Vrhovi iznad Ropojane. Foto: Vlado Vujisić

U želji da našim planinarima otkrijemo interesantne destinacije, koje leže na dohvat ruke i novčanika, a koje nude dovoljno izazova, traže dovoljno samopouzdanja (hajde, može i lakomislenosti), Prokletije se nameću kao jedna od nezaobilaznih destinacija.

Ako vam nišanske sprave već nisu podešene na Himalaje (ni manje, ni više!), na pomen visokih planina vjerovatno će vam, kao i većini, na pamet prvo pasti Alpe, Kordiljeri, Kavkaz, Zakavkaz, Kili ovaj ili onaj, onim trezvenijim, pak, Prenj, Čvrsnica, Maglić... Planinarska karijera domaćeg planinara visokogorca najčešće se razvija pod geslom "Go west!", sa ciljem dočepati se što prije Alpa. Takav "dinarski" tip planinara, koji je sklon preskočiti "osnovnu školu" kako bi odmah apsolvirao negdje u "inostranstvu", zagledan

u tom pravcu više i ne shvata Dinaride ozbiljno. Šta se ima tražiti u tom svijetlom (krečnjačkom, za razliku od granitnog), bezvodnom kamenjaru po kome se, uz to, motaju raja iz čarsije. Ipak, ima dobar dio toga što bi moglo biti razlog da se, prije Alpa, tačnije, pored Alpa, uz svu ambicionznost koja će nas jednog dana odvesti i daleko i visoko, još zadržimo u Dinaridima.

Sjeverni Karanfil. Foto: Vlado Vujisić

Na repu Dinarida, negdje dole na kraju gdje im se gubi smisao, leže Prokletije - Proklete planine. Da pojasnimo, ovo "Proklete planine" je, na domaćem, jedinica mjere za besmisao. Za "strance", ovo je jedinica mjere za atraktivnost. I to mjera višeg reda, nešto u rangu kilometra, ako bismo ljepotu sveli na dužinu. Kako?

Pa jednostavno, malo je planina koje se po "ljutini", "oštrini", goropadnosti (nastalo od: gora + pada) mogu mjeriti sa Prokletijama. U poređenju sa ovim šiljcima, liticama, grebenima i usjecima, ljepota mnogih planina "na glasu" može se izraziti ovako: 1/2 km. Pa računaj! 

Impresivni masiv Kolata 2528m. Foto: Vlado Vujisić

Uozbiljimo se! Gledano iz bosansko-hercegovačke perspektive, Prokletije su vrijedile kao prilično egzotična zona, divlja, neuhodana, relativno udaljena, zahtjevna,  zona koja traži prilično iskustva i samopoznavanja. Iz BiH se uvijek odlazilo u Proklete planine i pored sve sigurnosti "zavarovanih poti", opskrbljenih domova, prometnosti (koja je nekima opet jedinica mjere za samopouzdanje), a ujedno izlizanosti, izreguliranosti, iskomercijaliziranosti koje pruža "zapad".

Uvijek bi kod jednog manjeg broja visokogoraca znao onaj jezičak na vagi, koji se klatio u pravcu istok - zapad, prevagnuti ka istoku, tačnije jugoistoku - Prokletijama. Dok je većina vjerovala da, investirajući istu količinu šoldi u odlazak u "inostranstvo", dobivaju više i rizikuju manje upražnjavajući penjanje npr. po "sončni strani Alp", neki su, iz do tada samo njima poznatih razloga, tragali za avanturom tamo dole u nekakvoj divljoj, uz to vojnoj zoni kakve su bile Prokletije. 

Kolata sa prevoja Preslopit. Foto: Vlado Vujisić

Danas stvari stoje drugačije. U želji da našim planinarima otkrijemo interesantne destinacije, koje leže na dohvat ruke i "šlajpeka", a koje nude dovoljno izazova, traže dovoljno samopouzdanja (hajde, može i lakomislenosti), koje imaju sve potencijale da nas "ispale" dovoljno daleko i dovoljno visoko, a da nam pri tom ništa od "gradiva" ne ostane neapsolvirano, Prokletije se s razlogom nameću kao jedna od nezaobilaznih destinacija.

Nego, da vas poštedimo terora jednostranosti, poslušajmo šta kažu drugi o Prokletijama. "Mikrofon" ustupamo Harisu Bašiću koji je prošle godine boravio u Prokletim planinama.
Prije nego čujemo Harisa, ukratko šta u biti očekujemo od njega i onih s kojima smo razgovarali. Prvo, šta je to zbog čega treba otići u Prokletije i drugo, na šta treba obratiti pažnju kao potencijalni problem?

Pogled kroz prozor doma u dolini Grbaje. Foto: Vlado Vujisić

Hajdete Harise!
- Prije nego počnem, ja bih da završim! Šala, nego vjerujem da bi bilo dobro prethodno reći riječ, dvije uvoda da bi se razumjela posebnost ove zone. Poznato je da su Prokletije granična planina između Albanije i Crne Gore. Ranije, bila je to tvrda granica između Jugoslavije i Albanije. I danas se mogu vidjeti ostaci mnoštva karakterističnih kupolastih bunkera sa albanske strane Prokletija.

