Moje interesovanje za planinu Žaba je počelo nakon prvih uspona na Velež. Gledana sa sjevera, sa Veleža, Velika Žaba izgleda baš kao njeno ime, na istoku niži i manji dio poput žablje glave koja se nastavlja iz višeg i glomaznijeg trupa na zapadu.

Osim „žabljeg“ izgleda, njena pozitivna geografija se nastavlja položajem i dalekosežnim pogledima sa vrha planine, na dolinu i deltu Neretve, Hercegovinu, more,  te visove iznad Slanog i Dubrovnika, Trebinjsku Bjelasnicu,  Čabulju, Velež, Prenj i Biokovo.
Područje Podžablja i Popovog polja je pravi biser historije. U okolini postoje mnoge gradine i humke iz davnog doba kad su ovdje obitavala Ilirska plemena, a danas svjedoče dugoj historiji i životu na ovom području. Od zaista ogromnog broja Ilirskih gradina koje su vremenom napuštene, potom zaboravljene i zarasle, do danas neistražene i neobilježene, najbolje su očuvane zidine grada Daorsona  kod sela Ošanjići iznad Stoca.

Stanovništvo se uglavnom izdržavalo stočarstvom goneći stoku na ispašu sve do visoravni Morine (Nevesinje-Kalinovik). Škrta krševita zemlja i težak polunomadski život je bila sudbina ovog podneblja. 
Dolaskom i prevladavanjem Slavena počelo je na ovom području štovanje Peruna i ostale slavenske raje :). Tada je i vrh planine Žaba, naravno, dobio ime po vrhovnom vladaru Perunu, koji je sa vrha munjama gađao zlog Velesa na sjeveru (Velež). Prelaskom Slavena na hrišćanstvo, gromovnik Perun je postao gromovnik Ilija, pa se i vrh prozvao Sutilija, (po topo karti JNA, vrh se zove Crkvine, na vrhu Ilinog brda). Vrh je danas  među planinarima prihvaćen i poznat kao Velika Žaba. Mnogobrojne nekropole stećaka u okolini svjedoče jakom prisustvu sljedbenika crkve bosanske. Na fotografiji je nekropola Međugorje kod sela Glumina -Hutovo.

Planina Žaba je kasnije dijelila prostor  humske župe Žaba (Žabsko, Yabsco) na kontinentalni dio (sjeverno od planine) i primorski (južno od planine).
Iako istog roda i porijekla, stanovništvo Zažablja i Popovog polja je u kasnijem periodu izdijeljeno, prvo između dvije republike: Mletačke i Dubrovačke. Stvari se usložnjavaju prodorom Osmanskog carstva u Popovo polje, kad je ovo relativno malo područje podijeljeno između čak tri države. Dio stanovništva je postepeno prelazio na Islam, dio ostao privržen crkvi. U kasnijem periodu, katolici su uglavnom prešli na područje pod kontrolom Mlečana, jer je katolička crkva teško pronalazila svećenike koji bi radili i ostali na dijelu pod turskom vlašću. Pravoslavni su se prilagodili i ostali na svojim posjedima uz plaćanje poreza. Kako se radi o istim rodovima, došlo je i do mijenjanja prezimena zavisno od vjerske pripadnosti. Tako su nakon prelaska dijelova roda Repeša iz okoline Hrasnog na Islam, oni koji su ostali katolici, uzeli prezime Menalo, a Repeše, u blizini  Metkovića npr, su zadržali svoje prezime. Šešelj  je prezime koje nose i pravoslavci iz Popova polja i katolici iz okoline Metkovića.
Kako to obično bude, najbliži se najbolje mrze, pa su u periodu 1941.-1945. zabilježeni  ustaški zločini u Popovom polju prema Trebinju i Ljubinju, kao i četnički na području Dubljana. Razaranje domova i bogomolja „onih drugih“ je doprinijelo otežavanju povratka protjeranih i raseljenih nakon okončanja rata, kao npr muslimanima iz sela Kotezi.   
Nova vlast je zbog toga ovo područje široko zaobilazila, tako da je napajanje el. energijom u Zažablju uspostavljeno tek sredinom 1970tih, a zapostavljanje je dovelo do masovnog iseljavanja ili "prelaska na komunizam". Pripadnici Islama više ne postoje kao kategorija na području. Danas je područje podijeljeno između Hrvatske i BiH, ali sudeći po zastavama, granica se više osjeti na dijelu BiH između FBiH i RS.  
Ono što me je privuklo i opčinilo je burna historija tako malog područja, kao projekcija onoga što se dešavalo i nažalost još dešava u cijeloj našoj domovini. (npr. vještačke podjele, mržnja, otežavanje povratka protjeranim, paljenje imovine, masovna ubistva i strijeljanja za primjer drugima....). Isto se nažalost ponovilo i u području Ravnog tokom posljednjeg rata i agresije JNA iz Crne Gore i Srbije.  Konačni rezultat je poražavajuća zapuštenost i napuštenost prostora.
 
