Maglić, taj šaroliki ljepotan u obliku trostrane piramide, djeluje kao začarani dvorac obavijen maglovitim plaštom čiji krajevi pruženi po obroncima skrivaju svakojake tajne i nemani.
Taj planinski velikan, ponekad blagonakolno skine plašt i obasjan punom snagom sunca, svoje kraljevstvo planinskih visova nudi radoznalim pogledima planinara.
Ispod visokih vrhova Maglića pruža se jedna od posljednjih preostalih prašuma u Evropi Perućica, za koju naučnici kažu da je stara 20.000 godina. Ova raskošna, zelena oaza predstavlja utočište za medvjede, jelene, divokoze, vukove i desetine drugih životinjskih i biljnih vrsta.
Planinska visoravan Prijevor (1668 mnv) je jedan od najljepših vidikovaca u Nacionalnom parku „Sutjeska“, naše mjesto za kampovanje i polazna tačka uspona na Maglić. Na Prijevoru smo našli mjesto za svoj kamp, te se nekako ugurali između Švicaraca i Srbijanaca. Bilo je Čeha, Poljaka, Slovenaca, Nijemaca i dr. ljubitelja prirode. Odmah pored puta i kampa, nalazi se izvor ledeno-hladne pitke vode.
Ponovo se vraćamo Magliću. Penjemo "Alpinističkim" - “direktnim” smjerom koji je i najteži, te zahtjeva određenu količinu prethodnog iskustva. Penjemo se krševitom, stjenovitom padinom iznad katunskog naselja u kojem je moguće obezbjediti smještaj, odnosno iznajmiti planinski katun, koji je opremljen za udoban i komforan višednevni boravak. Staza je adrenalinska, puna uzbuđenja, testira hrabrost, snalažljivost, snagu, te sposobnost i izdržljivost. Potreban je oprez i odgovarajuća oprema koje može pružiti zaštitu (gojzerice i kaciga). Moguć je odron kamenja zbog planinara ispred, a ne preporučuje se onima koji se boje visina.
Užitak ovog smjera ne leži samo u „osvajanju“ vrha, već i u fizičkom i duhovnom zadovoljstvu do kojeg se dolazi intenzivnim ličnim naporima, većom stručnošću i kontaktom s prirodnom veličinom. U gornjem dijelu puta postavljena je sajla, predviđena da planinarima olakša uspon i pruži im sigurnost, ali je u takvom stanju da pruža samo lažni osjećaj sigurnosti. Nailazimo na spomen ploču posvećenu dvojici planinara iz Banja Luke, sa datumima iz 2015. i 2017. godine. Za 2,5 do 3 sata stižemo na vrh (2386 mnv) koji se nekada zvao Gromovnik. Postoji razlog zašto postoji izraz "iskustvo vrha planine". To nije samo fizički napor nego i odmor i poticaj na izmjenu, kreativnost, slobodan duh i dah. Pred nama se protegla Bosna, šuma planinskih visova na dohvatu našeg oka. Gledajući takvu veličanstvenost i proživljavajući je svim svojim čulima osjećamo se nevjerovatno malim. Nekada je na bosanskom Magliću stojala kamena granična piramida, predstavljala je granicu između Crne Gore i tadašnje Austro-Ugarske, odnosno anektirane Bosne i Hercegovine. Danas su ostaci te piramide obojeni u boje zastave Republike Srpske, ali priroda ne poznaje nacionalne simbole. Tu je i spomen-obilježje Narodnooslobodilačkog rata s Titovim likom i tekstom. Od Lokve Dernečišta iz podnožja planine, do Titovog lika na vrhu Maglića, u dužini od 9 kilometara vodi Partizanska staza, danas vrlo aktivan pravac za uspon na Maglić. Malo dalje još jedna ploča posvećena planinarskom društvu Perun iz Vareša. Nastavljamo vršnim grebenom Maglića prema crnogorskom (2388 m) dva metra višem vrhu koji je obilježen hrpom kamenja i u nju zabodenom granom, tek da se zna da je i to vrh. Vrijeme je bilo savršeno. Pod blistavim suncem otvaraju se prekrasni pejzaži, a kraljevstvo Maglića je kao na dlanu.
Do Trnovačkog jezera idemo preko Carevog dola na kojem postoji stalni izvor pitke vode, a cijelo vrijeme otvoren nam je pogled na njegov srcolik oblik sa bojom koja varira od modre do smaragdno zelene. Teži dio silaska je padina Šarene lastve koja je sva od sitnog sipara. Poslije tog nimalo bezazlenog sipljivog dijela, prelazi u stazu kroz šumu koja okružuje jezero, i kroz nju spuštanje traje daleko duže nego što ti se prvobitno čini. Trnovačko jezero, mjesto gdje smo se odmorili i osvježili, opasano je šarenilom šatora jarkih i prirodnih boja. Do Trnovačkog jezera ne može se doći prevoznim sredstvom. Na jednoj tabli pročitah Trnovačko (Volujačko) jezero. Njega posjećuju samo istinski zaljubljenici prirodnih ljepota i to isključivo pješice. I zaista bilo ih je.
Tu skupljamo snagu, zadržavamo koncentraciju, a zatim spuštanje kroz šumu koja ima oblike prave prašume, te prolazak kroz Suhu jezerinu i blagi uspon prema Prijevoru. Od jednog trenutka dalje hodanje više nije stvarno kontrolisano, to je gotovo automatizam, idemo naprijed bez razmišljanja. Na kraju? Stigli smo do prijevora nakon 7,5 sati hoda, izuzimajući odmore, a kilometri su lakši nego što se očekivalo!
Evo nekoliko slika koje ostavljaju utisak o pogledima u kojima možete uživati. Da sloboda nije najvažnija na ovom planinarenju, ne bih znao gdje je!
Galerija slika (potrebno je malo vremena da se galerija učita)
- Minimalna visina
- 1361 m
- Maksimalna brzina
- 0 km/hr
- Maksimalna visina
- 2357 m
- Prosječna brzina
- 0 km/hr
- Ukupan uspon
- 1357 m
- Ukupna udajenost
- 12.39 km
- Ukupan silazak
- 1358 m
- Ukupno vrijeme
- 0h 00m 00s
Detalji putnih tački
| # | Nadmorska visina | Udaljenost | |
|---|---|---|---|
| 1 |
Crnogorski Maglic 2392m
|
2239 m | 0 km |
| 2 |
Maglic
|
2229 m | 0.59 km |
| 3 |
Prijevor
|
1660 m | 2.14 km |
| 4 |
Suha Jezerina
|
1377 m | 4.47 km |
| 5 |
Trnovačko jezero
|
1519 m | 6.45 km |
| Nedostupne informacije mogu biti prikazane kao 0. | |||
|
Ovaj track je preuzet 299 puta(s). Molimo registrujte/prijavite se za download ovog track-a. |
