Istraživanja u izvoru Mokranjske Miljacke. Foto: Simone Milanolo

Speleologija je ponovo u fokusu. Ivo Lučić, specijalista u ovoj oblasti, dao nam je odgovore na neka aktuelna pitanja uz uvjet da njegov prijatelj i instruktor speleologije Admir Bajraktarević kompletira tekst. Time smo, vjerujemo, dobili najobjektivniju sliku aktuelnog stanja i tendencija u BiH speleologiji, a i šire

Šta se značajno desilo u speleologiji u zadnje vrijeme?
Kad se prisjetimo ili pogledamo što su objavile news grupe, onda to ispada ovako: u devetom mjesecu prošle godine speleolozi su još više produbili najdublju jamu na svijetu - ukrajinsku Voronju - na 2190 metara dubine.
Malo bliže, na izvoru Une, prošle godine je Talijan Luigi Casati u organizaciji DDISKF-a iz Zagreba zaronio do dubine -205m, što je, kako kažu, najdublji zaron na svjetu u izvoru hladne vode (ispod 10 C).
U jami Male vrtare kod Crikvenice paleontolozi su pronašli mnoštvo kostiju izumrlih životinja čije istraživanje može trajati godinama. Prvog kojeg su se prihvatili je dobro očuvani kostur pećinskog lava, kažu najvećeg do sada otkrivenog u svijetu. Ista ekipa nekoliko dana prije istraživala je Vjetrenicu i izvukla četiri kostura, jednog medvjeda i tri leoparda, od kojih je jedan leopard izvrsno očuvan. U te spekatularne vijesti može se ubrojiti spašavanje Karlovčana Igora Jelinića iz iz pećinskog sustava Piaggia Bella u Italiji, koji je u ovom dijelu svijeta imao veliki prijem.
Što se tiče Bosne i Hercegovine, ove godine je održano nekoliko značajnijih istraživanja. Osim ljetnjih kampova Ponijeri i Vjetrenica vršena su i značajna istraživanja najdublje jame u BiH koja se zove Nevidna voda do dubine 653 m kao i Izvora Miljacke koja je trenutno duga 4645m i već je druga po dužini u BiH. 

Rafting u podzemlju! Istraživanja u izvoru Mokranjske Miljacke. Foto: ATOM

Šta je speleologija "per definition"?
Izvorno, speleologija je istraživanje podzemnih šupljina u kršu. Postoje sporenja je li ona samo vještina ili je i znanost. Meni se čini (I. Lučić) da je oboje, a netko može prakticirat samo jedno ili oboje. Speleologija je povezana s vještinama koje se primjenjuju u alpinistici, ronjenju i sličnim i tada daje neki mješung. Pored tih vještina, dobar speleolog trebao bi učiti geologiju, hidrologiju, sedimentologiju, zoologiju, arheologiju, mitologiju. a ne (samo) "mitomaniju".
Važno je da se speleologija ograničava samo na one podzemne šupljine u koje se čovjek može zavući, bez obzira je li šupljina umjetna ili prirodna. To, naravno, ima nezamjenjivu vrijednost, jer gdje čovjek dođe tek tu imamo neposredna zapažanja, ali i svojih velikih ograničenja, jer mnoštvo podzemnih šupljina ostaje nedostupno čovjeku. Šupljine u koje se može zavući samo dio ljudskog tijela nije "per definition" pećina niti speleologija. 

Hard work! Istraživanja u izvoru Mokranjske Miljacke. Foto: ATOM

S obzirom da se "per definition" speleologija ograničava na prostor dostupan čovjeku, šta je s ostatkom terena?
To je predmet bavljenja drugih disciplina, osobito geofizike i hidrogeologije, ali se sretno objedinjuju u karstologiji, pošto su speleološki objekti prirodno u kršu. Karstologija je nauka o kršu. Ona povezuje sve discipline i vještine koje se prakticiraju na kršu, te zastupa poglede cjeline. Zato se dosta govori o tzv. holističkoj ili cjelovitoj karstologiji.
Dok se karstologija ranije bavila uglavnom prirodnim znanostima, u novije vrijeme osobito ističe komponentu ekologije i estetike. Postoje i drugi razlozi da naglasimo važnost karstologije. Ona je rođena u Dinarskom kršu, koji se proteže od Slovenije do Crne Gore, u drugoj polovici 19. stoljeća, pa su mnoge prvenstvene definicije pokupljene iz njega. Englezi, Francuzi i Nijemci za pojmove polje, dolina, kamenica, hum, ponor i jama koriste uglavnom naše izraze. Za BiH je posebno važno što su njezini lokaliteti polja u Zapadnoj Bosni dali izraz za krško polje, a Hum u dolini Trebišnjice za tu vrstu fenomena.