Prokletije su bila vojna zona te tamo i nije bilo domova niti su se planinari mogli kretati slobodno i bez odobrenja. Prokletije su bile poligon za treninge vojnih lica i policije. Putevi i staze pravljeni su u vojne svrhe. Raspadom komunizma, Prokletije su postale slobodna zona. Graničara nema ili se ne mogu vidjeti. Više nije problem popeti se na Maja Jezerce iz Crne gore iako se na pojedinim mjestima prelazi granica i penje preko albanske teritorije.

"Očnjakhorn". Foto: Vlado Vujisić

No sikiriki, nakon ovakvog optimističnog uvoda nećemo Harisu još uzeti "mikrofon". Harise, hajdete opet!
- Ja bih rekao da je u neku ruku sreća što je to bilo tako jer su time Prokletije na neki način bile zaštićene, da bi se sad ukazale u svoj svojoj divljoj raskoši. Priroda je netaknuta, sa svim potencijalima kad je u pitanju i alpinizam i planinarenje, ima za svakoga, pa ko šta voli nek upražnjava.

Prokletije često zovu i Crnogorske Alpe. Ja lično sam tim planinama fasciniran. Najljepše su dolina Ropojana i Grbaja. U Grbaji ima dom koji vodi PD Radnički iz Beograda. Tu je u blizini i bivša karaula. Staze su markirane i postoje putokazi. Uz samu granicu se nalazi Hridsko jezero kome se prilazi iz Gusinja, od mjesta dokle se dolazi autom treba oko 3 sata. Jezero je na visini negdje oko 1700 m otprilike.

Očnjak u večernjem svjetlu. Foto: Vlado Vujisić

Hvala Harise, nego prije nego vam oduzmemo "mikrofon" osvijetlite nam malo i onu drugu stranu medalje. Šta vi vidite kao potencijalni problem za one koji bi da stave put pod noge u pravcu Prokletija. Hajdete!
- Pa meni je poseban problem bila voda. Prokletije su oskudne sa vodom, te ako je prevruće, posebno pri usponu na vrhove, treba se obezbjediti sa dovoljnom količinom vode iz doline. Eto!
I to bi bilo sve? Ne...
- Znam da bi mnoge interesovalo ovo, recimo da je bezbjedonosna situacija dobra, ljudi su gostoljubivi, može se spavati u šatorima gdje god poželiš. Može se spavati i u domu u Grbaji, ali prethodno treba provjeriti da li i kad je dom otvoren.
- Thanx!

Alpski šmek najviših vrhova Prokletija. Foto: Vlado Vujisić

Ovdje u blizini imamo i jednu zonzonku lijepog glasa i lijepog stasa, Ninu Ađanin, koja se odmah i sa oduševljenjem odazvala našoj molbi da nam otpjeva onu:
a) Šta je to radi čega treba doći u Prokletije?
b) Na šta treba obratiti pažnju kao potencijalni problem?
Hajde Nina, "mikrofon" je vaš!
- Prokletije, počevši od samog naziva pa do prvog kontakta izazivaju jezu, toliko su surove, nepobjedive, božanstvene... U okolnim vrhovima postoje stijene visoke od 200 do 1000m. Ima već ispenjanih oko 60 smijeri. Prokletije su jedan od najboljih regiona za pravi "vanalpski alpinizam", kako ljeti, tako i zimi. Dosta je prostora za istraživanje i penjanje novih smijeri.

Južni karanfil, 2441m. Foto: Vlado Vujisić

Odmah smo posumnjali da će Nina početi da "boji" priču alpinizmom, onim što najviše voli i zbog čega je zavoljela i "proklete planine". Bez obzira na to, nećemo se sa njom otimati oko "mikrofona", ako ni zbog čega, ono zbog stasa. Hajde Nina, "zapjevajte" još koju strofu, dok nismo izgorjeli na raspaljenoj radoznalosti...

- Masiv je pretežno kamenit i dosta krušljiv, tako da zimi a i ljeti prijete opasnosti od lavina, kako kamenih tako i sniježnih. Zimi su česte magle te se bez GPS-a ne bi trebalo kretati. Obavezno se prijaviti policiji, kako u Gusinju tako i na karaulama, varijante švercanja zaboravite.
Kako ste primjetili i ovo je bilo iz "alpinističkog" ugla. Nina je nepopravljiva.

Maja Karanfil i Maja Koprishtit. Foto: Vlado Vujisić.

Na kraju, "mikrofon" ustupamo i zvijezdi zonzonskog pokreta, djevojci koju normativima žele svrstati u žene, govoreći "žena koja drži bosansko-hercegovački rekord u dosegnutoj visini", a ona je tek "bubica". Azra Kaljanac je prije ekspedicije Acncagua boravila u Prokletijama i napravila lijep putopis o usponu na Prokletije. Azra, hajde "odrecitujte" nam još jednom onu vašu pjesmicu o Prokletijama, evo "mikrofona":

- Neistražene, lijepe, opasne, izazovne, magično privlačne... sve u isto vrijemto, Eto, to su Prokletije.
U ovom Azrinom zaključku sadržan je zip-ovan odgovor na ona naša dva pitanja koje smo postavili u početku. Pa kontajte!
I to bi bilo sve... Ne?!? Još ovo:
- Ako požurite možda u Prokletijama nađete neki vrh koji još nije osvojen i koji će biti samo vaš!