Tipčni Dolomiti - rahlo pečeni, sitno narezani, siparima garnirani...

U čemu je sličnost između via ferrate, mafije i makarona? Pa, kažu da su sva tri pojma rodom iz Italije. DJ Bega nas vodi upravo tamo, tačnije u Dolomite, gdje je ova disciplina lomatanja dovedena do virtuoznosti s jedne i "dobro je, bolan nebio!" s druge strane.
(Uz pomoć "DJ Bege" (Armin Begić) , okt. 2007.)

Nema frke nema rata bez via ferrata!!
Via ferrata, šta je sad pa to? E, pa to je... Bega, izvoli:
- Probao sam pojam via ferrata prevesti na naš jezik, ali bezuspješno. To je nešto kao "ležiš, a iđeš!", "baviš se alpinizmom, a nemaš ni uže!", "poš'o u svatove bez k..!". Eto, nešto u tom stilu, zavisno kako prođeš. A može se smatrati i građevinskom ili arhitektonskom disciplinom, oblast visokogradnje...
- Umjetnost?
- Ma, može...
Nego kako, ako se arhitektura smatra granom umjetnosti, onda je (logika, majka svih zabluda!) logično  da je i via ferrata umjetnost. Nema šta drugo bit! Naredio DJ Bega.

Zidovi pred kojima bi i Cliffhanger (inače rodom italijan) postao mrvicu religiozan.

Via ferrata je osiguran put ili smijer kroz stijenu. Za razliku od alpinističkih smijerova osiguranih spitovima, gdje je potrebna kompletna alpinistička oprema, u via ferrati smo pošteđeni tog tereta, izuzev tzv. via ferrata kompleta. No, sve to je na uštrb tona sajli, klinova i "klinaca", fiksiranih često i tamo gdje bi i klasična alpinistička tehnika podbacila.
Da bi neki osiguran smijer imao status via ferrate, veći dio uspona, a ne samo segmenti, mora uključivati dovoljan rizik (težina, eksponiranost, frekventnost) da bi ožičavanje bilo svrsishodno.
- Kao blaga usporedba, upon iz Vrata na Triglav kroz one "zavarovane plezalne poti" bi bio to, naredio je DJ Bega!
Vjerovatno je htio reći "Od Bivka do Velikog kuka kroz one vododerine u Čvrsnici?!? Pa imamo i mi svoju via ferratu! No, dobro.

Ulazak u Via ferrata Pisciadu u Sella Gruppe

Kao što se da naslutiti iz primjera koji slijede (ovo je samo mrvica od onog fascinantnog "via ferrata" opusa koji nude Alpe), via ferrata ne preza od krajnje eksponiraih, prevjesnih dionica, traverzi s tornja na toranj, dubine, tj. visine, podloge, dužine, napora itd. i s pravom bismo je mogli smatrati specifičnom vrstom alpinizma.
Ali, vratimo se DJ Begi. Kao obično, kad je on u pitanju, u igri su i dvojica švaba - Detlef i Günter (Dva na jednoga!).
- Bili smo stacionirani u mjestu Val Gardena iliti Wolkenstein. Koliko se "parla" "taliano", toliko se "špreha" i "dojč". Inače, čitav ovaj dio Dolomita zove se Sella Gruppe. Cilj naše prve ture bio je Pisciadu-Hütte (2583m). 

"Držnedaj!!!" kroz Via ferratu Pisciadu u Sella Gruppe

Uspon kroz via ferratu Pisciadu do istoimene planinarske kuće smještene u Sella grupi u Dolomitima, ocjenjuje se kao težak. Za oko tri sata penjanja po sajlama i klinovima, kroz neke posebno izložene i zračne dionice, savladava se nekih 650 m visinske razlike i stiže do pomenute pl. kuće. Kako loše, tako i lijepo vrijeme zna praviti problem kad se jednom već uđe u ovu via ferratu i prepusti nebesima na milost i nemilost.
- Uf, po lijepom vremenu je uspon još teži, s obzirom da sunce ubi cijelo vrijeme, kaže DJ Bega.
Najbolje je kad je 'nako. A vode?
Vode ima, naravno, ako si ponio. Inače, možeš je samo gledat. I slušat!
I... pizdit!