Nije za klaustrofobične! Istraživanja u izvoru Mokranjske Miljacke. Foto: ATOM

Koliko u BiH shvatanje pojma speleologije odstupa od definicije, na čemu leži fokus:
a. Istraživanju i sistematizaciji
b. Spasavanju
c. (Avan)turizmu
U BiH danas postoji nekoliko klubova koji imaju određeni broj speleologa - u Sarajevu, Zavidovićima, Banjoj Luci, G. Vakufu, Trebinju i Tomislavgradu. Oni uglavnom prakticiraju speleologiju kao hobi i pitanje slobodnog vremena, a u različitoj su mjeri sposobni za znanstvena istraživanja. Pored njih ima još manjih grupica čiji su dosezi ograničeni na servisiranje domaćinskog odnosa za neke zanimljive bh. fenomene kad se pojavi interes za njima izvan toga prostora. Koliko ja vidim, speleologija ima određeni uzlet, oporavlja se od onoga stanja do kojeg ju je doveo rat, ali ona ni izdaleka nije "momak" vrhunskom kršu kakvog imamo. Međutim, povijest bh. speleologije puna je različitih dionica i diskontinuiteta i tek bi trebao razvijati jednu slojevitu i kompleksnu maticu. Glavna struja u speleologiji do 1991. bilo je Speleološko društvo Bosansko-hercegovački krš, s prirodoslovno i tehnički visokoobrazovanim članstvom, koje je bilo partner na istraživanju krša velikim investitorima kao što je država i njezine ispostave u obliku mega poduzeća. Istina, tu se nije mnogo razvijao klupski duh speleologije, ali su ostavljeni duboki zasadi kojima će se moći dugo vraćati i nadahnjivati.

Očuvan pećinski nakit je nevjerovatna dragocjenost! Istraživanja u izvoru Mokranjske Miljacke. Foto: Filippo Caruso

Poredeći sa ostalim europskim zemljama, koliko je speleologija razvijena kod nas. Ko se inače smatra speleološkom "velesilom"?
Kod nas je došlo do "tranzicije". Prije smo, kako rekosmo, imali najjači klub "BH krš", koga su u značajnoj mjeri nosili visokoobrazovani kadrovi pa i sveučilišni profesori. Danas je malo društava u BiH koja su sposobno napraviti solidan nacrt speleološkog objekta, dakle više su orijentirani na hobi i užitak. Inače, zemlje bivše austrougarske smatraju se kolijevkom speleologije, zajedno sa stručnjacima iz Italije, Francuske i Britanije. One su i danas jake; Italija ima jedan od najjačih nacionalnih skupova, koji je odmah iza Međunarodnog kongresa. To se vidi i po činjenici da redovito šalju svog predstavnika u Bosnu, u Zavidoviće, na smotru bh speleologije, pa čak ga i primoravaju da boravi u BiH veći dio godine! Bh speleologija se oporavlja, prije od drugih je ostvarila suradnju na cijelom području države, ali još uvijek su njezine mogućnosti mršave. U najboljim danima nacionalni skupovi speleologa bivše države imali su seriozne stručne programe i kongrese na kojima su sudjelovali visoki predstavnici države. Danas se u medijima i ne zna da je održan skup speleologa. Slično je i u Hrvatskoj, samo što su klubovi masovniji i sposobniji. 

U dinarskom kršu mogu se naći čak kosturi izumrlih lavova i leoparda (na slici lobanja dabra?, Miljacka)
Istraživanja u izvoru Mokranjske Miljacke. Foto: ATOM

Čime se mjeri nivo razvijenosti speleologije u nekom regionu:
a. istraženim u odnosu na cjelokupne potencijale
b. organizovanošću i kvalificiraošću institucija
c. interesovanjem javnosti
d. (neka druga opcija)
Svim tim pomalo, a sukus svega je opći društveni ugled. Trebali bi posvuda na dohvat ruke imati publikacije koje govore o speleologiji i kršu, kako bi mladi od rana mogli biti informirani. Kod nas je sljedeće stanje speleoloških publikacija: nastavio je izlaziti časopis Naš krš. Izišlo je i nekoliko posebnih izdanja. Novinar Goran Dujaković iz Banje Luke napravio je knjigu Pećine i jame Republike Srpske koju je izdala službena udžbenička naklada s Pala. Ja sam (Op.: Ivo Lučić) publicirao monografiju Vjetrenica - pogled u dušu zemlje, a Atom je izdao knjigu o povijesti svoga društva kao i knjižicu koja opisuje istraživanja jame Atom. 

