasp'o, probudio se, ono, u jedan, kad je prestala muzika da radi. Ust'o sam pet do osam, a bio sam budan tek oko sedam, ono poptuno... Tako da izgleda mene ova visina ne jebe ništa.
Gužva na vrhu Nelion, dok oblaci lagano potapaju Mt Kenyu
#13 Smrzoh se k'o pička! Stigli u Austrian hut u pla dvan'est, meni se čini... Onako, manje od dva i po sata laganog hoda, sa par fotografija i tako to. Tu negdje na pola puta Simba Cool i Austrian hut prije tri godine avion je spuc'o u tu gore stijenu i stradalo ih je jedanaest.
Eeee... jedan nosač nam se vratio nazad da organizuje auto, znači potrošili smo stvari, hrane... Kima još nema, ovdje smo došli (Austrian hut), ovdje nema nikoga živog. Kućica je onako slatka... ne znam puše li kroz nju (čuju se koraci), ali... "Cool" je.
Ovdje više trave nema, poneka travka tamo negdje, miša nisam vidio ni jednog, ne vidim ni hyraxe, me'sčini da ovdje više ništa živo nema.
Ee... ne znam, sad ili poslije ručka idemo gore na Lenanu, me'sčini da smo... Magla je, magla je... Užasna magla, ne vidim ništa, glečer izgleda prelijepo, pravo moćan... Malo mi se otvorilo da vidim ovu kosu i stijenu, a me'sčini da nisam ništa vidio. Lenana je odmah tu gore iznad nas, to bi nam trebalo, šta ja znam, uzet neki sahat tamo i vamo. Zadnja stanica, sutra je znači polazak!
Sa vrha Nelion (desni vrh) slijedi otpenjavanje u snijegu i ledu, te nakon dugog absajla uspon na Batian (lijevo).
#14 Point Lenana odrađena! Ovdje je bilo neke ledene kiše, nije susnježice nego baš nekog... grada. Još uvijek je maglovito, taj oblak se drži ovdje nad ovim, malo izviri (stijena), izgleda moćno i pravo zajebano. Lenana je bila OK, tak, tak.. Phiiii...Fali što nisam kafu pio. Maaalkice me, kad sam se vratio, bolila glava dok nisam popio čaj. Znači, ništa!
Gore smo bili haman po sata, pokušavali poslati poruku, nije bilo šanse, toliko što mi je slaba baterija ili je taj signal toliko isprekidan...
Kim (vodič) je doš'o. Ona dvojica švaba su došli prije nego smo mi pošli gore, postavili su šator i nigdje više nikoga nema. Ovdje unutra (Austrian hut) je malo toplije nego što je tamo bilo... valjda zato što je svjetlija ova kućica. Napolju je hladno, hm... Pravo hladno. Sad sam malo nešto slike pregled'o, ima pravo dobrih slika. Eto...
#15 Kim je doš'o, izgleda spreman. Oprema OK, čak i penjačice. Skroz drugi čovjek nego neki dan. Krenut ćemo u jutro, rano pravo, ustat oko pola pet da bi u prvo svjetlo bili... ...da bi u prvo svjetlo bili... pod smijeri. Khm! Penjemo Nelion, ono... nek nema oblaka još, poslije (pod smijerom) ćemo odlučiti - ako ne bude kak'ih oluja i jačih zajebancija pičimo dalje.
Na Batianu 5199m, najvišem vrhu Mt Kenye i drugom po visini vrhu Afrike, sa pogledom na... oblak iznutra!
#16 Dobro jutro, radni narode! (Nekoliko riječi engleskog razmjenjeno sa nekim u blizini). Evo, budan sam. Boli me glava! Ono je odrađeno... E, sad, kako je bilo, bilo je. Nismo ništa snimali od početka. Ustali u jutro u pola pet, popili čaj, ja sam nešto treb'o jest, al' nisam jeo. Spakovani bili, krenuli. Ewans nas pratio do glečera, nešto mi tu bilo muka, nisam znao šta je, valjda od čaja, šta li... Dereze i cepin i preko glečera i onda uzbrdo. Onaj (Kim) ga je nagario žestoko, meni duša umalo u nos, onda ja malo ohladim, reko' đe letimo! U svakom slučaju izaš'o sam tu negdje minutu iza njega.
Mrak je bio mrkli, u mraku smo se počeli spremat i u prvo svjetlo smo počeli penjat. Dvojica švaba su krenuli odmah za nama, ustali smo u isto vrijeme, ali kad smo mi bili gore pod stijenom oni su prelazili glečer. On (Kim) je u glavnom vodio sve. Nije ništa teško, mislim da smo za sat i po spičili do onog prvog bivka. Ma sav... i čitav... onda je doš'o onaj... to je kao treb'o bi biti teži dio koji mi uopšte nije bio težak*, samo izgleda ta visina jebe stvar, shvataš. Ono, ideš... deset metara neke normale i ono aha-uha-huha (imitira teško disanje)... k'o da... k'o da trčiš sa sto kila na leđima.
*Težna je IV po East African systemu.
Absajlovanje sa Batiana kroz ledenu kišu i snijeg... Naporno, brate, 'oće nešto da ti bude..