Malo zeeeeeeeejtina po "sauerkraut"! Via ferrata Pisciadu u Sella Gruppe

- Negdje početkom osamdesetih sam prvi put vidio fiksnu sajlu u stijeni, negdje baš pri usponu od Aljaževog doma na Kredaricu, kaže DJ Bega.
Ponekad možemo steći utisak, gledajući rafinirane poteze kojima nas neke "via ferrate" suptilno provlače kroz košmar od isturenih bridova, rascvjetalih ljuski, preko nazovi-polica, iza eksponiranih uglova i sl. da je neko, sasvim bez potrebe, ne slijedeći logiku, trasirao taj pravac kroz planinske zidove i tornjeve ka nekom samo njemu znanom cilju.
- Kad sam išao prvi put na Triglav, neko reče, ne diraj sajlu ni za živu glavu! Štoooo?!? Vidiš ove spomen ploče što piše "umrel od strel"! šalio se DJ Bega. Logika, majka svih zabluda, je govorila da su to gromobrani koji skupljaju "strele" po planinama i sprovode ih u doline, te je najbolje, kao od svih gromobrana, odmaknuti se.
Takoj' bilo onda.

A na licu radost, ushićenje, polet... na njemački način! Via ferrata Pisciadu u Sella Gruppe

Uvodeći nas hladno, hladnoćom čeličnih sajli i šipki, bezosjećajno kao što je i sama izložena na milost i nemilost surovoj planini, u najcrnje noćne more preko zračnih, vrtoglavih i vjetrovitih ponora, često nam se učini kao da cilj nije bio dovesti nas do odredišta, već dovesti pojam "via ferrata" do virtuoznosti...
Jal' umjetnosti?
Moguće, čovjek u sve što dotakne, pa i u ovo, ugrađuje izvjesnu dozu estetskog. Ovdje, primjer, naslućujemo, u igri nisu bili isključivo graditeljski porivi (u tom slučaju moglo bi biti neuporedivo gore nego je sad, sa tim tonama željeza ostavljenog u prirodi i bezbrojnim bušotinama u netaknutoj stijeni), već čini se nametnuti nam planinu i stijenu u svoj svojoj... hm, šta?
Impozantnosti?
Specifičnosti?
Ljepoti..?
(A bit će najvjerovatnije dominantnosti nad našim treperavim, drhtavim i nad "rub ponora" dovedenim vlastitim integritetom.)

Pažnja, pištolj obavezan dio opreme! (Za one koji ljuljaju mostove). Via ferrata Pisciadu u Sella Gruppe

- Za mene je via ferrata nešto između penjanja i planinarenja, pokušava se uozbiljiti DJ Bega, izbjegavajući dublje filozofiranje o tom pojmu. To, kaže, ostavlja nama.
- Znam samo da ozbiljna via ferrata zahtijeva ozbiljnu kondiciju, rutiniranu tehniku i hrabrost.
OK, kondiciju razumijemo, tehniku... nadamo se, ne smije se valjda promašit klin ili sajla, ali hrabrost...
- Hrabrost, pa kad uđeš u via ferratu, u većini slučajeva nema odustajanja ili povratka, posebno kod teških smijerova gdje je to nemoguće, kaže DJ Bega.
Ferrate su neuporedivo teže za optenjavanje nego penjanje, a u nekim periodima dana se pretvore u jednosmjerne "džade" načičkane ljudima. Za one koji "u po frke" shvate da je to prevelik psihički izazov za njih, bjeg sa žice se može pretvoriti u noćnu moru, ako ne i katastrofu

Planinarski dom Pisciadu (2583m), Sella Gruppe

Da se ovdje (nakon izlaska iz via ferrate Pisciadu) podsjetimo na jedan raniji Begin prilog na Zone-2000, Ptice na žici, u kojem možete pogledati seriju slika o usponu na Zugspitze preko jedne od via ferrata što "krase" ovaj najviši vrh Njemačke. Tu takođe možete dijelom osjetiti ljepotu "žice", na kojoj je DJ Bega doživio uzvišene trenutke koji su ga trajno vezali za ovu disciplinu.
Ovome se, naravno, možete vratiti kasnije, a sada nastavljamo sa "Via ferratom originale".

E, ovdje je već vrag odnio šalu! Stevia ili Sandro Pertini ferratta, Puez-Geisler Nationalpark

Slijedeći primjer via ferratte je Stevia Klettersteig ili via ferratta Sandro Pertini.
- Ocijenjena je kao izuzetno teška i nažalost zatvorena s obzirom da se jednim dijelom nalazi u Puez-Geisler Nationalparku, kaže DJ Bega. Trenutno se vode sudski procesi oko toga ali nama to nije smetalo da je popenjemo.
Via ferratta Sandro Pertini je veoma atraktivan i perfektno osiguran uspon. Predje se oko 700 visinskih metara za oko 4,5 sata.