Uspon na Veliku Žabu
Visina polazišta                          270m
Velika Žaba                                 955m
Apsolutna visinska razlika          675m
Vrijeme uspona                          1h40

Planina Žaba se nalazi između Metkovića na sjeveru i Neuma na jugu. Prostire se od zapada prema istoku u dužini oko 14km.

Zapadni i niži dio  (zvan i Mala Žaba) pripada Hrvatskoj s vrhovima Matica 681 m i Marin vijenac 507 m, spušta se prema Pločama, delti Neretve i Metkoviću. Na vrhu Marin vijenac se nalazi betonski križ vidljiv i iz doline Neretve.

Planina se uzdiže odmah iznad delte Neretve i pruža se prema jugoistoku sve do Hutova, gdje se sastaje sa dolinom Trebišnjice i tako čini spoj sa Popovim poljem.

Sa vrha Žabe  puca pogled prema moru i otocima, a najbolje se vide Neumski 

i Malostonski zaljev.

Za uspon na vrh Velika Žaba 955m, najlakše je koristiti planinarsku stazu iz sela Broćanac pored kojeg prolazi novoizgrađena brza cesta Stolac-Neum. Broćanac je od Stoca udaljen 33km, a od Neuma 14km. Po ulasku u selo nastaviti u sjeverozapadni kraj sela asfaltnom cestom uz koju se povremeno pojavi planinarska marka na betonskim stubovima. Auto se može ostaviti ispred kuće Matić Željka, na kraju ulice u SZ kraju sela. Ovdje, na visini od 270m počinje planinarska staza do vrha Velika Žaba.

Najkraći opis staze bi bio: kratka i slatka. Staza je lagana i odlično markirana. 

Od početka staze se lagano uspinje u smjeru SZ, vijugajući kamenitim tlom između trnovitih mediteranskih žbunova. 

Uskoro se vegetacija prorijedi pa koračamo pretežno kamenitim tlom sa rijetkim vlatima trave i kadulje. Staza je odlično provedena i markirana pa nema nikakvih poteškoća u njenom praćenju. Nakon 45 minuta uspona, staza nas dovede do Vuletića čatrnje na 640m nmv. Čatrnja je još u upotrebi i može se nje iz nje zahvatiti vode po potrebi. Ovo je pravo mjesto za kratki predah.

Od čartrnje počinje priječenje, sada više u smjeru istoka. Nakon 15tak minuta proći ćemo pored divne male pećine ispod velikog stjenovitog prevjesa.

Tlo ispred ulaza u pećinu je mekano i obraslo vegetacijom, a pećina može pružiti kao zaštita od kiše ili sunca. 

Nakon prolaska pećine još kratko nastavljamo uspon prema istoku uz sve ljepši i otvoreniji pogled prema jugu. Penjanje nas dovede pod Ilino brdo, odakle slijedi još kratak uspon prema sjeveru i vrhu Velika Žaba.

Pogled sa vrha Žabe je prava nagrada. Uz već opisani  pogled na jug prema Neumskom i Malostonskom zaljevu, u daljini prepoznajem vrhove Tmor i Neprobić iznad Slanog.

Prema sjecveru zbog oblaka se ne vide Čabulja, Čvrsnica,Prenj i Velež, a dominira pogled na Svitavsko jezero i Hutovo blato. Prema istoku se nazire Bjelasnica iznad Popovog polja. Topla preporuka za ovaj kratki uspon, pogotovo u mjesecima koji završavaju na slovo R, jer ljeti zna biti prevruće. 
Planine su tu oduvijek i zauvijek, kao naše zajedničko nasljeđe. Pohod u planinu nije samodokazivanje, osvajanje ili puki trening, mjerenje metara, kilometara i potrošenih kalorija, već izraz najdubljeg poštovanja, užitak za oči, susret i upoznavanje sa domaćim stanovništvom, svjedočenje Stvaranja, hod kroz historiju i geografiju, kroz tajnovita i tanana područja vlastite duše. Završetkom brze ceste Stolac-Neum koja tunelom prolazi kroz samu planinu, za očekivati je da cijeli kraj malo živne i da se otvore nove perspektive, jer potencijala i ljepote za razvoj turizma sigurno ima.

Gradac i neumsko zaleđe

Blizina mora na potezu Metković-Neum-Slano, Hutovo blato, delta Neretve, pećina Vjetrenica, Popovo polje, bike staza Ćirinom prugom od Čapljine do Zavale, mnogobrojne Ilirske gradine, nekropole stećaka, gradovi Metković, Neum, Trebinje, Stolac i Ljubinje, sve su to  mjesta koja nude bezbroj mogućnosti za turizam, istraživanje i sve vrste sportskih aktivnosti, uključujući i planinarenje.