Izašli na Nelion, kol'ko je moglo bit, deset sati. Jako brzo. Ono, ništa... Vrijeme bilo dobro, nekih malo oblaka. Nakon izlaska na Nelion, onda je (oblak) lagano počeo da se privlači i... lagano poklopio Batian. Ona strana Neliona tamo, ja, koja gleda na Shipton, znači sjeverna strana, je bila u snijegu i tu je bilo malo zafrkano, otpenjavanje po snijegu, onda je bio jedan veliki abzajl na fiksirano uže, poslije toga Batian, penjanje Batiana... Dvije dužine... Tu mi je zaglavilo negdje u ... na samom izlazu je bila n'akva... n'akva ploča, ne znam gdje on nju nađe, ili je njemu bilo lagano ili je on proš'o nekuda drugo, a uže prebacio preko toga. U glavnom, nebitno. Sve sam ja to proš'o.
Na Batianu isto bili, slikali se. Ona dvojica švaba su negdje isto(vremeno) krenuli, nešto su oni... pojma nemam, nešto su gnjavili. U glavnom, kad smo mi bili na Batianu, oni su... vidjeli smo ih na Nelionu. Kad smo pošli silazit sa Batiana i oni su pošli na Batian. Tu smo se mimoišli na onoj prvoj, odnosno, nama zadnjoj dužini silaza s Batiana. Oni su... jebi me ako ono nije... na osmicu se osiguravali, na osmicu uže (uže 8 mm)... Nebitno!
Uspon na Nelion je bio pravo... (Po povratku s Batiana, penje se Nelion par dužina sa sjeverne strane) Interesantan je bio, pravi, ono, zimski smijer, preko snijega, leda, cepin, dereze, piči... Poslije toga je krenulo spuštanje, e tu sam ga već bio krep'o. Jebo majku kako ovo spuštanje može bit naporno, nikad mi n... n... nikad ni razmišlj'o nisam. Već sam poprilično ono... bio umoran, nije mi bilo... Joj, kako mi se sr... Sr... mi se čitavo vrijeme, to je za priču, a piš'o sam svakih petnaest minuta. I to ono da crknem, da se upišam.
Dobro, spuštanje je išlo, ono... piči, piči, vrijeme je bilo lošije i lošije, malo neka ledena kiša, i na kraju snijeg, snijeg, snijeg... Bilo je zafrkancija, izvlačenje uža, ništa posebno, ali brate teško uže, bolan, 'oće nešto da ti bude. Jedva čekam kad će ono, da siđemo, da završimo... Sišli smo mi tu u neka doba... ono... samo što nisam zasp'o na užetu. Onaj... Ja, sišli, prešli glečer, tu je već ono bilo, 'vako "take it easy", malo slik'o tek kad smo došli do onog glečera. Ona dvojica švaba su gore zaglavili u onom snijegu, pošto su se oni sakrili od snijega, čekali da prođe pa krenuli... Ne bih ti znao reći, u glavnom, mi smo prešli glečer, a oni su bili tek gore kod bivka, ovoga drugog, donjeg Belli bivka...
U društvu nosača nakon silaska sa Batiana. Pa, moglo bi se ovo još jednom....
Bivak i jedan i drugi su male konzervice, nema metar sa metar, po' metra visine. Onaj mi se Belli bivak odozdo i po... po opisima i slikama učinio veći, međutim nije, bolan, konzerva negdje u po stijene. Mislio sam da je to na nekakvoj k'o ravnici, ma vraga, u po stijene sve.
U glavnom, to bi bilo to, nije nešto posebno teško, samo, ja... fizička sprema je bila odlučujuća. Eh, kad smo se vratili... Ja, i Kim se isto žalio da ga boli glava... da ga boli glava... Mi smo došli, ja apetita nemam, umoran k'o pašče, 'nako mi k'o muka. Popijem onaj, k'o Red Bull, kafu... nije kafu, čaj. Donesu mi supu, pojedem supu, donesu mi večeru i pojedem ja jedan krompir... Pišam opet dva, tri put' i to je to... Fali mi zraka, pravo mi fali zraka, ono k'o, k'o na škrge dišem... Malo glava boli... tako da na temu onoga "ne znam šta je visinska bolest i kako se to manifestuje", e, izgleda da sam na kraju iskusio i to. Što se tiče spavanja, fino sam spav'o, sinoć sam se ust'o oko 11 sati, opet da pišam, naravno, onda sam opet spav'o k'o veliki do pola pet, valjda vrijeme za buđenje, šta li, te sam opet zasp'o do sedam, dok ovi nisu ovdje počeli hodat... I eto, tako ti je to. Sad me malkice glava boli. Ovi mi spremaju neki doručak, osjećam glad, što ovdje znači da sam bolje. Što se tiče zraka, moglo bi malo više zraka da ima, da udahnem... a, eto... Čujemo se kasnije.
#17 Evo nas ovdje sad na ovoj meteorološkoj stanici, stanica ovdje... A i ovo je neka... one kućice... Kućice su skroz "cool". Ja evo upravo jeo, sjedim na ovoj klupi ispred, sejrim, čekam majmune da mi dođu krast... hranu. Pijem kafu, prvu kafu koju sam napravio kako valja od kako sam ovdje gore doš'o. A nisam je nešto puno ni pio.
Ovdje je toplije nego gore, ali opet nešto zima, nešto je oblačno, sve nešto... s ovim vremenom. Amri sam se javio. Jedva! Čudnog signala, dragi bože.
#18 (Šumovi i glasovi, razgovor na engleskom)
- Can I change shilings in dollars in the bank?
- Ya!
- I need to do that..! (zvuk isključivanja diktafona)