Vrag je definitivno odnio šalu u ovoj ferrati. Stevia ili Sandro Pertini ferrata, Puez-Geisler Nationalpark

Umjetnost! Hm... Ko pomenu tu riječ?
Hajde, kad je već tu, da je malo maltretiramo. Ako bismo, poređenja radi, alpinizam nazvali "the pure art" (čista umjetnost), penjanje sa ciljem doživjeti stijenu i sebe u tom odnosu u kom se egzistencija ispoljava kristalno čisto, opipljivo, i gdje cilj (vrh, kuća, sklonište) nije toliko bitan (primarni cilj je proći, doživjeti smijer), onda je via ferrata primjenjena umjetnost.
Kako?
Eto, tako! 

DJ Bega - Nema rata bez via ferrata!
Stevia ili Sandro Pertini ferrata, Puez-Geisler Nationalpark

Umjetnost jeste, 100% (naredio DJ Bega), s obzirom na sve finese i svu suptilnost kojom nas je via ferrata u stanju dovesti u odnos sa stijenom i planinom kako bismo intenzivno doživjeli ljepotu postojanja i nas i stijene/planine/prirode. Ono što via ferratu odvaja od "pure art" (ovdje: alpinizma) je u tome što je kod via ferrate cilj primaran, a via ferrata ima ulogu instrumenta za dosezanje cilja. A gledajući svu tu "tehniku" i sav taj metal, pojam instrument čini se veoma prikladan.

I jope: Ih, da me vidi mojamilamajka! Stevia ili Sandro Pertini ferrata, Puez-Geisler Nationalpark

Jedna stvar koja prilično oprerećuje ovu planinarsku disciplinu sa alpinističkim šmekom i razdvaja "konzumente" ove "umjetnosti" na pobornike i protivnike je ETIKA! Da li je potrebno, opravdano, moralno... mijenjati katakter planine i planinarskih uspona na vještački način, ovako drastično i radikalno. Mi nismo trenutno opterećeni tim problemom, ali npr. Alpe, u kojima je ugrađena ogromna količina željeza i na nevjerovatnim mjestima, pate od toga.
Većina će se složiti da je šteta nanesena, trajno i nepopravljivo. Po jednima iz razloga što je postojeća tehnika osigravanja staza još uvijek "srednjovjekovna" i iziskuje bušenja, trajna oštećivanja stijene i dovlačenje značajnih količina željeza tamo gdje ga baš ne želimo vidjeti, po drugima što je permanentno osiguranje, koje ne možeš pokupiti za sobom (kao vlastito smeće), etički neprihvatljivo.

Konačno da malo "olabavimo", bar do iduće stranice. Stevia ili Sandro Pertini ferratta, Puez-Geisler Nationalpark

Ali, nije isključeno da će ovaj problem jednog dana dotaći i nas, jer potencijala u našim planinama imamo, samo fali sajli i bušilica.
Naglo nam sazrije jedna misao, kad je u pitanju ožičavanje planina i stijena:
- Hanibal ante portas!
- Uđe li, pojest će nas!
Sačuvati planinu (pridodu) onakvu kakvom smo je naslijedili, to nam je ipak prvenstvena obaveza. A umirivanje vlastite savjesti na račun "smanjenja rizika", stvaranje iluzije da nešto možemo i potiskivanje spoznaje o vlastitoj ograničenosti, a sve to tehnikom koja potiče iz doba inkvizicije... to najbolje nek ostane samo na filozofiranju.

Pogled sa one idilične, male klupice na prethodnoj stranici. Brrrr.... Stevia ili Sandro Pertini ferratta, Puez-Geisler Nationalpark

Dobro, da ne pametujemo više, kad je u pitanju via ferratta i njen pandan, neosigurani smijerovi, "čista" vs. "primjenjena" umjetnost, imamo mogućnost birati i furati ono što nam više odgovara (ovisno o tome koliko smo spremni ili koliko smo u stanju uložiti). U svakom slučaju, ne smijemo potcjenjivati ni jedno, ni drugo. Naprotiv! Naredio DJ Bega.