Otkrivanje neotkrivenog je doživljaj bez premca! Istraživanja u izvoru Mokranjske Miljacke. Foto: Filippo Caruso

Kakvi su kod nas speleološki potencijali kad je u pitanju neistraženo? Gdje se nalaze ti resursi?
Lakše je reći što je istraženo nego neistraženo u BiH. BiH nema istražen katastar pećina, nego samo neke dijelove zemlje. Lani je tek dobila polazni popis pećina što je napravio Speleo Dodo iz Sarajeva. Prema njemu u BiH postoji nešto više od 4 tisuće pećina i jama. Iako su neke upisane i po dva puta, jer se radi o polaznom popisu koji objedinjuje sve što je ikada javno registrirano, neke usporedbe govore da bi broj mogao biti znatno veći. Slovenija, koja ima manje krša od BiH, ima više od 8 tisuća brižljivo opisanih objekata, a i Hrvatska također. Međutim, gdje počnu ozbiljnija zanimanja pronađe se veći broj novih objekata. Npr. na Tajanu se smatralo da će biti nekoliko jama, a do sada je evidentirano više od sto svih, a jedna od njih, jama Atom, šesta je po veličini sustava u BiH. Duboke jame na Velebitu, od kojih neke dosežu 1392 metra poput sustava Lukina jama - Trojama, također prije nisu bile poznate. Dakle, brojka će biti puno veća.

Bizarne forme koje podsjećaju na... hm! Istraživanja u izvoru Mokranjske Miljacke. Foto: Lada Lukić

S obzirom na prirodne potencijale u nas i trenutno stanje speleološkog pokreta, kakva je prognoza razvoja i u kom pravcu (istraživanje, spasavanje ili turizam)?
Pa, ako se nastavi ovako istraživati, u BiH će sve pećina biti opisane za nekih 600 godina, tako smo nekako prognozirali. Treba uoglaviti državu jer istraživanje pećina objektivno ima značaj općeg interesa. Sve su one važan dio krajolika, a krajolik mora biti dobro poznat i istražen pri ulasku u EU.

Da li postoji neka internacionalna speleološka institucija i koja joj je svrha (regulativa, informisanje...)?
Svjetska speleološka unija - UIS - okuplja sve članice. Ona je osnovana 1964. u Postojni i predsjednik SSBiH Stjepan Mikulec bio je jedna od predsjedavajućih prilikom osnutka IUS-a. Danas je njezino sjedište u Postojni, a tajnik je naš kolega i prijatelj Andrej Mihevc, koji redovito posjećuje BiH i sudjeluje u ovdašnjim istraživanjima. UIS propisuje kodeks ponašanja speleologa. 

Podzemni prostor u "magnezijumovom" svjetlu. Istraživanja u izvoru Mokranjske Miljacke. Foto: Simone Milanolo

Postoji li saradnja sa inostranim institucijama i u kom smislu?
Postoji suradnja i brojni stranci su mnogo doprinijeli istraživanju krša. U biospeleologiji, živom svijetu jama i pećina, koji je sav endemičan, BiH je jedna od nekoliko vodećih zemalja u svijetu, a Vjetrenica prvi pojedinačni sustav s 92 podzemne vrste, ali nema domaćih biologa istraživača podzemlja*. U cijeloj povijesti ja znam samo dva, Adema Buturovića i Sofiju Mikšić, oboje su mrtvi. Na fakultetima nema interesa za tim i rijetki profesori nastoje potaknuti zanimanje za tim. A jedan od vodećih svjetskih stručnjaka, Slovenac Boris Sket, rekao je tko bi se time bavio u BiH, mogao bi u svojoj zemlji ostvariti svjetsku karijeru. Jedna od opasnosti suradnje s strancima je krijumčarenje faune na stranim tržištima i nerijetko se događa da su ljudi koji dolaze istraživati dobri prikriveni krijumčari. U fizičkoj speleologiji stanje je jednostavnije i ljudi dolaze istraživati iz hobija jer im je naš krš zanimljiv i privlačan. I među tim klubovima i ljudima se razvija posebna vrsta iskrenih prijateljstava koja se prenosi i na okolinu. Ako smijem slobodno zaključiti, ljudi koji su dolazili u BiH imaju percepciju jedne divne zemlje sa vrlo zapuštenom brigom o svojoj prirodi. >

*Napomenimo da se uskoro očekuje, na inicijativu dr Lade Lukić, osnivanje biospeleološkog društva u BiH koje bi koordiniralo i iniciralo akcije na istraživanju, sistematizaciji i zaštiti biodiverziteta podzemlja.

Kamp 2000 metara daleko od ulaza! Ili izlaza?! Istraživanja u izvoru Mokranjske Miljacke. Foto: ATOM

Koji su speleološki klubovi posebno angažovani u BiH ?
Pa možemo reći da su u BiH najaktivniji speleolozi iz Sarajeva, Zavidovića i Banja Luke. Osim njih povremeno su aktivni i speleolozi iz Tomislavgrada, Gornjeg Vakufa, Trebinja i Tuzle, a tu je i udruga koja se brine o našoj najdužoj pećini Vjetrenici. U posljednjih nekoliko mjeseci se ostvarila dobra saradnja klubova sa Institutom za genetiku i biotehnologiju iz Sarajeva, tačnije sa dr Ladom Lukić-Belila na polju biospeleologije pa se i u tom smislu mogu očekivati veliki rezultati. 

Kao na planini. Razlika je možda što ne puše! Istraživanja u izvoru Mokranjske Miljacke. Foto: ATOM

Kakva je saradnja među klubovima kod nas i u kom smislu?
Moramo napomenuti da su speleolozi odmah poslije rata probili ograde nacionalnih "torova" i krenuli u zajednička istraživanja. Na gotovo svim ekspedicijama bili su prisutni, osim domaćih speleologa i speleolozi iz susjednih Hrvatske i Srbije kao i iz Slovenije, Italije, Francuske... Istrazivačke ekipe su uglavnom mješovitog sastava i vrlo rijetko su u jednoj ekipi samo članovi jednog kluba. Što kaže naš prijatelj Bas iz Karlovca, kada je Jela nastradao u Italiji, oglasila se "Speleonacija" nudeći pomoć u spašavanju.

Jarkonarandžasta "radna odjeća" atomaca. Istraživanja u izvoru Mokranjske Miljacke. Foto: ATOM

Da li su klubovi dovoljno kvalifikovani po pitanju istraživanja i kategorizacije ili je to stvar naučnih institucija. Šta mogu uraditi klubovi, a šta trebaju raditi naučne institucije?
Ovdje mora postojati velika povezanost klubova i institucija. Kako je i sama speleologija kompleksna tako mora postojati i velika mreža stručnjaka, institucija i klubova. Značajno je napomenuti da se, u posljednje vrijeme, stvari kreću sa mrtve tačke. Već smo napomenuli uključivanje Instituta za genetiku i biotehnologiju, a vrlo značajno je napomenuti da je osnovan Centar za krš pri Akademiji nauka i umjetnosti BiH. Ovo je vjerovatno najznačajniji korak za BH speleologiju u posljednje vrijeme. Sve više je individualnog uključivanja profesora sa univerziteta (Tuzla, Sarajevo) u speleološka istraživanja, pa će i to, sigurno, vremenom donijeti značajne pomake u organizovanom istraživanju speleoloških objekata i pojava u njima. 

Ono što je za nas paradoksalno, za speleologe je gotovo sasvim normalno. Istraživanja u izvoru Mokranjske Miljacke. Foto: ATOM

Šta je svrha klubova? Šta je u praksi primarni cilj speleoloških klubova i društava?
a. Istraživanje
b. Promocija prirodnih speleoloških vrijednosti
c. Omasovljenje radi podsticanja fizičke aktivnosti pojedinca
d. Zaštita resursa
e. Spašavanje
Teško je izdvojiti nešto od ovoga. Sve ove stvari su bitne u speleologiji i ne može se nijedna zanemariti. 

Speleologija je i stotine kilograma opreme, uz to mokre i prljave... Istraživanja u izvoru Mokranjske Miljacke. Foto: ATOM

Kakav je odnos društva prema speleologiji u smislu finansiranja aktivnosti i podrške razvoju:
a. Naučnih i stručnih institucija
b. Društava i klubova
Tu nema nekih transparentih odnosa. Ako netko i dobije neku podršku, vjerujem da je to u dobroj mjeri jer poznaje nekoga tko to dijeli. Speleologija kao takva nije neka posebna snaga. Nažalost, jer više od pola BiH je u kršu, jednoj jako ekološki osjetljivoj sredini i neulaganje u istraživanje krša sigurno će imati dalekosežne ekološke posljedice. Primjera već imamo napretek.

Podzemni "zonzoni"! Istraživanja u izvoru Mokranjske Miljacke. Foto: ATOM

Nas posebno interesuje kakve su relacije između speleologije i planinarstva, ima li dodirnih tačaka?
Vrlo jednostavan odgovor. Većina speleoloških objekata je u planinskom području. Znači, treba biti planinar da bi se došlo do ulaza. U stvari, speleologija je nadgradnja planinarstva. Umjesto da samo odemo u planinu i vratimo se, mi u međuvremenu i uđemo u njenu utrobu i to zabilježimo.

Ivo Lučić & Admir Bajraktarević, sept. 2008

KRAJ

Intervju: Zvonimir Nona Tomić